TARSATIČKI PRINCIPIJ PRINCIPIA DI TARSATICA KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA

Dimensione: px
Iniziare la visualizzazioe della pagina:

Download "TARSATIČKI PRINCIPIJ PRINCIPIA DI TARSATICA KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA"

Transcript

1

2

3 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA

4 Grad Rijeka Izdavač / Editore Grad Rijeka u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom Città di Fiume in collaborazione con l Istituto Croato di Restauro Za izdavača / Per l editore mr.sc. Vojko Obersnel Ferdinand Meder Urednici / Redazione Nikolina Radić Štivić mr.sc. Luka Bekić Recenzenti / Recensori red.prof.dr. Marin Zaninović red.prof.ddr. Mitija Guštin Prijevod na talijanski i korektura / Traduzione italiana e correzione bozze Danijela Bilić Rojnić Gianna Fioranti - Franinović Cinzia Boljun Lektor za hrvatski jezik / Lettura del testo croato Maša Plešković Sva korištena dokumentacija prikupljena je i izrađena tijekom arheoloških istraživanja u sklopu projekta Riječki principij Grada Rijeke provedenog u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom godine. Tutta la documentazione usata è stata raccolta ed elaborata durante gli scavi archeologici nell ambito del progetto Principia fiumani realizzato nel 2007 in collaborazione con l Istituto Croato di Restauro. Dizajn i prijelom / Design grafico e impaginazione Sanjin Kunić Tisak / Stampa Denona d.o.o. Naklada / Tiratura 500 Ova knjiga je tiskana sredstvima Grada Rijeke. La presente monografia è uscita dalle stampe grazie al sostegno finanziario della Città di Fiume. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem ISBN

5 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Rijeka, 2009.

6 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO SADRŽAJ UVOD Luka Bekić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod ANTIČKI POVIJESNI OKVIR Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod ANTIČKA ARHITEKTURA Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod ANTIČKA FINA KERAMIKA Tihomir Percan Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod GRUBA ANTIČKA KERAMIKA Luka Bekić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod AMFORE Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod ANTIČKI METALNI NALAZI Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod ANTIČKI NUMIZMATIČKI NALAZI Luka Bekić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod ANTIČKI STAKLENI NALAZI Andrej Janeš Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod 6

7 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA OSTALI ANTIČKI POKRETNI NALAZI Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod ARHEOZOOLOŠKA ANALIZA Ana Štilinović, Tajana Trbojević Vukičević Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu LIBURNIJSKI LIMES - ARHEOLOŠKO-KONZERVATORSKI RADOVI NA LOKALITETIMA VRANJENO I ZA PRESIKU Ranko Starac Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u RijeciRijeka POVIJESNI PREGLED RIJEKE OD SREDNJEG VIJEKA DO DANAS Robert Čimin Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod OSTACI SREDNJOVJEKOVNE I NOVOVJEKOVNE ARHITEKTURE NA TRGU JURJA KLOVIĆA Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod NUMIZMATIČKI NALAZI KASNOG SREDNJEG VIJEKA, NOVOG VIJEKA I MODERNOG DOBA Luka Bekić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod KASNOSREDNJOVJEKOVNI, NOVOVJEKOVNI I MODERNI KERAMIČKI NALAZI Robert Čimin Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod ZAKLJUČAK Luka Bekić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod IZVORI

8 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA INDICE INTRODUZIONE Luka Bekić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro CORNICE STORICA DELL ETÀ ANTICA Josip Višnjić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro ARCHITETTURA ANTICA Josip Višnjić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro CERAMICA FINE ANTICA Tihomir Percan Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro CERAMICA GREZZA ANTICA Luka Bekić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro ANFORE Josip Višnjić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro REPERTI ANTICHI IN METALLO Josip Višnjić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro REPERTI NUMISMATICI DI ETÀ ANTICA Luka Bekić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro REPERTI IN VETRO DI ETÀ ANTICA Andrej Janeš Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro 8

9 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ALTRI REPERTI MOBILI DI ETÀ ANTICA Josip Višnjić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro ANALISI ARCHEOZOOLOGICA Ana Štilinović, Tajana Trbojević Vukičević Istituto di anatomia, istologia ed embriologia Facoltà di Veterinaria dell Università di Zagabria LIMES LIBURNICO RICERCHE ARCHEOLOGICHE E LAVORI DI RECUPERO NELLE LOCALITÀ DI VRANJENO E ZA PRESIKU Ranko Starac Museo marittimo e storico del litorale croato di Fiume SGUARDO STORICO ALL AREA FIUMANA DAL MEDIOEVO AI GIORNI NOSTRI Robert Čimin Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro RESTI ARCHITETTONICI DEL MEDIOEVO E DELL ETÀ POSTMEDIEVALE RITROVATI IN PIAZZA JURAJ KLOVIĆ Josip Višnjić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro REPERTI NUMISMATICI DEL TARDO MEDIOEVO, ETÀ POSTMEDIEVALE ED ETÀ CONTEMPORANEA Luka Bekić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro REPERTI DI CERAMICA TARDOMEDIEVALE, POSTMEDIEVALE E CONTEMPORANEA Robert Čimin Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro CONCLUSIONE Luka Bekić Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro FONTI

