Otac Romano Zago, OFM OD RAKA SE MOZE OZDRAVITI!

Transcript

1

2 Otac Romano Zago, OFM OD RAKA SE MOZE OZDRAVITI!

3 BIOGRAFIJA Otac Romano Zago OFM rođen 11/08/1932. u gradu Lajeado (RS) Brazil. Po završetku studija Filozofije i Teologije, godine, biva zaređen za Redovnika Franjevačkog reda.1971 na PUCRS Fakultetu dodatno završava portugalski, francuski i španjolski jezik. Za vrijeme boravka u župi SVETOG ANTUNA u mjestu POUSO NOVO RIO GRANDE DO SUL BRASIL, kada prvi put testira recept aloe arborescens, te je tu ujedno i konstatirao prve slučajeve ozdravljenja. Nakon čega biva poslan u Jeruzalem, gdje nastavlja s velikim uspjehom širiti uporabu recepta medu bolesnicima. Pozivan je da održi tečajeve i konferencije u Portugalu, Španjolskoj, Švicarskoj, Francuskoj i Italiji. 3

4 OD RAKA SE MOŽE OZDRAVITI! Mali priručnik koji pokazuje kako se na praktičan i ekonomičan način možemo boriti protiv raka i drugih bolesti, bez odstranjivanja dijelova tijela, bez lijekova, bez nuspojava, štoviše, ne trebamo se ni maknuti iz kuće. VAŽNO UPOZORENJE Sve informacije koje se u knjizi prenose služe iskjučivo u edukativne svrhe, a ne nikako u svrhu dijagnoze ili liječenja bolesti. Svi problemi vezani za mentalno i tjelesno zdravlje, moraju biti tretirani od za to stručno određenog kadra. Ni autor, ni izdavač, ni nitko drugi direktno ili indirektno ne mogu davati medicinske savjete, ne prepisuju nikakva sredstva i ne uzimaju odgovornost za one koji žele sami sebe liječiti. Konzumeri recepta Oca Romana Zaga su osobe koje jednostavno žele podijeliti vlastita iskustva s ciljem i obvezom da se radi isključivo o "informaciji". 4 5

5 SADRŽAJ UVOD Uvod 7 Upoznavanje 11 Primjena naučenog 15 Formula 23 Konačna formula 27 Kako uzimati preparat 35 Pitanja i odgovori 39 Internacionalizacija recepta 77 Aloja: karakteristike, kemijski sastav i fitoterapijsko djelovanje.. 93 Je li aloja otrovna? 111 Aloja i AIDS 127 Kao bliskoj prijateljici 135 Zaključak 139 Mnoge osobe, čuvši za ozdravljenja od raka postignuta metodom koju namjeravamo obraditi u ovoj knjižici, pitale su me je li moguće razglasiti tu «tajnu». Upravo iz takvih razmišljanja proizašlo je ovo djelo koje vam s radošću predajem. Iskreno govoreći, ne želim da me itko smatra izumiteljem ove metode. Ili, još manje, pionirom, prvim koji je primijenio ovu formulu s pozitivnim ishodom. To ne bi odgovaralo istini. Prije nego li meni, to pravo s punom zaslugom pripada drugima. Knjiga nema pretenziju da postane išta drugo nego sredstvo kako bi se ova metoda, koja je u raznim situacijama pokazala svoju veliku učinkovitost, učinila pristupačnom što većem broju ljudi. Ako i postoji moja zasluga, ona se sastoji u tome što sam je rasprostranio. Ono što slijedi na ovim skromnim stranicama samo je svjedočanstvo jedne prakse, koja je dala pozitivne ishode bezbroj puta, prakse koju sam primjenjivao osobno ili su je drugi, saznavši za recept, koristili s velikim uspjehom. Zašto ne biste osobno pokušali primijeniti upute ovdje predložene? Metoda je vrlo jednostavna i svima dostupna. Primijenite je. Budući da se radi o jeftinoj formuli, bez nuspojava i negativnih posljedica, moja nakana nije ništa drugo nego 7

6 olakšati patnje bolesnika i osoba direktno ili indirektno povezanih s njima koje često ostaju bespomoćne pred veličinom ovog problema. Ako je netko ozdravio koristeći ovu jednostavnu i ekonomičnu metodu, zašto to ne omogućiti i drugima? To je moj jedini cilj. Nemam namjeru prikazati ovu metodu kao nešto magično. Isto tako, svjestan njene vrijednosti, ne želim je tajno čuvati ili se koristiti njome isključivo za vlastite potrebe: bilo bi to sebično. Moja je ideja upoznati ljude s postojanjem formule koja može izliječiti rak, a budući da je to već iskustveno dokazano, učiniti ovu metodu dostupnom, kako bi se svi zainteresirani mogli njome okoristiti. Knjiga objašnjava svima koji bi to željeli, kako ovu mogućnost provesti u praksu. S druge strane, nije mi namjera staviti sa strane medicinu sa svim njenim zaslugama ili, još gore, obezvrijediti znanstvene studije usmjerene k rješavanju problema raka, nazvanog «zlom stoljeća«. Sva istraživanja provedena u cilju borbe protiv tog zla zaslužuju najveće pohvale bez obzira s koje strane dolazila. Sve što je do sada učinjeno i ono što će se još učiniti u traženju definitivnog rješenja problema, ne gubi na svojoj vrijednosti i zaslužuje svu našu potporu i uvažavanje. Nadajmo se kako će čovjek, napredujući trajno u svojim istraživanjima, jednoga dana potpuno nadvladati to zlo, koje je već dugo vremena izvor nespokoja čovječanstva. Pomozimo jedni drugima u toj zajedničkoj borbi, koja pogađa sve i svi smo u nju uključeni. Želio bih ponuditi svoju skromnu suradnju, kako bih olakšao tešku patnju čovjeka, tako poniženog neizbježnom primjenom kirurških zahvata i drugih postupaka koji ga iznakaze, a u kojima današnja tradicionalna medicina vidi jedini izlaz. Želio bih poštedjeti bolesnike od pogubnih posljedica radioterapije, kemoterapije (koja predstavlja pravo bombardiranje organizma!) i drugih tehnika te vrste. Rješenje predstavljeno u ovoj knjizi je bezbroj puta jeftinije. Bezbolnije. Prirodno. Svatko ga može primijeniti ostajući u vlastitoj kući. Rezultati su bili toliko uspješni da su ozdravljene, nsobe, makar bile u završnoj fazi bolesti, u roku od dva do tri mjeseca ponovno započele svoj prijašnji život, rekao bih, s još većim žarom i kvalitetnije, možda stoga što su ponovno mogle osjetiti okus života kad im je već sve izgledalo izgubljeno. Želio bih da ova formula nade svoje mjesto uz sve ostale metode do sada poznate i one koje će se tek otkriti na zajedničkom frontu, sa svrhom da se ovo zlo iskorijeni s lica zemlje. Dakle, ova knjiga svojom jednostavnošću i krajnjom jasnoćom želi biti putokaz i znak za sve one koji su prisiljeni suočiti se s rakom ili nekom drugom degenerativnom bolešću. Prijatelju (ice), ako neka osoba tebi draga ima tu «ružnu bolest», osim konvencionalnih metoda kojima je već pribjegla, predloži joj i ovaj lagani način liječenja. Može joj pomoći. Mora joijdomoći. Bezhroj_puta ova je metoda dovela do potpunog izlječenja, spašavajući mnoge živote. Oh! Kada bi samo statistike pisale o ozdravljenjima ovom metodom koja su se događala na svih pet kontinenata! Ništa ne košta probati. Ništa se ne gubi. A možeš spasiti nečiji život. Čitatelju (čitateljice), moja je jedina želja da ti, slijedeći ovu metodu, jednostavnu i ekonomičnu, potpuno prirodnu, bez nuspojava, vratiš zdravlje dragoj ti osobi, tako da joj se potpuno vrati vitalnost i udvostruči radost, jer je osjetila kako se od nje udaljava nadolazeća sablast smrti koja se činila neizbježnom. Ti ćeš istom osjetiti neopisivu radost, jer si pobijedio nešto što se 8

