DVIJE TISUĆE FONTANA VJEČNOGA GRADA

Transcript

1 DVIJE TISUĆE FONTANA VJEČNOGA GRADA Branka Beović, dipl. ing. građ., Roma, non basta una vita kaže se da cijeli život nije dostatan za upoznavanje Rima pa tako niti samo jedna posjeta Rimu nije dovoljna da bi se vidjelo svih njegovih dvije tisuće fontana. Čuvenom fotografu Marvinu Pulversu je za to, uz veliku pomoć talijanskog taksiste Alda Novellija, trebalo deset godina. Nigdje na svijetu fontane nisu dijelom svakodnevnog života više nego što su to u Italiji. Kombinacija oblika, funkcije i ljepote teško se može usporediti i sa čime. Ovaj članak posvetila sam fontanama koje smatram povijesno najinteresantnijima ili, iz bilo kojega razloga, osobitima. UVOD Antički vodovodi, a posebno vodovodi iz doba starog Rima zauzimaju, kako u arheologiji, tako i u široj društveno-povijesnoj problematici, osobito značajno mjesto. S geodetsko-inženjerskog, sanitarnourbanističkog te građevinskog i juridičkog gledišta te naglašeno utilitarne građevine, jedinstveni su plod rimskoga organizacijskog genija. Vitruvije i Frontin su nam dali opsežne teorijske i faktografske podatke o njima. Najstariji akvedukt grada Rima, Aqua Appia, sagradio je 312. godine prije n. e. čuveni graditelj i cenzor Apije Klaudije Kras, kasnije prozvan Slijepi (Caecus), a posljednji (jedanaesti), Aqua Alexandriana, dao je sagraditi car Aleksandar Sever 226. godine n. e. (Ilakovac, 1982.). U razvoju naselja i gradova fenomen vode javlja se u svim epohama i područjima života. Imao je kultno i sakralno značenje u oblikovanju urbane ekspresije. Gotovo su sve ljudske kulture uočavale značenje vode nastojeći da taj dar prirode unesu u prostore svog življenja, u urbane, arhitektonske i skulpturalne zamisli javnih prostora, trgova, parkova, palača, dvoraca, vrtova, bazena, fontana-vodoskoka, terma i akvedukata. Vodene površine pružaju vizualne doživljaje i oplemenjuju prostore (Miščević, 2009.). RIMSKI AKVEDUKTI Kad pomislimo na antički grad Rim, uvijek se sjetimo njegova carstva: Rima s njegovim simbolima vidljive moći, njegovim vodovodima, vijaduktima i popločanim cestama koje bez krivudanja sijeku brda i doline, prelaze rijeke i močvare i protežu se u neprekinutoj formaciji kao pobjednička rimska legija (Mumford, 1988.). Najraniji stanovnici Rima uzimali su vodu direktno iz Tibera. U doba Rimske Republike gradili su prve fontane. U literaturi se spominju imena Fons Lupercalis, Fons Apollinaris, Fons Pici, Fons Mercurii i dr. Za neke od njih približno znamo gdje su se nalazile. Fontana dell Aqua Felice (izvor: 65