10

11 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Rijeka i Riječani proteklih se godina intenzivno bave svojom bogatom prošlošću otkrivajući nove elemente naše kulturne baštine koja čini važan dio riječkoga identiteta i gradi našu prepoznatljivost kao grada kulture i urbanoga turizma. Vjerujući staroj izreci koja kaže da koliko znamo toliko vrijedimo, siguran sam da otkrivajući tu staru Rijeku stvaramo novu vrijednost za naš grad. Kada je godine Grad Rijeka povjerio provedbu arheoloških istraživanja Hrvatskom restauratorskom zavodu iz Zagreba, započeli smo prvo sustavno arheološko istraživanje ovog, za Rijeku, iznimno važnog arheološkog lokaliteta. Na taj smo način ovome prostoru dali prioritet u Programu zaštite i očuvanja kulturnih dobara koje Grad Rijeka provodi u sklopu sustavne brige o vrijednoj baštini našeg grada. Nadovezujući se na višegodišnja ulaganja Grada u uređenje ulica, trgova i fasada Staroga grada, ovim je istraživanjima napravljen i prvi korak prema otvaranju jednog novog gradskog trga u samom srcu Rijeke. Arheološka su istraživanja trajala od lipnja do rujna godine i potvrdila sve naše dotadašnje spoznaje, ali i osvijetlila čitav niz novih vrednota proteklog vremena nekad veličanstvenog rimskog principija iz 3.st. Terenska i arhivska istraživanja, kao i rad na pokretnim nalazima, rezultirali su smjernicama i prijedlogom za konzervaciju i prezentaciju što nam je uvelike pomoglo u odabiru arhitektonskog rješenja za buduće uređenje ovog gradskog trga. Sljedeći korak nakon arheoloških istraživanja bio je putem natječaja za arhitektonsko rješenje pronaći najbolji način prezentacije arheoloških vrijednosti te ujedno omogućiti aktivan život Da alcuni anni la città di Fiume e i Fiumani coltivano un profondo interesse per il loro ricco passato e scoprono nuovi elementi del patrimonio culturale locale, preziosi tasselli dell identità fiumana che compongono il nostro marchio distintivo di centro urbano culturale e turistico. Credendo con fermezza nell antico detto il nostro valore sta nel nostro sapere, sono certo che scoprendo questa antica Fiume stiamo conferendo nuovi pregi alla nostra città. Nel 2007 la Città di Fiume ha affidato le ricerche archeologiche all Istituto Croato di Restauro di Zagabria: abbiamo dato così il via ai primi scavi archeologici sistematici di questo che per Fiume è un sito importantissimo. Agendo in tale modo, con il Programma di tutela e di conservazione dei beni culturali che la Città di Fiume attua nell ambito delle misure di salvaguardia del prezioso patrimonio culturale cittadino, abbiamo dato la precedenza a quest area. Ricollegandoci a tutti gli investimenti pluriennali nella sistemazione di strade, piazze, facciate di Cittavecchia, con gli scavi in questione è stato mosso il primo passo nell apertura di una nuova piazza cittadina nel cuore di Fiume. Le ricerche archeologiche svolte dal giugno al settembre 2007 hanno confermato quanto a noi già noto, mettendo però alla luce tutta una serie di nuovi valori appartenenti a tempi remoti del magnificente complesso romano dei principia risalente al III secolo. Le ricerche in loco e quelle d archivio, come pure tutto il lavoro che ha interessato i reperti mobili emersi, ci hanno offerto le direttive e l idea su come conservare e presentare gli sforzi fatti, il che ci ha aiutato molto nella scelta della soluzione architettonica più adatta per la strutturazione di questa nostra piazza cittadina. Il passo successivo, quello che ha seguito gli scavi archeologici, è avvenuto mediante il bando 11