7 činilo da nadilazi tvoje snage. Bit će kao da si ponovno dao život ozdravljenoj osobi: ti si joj omogućio da nanovo dijeli život s ostalim živim bićima. I pjevat ćeš u sebi:»blagoslovljen budi Bog koji je dao ljudimana raspolaganje mnoštvo trava Tdrugih biljaka korisnih za borbu protiv bolesti, da bi se život mogao nastaviti, i to nastaviti u zdravlju»l. UPOZNAVANJE Autor Ako ne poznajete aloju ili ne znate da postoji više vrsta aloje (ima ih klasificiranih, a da ne spominjemo još oko stotinu koje tek moraju biti klasificirane ili se još moraju ispitati), ako niste sigurni oko izbora biljke prikazane na omotu knjige, odmah ćemo vam odgovoriti: to je ta! Prikazana aloja je - «aloe arborescens». Od tipa arborescens postoji dvadesetak varijanti. Arborescens je vrsta koja je najrasprostranjenija u Brazilu a može se pronaći svugdje. Kada ubuduće budem spominjao samo aloju, radit će se o vrsti arborescens. Dr. Aldo Facetti, fiziotehničar i travar, koji me intervjuirao više od sata za «TV Riviera», koja pokriva talijanske pokrajine Massa, Viareggio, Lucca, Pisa i Carrara, garantira nam da aloe vera ili barbadensis raspolaže sa 40%aktiyne tvari za borbu protiv raka, dok je arborescens ima čak 70%. Da bi se olakšalo traženje recepta, stavili smo ga na vanjsku stranu korica knjige, kako bi se u slučaju potrebe mogao lako pronaći ili izdiktirati putem telefona. Na kraju radnog dana ispunjenog čitavim nizom aktivnosti, odgovarajući različitim zahtjevima modernog života, franjevci reda Male braće, jedan po jedan, vraćaju se kući na večeru, da bi prikupili snage za novi dan. Prema tradiciji onog kraja, sin svoje zemlje, franjevac iz Rio Grande do Sul, kao i drugi stanovnici, odmara se poslije osvježavajućeg tuširanja pijuckajući tradicionalni čaj «mate». Dok mala posudica gorkog «mate» kruži iz ruke u ruku, kao što je to običaj, razvija se živi razgovor, dotičući razna područja: teologiju, filozofiju, politiku i političke stranke, vladu, sociologiju, župu, Crkvu, red, provinciju, ekumenizam, vrijeme, događaje dana, korupciju, abortus, broj rođenja, Treći svijet, multinacionalne probleme, nogomet, itd. Jednoga dana, kao i obično, ritual se ponavljao, ali ovoga puta tema je bila napredak znanosti, njeno djelovanje i začuđujuća dostignuća. Nit priče vrtila se oko nevjerojatnog, ali istinitog događaja kako se odobravaju ogromne sume novca za formiranje fondova i pomoći da se potaknu studije za ozdravljenje od raka. Poslije raznih razmatranja te teme, riječ je preuzeo otac Amo Reckziegel, provincijal, koji je prethodno bio 10 11

8 župnik na periferiji grada. Zvučao je pomalo kao čarobnjak - ima rješenje problema i ostavlja začuđene sve sugovornike: - Naravno... gospodo moja, od raka se može izliječiti! Upravo tako, za ljude koji žive najjeriferiji, rak više nije problem. Ili bolje, problem jest, ali se zna njegovo rješenje... - Ali kako? - zapitao je najzainteresiraniji u grupi. - Tamo dolje, na Rio Grande gdje sam nekoliko godina bio župnik, prisustvao sam, da tako kažem, skoro svaki dan ozdravljenjima siromašnih ljudi oboljelih od_raka. Mogao bih ispričati slučaj jedne stare crnkinje koja je imala rak kože. Nakon izliječenja, ona i dan danas živi u svojoj baraci i vodi normalan život... - Ali nije moguće! Imala je baš rak? - Rak koji je potvrđen medicinskim nalazima. Reći ću vam još jedan slučaj jako mile osobe, bez imena. Mogao bih vam dati i primjer poznatih osoba koje su primijenile isti način liječenja. Tu su i mnoge osobe na glasu na nacionalnoj razini, koje su, upotrijebivši istu metodu koju je koristila starica iz periferije grada Marittima, uspjeli pobijediti to zlo. Ta metoda na isti način liječi siromašne ljude bez obzira na njihovu boju kože, kao i slavne i bogate. Bez diskriminacije. Svima služi. Priroda ne daje rjikome prednost. OdoJoy^ra_syima -kojlse žele njome poslužiti... - Slušaj prijatelju, ali koja je to magična formula koja ozdravlja od jedne takve bolesti kao što je rak? Odmah nam ispričaj sve, prijatelju, na koji to način ljudi s periferije, tamo dolje, u Noiva-do-Mar, uspijevaju ozdravljati od tumora. - Želio bih precizirati da se ne radi o nikakvoj magičnoj formuli, apsolutno ne! Vrlo je jednostavna. Puno jednostavnija nego što se može i zamisliti. Jednostavna. Ekonomična. Prirodna. Samo što je, nažalost, nitko ili skoro nitko ne zna ili jednostavno ne vjeruje... - Ali, ako je jednostavna, ekonomična i prirodna, odmah nam objasni tu metodu, vrlo sam znatiželjan. I zatim, čim čujem da je neka osoba oboljela od raka, predložit ću joj tu magičnu formulu. Bit ću joj najveći popularizator, da nitko i nikada više ne umre od tog neumoljivog zla. - Ponavljam, vrlo je jednostavna. Svi u naselju baraka poznaju taj recept. I nitko ne umire od raka, jer se recept prenosi usmenim putem svima koji se zanimaju za nj. Napokon, nije nikakva tajna. Od raka u predgrađu umire samo onaj tko želi umrijeti. Ako se dijagnosticira bolest, svi znaju izlaz, rješenje. I utječu mu se. - Koja divota! Reci mi odmah tu blagoslovljenu formulu! Već sam rekao, umirem od želje daje saznam... - Evo je. Zapisi: pola kilograma pčelinjeg meda, dva lista aloje i tri do četiri žlice rakije. - Objasni mi bolje. - Nemam ništa više za reći ili nadodati. Recept je taj koji si upravo čuo. Skinu se bodlje s rubova listova i nečistoće kojih bude u prirodi. Sva tri nabrojena elementa - med, aloja i rakija - stave se u mikser. Miksaju se dok se ne dobije nešto nalik na malo rjeđu kremu. I... gotov je preparat koji će izliječiti rak. - Šališ se! Prejednostavno je da bi bilo istinito. - Dragi moj, to je ozbiljnije nego što misliš. Ne šalim se! I ako misliš da se šalim ili da se s tobom rugam, pozivam te da odemo do našeg naselja baraka u Rio Grandeu. Tamo ćeš moći razgovarati sa starom crnkinjom, jako dobrom ženom, veoma poniznom, koja je ozdravila zahvaljujući gore spomenutoj formuli. - A kada se uzima ta smjesa? - Jedna velika žlica za doručak, jedna za ručak i još jedna za 12 13