2 Fontana delle Naiadi (izvor: Quattro Fontane (Tiber) (izvor: Kronološki slijed izgradnje akvedukata grada Rima: 1) Aqua Appia, 312. prije n. e., dužina trase 17,6 km; 2) Aqua Anio Vetus, 272. prije n. e., 64 km; 3) Aqua Marcia, prije n. e., 91,2 km; 4) Aqua Tepula, 126. prije n. e., 18,4 km; 5) Aqua Julia, 33. prije n. e., 22,8 km; 6) Aqua Virgo, prije n. e., 20,8 km; 7) Aqua Alsietina, prije n. e., 32,8 km; 8) Aqua Claudia, n. e., 68,8 km; 9) Aqua Anio Novus, n. e., 86,4 km; 10) Aqua Traiana, n. e., 59,2 km; 11) Aqua Alexandriana, 226. n. e., 22,4 km (Garbrecht, 1991.). Računa se da su u toku trajanja rimske države, što civilne, što vojne vlasti, sagradile oko 200 akvedukata diljem Carstva (Ilakovac, 1982.). Prema kalkulacijama Seksta Julija Frontina, upravitelja vodovoda grada Rima (curator aquarum urbis Romae) od 97. do 103. g. n. e., kroz devet dotad sagrađenih i renoviranih akvedukata, u Rim je oko 100. g. n. e. dolazilo oko milijun kubičnih metara vode na dan. (Hall, 1991.) U popisu rimskoga gradskog inventara iz godine bilježi se 11 javnih kupelji, 19 vodenih kanala, 926 malih privatnih kupaonica gdje se istovremeno moglo kupati građana, oko 700 javnih bazena i 500 vodoskoka, koji su se opskrbljivali vodom iz 130 vodospremnika (Mumford, 1988.). Što drugo možemo nego se diviti vodovodnom sustavu koji je u prvom stoljeću poslije Krista opskrbljivao grad Rim sa znatno više vode nego što je New York dobivao godine? A. Trevor Hodge, Rimski akvadukti i opskrba vodom (Harris, 2005.) FONTANA Fontana je osebujan arhitektonski genre koji vodom, kao osnovnim izražajnim sredstvom, prenosi određene poruke u urbanoj komunikaciji. Fontanu u takvoj ulozi poznaju sve civilizacijske i kulturne cjeline iako je upotrebljavaju u različitom značenju (Horvat, 1994.). Voda je fenomen koji, preuzet iz prirode, postaje podatni materijal za oblikovanje. Fontana se kao kreativni izazov koji podjednako privlači skulptore, arhitekte i pejzažne arhitekte, koristi vodom u svim njezinim pojavnostima kao sredstvom tvorbe nove oblikovnosti. Voda u fontani, kao i u prirodi, izvire, teče, pada, obrušava se, šiklja iz zemlje, miruje, odražava slike, mreška se, ponire ili isparava, te tako služi kao medijsko i izražajno sredstvo kojim se iskazuju (simboličkim govorom vode) dosezi nekoga civilizacijskog ili kulturnog Fontana di Trevi (snimila: B. Beović) Fontana del Tritone (izvor: 66

3 Fontana della Piazza Colonna (snimila: B. Beović) Fontana delle Api (izvor: kruga, obilježja pojedinih stilskih epoha ili, konačno, stvaralačka individualnost autora (Horvat, 1994.). Fontana se kao kompozicijski element do danas zadržala u prostorima najrazličitijih povijesnih iskustava i u najrazličitijim podnebljima, od onih koja obiluju vodom do onih koja njome oskudijevaju. Fontana je, prema tome, sveprisutan i svevremenski oblikovni genre, odvajkada poznat i nepotrošiv (Horvat, 1994.). RIMSKE FONTANE Rimske fontane su lijepe, dekorativne i funkcionalne ikone Vječnoga grada. Slikari su ih ovjekovječili, pjesnici ushićeno govorili o njima, skladatelji aranžirali. Pjesnik Shelly je rekao da su rimske fontane same po sebi veličanstvena kombinacija čiste umjetnosti i da je vrijedilo doći ih vidjeti. U Rimu se nalaze neke od najljepših fontana na svijetu. Većinu njih izradili su najveći kipari renesanse i baroka. Pape koji su obnovili antičke rimske akvedukte gradili su fontane u spomen na svoja velikodušna djela. Zbog toga je grad prošaran fontanama svih veličina i oblika koje privlače zahvalne mase ljudi za vrućih ljetnih dana. Antički obelisci služe kao izvrstan podsjetnik na to koliko je rimska civilizacija dugovala egipatskoj. Arhitekti su ih uspješno uklopili u rimske trgove. Fontana di Trevi najpoznatija je od svih. Ona je mostra, monumentalna fontana izgrađena da označi kraj akvedukta. U ovom slučaju to je Acqua Vergine koji je 19. g. pr. n. e. izgradio Marko Agripa, iako je Trevi završena tek godine. Ostale su mostre: Fontana dell Acqua Paola, izgrađena godine na Janikulu za papu Pavla V., i Mojsijeva fontana Fontana dell Aqua Felice izgrađena kada je papa Siksto V. otvorio Acqua Felice godine. Gotovo svi poznati rimski trgovi imaju fontane. Na Trgu sv. Petra (Piazza San Pietro) dvije su identične fontane. Piazza Navona ima prekrasnu Berninijevu baroknu Fontanu četiriju rijeka (Fontana dei Quattro Fontana della Barcaccia (snimila: B. Beović) Fontana della Dea Roma (snimila: B. Beović) 67