12 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO ovog važnog urbanog prostora. Izborom prvonagrađenog rada autora prof. Nenada Fabijanića, dipl. ing. arh. i mr. sc. Sonje Tadej, dipl. ing. arh. odlučili smo na koji način će se ovaj prostor, otrgnut iz svog prirodnog okruženja, vratiti u tkivo grada. Izabrano rješenje poštuje povijesne slojeve i daje ovom trgu novu, suvremenu ulogu. Nadamo se stoga da ćemo proces koji je započeo arheološkim istraživanjima uspješno završiti pretvaranjem ovog prostora u novo mjesto događanja, mjesto susreta naših građana i naših gostiju kojima je riječka prošlost uvijek zanimljiva s mnogo iznenađenja, poput sarkofaga koji je naš Stari grad skrivao još od 5. stoljeća, na lokalitetu Pul Vele crikve. Ova je knjiga druga po redu u ediciji koju je Grad Rijeka pokrenuo s namjerom da stručno, ali i popularno predstavi bogatu riječku kulturno-povijesnu arhitektonsku baštinu i njezine arheološke lokalitete. Nakon knjige o palači šećerane, kao jedinstvenom primjeru hrvatske barokne arhitekture, knjiga o riječkom principiju vraća nas u još davnija vremena i donosi nove spoznaje o važnosti i razvoju našeg grada. Zato zahvaljujem svima koji su u ovu monografiju ugradili svoje znanje, istraživački rad, trud i upornost. Ne sumnjam da će knjiga naći put do čitatelja koje će, do njezinih stranica dovesti uvijek poticajna znatiželja i zanimanje za naš grad i njegovu bogatu prošlost. mr. sc. Vojko Obersnel gradonačelnik Grada Rijeke di concorso per l elaborazione di una soluzione architettonica per l area con la quale identificare il modo migliore di presentare il tesoro archeologico e di garantire contemporaneamente a questo spazio urbano così importante una vita attiva. Scegliendo l opera che si è meritata il primo premio curata dagli autori prof. Nenad Fabijanić, architetto e mr.sc. Sonja Tadej, architetto, si è deciso come restituire questo spazio, precedentemente strappato dal suo ambiente naturale, al tessuto cittadino. La soluzione scelta rispetta i singoli strati storici della piazza, donandole un nuovo ruolo contemporaneo. Ci auspichiamo perciò di concludere il processo iniziato con gli scavi archeologici con la trasformazione di tale spazio in un nuovo luogo ricco di eventi, un punto di incontro dei nostri cittadini e dei nostri ospiti, per i quali il passato di Fiume è sempre molto interessante e ricco di sorprese: ce lo comprova il recente ritrovamento del sarcofago in Cittavecchia, nell area denominata Pul Vele crikve, dov è rimasto nascosto sin dal V secolo. Il presente volume è il secondo nell edizione che viene curata dalla Città di Fiume con l intento di presentare il ricco patrimonio storico-culturale e architettonico fiumano e i suoi siti archeologici in maniera scientifica, ma anche popolare. Dopo il libro sullo zuccherificio, unico esempio croato di architettura industriale barocca, il volume sui principia di Fiume ci accompagna in epoche ancor più remote, offrendoci nuove nozioni sull importanza e sullo sviluppo della nostra città. Desidero perciò ringraziare tutti coloro che hanno contribuito alla redazione della presente monografia con il loro sapere, con il loro lavoro di ricerca, con il loro impegno e con grande perseveranza. Non dubito affatto del suo successo, del fatto che il libro riesca a conquistare i lettori, grazie alla curiosità stimolante e all interesse per la nostra città e per il suo ricco passato che emergono da ogni sua singola pagina. mr. sc. Vojko Obersnel sindaco della Città di Fiume 12