9 vgčeril Uvijek prije jela. otprilike 10, 20 ili 30 minuta prije. Treba dobro protresti posudu prije upotrebe. Čuvati u hladnjaku, u dijelu za povrće. - Ali reci mi, ako je ta formula tako efikasna i čudotvorna, zašto nije rasprostranjena? Trebala bi biti objavljena po cijelome svijetu! Trebali bi se pokupovati reklamni prostori na massmedijima, na najslušanijim programima, da se razglasi to senzacionalno otkriće, da nikada više nitko s lica zemlje ne postane rob te neumoljive bolesti. - Stvarno, recept je jednostavan da jednostavniji ne može biti, ali u igri postoje i drugi interesi koji priječe širenje ovog važnog otkrića. Rak mora nastaviti oduzimati živote. Sto bi se više liječila bolest, gubio bi se obilni izvor zarade. Rak se pokazuje korisnim u zadržavanju broja siromašnih na zemlji i time osigurava veći dio torte na stolu bogatih. Nažalost, kod nas u Brazilu samo su bogati u mogućnosti financirati dugotrajno i skupo liječenje. Siromašni, ako dobiju tumor, uglavnom moraju umrijeti. Politika je ta koja zapovijeda planetom. Dijalog se tu završio, jer se oglasilo zvono koje je pozivalo zajednicu na večernju molitvu. Međutim, jedan od fratara naučio je napamet formulu i penjući se na kor, poslušan zvonu, u sebi je čvrsto odlučio da će tu metodu razglasiti pod svaku cijenu, koliko god bude u njegovoj moći. I dok su fratri na koru molili večernju molitvu iz Casoslova, u samostanskoj kuhinji je gospođa Paolina pripremala engleski odrezak s crvenim lukom koji je uz domaći proizvod - rižu i razne vrste salate, bio jednostavna večera za redovnike Reda male braće iz Rio Grande-do-Sul. Paolina, radeći, obavlja svoju liturgiju, koja se na isti način kao i ona fratarska uzdiže nježno, poput kratkih psalama, pred Lice Gospodnje. PRIMJENA NAUČENOG Jednoga dana, dok sam se vraćao sa službe u seoskoj kapelici, zaustavi me kovač: - Oče, znate li da je moj ujak Giovanni di Forquetta obolio je od raka prostate i trenutno se nalazi u bolnici Marques de Sousa? Kako kažu liječnici, slučaj je beznadan. Radi se o danima. Molim vas u ime obitelji da mu podijelite sakramente, i to što prije, jer je situacija krajnje ozbiljna. - Prije svega, hvala što ste me obavijestili. Naravno da ću mu podijeliti bolesničko pomazanje. Nevjerojatno! Dobro ga se sjećam i sad mi se čini da ga vidim kako sudjeluje na svetoj Misi u kapelici. Bilo je to prošli mjesec, stajao je na lijevoj strani, u prvome redu. Iznenadio si me ovakvom viješću! - Tako je, oče. Vi znate da, kada se takva bolest manifestira, gotovo uvijek bude već razvijena. - Da li ti je ujak pri svijesti? Misliš li da bih mogao odgoditi posjet za sutra? - Naravno. Vrlo je slab radi bolesti, ali izdržat će do sutra, budite mirni. Ali doktor je rekao da neće preživjeti ovaj tjedan. Upravo dolazim od njega i vidim da je situacija očajna... - Sutra, po rasporedu, slavim Sv. Misu u njegovoj zajednici

10 ovako teškoj situaciji kakva je naša.u svakom slučaju, hvala vam. Mi smo realni, moramo to biti, iako je teško. Ništa se neće promijeniti skrivanjem istine. Izgubio sam snagu objašnjavajući gospođi Gemmi da je moguće ozdraviti od raka. Uostalom, ona je reagirala kao i sve druge osobe koje su bile pogođene tim problemom, i kako sam uostalom i ja reagirao: sa svim novcima koje se okreću po svijetu, kako bi mogao jedan takav jednostavan, domaći recept, napraviti čudo? Gospođa je ostala uvjerena da njen muž mora umrijeti. I gotovo. Okrutna sudbina, koju je nemoguće promijeniti! Kada sam shvatio da razgovor nema nikakvog odjeka u njoj, odlučio sam krenuti na djelo, ostavljajući sa strane sve teorije i suvišne riječi. Ne treba gubiti energiju uzalud. Treba biti praktičan, s obje noge na zemlji. Na svu sreću, Rubens, sin tog bračnog para, na povratku iz ureda javnog bilježnika Agostina Bassija, gdje je rješavao dokumentaciju o nasljedstvu u slučaju očeve smrti, zamolio me da ga odvezem do njegovog poduzeća, što sam odmah prihvatio. Odmah sam pomislio u sebi: - Tko zna hoću li uspjeti uvjeriti njega da upotrijebi recept, budući da to nisam uspio kod njegove majke. Cijelim putem nisam radio drugo, nego nagovarao mladića «da bi on sam mogao nešto učiniti da mu otac ne umre od raka». Dovoljno bi bilo da napravi ono što bih ga naučio. Objasnio sam mu. Ponovio. I još jednom. Kada smo stigli na odredište, želio sam da mi ponovi lekciju. Sve je savršeno zapamtio. Obećao mi je da će već sutra njegova sestra Rejane, koja će u bolnici zamijeniti majku, već dosta iscrpljenu, odnijeti pripremljenu smjesu ocu. Zadovoljan postignutim rezultatom, pozdravio sam ga i ohrabrio, napominjući mu da svakako upotrijebi recept. Preostali put do župe prešao sam čiste savjesti, vjerujući da će, ukoliko budu poslušali moj savjet, spasiti život tog seljaka. Vratio sam se dužnostima župnika, sam, po izgubljenim regijama. Giovanni Mariani, je zbog toga, kao što to bude, prešao u drugi plan, u odnosu na događaje koji su me svakodnevno zaokupljali. Kad god mi je njegov mršavi lik dolazio u sjećanje, iskreno sam se nadao da će napitak dati željene rezultate. Tjedan je prolazio kao i svaki drugi. Jednoga jutra, otprilike osam dana nakon podjeljivanja bolesničkog pomazanja, slučajno sam sreo Rejane ispred općine. Odmah sam se sjetio njenog bolesnog oca. Približio sam se, znatiželjan da čujem kakva je situacija. Htio sam saznati detalje. - Dobar dan, Rejane. Kako si? Kako je tvoj otac? - Dobar dan. Ja sam dobro, hvala. Sto se tiče moga oca, on je svakim danom sve bliže smrti. Liječnici su ga otpustili da umre kod kuće... - Ah, znači da je on sada kući? - Da, prije tri dana su ga pustili, više se ne može ništa učiniti. Djevojka je s mukom gutala pritisnuta teškim teretom sudbine, razoružana i nemoćna pred tim zlom. - Jeste li mu dali preparat koji sam vam rekao? Je li ga uzimao kako treba? - Da, oče, sve je napravljeno onako kako ste rekli Rubensu. Osobno sam ga odnijela u bolnicu. Otac je uzeo dnevnu dozu i još je uvijek uzima. Ali tako je slab! U krevetu izgleda kao osušeno drvo, oprostite mi na usporedbi. Kakvo strašno zlo! Ta prokleta bolest uništila je mog oca

11 - Gledaj, ako je on uzeo lijek kako si mi rekla, budi mirna, sve će biti u redu. Problem je ako osoba odbije uzeti preparat. - Znate, oče, dogodilo se nešto čudno. Vi znate da je moj otac imao izraslinu u visini donjeg trbuha? Znate li? - Ne, ne znam. - Da, izraslina veličine teniske loptice. Evo, ta izraslina je nestala. - Ah, pa onda ti mogu čestitati, draga moja, jer tvoj je otac izvan opasnosti! Pobijedio je u borbi protiv raka! Da nije tako, kako bi bilo moguće da se ta izraslina smanji? Ah! Bila bi narasla još više... Drugim riječima, preparat je dao pozitivne rezultate! Hvala Bogu! Tvoj je otac uspio, vjeruj mi! Nakon par tjedana oporavka ponovno će s ostalima obrađivati zemlju kao što je oduvijek radio da bi na kraju ubirali godišnje plodove. Vidjet ćeš... ostaje činjenica da je Giovanni Mariani i danas živ, iako je bio pogođen tumorom, dajući nam tako neosporni dokaz o pobjedi ovog preparata nad opakom bolešću. Na isti način kao Giovanni Mariani, bezbroj osoba, muškaraca i žena, uspjelo je pokoriti rak, razumije se, svatko od njih sa svojom životnom pričom, ali koja, bez obzira na pojedinosti koje su različite, ostaje uvijek priča o prvom pacijentu, čiji mi je sretni završetak dao vjeru u efikasnost ovog sistema borbe protiv raka. Uistinu, dogodilo se upravo tako. Giovanni Mariani polako je počeo bolje jesti. Za nekoliko dana je ustao iz kreveta. Počeo je hodati gore-dolje po sobi. Držeći se zida uspijevao bi doći i do kuhinje. Ubrzo je počeo izlaziti u dvorište i obilazio stoku. Ubrao je i prvo klasje riže koja je dozrijevala šećući poljima. Jeo je i prve plodove. Sisao je i šećerne trske s onakvim poletom kakvog je imao kao dječak. Mjesec za mjesecom, osim što je sudjelovao u berbi, krajem jesenskog i zimskog perioda orao je plugom u koji su bili upregnuti volovi, kako je i oduvijek radio, da bi zasijao proljetne usjeve. Giovanni Mariani živi i danas, iako je već prošao osamdesetu godinu (rođen 1913) još je u punoj snazi. On je jedna od mnogih osoba koje su uspjele pobijediti tumor, uzimajući preparat, o kojem govorimo u ovoj knjizi. Netko bi mogao sumnjati, ali 20 21