4 Fontana del Nettuno, Piazza del Popolo (snimila: B. Beović) Fontana dell Obelisco (snimila: B. Beović) Fiumi) kao glavnu atrakciju. Svaki od četiriju likova na njoj predstavlja jednu od glavnih rijeka tada poznatih kontinenata. Na jugu je manja Fontana del Moro, također Berninijeva, s Maurom koji se bori s dupinom. Na sjevernom kraju Neptun se hrve s hobotnicom na fontani iz 19.st. Na Piazzi Barberini veličanstveno je Berninijevo djelo iz Fontana del Tritone s morskim bogom koji puše u školjku. U novije doba veliki su trgovi preoblikovani oko fontana. Za Piazzu del Popolo Valadier je imao sjajno oblikovanje ( ) s mramornim lavovima i fontanama oko središnjeg obeliska uz još dvije fontane na istočnoj i zapadnoj strani trga. Početkom 20. st. otvorena je Fontana delle Naiadi (nimfa) na Piazzi della Repubblica. Fontana je zbog svojih senzualnih skulptura izazvala veliki skandal. Fontana amfora postavljena je na Piazzi dell Emporio tijekom 1920-ih. Isti je umjetnik, Pietro Lombardi, napravio i Fontanu četiriju tijara iza kolonada Sv. Petra. U gradu ima i mnoštvo manjih vrlo šarmantnih fontana. Na dnu Španjolskih stuba je Fontana della Barcaccia (barka koja propušta) iz godine; Fontana delle Tartarughe (fontana kornjača) nalazi se na maloj Piazzi Mattei od godine, a pokraj crkve Santa Maria in Domnica je Fontana della Navicella (malog brodića), izgrađena od antičke rimske skulpture u 16. st. U dvorištu crkve Santa Sabina voda nadire iz velike maske postavljene u antičkom bazenu. Fontanu Panteon iz godine izradio je Jacopo della Porta. Le Quattro Fontane (Četiri fontane) stoje na raskršću brežuljka Kvirinal od Među fontanama u parkovima i perivojima je Fontana galija ( ) u Vatikanu i Fontana dei Cavalli Marini (morskih konjića) iz u Villi Borghese. Fontana di Trevi Najveća i najpoznatija fontana u Rimu gotovo u potpunosti ispunjava malenu Piazzu di Trevi. Teatralni dizajn Nicole Salvija za najveću i najpoznatiju rimsku fontanu završen je godine. Središnji je lik Neptun okružen dvama Tritonima. Jedan se bori svladati veoma neposlušnog morskog konja, dok drugi vodi daleko poslušniju životinju, čime se simboliziraju dvije suprotne čudi mora. Na ovomu je mjestu originalno bio završetak akvedukta Aqua Virgo izgrađenog 19. g. pr. n. e. Jedan od reljefa na prvoj razini prikazuje mladu djevojku (legendarnu djevicu po kojoj je prozvan akvedukt) koja pokazuje na izvor iz kojega teče voda. Slična je kazališnim kulisama pa je bila zvijezda mnogih filmova čija se radnja Babuino (snimila: B. Beović) Ostatak fontane s Piazza San Marco na novoj lokaciji (snimila: B. Beović) 68

5 Fontana nuova dell Ara Pacis (2006.) (snimila: B. Beović) odvija u Rimu poput: Tri novčića u fontani, Praznika u Rimu i filma La Dolce Vita, Fellinijeva satiričnog portreta Rima u 1950-ima. Koliko god si je tada slobode dala Anita Ekberg, danas je bućkanje u rimskim fontanama zabranjeno, iako je izuzetno privlačno za ljetnih vrućina. Sant Andrea della Valle Ova se fontana nalazi kraj istoimene crkve, koja je svojim grandioznim pročeljem Carla Rainaldija (1665.) stekla slavu izvan Rima, kao mjesto radnje prvoga čina Puccinijeve Tosce. Niti jedan drugi trg u Rimu ne može se po teatralnosti mjeriti s Piazzom Navona. I danju i noću uvijek se nešto događa u pješačkoj zoni oko njezinih triju raskošnih fontana. Fontana di Tor di Nona (snimila: B. Beović) Fontana del Moro (izvor: 69