13 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Arheološka istraživanja Principia, tabora rimskoga vojnog zapovjedništva u povijesnoj jezgri grada Rijeke, za Hrvatski restauratorski zavod, a napose za arheologe Zavoda angažirane na tom zadatku, bila su poseban stručni i organizacijski izazov. Projekt koji je inicirao Grad Rijeka obuhvaćao je istraživanje u gradu, pod budnim okom struke i građana, uz uvijek prisutan profesionalni naboj u očekivanju nalaza i odgovornosti pred javnošću za rad na prostoru ispod povišene ulice i stambenih zgrada. Kako su radovi napredovali, a nalazi se nizali, tako se oblikovalo i tumačenje o značaju lokaliteta i njegovoj vrijednosti za Grad Rijeku i hrvatsku arheologiju. Rad na istraživanju Principia dodatno je afirmirao tim arheologa, najmlađe stručne službe Zavoda koja postiže vrlo zapažene rezultate, posebno na akcijama arheoloških istraživanja povezanima s velikim infrastrukturnim projektima, kao što su trase plinovoda i autocesta. Radove na riječkom Trgu Jurja Klovića trebalo je, međutim, usklađivati s pulsiranjem gradskog života, uz pojedina ograničenja koja često zahtijevaju viši stupanj obzirnog prilagođivanja danim okolnostima. Tomu svakako pogoduje iznimno uspješna suradnja Grada Rijeke i Hrvatskoga restauratorskog zavoda, koja se provjerava i potvrđuje u više zajedničkih projekata pokrenutih na poticaj Grada Rijeke i vrlo rado prihvaćenih od suradnika Zavoda. Uspješno obavljanje radova na vrlo opsežnim i stručno zahtjevnim projektima, kao što su istraživanje i restauriranje barokne palače bivše tvornice šećera, obnova Filodrammatice ili Le ricerche archeologiche che hanno interessato i principia, accampamento del comando militare romano venuto alla luce nel nucleo storico della città di Fiume, hanno rappresentato un eccezionale sfida professionale e organizzativa per l Istituto Croato di Restauro e soprattutto per i suoi archeologi impegnati negli scavi. Il progetto avviato dalla Città di Fiume è stato concretizzato mediante le ricerche svolte nel nucleo cittadino, sotto l occhio attento di professionisti e della cittadinanza, in un atmosfera impregnata di eccitazione e di aspirazione al ritrovamento di reperti e contrassegnata da un alto grado di responsabilità nei confronti del pubblico, considerato che i lavori hanno interessato un area sottostante una via rialzata e alcuni stabili residenziali. Man mano che i lavori progredivano e i reperti si accumulavano, prendevano forma anche varie interpretazioni sull importanza del sito e sul suo valore per la Città di Fiume e per l archeologia croata. L attività di scavo nei principia ha ulteriormente affermato l équipe di archeologi appartenenti al dipartimento più giovane dell Istituto, già ben nota per gli eccellenti risultati ottenuti in precedenza, soprattutto nelle azioni di ricerca archeologica legate a grandi progetti infrastrutturali, quelli svolti lungo i tracciati del metanodotto e delle autostrade. I lavori nella piazza fiumana di Juraj Klović andavano armonizzati con il ritmo della vita cittadina e con le limitazioni da essa dettate, che spesso pretendono un particolare grado di adattamento alla situazione presente in loco. Una circostanza che ha certamente facilitato le ricerche è stata l eccezionale collaborazione tra la Città di Fiume e l Istituto Croato di Restauro, messa alla prova e confermata da alcuni progetti comuni avviati su 13

14 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO arheološka istraživanja uz kosi toranj ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, moguće je ostvarivati samo uz dobru volju, međusobno razumijevanje i povjerenje tijekom realizacije zajedničkih projekata. Stoga i ovom prigodom zahvaljujemo gradonačelniku Grada Rijeke gospodinu Vojku Obersnelu i njegovim suradnicima, a posebno gospođi Ivanki Persić, pročelnici Odjela gradske uprave za kulturu, i gospođi Nikolini Radić Štivić, ravnateljici Direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, s kojom smo povezani čestom i neposrednom suradnjom pri rješavanju mnogih, pa i svakodnevnih problema. Prikaz rezultata rada na projektu Principia publikacijom i prigodnom izložbom priznanje je svima koji su pridonijeli uspješnom ostvarenju projekta, a u ime Hrvatskoga restauratorskog zavoda posebno priznanje upućujem Luki Bekiću, pročelniku Službe za arheološku baštinu i voditelju ovoga projekta, kao i Josipu Višnjiću koji je s ekipom suradnika neposredno provodio arheološka istraživanja Principia. Prezentacija otkrivenih građevnih struktura kasnoantičkoga vojnog tabora u sklopu uređenja Trga Jurja Klovića zasigurno će pridonijeti neposrednom upoznavanju Rijeke kao grada bogata povijesnog naslijeđa s antičkim korijenima, koje će ubuduće potvrditi i predstavljanje već sagledanih novih nalaza s mozaicima najviše spomeničke vrijednosti. Ferdinand Meder ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda iniziativa della Città di Fiume e molto ben accettati dagli esperti dell Istituto. I lavori di ricerca facenti parte di progetti particolarmente complessi e professionalmente molto esigenti, quali le ricerche e il restauro del palazzo barocco dell ex zuccherificio, la ristrutturazione della Filodrammatica o gli scavi archeologici nell area della torre pendente dinanzi alla chiesa dell Assunta, richiedono moltissima volontà, una profonda comprensione e un immensa fiducia reciproca durante l attuazione di quelli che sono progetti comuni. Desidero perciò ringraziare anche in quest occasione il sindaco di Fiume, signor Vojko Obersnel, e i suoi collaboratori e in maniera particolare la signora Ivanka Peršić, assessore alla cultura e la signora Nikolina Radić Štivić, responsabile della Sovrintendenza ai beni culturali, con la quale abbiamo instaurato frequenti rapporti di collaborazione anche diretti per la soluzione di moltissimi problemi, molti dei quali di carattere quotidiano. La pubblicazione dei risultati delle ricerche avvenute nei principia, prevista sottoforma di monografia e di esposizione, è il riconoscimento che esprimiamo a tutti coloro che hanno contribuito all ottima realizzazione di questo progetto. Desidero inoltre esprimere un riconoscimento particolare a nome dell Istituto Croato di Restauro a Luka Bekić, sovrintendente dell Ufficio Beni Archeologici e dirigente del presente progetto, come pure a Josip Višnjić che con il suo gruppo di collaboratori si è dedicato agli scavi archeologici nel sito dei principia. La presentazione delle strutture architettoniche emerse appartenenti all accampamento militare tardoantico nell ambito della ristrutturazione della piazza Juraj Klović contribuirà senza ombra di dubbio a farci scoprire direttamente una Fiume ricca di patrimonio storico che ha le proprie radici nell antichità, aspetto che verrà ulteriormente confermato in un futuro prossimo dalla presentazione dei nuovi ritrovamenti con mosaici già riconosciuti di altissimo valore storico e culturale. Ferdinand Meder Direttore dell Istituto Croato di Restauro 14