12 FORMULA 1. Za onoga tko me je pratio do sada, bit će suvišno ponavljati da sam naučio tu formulu pijuckajući «mate». Usmeno. Moguće je da je nisam korektno zapamtio, pogotovo nakon eksplozivne izjave: «Čak i od raka se može ozdraviti!». Uvijek kada se neka poruka prenosi usmeno, riskira se da ne bude ispravno prenesena, bilo zbog nesavršenosti onoga tko je prenosi, bilo onoga tko je prima, jer sve su to normalne granice ljudske prirode... U svakom slučaju, počeo sam širiti naučenu formulu, uzimajući dva lista aloje, pola kilograma meda i tri žlice rakije. Mnogo godina učio sam ljude da upotrebljavaju te sastojke. Bio sam zadovoljan koristeći ih, jer su davali pozitivne rezultate, poput onih koje sam opisao. Nije, dakle bilo razloga za promjenu formule koja je izgledala pobjednička. Čak i ako živiš u stanu, možeš uzgajati aloju arborescens u cvjetnom loncu i držati je izloženu suncu na prozoru ili verandi. Nakon kratkog vremena moći ćeš se okoristiti svim blagodatima koje nosi ta biljka. 2. Nešto kasnije našao sam u knjizi «A Farmacia da Natureza», koju je napisala sestra Maria Zatta, izdanje iz 1988, str. 14, recept za liječenje raka poput našega, ali sa značajnim razlikama. Evo tog recepta, onako kako je napisan u knjizi: «Ubrati rano u zoru ili po zalasku sunca dva lista aloje, oprati i skinuti bodlje s njih. Izrezati na komadiće i u mikseru miješati zajedno s kilogramom meda i dviie žlice rakije (ja sam podcrtao 23

13 tekst na sva tri mjesta). Uzimati dva puta dnevno po dvije žlice, ukupno deset dana. Prestati uzimati sljedećih deset dana i ponovno otpočeti uzimanje istim ritmom sve do ozdravljenja. Za preventivu od raka recept je isti, ali se uzimaju samo dvije žlice dnevno, deset dana. I u tom slučaju, preparat se uzima jednom godišnje. Novo izdanje knjige «A Farmacia da Natureza» (drugo izdanje, 1993, preuređeno i dopunjeno), sadrži recept na str. 20, izmijenjen za par pojedinosti: «Ubrati u zoru ili po zalasku sunca dva lista aloje. Oprati je i skinuti bodlje. Narezati na komadiće i u mikseru miješati s kilogramom meda i dvije žlice rakije. Uzimati po dvije žlice dva puta dnevno tijekom deset dana. Nakon toga napraviti pauzu od deset dana i nastaviti tako sve do ozdravljenja. Ne uzimati natašte. Za preventivu od raka, recept je isti, ali se uzimaju samo dvije žlice dnevno kroz deset dana. Nastaviti uzimati preparat jednom godišnje.«3. Kada sam organizirao Pastoralnu grupu za zdravstvo Župe svetog Ante u Pousu Novom, Rio Grande do Sul, gospoda Gladiš Lavarda, sudionica grupe, imala je ciklostilom umnožen primjerak formule za borbu protiv raka. I u ovom slučaju recept je imao nekih razlika, kako će se vidjeti. Kasnije sam saznao da je taj recept uzet iz knjige «Saude Atraves das Plantas» (Do zdravlja pomoću bilja), kojeg je napisao Paulo Cesar de Andrade dos Santos, a izdavač je Mundo Jovem, str U rubrici «Recepti» pod pojmom rak nalazimo sljedeće: «Sastojci: tri velika lista aloje, pola kilograma meda, jedna žlica rakije. Kako se pripravlja: da bi se pripravio efikasan preparat protiv raka potrebno se pažljivo pridržavati navedenih uputa: - biljka aloje mora biti stara najmanje 5 godina; - listove brati po mraku; - nakon pet dana bez kiše; - ne brati brati listove ako su pokriveni injem; - pripremati u mraku; - napraviti smjesu čim se sakupe sastojci; - čuvati smjesu u tamnoj staklenci u hladnjaku; - uzimati ga u mraku. Napomena: razlog zbog kojeg treba izbjegavati svjetlost, sunčevu ili umjetnu, je taj što aloja sadrži supstancu koja reagira na rak, ali u slučaju kontakta sa svjetlom, umjetnim ili sunčevim, gubi taj efekt. - obrisati aloju čistom krpom; - nasjeckati na komadiće i u mikseru miješati s medom i rakijom. Način uzimanja: - za prevenciju od raka svaka osoba trebala bi uzimati preparat najmanje jednom godišnje po jednu veliku žlicu, tri puta dnevno, ukupno deset dana. - za liječenje tumora uzimati po dvije velike žlice tri puta dnevno deset dana; zatim idućih deset dana prekinuti terapiju i ponovno početi s uzimanjem tog preparata po isteku tih deset dana. Nastaviti s uzimanjem do potpunog ozdravljenja. Napomena: doći će do izlječenja raka ako je on u početnom stadiju, jer što je bolest više poodmakla, teže je postići ozdravljenje.«4. U istom periodu nabavio sam knjigu «Saude pela Alimentagao» oca Adelara Primo Rigoa s novom varijantom istog recepta. Njegov recept je najsličniji onom sestre Marie Zatta, kao što se može i vidjeti. Evo ga: 24 25