6 Plata. Prekrivena glava Nila simbolizira nepoznati izvor rijeke. Postoji i legenda da veo predstavlja Berninijevo nezadovoljstvo obližnjom crkvom Sant Agnese in Agone koju je projektirao njegov suparnik Borromini. Atletska figura rijeke Plata, šćućurene s podignutom rukom, navodno izražava Berninijev strah da će se crkva srušiti. Kaže se da kip sv. Angeze na pročelju crkve Sant Agnese in Agone stoji tu kako bi uvjerio rijeku Plata iz Fontane dei Quattro Fiumi da je crkva stabilna. No, ove priče u koje se dosta vjeruje nemaju nikakvo pokriće u činjenicama. Bernini je bio završio fontanu prije nego je Borromini započeo raditi na crkvi. Fontana del Nettuno, Piazza Navona (snimila: B. Beović) Fontana dei Quattro Fiumi Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. Knjiga Postanka (2,10) Ova veličanstvena fontana u središtu Piazze Navona izgrađena je za papu Inocenta X. Pamphilja i javno je otkrivena godine. Papin grb, golubica i maslinova grana, ukrašavaju stijenu piramidalnog oblika koja podupire rimski obelisk prenesen s Maksencijeva cirkusa na Apijevoj cesti. Dizajnirao ju je Bernini, a njegov je rad plaćen od poreza na kruh i drugu hranu. Četiri diva predstavljaju velike rijeke - Ganges, Dunav, Nil i Rio de la Piazza Navona Najljepši rimski barokni trg prati oblik Stadiona koji se nekoć nalazio ovdje. Jedinstven izgled i atmosfera trga nastali su u 17. st. kada je dodana i Fontana dei Quattro Fiumi. Druge fontane potječu iz stoljeća prije, no otada su nekoliko puta mijenjane. Bazen Fontane di Nettuno na sjevernome kraju napravio je Giacomo della Porta 1576., dok kipovi Neptuna i Nereida potječu iz 19. st. Fontanu del Moro na južnome kraju također je dizajnirao Della Porta iako ju je Bernini naknadno promijenio dodavši kip Maura koji se bori s dupinom. Sve do 19. st. Piazza Navona bi poplavila tijekom kolovoza jer bi se zatvorili izljevi fontane. Bogati bi se prskali uokolo u kolima, dok bi djeca s ulice gacala po vodi. Danas je piazza sa svojim brojnim dućanima i kafićima omiljeno mjesto u svako doba. Fontana dei Quattro Fiumi (snimila: B. Beović) 70

7 Fontana di Piazza Sant Andrea della Valle (snimila: B. Beović) Fontana in Campo de Fiori (snimila: B. Beović) Fontana della Barcaccia Španjolski trg, oblika poput nakrivljene leptir-kravate i okružen visokim kućama okrečenim u zagasite nijanse oker, krem i crvenkasto-smeđe boje, puna je ljudi i tijekom dana i (ljeti) veći dio noći. Ovo je najpoznatiji trg u Rimu. Fontana della Barcaccia na trgu posljednja je od napadnih baroknih fontana u Rimu, a često je se gotovo uopće ne može ni vidjeti od mase ljudi koji se odmaraju na njenom rubu. Djelo je Pietra Berninija. S obzirom da je tlak iz vodovoda koji napaja fontanu iznimno nizak, nema spektakularnih kaskada ili štrcanja vode. Umjesto toga, Bernini je konstruirao barku koja propušta vodu - barcaccia znači beskoristan stari brod - koja dopola leži potopljena u plitkom bazenu. Pčele i sunca koji ukrašavaju Fontanu della Barcaccia preuzeti su s obiteljskog grba pape Urbana VIII. Barberinija koji ju je naručio. Fontana delle Tartarughe Prekrasnu Fontanu delle Tartarughe (tartarughe su kornjače) naručila je obirelj Mattei između i godine da ukrasi njihovu piazzu. Nacrt je rad Giacoma della Porte. Fontana veliki dio svog šarma može zahvaliti četvorici brončanih mladića rad kipara Taddea Landinija. Gotovo stoljeće kasnije nepoznati je kipar, za upotpunjavanje kompozicije, dodao kornjače. Fontana della Piazza Farnese (snimila: B. Beović) Le Quattro Fontane Ove četiri male fontane priljubljene su uz uglove zgrada na križanju dviju uskih i prometnih ulica. Datiraju iz doba velike pregradnje Rima za vladavine Siksta V. ( ). Na svakoj je fontani kip nekog božanstva u ležećem položaju. Riječni bog u pratnji vučice je Tiber; drugi muški lik mogla bi biti rijeka Arno. Ženski likovi predstavljaju snagu i vjernost ili božice Junonu i Dijanu. Raskrižje se nalazi na najvišoj točki brežuljka Kvirinal odakle se pruža sjajan pogled na tri upečatljiva obeliska u daljini; one koje je postavio Siksto V. ispred crkvi Santa Maria Maggiore i Trinita dei Monti i onaj koji stoji na Piazzi del Quirinale. Fontana del Pantheon (snimila: B. Beović) Fontana della Navicella (izvor: 71