15

16

17 UVOD INTRODUZIONE Luka Bekić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

18

19 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA UVOD INTRODUZIONE U dijelu stare riječke gradske jezgre nalazi se veliki kameni antički luk te vrijedni ostaci antičkih zidova, većim dijelom uzidani u novije zgrade. Već su prijašnji istraživači došli do zaključka da su Stara vrata i ostaci vidljivih zidova iza njih zapravo dio pretorija, točnije, principija kasnoantičkog vojnog tabora odakle se nadzirao obrambeni zid prema Italiji, zvan Claustra Alpium Iuliarum. Na inicijativu Grada Rijeke pokrenut je projekt istraživanja, obnove i oživljavanja kompleksa nekadašnjeg rimskog vojnog zapovjedništva. Taj je projekt započet u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom. Istraživanja Hrvatskog restauratorskog zavoda imala su za cilj sustavno arheološki istražiti ovaj dio principija, te predložiti način konzerviranja i prezentiranja toga kulturnog dobra. Djelatnici Odjela za kopnenu arheologiju HRZ-a proveli su terenska istraživanja na nalazištu Rijeka - principij u razdoblju od 5. lipnja do 4. kolovoza godine, a stručna i znanstvena obrada nalaza i dokumentacije provodila se sljedećih godinu dana. Prostor o kojemu je riječ nalazi se na Trgu Jurja Klovića, sjeverno od Koblerova trga i južno od ulice Pod voltun. U tom su dijelu grada starije i novije višekatnice gusto isprepletene i blago se uspinju od mora prema sjeveru. Zdravica na kojoj su podignute zgrade jesu žive stijene ispresijecane škrapama i uglavnom klesanjem prilagođene terasastom naseljavanju. Gradnja stambenih zgrada na ovom mjestu tijekom četiriju stotina godina u velikoj je mjeri oštetila principij. Na Trgu Jurja Klovića do šezdesetih su se godina prošlog stoljeća nalazile napuštene i urušene stambene zgrade. Na ruševinama tih zgrada ra- In un settore dell antico nucleo cittadino fiumano ci sono un grande arco antico di pietra e i resti preziosi di antiche mura, oggi incorporate prevalentemente in edifici più recenti. Già i primi archeologi e le loro ricerche in loco dimostrarono che Porta Antica (Stara vrata) e i resti visibili delle mura retrostanti fossero null altro che una parte del pretorio romano, o più esattamente del complesso dei principia, accampamento militare tardoantico, dal quale si intravedevano le mura di cinta rivolte verso l Italia, denominate Claustra Alpium Iuliarum. Su iniziativa della Città di Fiume è stato avviato un progetto di ricerca, di restauro e di rivitalizzazione del complesso dell antico quartiere generale romano. Il progetto in questione è stato avviato in collaborazione con l Istituto Croato di Restauro (HRZ), le cui ricerche erano incentrate su esami sistematici di questa parte dei principia, per definire le modalità di conservazione e di presentazione da applicare per questo autentico bene culturale. Gli operatori del Settore Archeologia Terrestre dell HRZ hanno svolto le ricerche nel sito Fiume principia durante il periodo 5 giugno 4 agosto 2007, mentre la successiva analisi tecnica e scientifica dei reperti e della documentazione è proseguita per un anno. L area di cui stiamo parlando si trova in piazza Juraj Klović, a nord di piazza Kobler e a sud di via Pod voltun. È una zona urbana nella quale edifici a più piani, antichi e recenti, s intersecano fittamente e si elevano leggermente dal mare verso settentrione. Il suolo su cui sorgono i palazzi è costituito da rocce vive con numerose fenditure, adattate dalla mano dell uomo per accogliere l abitato a terrazzi, prevalentemente mediante interventi di forgiatura della roccia viva. 19