14 «Med, aloja i rakija. Ubrati ranim jutrom ili nakon zalaska sunca dva lista aloje, oprati ih i skinuti bodlje. Nasjeckati ih i u mikseru miješati s jednim kilogramom meda i dvije velike žlice rakije. Uzimati dvije velike žlice dva puta dnevno, ukupno deset dana. Prekinuti deset dana. Nastaviti tako sve do ozdravljenja. Kod prevencije od raka recept je isti, ali se uzima po dvije žlice dnevno, ukupno deset dana. Ponavljati tako jednom godišnje.» KONAČNA FORMULA 5. U listopadu 1995, u Provincijskoj kući Male braće, u ulici Juca Batista 330, Ipanema, Porto Alegre (RS), s velikom radošću uspio sam fotokopirati originalnu formulu koju sam čuo u staroj Provincijskoj kući u ulici Sao Luis 640, Santana, Porto Alegre (RS). Ta formula je išla iz ruke u ruku medu jednostavnim ljudima, na periferiji Rio Grandea, gdje se nalazi pomorska luka Rio Grande do Sul, sve dok je otac Arno Reckziegel nije zapisao na komadu pakpapira. Kronološki se radi o najstarijem receptu. Kako se može vidjeti, i ona je napisana s ponekim varijacijama, kao i ostale. Evo je: Preparat / rak 1. Dva lista aloje, stoje moguće starije (4-5 godina), ubrati ih kad nema svjetla (ujutro ili navečer) bar šest dana nakon posljednje kiše. 2. Skinuti bodlje, isjeći ih na komadiće i izmiješati u mikseru. 3. Dodati šalicu meda. 4. Jednu žlicu rakije. 5. Spremiti u hladnjak. Kako se uzima: velika žlica za juhu tri puta dnevno (po mogućnosti prije jela) 10 dana za redom, pauzirati 10 dana i ponovno započeti. Ohrabren činjenicom da je formula koju sam prenosio usmenim putem ozdravila Giovannia Mariania i mnoge druge osobe kroz punih pet godina, čvrsto sam odlučio da je ne mijenjam. Nisam mogao ni zamisliti da je zamijenim, naprimjer, formulom sestre Marie Zatte, iako sam tu redovnicu reda Presvetog Srca Marijinog, smatrao osobom koja se razumije u svoj posao i iza koje stoji veliko iskustvo, te je prava pokretna ambulanta što se tiče recepata. Iz istog tog razloga nikada nisam uspio niti upotrijebiti recept koji je, umnožen poligrafom, donijela gospođa Gladiš Lavarda. Drugim riječima, imao sam osobno iskustvo koje je dalo dobre rezultate u mnogo slučajeva. Na temelju čega bih tu formulu zamijenio nekom drugom? Sve dok nisam naišao na nešto što bi me razuvjerilo, bio sam zadovoljan postojećom formulom. Da sam izabrao neku drugu, na što sam se mogao osloniti da kažem da je formula dobra ili ne? Popustiti pred novostima? Nisam imao drugog iskustva osim onog u kojeg sam se osobno osvjedočio i usmeno ga prenosio. Ali priznat ću vam da sam na kraju ipak promijenio formulu. I to iz praktičnih razloga. U biti, sve bih mogao sažeti u jedno: 26 27

15 smjesa, pripremljena prema starijoj formuli bila je previše slatka i izazivala je mučninu, osobito kod osoba koje su imale probleme s jetrom. Kako riješiti taj problem? Prije svega, počeo sam međusobno uspoređivati različite formule. Promatrao sam različitosti. Svaka od njih je imala neke specifičnosti, poneke vrlo značajne. Nikada ne bih izabrao ovu formulu na mjestu neke druge da nisam imao dobrih razloga. Dao sam prednost iskustvu, koje je životni učitelj. Samo iskustvo me moglo naučiti, sa sigurnošću i objektivno, koja je formula najidealnija. Pričajući o životu, moja nesigurnost u mijenjanju recepta bazirala se isključivo na jednoj pogrešnoj informaciji da je aloja otrovna. Naravno, da je to bilo istinito, svako pretjerivanje u dozi bilo bi pogubno. A znamo, da je život najveći dar i stoga najvažniji. Objektivno, nije se moglo isprobavati, igrajući se i stavljajući nečiji život na kocku. Ili, još manje, koristiti osobe kao pokusne kuniće. Upotreba recepta u svakidašnjem životu dala mi je sigurnost. Uspio sam se odreći stare formule koja mi je do tada bila oslonac i koja je uvijek davala pozitivne rezultate. Mogu potvrditi da se promjena dogodila sasvim slučajno. Prvi slučaj koji me potaknuo na mijenjanje formule bilo je ozdravljenja tajnika škole Svete Zemlje u Betlehemu, u Izraelu, koji je imao rak na grlu. Saznao sam da je već mjesecima ostao bez glasa i da je komunicirao samo gestama. Upućen u slučaj preko ravnatelja škole, oca Rafaela Caputo, OFM, koji me obavijestio o zdravstvenom stanju školskog tajnika, ponudio sam svoju pomoć kojom bih mu pokušao vratiti zdravlje, da bi se on ponovno mogao posvetiti svom poslu u školi. Pripravio sam sadržaj prema tradicionalnoj formuli, tj. dva lista aloje, pola kilograma meda i rakija. Kada je potrošio prvu staklenku, koji je uzimao 15 dana, počeo je uzimati i drugu, nakon što je ponovno prošao medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da je preparat obustavio razvijanje raka, tj. nalazi koji su napravljeni prije uzimanja aloje i nalazi nakon 15 dana uzimanja pokazivali su iste vrijednosti. Ohrabrena pozitivnim rezultatom (rak se barem nije proširio), njegova kći Mary, udata za jednog liječnika, možda obuzeta nestrpljenjem da oca riješi te gadne bolesti, pripremila je još jednu dozu, miješajući tri lista aloje, pola kilograma meda i rakiju. Nakon stanke od tjedan dana, dala mu je treću dozu. Rezultat: bolesnik se nakon skoro dva mjeseca terapije, počeo oglašavati, što je bio siguran znak da je pobijedio bolest. Prije nego što završimo ovu priču, još bih dodao informaciju da se tajnik vratio na svoj posao u školi. Od onda, pa do trenutka kada ovo pišem prošle su četiri godine. Prema svjedočanstvu sestre Veronice Mancadori, koja radi kao učiteljica u toj školi i poznaje tajnika više od petnaest godina, njegov glas je dobar kao nikada prije... Još jedan događaj koji me nagnao da promijenim staru formulu, tako dragu i baziranu na iskustvu, bio je slučaj Shucria, vozača sestara franjevki Presvetog Srca Marijinog iz Aide. Budući da je saznao za osobe koje su doživjele ozdravljenje od raka, zahvaljujući formuli koju sam propisao, skupio je hrabrosti i nadvladao svoju prirodnu sramežljivost, pitajući me da mu pripremim jedan preparat za njegovog šurjaka, koji je imao rak na grlu, i koji se već očitovao kao ogromna rana na vratu. Naravno, dao sam mu preparat, nadajući da će uspjeti spasiti život svom rođaku. Sretan zbog rezultata nakon prve potrošene doze (vanjska rana na vratu je zacijelila), Shucri je želio pripremiti još jednu 28 29

16 dozu. Na svoju inicijativu, ovaj put je sve pripremio sam. Pomiješao je četiri lista aloje s istom dozom meda i rakije. Znatiželjan je li uspio sve pripremiti, upitao sam ga za preparat, i tada mi je rekao da je upotrijebio četiri lista. Odgovorio sam: - Ali, rekao sam ti da idu dva lista... - Znam. - Pa zašto si onda upotrijebio duplu dozu?... A poslije, ako bolesnik umre, što onda? - Budite mirni, oče! Povratio mu se glas, priča kao prije. Sto se tiče listova, budući da su bili mali i suhi, stavio sam četiri. Da bude razmjerno, ulio sam i malo više rakije. - Hm! - rekao sam, umiren - Ako je bolesnik ozdravio, jasno je da biljka nije otrovna, bar ne u količini koju si upotrijebio... Naravno, treba biti svjestan i priznati da si pretjerao s rakijom, i udvostručio broj listova aloje... Zamisli! Upravo zbog ovakvih činjenica i proučavanja razlika kod ostalih recepata odlučio sam promijeniti recept koji sam primio usmenim putem. Zahvaljujući putovanjima različitim krajevima i susretima s različitim kulturama, počeo sam sumnjati u tvrdnju da je aloja otrovna, kao na primjer avelko, biljka koja se također koristi u borbi protiv raka. Saznao sam da je Meksikanci upotrebljavaju kao salatu. U Venezueli koriste želatinasti dio lista aloje za doručak, dodajući malo meda da bi joj se uklonila gorčina. S obzirom na sve to, izgleda da ta takozvana otrovnost aloje nije uopće relevantna. U svakom slučaju, još uvijek vrijedi stara mudrost koja kaže: granica između lijeka i otrova nalazi se u dozi, tj. u uzetoj količini. Propisana količina je uvijek najpouzdanija. Prema tome, čitatelj može biti miran. Vratit ćemo se još iscrpnije ovoj temi, pokazujući da aloja apsolutno nije otrovna, kako se priča. Ako ti može pomoći pročitaj poglavlje koje se posebno bavi time. Nakon deset godina iskustva u Brazilu, na Istoku pa i u Europi (najviše u Italiji, Švicarskoj i Portugalu) usuđujem se napisati vam sljedeći recept, bez straha da griješim: 1) POLA KILOGRAMA MEDA (OBRATITI PAŽNJU DA SE NE RADI O UMJETNOM ILI RAFINIRANOM MEDU) 2) ml RAKIJE, VISKIJA ILI KONJAKA SMIJE SE KORISTITI ČISTI ALKOHOL, VINO, PIVO ILI LIKERI) NAPOMENA: ml ODGOVARA DOZI VISKIJA ILI ŠALICI KAVE. 3) 350 GRAMA LISTOVA ALOE ARBORESCENS. DVA, TRI ILI ČETIRI LISTA, OVISNO O NJIHOVOJ DUŽINI. Osoba koja priprema preparat kod kuće, ne mora biti sitničava. Tri elementa moraju se što više približiti gore navedenoj količini. Ukoliko se malo pretjera s dozom ili se pak zaboravi kakva pojedinost, time se ne riskira efikasnost preparata. Zato, trudimo se izbjegavati previše precizno mjerenje upotrebljavajući vagu. Gledajmo radije, da preparat naučimo pripremati slobodno, kao da se radi o pripremi jednog dijela vrta za sijanje cvijeća ili povrća: trudimo se procijeniti okom, služimo se zdravim razumom, bez pretjerivanja. Bitno je da svi ovi elementi udu u sastav napitka. Ono što donosi željene efekte je spoj tih elemenata. Očistiti prašinu ili neku drugu nečistoću koju je priroda eventualno ostavila na listovima. Upotrijebiti u tu svrhu stariju krpu, suhu ili vlažnu, ili spužvicu, ali pazeći da se pritom listovi ne smoče (budući da se, kao što smo vidjeli, voda ne koristi u smjesi). 31