8 Mojsijeva fontana Službno poznata kao Fontana dell Acqua Felice, svoje je pučko ime dobila po kipu Mojsija u središnjoj niši. Masivnu strukturu s tri elegantna luka projektirao je Domenico Fontana na mjestu gdje je završavao akvedukt Aqua Felice, tako prozvan jer je bio jedan od mnogih velikih projekata obnove koje je naručio Felice Peretti - papa Siksto V. Dovršen je 1587., a dopremao je po prvi put čistu vodu iz vodovoda u ovu rimsku četvrt. Kip Mojsija koji udara u stijenu odakle šiklja voda veći je od prirodne veličine, a proporcije tijela očito su krive. Rad je Prospera Bresciana ili Leonarda Sormanija kao nespretan pokušaj oponašanja Michelangelova Mojsija u crkvi San Pietro in Vincoli. Čim je otkriven javnosti, kip se navodno počeo mrštiti jer su ga na svijet dovele ruke tako neumjesnog kipara. Reljefi sa strane prikazuju vodene priče iz Staroga zavjeta. Četiri lava na fontani kopije su egipatskih originala (sada u Vatikanskim muzejima) koje je Siksto V. stavio ovamo na javno korištenje i užitak. Fontana delle Tartarughe (snimila: B. Beović) Fontana delle Naiadi Rimljani često nazivaju trg njegovim starim imenom Piazza Esedra, tako nazvan jer prati oblike egzedre (polukružne niše) koja je bila dio Dioklecijanovih termi. Trg je bio dio velikog projekta obnove poduzetog kada je Rim postao glavni grad ujedinjene Italije. Ispod njezinih širokih kolonada iz 19. st. nekoć su bili elegantni dućani. Usred trga je Fontana delle Naiadi. Četiri nage brončane nimfe Marija Rutellija izazvale su svojevrsni skandal kada su otkrivene javnosti Svaka počiva na nekom morskom biću koje simbolizira vodu u različitim oblicima: vodeni konjic oceane, vodena zmija rijeke, labud jezera, a znatiželjni nakostrušeni gušter podzemne tokove. Lik u sredini, dodan 1911., morski je bog Glauk koji predstavlja čovjeka kao pobjednika nad neprijateljskim silama prirode. Fontana di Piazza Santa Maria in Trastevere Fontana na Piazzi di Santa Maria in Trastevere, popularno je sastajalište mladih koji noću sjede na stubama oko njene osmerokutne baze i jedna od najstarijih fontana u gradu. Nalazi se ispod istoimene crkve. Godine rekonstruirao ju je Carlo Fontana. Fontana dell Acqua Paola (izvor: Fontana dell Acqua Paola Ova monumentalna fontana slavi ponovno otvorenje akvedukta koji je originalno izgradio car Trajan 109. Akvadukt je preimenovan u Acqua Paola po Pavlu V. Borghese, papi koji je naručio njegovu obnovu. Kada je bila sagrađena, fontana je imala 5 malih bazena, no godine Carlo Fontana promijenio je dizajn dodajući ogromni bazen koji se vidi danas. Generacije Rimljana koristile su ovaj bazen svježe vode za kupanje i pranje povrća, usprkos mnogim zakonima koji su ih trebali od toga odvratiti. 72