20 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO zvilo se nezakonito odlagalište otpada koji je s vremenom zatrpao ostatke zidova. Pri gradnji moderne zgrade Jadroagenta sedamdesetih godina prošlog stoljeća dio je ove rimske građevine teško oštećen, jer je nova zgrada sagrađena izravno na ostacima rimskih zidova. Na trgu je za potrebe gradnje Jadroagenta sazidana i velika betonska konstrukcija za smještaj dizalice, ukopani su masivni betonski sidrenjaci, probijeni su vodovi i betonirani šahtovi te je teže oštećen rimski luk. Usprkos stoljetnom sustavnom uništavanju ove važne rimske građevine, istraživanja su otkrila i neke vrlo dobro sačuvane dijelove ovog sklopa. Ti će nalazi biti predstavljeni u ovoj knjizi. METODOLOGIJA I TIJEK ISTRAŽIVANJA Prije početka istraživanja prostor predviđen za arheološke radove ograđen je drveno-plastičnom konstrukcijom, a prilaz je zatvoren drvenim vratima s lokotom. Jama koja je ondje ostala od probnih arheoloških istraživanja iz godine zasuta je pijeskom i na nju je, s ciljem da se izbjegne daljnje oštećivanje kamenog popločenja, postavljena konstrukcija od debelih građevinskih dasaka. Naime prostor na kojem je otkriveno nalazište nije bio zaštićen nakon sondiranja obavljenog godine, pa je antičko popločenje oštećeno. Cjelokupni je prostor potom očišćen od krupnog otpada. Isprva je uklonjeno obično smeće i krupni otpad, a kasnije i betonski ostaci postolja za građevinsku dizalicu (veliki podest) te masivne betonske ploče za njezino učvršćivanje. Strojevima su uklonjene i ruševine zgrada s početka 20. i kraja 19. stoljeća koje su se prije pedesetak godina ondje nalazile. Svi ovi radovi provedeni su uz stalan nadzor arheologa. Postavljene su i geodetske fiksne točke, vezane na državnu i gradsku izmjeru, kako bi se nacrtna dokumentacija od početka vodila u apsolutnom sustavu. Prije početka ručnog iskopavanja sve su vidljive zidane površine očišćene od trave, drača i betona kako bi bile pogodne za dokumentiranje. Nei quattro secoli di intensa urbanizzazione dell area, il sito dei principia ha subito ingenti danni. Fino agli anni Sessanta dello scorso secolo in piazza Juraj Klović c erano dei vecchi palazzi residenziali abbandonati, in pessime condizioni, sulle cui rovine si era venuta a creare una discarica abusiva che col passare degli anni ha completamente ricoperto i resti delle mura. Negli anni Settanta dello scorso secolo, all atto dell edificazione della moderna sede della Jadroagent, una parte dell antico complesso subì danni ingenti, visto che il nuovo edificio fu eretto direttamente sui resti delle mura romane. Nella stessa piazza, sempre per le esigenze della Jadroagent, venne costruita pure una grande struttura in cemento, quale supporto della gru, furono interrati massicci podi anch essi di cemento, aperti canali per le condutture e cementati i tombini: fu gravemente danneggiato l arco romano. Nonostante tale prassi centenaria di distruzione sistematica di quest importante struttura romana, grazie alle ricerche in loco sono stati portati alla luce pezzi del complesso preservatisi in ottimo stato: sono i reperti che vengono presentati nel presente volume. METODOLOGIA E ANDAMENTO DELLE RICERCHE Prima di avviare gli scavi, l area del sito archeologico è stata recintata con una struttura di legno e plastica, completa di accesso dotato di porta di legno con lucchetto. La buca presente in loco, usata durante i sondaggi archeologici del 2004, è stata interrata con della sabbia e per evitare che il lastricato subisse ulteriori danni e poi anche ricoperta con un palco di tavole molto spesse. Lo spazio del sito infatti non è mai stato protetto dopo i sondaggi del 2004 e purtroppo l antico lastricato ne ha pagato le conseguenze. Successivamente tutta l area è stata liberata dai rifiuti ingombranti: per primi sono stati rimossi i rifiuti ordinari e quelli voluminosi e poi i resti di cemento dei podi sui quali poggiava la gru (grande podio) e della soletta di cemento mas- 20