17 Pomoću oštrog noža skinuti bodlje koje se nalaze na rubovima listova, lagano, jednim potezom, odozgo prema dolje. Da bi se uspješnije ubacilo u mikser, narezati listove na komadiće, kao da pripremate najnormalniji frape. Izmiksati sva tri elementa. Dobro izmiksati i samljeti sav materijal. U vremenu od oko jedne minute (što ovisi o jačini aparata za miješanje), dobit ćete nešto slično zelenoj kremi. Gotovo! Napravljeno je! Napravljen je preparat koji liječi čak i rak. Vidjeli smo da među autorima recepata ne postoji usklađenost oko točne količine sastojaka, a budući da iza svakog savjeta koji nude stoji vlastito iskustvo, savjetovao bih čitatelju da sam izabere onaj recept za koji misli da bi mu najviše odgovarao, tj. slađi ili manje sladak, jer gledajući ono što i jest najhitnije - ozdravljenje, vidimo da ga svi ti recepti obećaju... Osnovno je, međutim, pripremiti smjesu koristeći navedene sastojke i držeći se približno količina koje su propisane. Zato, čitatelju, svaki put kada želiš pripraviti preparat za osobu oboljelu od raka koristeći se jednim listom aloje, pola kilograma meda i rakijom, ili s dva, tri, četiri ili više listova, slobodno izaberi, glavno je da se držiš recepta: «Plus vel minus non mutat speciem». Dakle, kada jednom upotrijebiš taj recept, pružit ćeš bolesniku mogućnost ozdravljenja. I ti imaš važnu ulogu u ovoj borbi. Odluči sam. Napomena: u dane kada sam pisao ove stranice, našla mi se u rukama knjiga»saude Basica - Remedios caseiros» sestre Flavie Birck, tekst izdan preko Socijalne Akcije Biskupije Santa Cruz do Sul, R. S. Brasile. V Sto se tiče recepta pripremljenog od aloje za liječenje raka, ovdje je prisutna varijanta za koju sam držao da je bitno spomenuti: Na str. 9 spominje se «Xarope (ne radi se o sirupu!) de Babosa»: - 2 velika lista aloje - 1/2 kg meda - 2 žlice rakije Priprema: skinuti bodlje s listova aloje, te ih izrezati na komade. Dodati med i miješati u mikseru dok se ne dobije krema, dodajući rakiju. Čuvati u hladnjaku. Doziranje: uzimati po jednu veliku žlicu natašte, zatim prije ručka i večere (prevencija od raka). Ozdravljenje od raka: uzimati preparat deset dana. Napraviti pauzu od deset dana. Ponoviti proces. Na str. 19, točka 19, govori:»rak: da bi se izbjegla bolest koristiti prirodnu prehranu. RECEPT: izmiksati dva lista (1/2 kg) aloje izrezane na komadiće, bez bodlja. Dodati 1/2 kg meda i dvije žlice rakije. Miksati dok se ne dobije krema. Čuvati u tamnoj posudi u hladnjaku. UZIMANJE: veliku žlicu ujutro i navečer kroz 10 dana. Napraviti pauzu od 10 dana i ponoviti sljedećih 10 dana.» 32 33

18 KAKO UZIMATI PREPARAT Ne oštećujte i ne uništavajte prirodu! Ako ste odrezali stabljiku da biste upotrijebili listove aloje, posadite je da biste dobili još jednu biljku aloje, pravu sreću nadohvat vaše ruke. Već smo rekli da ne postoji usklađenost oko precizne količine pojedinih sastojaka koji se upotrebljavaju za pripremu preparata. I, ako ste primijetili, postoje bitne razlike među mnogim varijantama. Tek da se podsjetimo onoga o čemu smo već govorili, ide se iz jednog ekstrema od dva lista aloje na kilogram meda u drugi ekstrem od tri lista aloje na pola kilograma meda. To nije mala razlika! Nalazimo i slične razlike kada nam autori objašnjavaju kako primijeniti preparat (količinski), kako za ozdravljenje od raka tako i za prevenciju bolesti. Dakle, strpljivo me pratite: - Sestra Maria Zatta, u svojoj knjizi «Afarmacia da Natureza», kaže doslovno ovako:»uzimati dvije žlice preparata dva puta dnevno kroz 10 dana.» To propisuje kod onih koji su oboljeli od raka. Da bi se očuvali od te bolesti, na drugom mjestu piše ovako: «Za prevenciju bolesti recept je isti, ali se uzimaju samo dvije žlice dnevno deset dana. Tako nastaviti samo jednom godišnje.» - Paulo Cesar de Andrade dos Santos, u svojoj je knjizi «Saude Atraves das Plantas», str. 38, pod naslovom «Kako uzimati preparat», piše: «kao prevenciju od raka svaka bi osoba trebala barem jednom godišnje uzimati veliku žlicu preparata tri 34 35