9 Fontana di Piazza Santa Maria in Trastevere (izvor: Fontana delle Api Fontana pčela - pčele, simbol obitelji Barberini - jedan je od skromnijih Berninijevih radova. Stisnuta je u uglu Piazze Barberini. Datira iz godine, a podignuta je u čast pape Urbana VIII. Barberinija. Ukrašena je pčelama, a čini se da ispijaju vodu dok ona polako kapa u bazen. Fontana del Tritone Nalazi se u središtu prometne Piazze Barberini. To je jedno od najživljih Berninijevih djela. Izgrađena je za papu Urbana VIII. Barberinija godine, ubrzo nakon dovršenja njegove palače na obližnjem vrhu. Dupini stoje na glavama okrećući zajedno repove kako bi poduprli ogromnu školjku na kojoj kleči Triton pušući tanki mlaz vode u zrak kroz spiralnu školjku. Između repova dupina umjetnički su upleteni papinska tijara, ključevi sv. Petra i grb obitelji Barberini. Fontana di Piazza San Pietro (Modernova fontana) (snimila: B. Beović) Evo kako ga opisuje Ovidije u Metamorfozama:... Vale umiruje mora gospodar te zovne Tritóna Sinjega, koji se diže nad vodom, a posuta ima Priraslim pužima leđa; u gromotnu školjku mu Neptun Naloži neka puhne i znakom tim nek rijeke Fontane di Piazza San Pietro, u pozadini se vidi Berninijeva fontana (snimila: B. Beović) 73

10 Fontanella delle Tiare (snimila: B. Beović) Uzbije natrag i vale. Savìjenû Triton tad trublju Uzme, od donjega koja savítka sve dalje se širi; Kad se uzduha tâ posred mora napuni trublja, Ore se obale, što su pri jednom i pri drugom suncu. I sad, kad usta je dirnu božanska, po kojima kaplje Kaplju iz mokrijeh brka, te uzmak zapovjeđen javi; Svi je valovi čuše, po zemlji i po moru što ih Ima, i čuvši je svi utišaše.... Tritonova fontana je jedna od onih evociranih u simfonijskoj poemi Ottorina Respighija Fontane di Roma. Fontana di Tor di Nona (1925.) uspomena je na Teatar Apollo. Rim je poseban grad. Netipična metropola. Njegov opušteni životni ritam i hedonistički naboj, odsutnost neuroze i nervoze koja kao da isijava s pločnika nekih drugih europskih središta, ugodna klima, fascinantna arhitektura, čini ga prikladnom destinacijom za putovanja. ZAKLJUČAK Volim ovaj grad. Pun je zvukova vode, fontane svugdje, prekrasne i čudesne - velike građevine prepune mramornih bogova i životinja... s tonama vode koja se slijeva preko njih, rekao je William Faulkner. Mnogo je knjiga napisano o fontanama Rima, one su neodvojiv dio strukture grada, jedna od stvari koje ublažavaju nervozu života u napučenome, bučnom i zagađenom gradu. Jedno od najugodnijih iskustva prilikom istraživanja Rima jest kada, nakon napornog dana, slučajno naiđete na jednu od piazza s fontanom. U tren oka, sve se u vašem životu mijenja. Fontane vas natjeraju da zastanete, odmorite se od vrtoglavog ritma razgledavanja, te da se ponašate i živite barem dijelom kao i Rimljani. Nije mi bila namjera opisati sve rimske fontane, jer za to bi mi ipak trebalo malo više vremena i prostora. Ovo je naš kratki, osobni izbor. Nasone popularni nosonja (snimila: B. Beović) Bacila sam novčić u Fontanu di Trevi, slušam Maria Lanzu i Arrivederci Roma. Ako je vjerovati legendama vratit ću se! LITERATURA I IZVORI PODATAKA Badurina, A. i sur. (2000.): Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Kršćanska sadašnjost, Zagreb. Flem-Ath, R., Wilson, C. (2003.): Otisak Atlantide. Stari grad, Zagreb. Garbrecht, G. (1991.): Wasserversorgung antiker Städte. Verlag Philipp von Zabern, Mainz. Grupa autora (2009.): Rim. Profil, Zagreb. Hall, J. (1991.): Rječnik tema i simbola u umjetnosti. August Cesarec, Zagreb. Harris, R. (2005.): Pompeji. Mozaik knjiga, Zagreb. Horvat, J. (1994.): Fontana i njezino mjesto u kompozicijama gradskog prostora - Uvod u tipološko razvrstavanje. Prostor 2 (3-4), Ilakovac, B. (1982.): Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb; Arheološki muzej, Zadar. Miščević, R. (2009.): Fenomen grada. Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb. Mumford, L. (1988.): Grad u historiji. Naprijed, Zagreb. Ovidije (1998.): Metamorfoze. Papir, Velika Gorica. Pelz, M. (2003.): Rim. Mozaik knjiga, Zagreb. Pulvers, M. (2002.): Roman Fountains Fountains in Rome. A Complete Collection. L Erma di Bretschneider, Rim. (2001.): Biblija. Kršćanska sadašnjost, Zagreb