21 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Cijeli prostor podijeljen je u devet sektora približno iste veličine. Najprije su iskopana tri sektora na zapadnoj strani. Tako su se iskopana zemlja i kamen mogli nesmetano odvoziti preko još neotkopane površine, u smjeru istoka. Svaki sektor iskopavan je stratigrafskom metodom i dokumentiranjem svih slojeva. Ukupna istražena površina na kraju istraživanja iznosila je oko 488 m 2. Zapadni su sektori iznjedrili mnogo manje pokretnih nalaza nego istočniji, jer su se podnice novijih zgrada ondje nalazile desetak centimetara iznad antičkih ili čak izravno na njima. U istočnijim sektorima situacija je bila drugačija. Kulturni sloj s isključivo antičkim nalazima ondje je mjestimično bio debeo i do pola metra. Stratigrafske jedinice (SJ) dokumentirane su u posebnom popisu i u terenskim dnevnicima sa skicama. Ukupno je evidentirano i istraženo više od 130 stratigrafskih jedinica. To su uglavnom razni slojevi urušenja i hodni slojevi, zidovi, otpadne jame, kloake, bunari i kanali. Sastavljen je i popis posebnih nalaza (PN), kamenih nalaza (PK) te popis uzoraka. U vrijeme istraživanja snimljeno je i oko 2000 digitalnih fotografija. Svaka dokumentirana stratigrafska jedinica snimljena je geodetskom stanicom uzimanjem većeg broja točaka. Geodetska snimanja i izradu tlorisno-nacrtne dokumentacije vodila je Lea Čataj. Snimljeno je oko 2000 geodetskih točaka. Preslojavanje i vertikalna stratigrafija su česti, no objekti iz različitih vremenskih razdoblja mogu se uglavnom dobro raspoznati. Nakon provedenih istraživanja tijekom kolovoza i rujna aktivnosti su usmjerene na pranje i razvrstavanje pokretnih arheoloških nalaza. O tim se radovima, kao i žurnim postupcima na konzervaciji i pohrani ovih nalaza brinuo Mladen Mustaček iz HRZ-a. Završni konzervatorski i restauratorski radovi na pokretnim nalazima obavljeni su u stručnim radionicama HRZ-a. Metalni predmeti obrađeni su u Centru za podvodnu arheologiju HRZ-a u Zadru pod vodstvom restauratora-konzervatora Mladena Mustačeka, a keramički nalazi u Odjelu za restauriranje kopnenih nalaza HRZ-a u Zagrebu siccio per il fissaggio della stessa. Con l ausilio di macchinari adatti sono state poi rimosse le macerie degli edifici di fine XIX inizio XX secolo, presenti in quel punto da una cinquantina d anni. Tutte le operazioni descritte sono state eseguite in presenza di un archeologo. Una volta contrassegnate le coordinate geodetiche fisse, collegate poi alle misurazioni statali e cittadine, è stato possibile redigere una documentazione grafica sistematicamente uniforme dall inizio alla fine dei lavori. Prima dell avvio degli scavi manuali, due superfici visibili sono state liberate da erbacce e cemento, per renderle idonee alla stesura della relativa documentazione. L intera area è stata suddivisa in nove settori di dimensioni prevalentemente identiche. Inizialmente sono stati sottoposti a scavi tre settori del lato occidentale, in modo tale da poter rimuovere con facilità terra e materiale di scavo passando in direzione est attraverso la parte non ancora toccata dagli scavi. In ogni singolo settore è stato applicato il metodo dello scavo stratigrafico, con parallela documentazione dei singoli strati. L area complessiva di ricerca, una volta terminati tutti gli interventi, misurava all circa 488 m 2. I settori occidentali ci hanno offerto un numero molto inferiore di reperti mobili rispetto a quelli orientali, anche perché le basi degli edifici più recenti presenti nell area si trovavano una decina di centimetri sopra i reperti o erano addirittura appoggiate direttamente sui ritrovamenti. Nei settori più ad est la situazione era diversa. Lo strato dal quale sono emersi esclusivamente reperti di epoca antica in determinati punti aveva uno spessore di addirittura mezzo metro. Le unità stratigrafiche (US) sono state riportate in un elenco a parte e nei diari di cantiere, arricchite anche con alcuni abbozzi. Complessivamente sono state registrate e sottoposte ad analisi più di centotrenta unità stratigrafiche, costituite prevalentemente dai vari strati creatisi come conseguenza di cedimenti, della creazione di passaggi, pareti, fosse di scarico, cloache, pozzi e canali. Sono stati stesi pure l elenco dei reperti archeologici (RA), quello dei reperti lapidei (LA) e una lista di campionatura. Sono circa duemila le fotografie digitali scattate durante gli scavi. Ogni unità stratigrafica è stata registrata mediante sta- 21