19 puta dnevno kroz deset dana. Za ozdravljenje od raka treba uzimati dvije velike žlice tri puta dnevno kroz deset dana, zatim napraviti pauzu od deset dana i ponovno uzimati preparat deset dana, ponavljajući to dok ne dode do potpunog ozdravljenja. Kako se vidi, ova formula ima neke razlike. Zamislimo do kakvih tek razlika može doći kada se ista formula prenosi usmeno i to generacijama!... Ja sam, inače, bio obaviješten o svim tim varijacijama telefonski, direktno od pacijenata. - Sestra Arcangela iz Rima, oboljela od raka koji je već metastazirao, uzimala je naš preparat 75 dana bez prekida, iako je bila upućena u važnost pauze od najmanje tjedan dana nakon što završi prvu dozu. Rekla je da je tako postupila obuzeta očajem, u grčevitoj potrazi za nečim što bi učinilo da ozdravi. Saznala je da preparat pripravljen od aloje može biti njen jedini izlaz. Rezultat: potpuno ozdravljenje od raka! Danas ta sestra radi volonterski u bolnici Trastevere u Vječnom Gradu. - Sestra Elena, Libanonka, iz reda aktivnih karmelićanki, koja živi i radi u Haifi u Izraelu, izmijenila je recept, miješajući 750 g aloje i rakiju (araq) s pola kilograma meda. Pretjerivanje koje me uplašilo. Na kraju sam se primirio, saznavši da je pacijent, koji je uzeo ovu slonovsku dozu, ozdravio od raka... Girolamo Giacomo iz Monreala u Palermu, Italija, koji je bolovao od raka na jetri, i kojemu je preostalo samo nekoliko dana života, uzima po veliku žlicu preparata svaki dan, već dvije godine. To mu je jedini način da kontrolira bolest, iako je ne uspijeva iskorijeniti niti podvostručujući dozu (to je već probao). Ako se autori recepata ne slažu u načinu primjene i doziranju, svi se slažu u tome koji se sastojci upotrebljavaju, a to je ono što ne smije manjkati. Nadalje, u knjizi ćemo vam dati neka pojašnjenja s ciljem da se dade znanstveno tumačenje gore navedene formule. Trebaju li narodni recepti u svim svojim varijantama naići na znanstvenu podršku? Ili: Može li znanost pomoći da se formula učini vjerodostojnom ili da ostane samo vjerovanje naroda? Koji rezultati bi se postigli kad bi se sastojci tog recepta ispitali u nekom znanstvenom laboratoriju? Kada bi nas znanost uvjerila da smjesa ovih sastojaka uistinu dovodi do prevencije i ozdravljenja od raka, možda bi se svi složili i u načinu primjene i u količini triju elemenata. Tako bi završile sve diskusije. Napomena: Kad odložimo pripremljeni preparat, normalno je da se med, koji je najteži, slegne na dnu posude, a pjenasti dio se penje na vrh. Zato prije uzimanja treba dobro protresti posudu da se obavezno izmiješaju sastojci

20 PITANJA I ODGOVORI Ako imaš tumor, za vrijeme uzimanja preparata sudjeluj i ti samu borbi protiv tog zla. Da bi ozdravio, prestani jesti meso i proizvode životinjskog porijekla, zamijeni ih voćem, povrćem ižitaricama. Ako neka osoba boluje od degenerativne bolesti kao što je Parkinsonova ili Alzheimerova bolest, iako_a]oja ne garantira potpuno ozdravljenje, predloži bolesniku da pokuša koristiti ovaj preparat. Jačajući imunološki sustav, donijet će mu olakšanje i mnoge koristi, poboljšavajući kvalitetu njegova života. Vrijedi pokušati: prednost je što nema nikakvih nuspojava i vrlo je ekonomičan. Mislim da želite mnogo toga pitati. U ovom ću odlomku odgovoriti na čitavu seriju pitanja, koja su mi postavljena u različitim situacijama, telefonski ili uživo na konferencijama. Ovaj recept koji liječi i sprječava nastanak raka može zvučati banalno i nestvarno. Slažem se. Može sličiti, kako bi se reklo uz posudicu «mate»-a, na otkrivanje «tople vode». U svakom slučaju usuđujem se dati vam neka objašnjenja. Uzet ću si slobodu da sam postavljam pitanja, zamišljajući da bi mi upravo takva htio postaviti čitatelj. Može se dogoditi da neću posve pogoditi vaša pitanja, ali vjerujem da ću im se približiti. Zamisli da si upravo ti taj koji pita... - Zašto se koristi baš pčelinji med da bi se pripravila smjesa? Možemo li umjesto meda upotrijebiti, recimo, šećer? O: - Koristi se prirodni pčelinji med jer je, zbog svojih osobina, od najstarijih vremena poznat kao izvrstan prehrambeni proizvod. Med uspijeva prodrijeti do najskrovitijih kutaka našeg organizma. Upravo s takvim sredstvom prijenosa, aloja će započeti čišćenje i otkloniti svejiečistoće na koje putem nailazi. Taj će proces dovesti do generalnog čišćenja organizma, 38 39

21 posebno krvi, što uzrokuje ozdravljenje od raka i drugih bolesti kao što su reumatizam, artrozaj_s[. Svi znamo da je krv od životne važnosti za ljudski organizam. Ima istu funkciju kao benzinza_automobil. Znamo da motor ne može dugo funkcionirati ako je benzin loše kvalitete. Istina je sljedeća: motor će bolje i duže raditi, ako je benzin dobre kvalitete. Dakle, shvaćamo da je pročišćena krv presudna za zdravlje organizma, iz čega slijedi i za čovjekov život. Dobro. Uzimajući naš preparat, napravit ćeš dobar potez za cjelokupno zdravstveno stanje, poboljšat ćeš kvalitetu života. Razumije se da je važno pročistiti organizam barem jednom godišnje. Radi se o normalnom održavanju, tj. o nečemu nužnom. Moraš se smatrati^ sretnikom što nemaš rak. Učini nešto da bi se zaštitio i oslobodio mnogih nevolja, pripremi ti sam dozu aloje najmanje jednom godišnje. - Zašto je rakija jedan od sastojaka preparata? O: - Rakija sama po sebi može izgledati kao najmanje važan među trima sastojcima. Prvo objašnjenje što su mi dali za rakiju kao sastojak preparata je sljedeće: U zabačenim mjestima bez struje ljudi nemaju hladnjak. Bez tog kućanskog aparata preparat bi se mogao pokvariti. Rakija se koristi kao sredstvo za njegovo očuvanje. Prihvatljivo objašnjenje. Nešto kasnije saznao sam nešto vrlo zanimljivo: rakija ima funkciju proširivanja krvnih sudova. Da bi bilo jasnije, to su mi ilustrirali kroz nekoliko kliničkih slučajeva. Kad pacijent ima lošu cirkulaciju, savjetuje mu se popiti čašicu viskija da bi se to popravilo. To mi je izgledalo logično. Primjer mi je pomogao shvatiti funkciju rakije. Također sam shvatio da bi, na primjer, kod starijih osoba proširene krvne žile ubrzale čišćenje pomoću aloje i meda. Još kasnije, nakon nekih znanstvenih istraživanja, shvatio sam uistinu koja je prava funkcija rakije. Evo i zašto: kada se izreže list aloje, iz lista izlazi ljepljiva, zelenkasta, rastezljiva, gorka tekućina, bogatih svojstava koja se zove aloin. Ljudski organizam nije u stanju u potpunosti je apsorbirati, ukoliko nije razrijeđena nekim destilatom. Želim naglasiti da niti prva dva objašnjenja nisu bez smisla. Prvo objašnjenje nam govori daje moguće_čyvati kremujzvan hladnjaka, unekom orrnaiilzaštieenu od svjetlosti, a da se ne pokvari. Drugo objašnjenje ponazočuje rakijino svojstvo proširenja krvnih žila. Valja napomenuti da su osim rakije i druga destilirana pića veoma efikasna: brazjlskarakija (cachaca), konjak ili viski^ tequilla (Meksiko), talijanska rakija, bols (Nizozemska), araq (Palestina i dr. arapske zemlje), itd. Ne upotrebljavaju se vino niti pivo jer su fermentirani proizvodi s manjom koncentracijom alkohola; ako je ipak nužno, trebali bi se koristiti u većoj količini. Likeri bilo koje vrste apsolutno se isključuju, jer se proizvode na bazi šećera. V - Sto je aloja? O: - U cijelom je svijetu poznata kao aloe, s varijantama aloes, aloja, biljka bogata limfom koja služi u medicinske svrhe, iz porodice liliacee (aloe sucćotrina, aloe humilis, aloe perfoliata, aloe vulgaris, aloe arborescens, aloe vera ili barbadensis, aloe ferox, itd...), slična ananasu, samo nešto manja. Njeni listovi su debeli i nalikuju pilići. U dodiru s oštrim predmetom ispuštaju ljepljivu tekućinu (sličnu slini koja izlazi iz usta goveda kada žvače kukuruz, korijenje manioke ili neki tvrđi objekt: zato je zovu «balava» - na portugalski «bavosa») s jakim karakterističnim mirisom, zelenkaste boje, jako gorku. U zemljama španjolskog govornog područja biljka je poznata kao «seuila» u bezbroj varijanti

22 Riječ aloja je arapska riječ, koja je preko latinskog i grčkog došla i do nas. U prijevodu znači «gorko i sjajno ili prozirno», jer od trenutka kad se oguli kora, iz lista izlazi želatinasta masa koja izgleda kao oprani komad leda. Listovi ove biljke mogu varirati u veličini od dvadeset do šezdeset centimetara, zavisno o kvaliteti zemlje, o količini vode i o izloženosti suncu. U sredini biljke nalazi se izdanak čiji je vrh prekriven cvjetovima koji mogu biti bijele, žute, narančaste ili crvene boje, zavisno o vrsti. Cvjetovi se pojavljuju krajem jeseni ili početkom zime i traju sve do kraja sezone. Aloja koja je najrasprostranjenija (arborescens) ima narančaste cvjetove. Kada sazriju, veliki, mesnati listovi postaju dio našeg preparata. Akojnaknemo tankijsloj zelene kore, u unutrašnjosti biljke možemo zamijetiti mesnati dio, mlitav i savitljiv, koji po boji nalikuje na kockicu leda koju smo netom namočili; sjajnu i prozirnu. Jeste li se umorili od ovog opširnog objašnjenja? Njegova nakana je da se olakša identifikacija ove biljke. Ako se želimo poslužiti prirodom da bismo pripravili čaj, važno je da znamo prepoznati biljku. Znamo da postoje stotine, možda i tisuće vrsta aloje. Mogu li nam sve poslužiti? Jesu li sve jednako efikasne? Sadrže li sve aktivnu tvar za borbu protiv raka? Sa svim tim pitanjima uputio sam se u Botanički vrt u Palermu na Siciliji, Italija, gdje sam povjerio gospodinu Francescu Mariji Raimondu, direktoru, da ispita svih 140 vrsta aloje što su se nalazile u tom Botaničkom vrtu, uz pomoć jednog botaničara. Obećao mi je da će to učiniti. Odavno želim pronaći rješenje za to. Odgovor bi sve pojednostavio. Zamislite da su sve vrste aloje jednako efikasne! Ne bi više postojala mogućnost pogreške. Dok ne budu utvrđene te činjenice i potvrđene iskustvom, nastavit ću upotrebljavati tip aloje koji se koristi kao tonik za kosu, a koji sam do sada na široko primjenjivao. Taj tip aloje dao je uvijek pozitivne rezultate. Postoje li druge vrste aloje koje su efikasnije od ove? Postoji li vrsta koja je otrovna i u kojoj mjeri? Tu postoji čitavo polje za istraživanje. Samo primjera radi: porodici liliacee pripadaju i bijeli i crveni luk kojeg svakodnevno upotrebljavamo u našoj kuhinji. - Zašto se preparat uzima prije jela? O: - Prije obroka pepsini, enzimi želučanih sokova koji vrše hidrolizu bjelančevina, čija je funkcija olakšati probavu, spremni su za početak obavljanja tog procesa. Kad je želudac prazan, pronalaze sve slobodne putove, olakšavajući funkcioniranje preparata i njegov prijenos svuda po našem organizmu. Znači, važno je uzimanje preparata prije jela jer su tada pepsini spremni za svoje najefikasnije djelovanje. Ako se preparat uzme nakon jela, razumljivo je da su enzimi već umorni od svoje djelatnosti. Tada već slabije rade ili traže zasluženi odmor. Uzimati preparat nakon objeda znači stavljati na rizik njegovu efikasnost. - Zašto sestra Maria Zatta i drugi autori savjetuju da se branje listova obavlja ujutro prije zore ili navečer nakon zalaska sunca? O: - Kada nema sunca nema niti ultraljubičastih ili infracrvenih zraka koje bi mogle naškoditi biljci. To je jedan od mudrih savjeta redovnice, radi prevencije, i jedan od savjeta koji bi se svakako trebao koristiti i u slučaju kada se beru druge biljke koje nam služe u medicinske svrhe. Iznad svega, osobito se mora paziti kod aloje da se listovi ne beru za danjegjjvjetla^ jer sadrže 42 " ^ ' 43

23 supstancu, djelotvornu u borbi protiv raka, koja u dodiru sa svjetlom gubi efikasnost. - Je li potrebno izbjegavati branje listova po kiši ili odmah iza kiše? O: - Da, jer zbog svoje poroznosti upijaju vodu. Za ovaj preparat nije nam potrebna voda budući da i sama biljka sadrži 95% vode. Branje listova tjedan dana nakon kiše bilo bi sasvim dovoljno. Ista procedura vrijedi za biljke aloje koje su izložene zagađenju, u blizini cesta, kanalizacije ili one koje rastu u zatvorenim prostorima gdje se puši. Listovi aloje koji su upili toksičke supstance, jer su šupljikavi, postaju apsolutno neadekvatni za pripremu preparata. Dakle nije dobro brati listove koji su mokri ili izloženi bilo kakvoj vrsti zagađenja! - Koliko treba biti stara biljka aloje da bi se smatrala prikladnom za pripremu preparata? O: - Listovi biljke stare pet godina smatraju se naiidealnijima. U slučaju potrebe jasno je da se mogu upotrijebiti i listovi mlađe biljke. Bit će slučajeva kad ćemo se morati pomiriti s tim da biljka zadovoljava oko 95% traženih uvjeta. Ali najbolje je, ako je ikako moguće, držati se danih uputa. - Uzimajući preparat, prema formuli koja sadržava tri elementa i na način koji smo prethodno objasnili, uspije li se osoba bolesna od raka uvijek spasiti? O: - Kada osoba koja boluje od raka, potvrđenog liječničkom dijagnozom, uzme ovaj preparat moguća su tri ishoda: a) Potpuno ozdravljenje bez obzira na vrstu raka koju je ta osoba imala i ma koliko bio proširen, pa čak i da je bolovala od raka u završnoj fazi. Imamo mnogo primjera koji su nam to potvrdili, iako može izgledati kao neko čudo. Kada jednom shvatite moć aloje, tada ćete shvatiti da se ne radi o nikakvom čudu u pravom smislu te riječi, već o nečemu što se nalazi u prirodi koju je stvorio Bog. Još ćemo pisati o tome u drugom odlomku. Pričekajte... b) Liječnička dijagnoza potvrdit će da se bolest zaustavila tj. da se nije dalje proširila. Naravno, bez uzimanja alojinog preparata rak bi se nastavio i dalje širiti. U ovom slučaju, kako nam pokazuju nalazi, bolest se manje-više stabilizirala, jedino se mogu registrirati mala variranja u pozitivnom ili negativnom smjeru. Ponavljam, bez uzimanja preparata bolest bi se neumoljivo proširila. c) Preparat nije dao nikakve rezultate. Bolest se i dalje nastavila širiti, kako nam govore liječnički nalazi. Napomena: Imao sam primjere svih triju mogućnosti. - Možete li opširnije objasniti ove tri mogućnosti? Kako se treba ponašati u slučajevima b) i c), kada cilj nije u potpunosti ostvaren, kao što se dogodilo u primjeru a)? O: - Odlično pitanje! Pokušat ćemo što bolje odgovoriti. Slučaj a): ako se nađeš u toj situaciji, odlično! Čestitam! Preparat je dao rezultat koji smo očekivali. Osoba je ozdravila. Ukoliko bi ta osoba poželjela popiti još jednu dozu pripravka zbog sigurnosti, radi prevencije i si. ne bi učinila ništa loše. U svakom slučaju pusti da prođe nekoliko mjeseci pa ponovi dozu, i budi optimist! Bilo bi razborito ponoviti terapiju u tijeku te godine. Slučaj b): postigao si dobar rezultat. Na pravom si putu, dovoljno je ustrajati. Gledano matematički, postigao si 50% 44 45