22 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO pod vodstvom restauratora-konzervatora Maše Vuković Biruš. U terenskim istraživanjima je osim voditelja mr. sc. Luke Bekića i zamjenika voditelja mr.josipa Višnjića sudjelovao veći broj arheologa i studenata arheologije. U radu su sudjelovali diplomirani arheolozi Ivana Haraša, Lea Čataj, Robert Čimin, Želimir Brnić, te studenti arheologije Tihomir Percan, Mario Zaccaria, Andrej Janeš, Palma Karković i Hrvoje Čikeš. Uz njih su na nalazištu, na ručnom iskopu, radili i drugi studenti, Oleg Perić, Mario Valić, Lovro Petrinović i Alexander Margalić. Radove na osnovnoj geodetskoj dokumentaciji putem totalne stanice obavili su djelatnici HRZ-a, dok su drugu geodetsku i fotogrametrijsku dokumentaciju izradili Marko Gergolet i Aleš Ogorelec sa Sveučilišta na Primorskem iz Kopra. Pomoćne građevinske radove za potrebe arheološkog istraživanja izvodila je tvrtka Građeving-RI iz Rijeke. Posebice su nas radovali posjeti zainteresiranih građana Rijeke i turista kojima smo s veseljem pokazivali rezultate naših istraživanja. Nadam se da će ova knjiga zadovoljiti njihovo zanimanje za arheološku i povijesnu baštinu grada. zione geodetica, prendendo in considerazione più punti. Le riprese geodetiche e l elaborazione delle piantine e degli abbozzi sono state dirette da Lea Čataj e le prime hanno interessato circa duemila punti geodetici. Sono numerose le sovrapposizioni e ben visibile è la stratigrafia verticale: in linea di massima le strutture appartenenti ai diversi periodi temporali si notano chiaramente. Una volta terminate le ricerche, nei mesi di agosto e di settembre le attività si sono concentrate sul lavaggio e sulla classificazione dei reperti archeologici mobili. A curare tali operazioni e i relativi processi di conservazione e archiviazione dei reperti è stato Mladen Mustaček dell HRZ. Gli interventi archeologici finali di conservazione e di restauro dei ritrovamenti hanno avuto luogo presso le officine specializzate dell HRZ. Gli oggetti metallici sono stati sottoposti ad analisi nel Centro di Archeologia Subacquea dell HRZ di Zara, diretto dal restauratore-conservatore Mladen Mustaček, mentre gli oggetti di ceramica sono stati analizzati dal Settore per il restauro di reperti terrestri dell Istituto Nazionale di Restauro di Zagabria, sotto l occhio attento della responsabile, la restauratrice e conservatrice Maša Vuković Biruš. Durante le ricerche in loco il dirigente dei lavori, mr. sc. Luka Bekić e il suo sostituto mr. Josip Višnjić hanno potuto contare sulla collaborazione di numerosi archeologi e studenti della materia. Hanno preso parte ai lavori gli archeologi Ivana Haraša, Lea Čataj, Robert Čimin, Želimir Brnić e gli studenti di archeologia Tihomir Percan, Mario Zaccaria, Andrej Janeš, Palma Karković e Hrvoje Čikeš. A dar loro una mano nel sito per le operazioni di scavo manuale, c erano anche i seguenti studenti: Oleg Perić, Mario Valić, Lovro Petrinović e Alexander Margalić. Le operazioni di documentazione geodetica di base, avvenute attraverso la stazione totale, sono state eseguite dagli operatori dell HRZ, mentre la restante documentazione geodetica e quella fotogrammetrica sono state curate da Marko Gergolet ed Aleš Ogorelec dell università Sveučilište na Primorskem di Capodistria. Gli interventi edili ausiliari necessari durante i lavori di scavo sono stati eseguiti dalla ditta Građeving-RI di Fiume. 22

23 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Ci hanno particolarmente rallegrato le visite di Fiumani e di numerosi turisti, ai quali abbiamo illustrato con piacere i risultati delle nostre ricerche. Mi auspico che il presente volume soddisfi la curiosità di tutti gli appassionati di archeologia e di patrimonio storico cittadino. 23

24

25 ANTIČKI POVIJESNI OKVIR CORNICE STORICA DELL ETÀ ANTICA Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

26

27 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ANTIČKI POVIJESNI OKVIR CORNICE STORICA DELL ETÀ ANTICA Antička Tarsatika koja se razvila na tradicijama predrimskog naselja, ponekad smještanom na položaj današnjeg Trsata (DEPOLI, 1925, 24; FABER, MATEJČIĆ, 1969, 319; SUIĆ, 1976, 24; MATEJČIĆ, 1982, 13), ali i na mjestu kasnijeg antičkog naselja (FABER, MATEJČIĆ, 1969, 319; MATEJČIĆ, 1982, 31; MARGETIĆ, 1988, 736; NOVAK, 1995, 399; BLEČIĆ, 2001, 76), postupno se urbanistički oblikovala tijekom posljednjih stoljeća pr. Kr. To potvrđuju i arheološki nalazi predmeta datiranih u razdoblje između 4. i 1. st. pr. Kr. pronađeni nešto zapadnije od Starog grada. Oni sugeriraju postojanje malog trgovačkog emporija na ovom položaju (STARAC, 2004, 23). Prvi spomen naselja u antičkim izvorima nalazimo u Plinijevu djelu Naturalis historia. On je svoje podatke o ovom dijelu jadranske obale preuzeo iz Varonova Periplusa napisanog u 1. st. pr. Kr. (MARGETIĆ, 1988, 732). Tarsatika bi prema ovim podacima postojala na mjestu riječkog Starog grada još u Augustovo vrijeme, a prodorom novih utjecaja prerasla je u gradsko naselje rimskog tipa (FABER, MATEJČIĆ, 1969, 319; NOVAK, 1995b, 399; BLEČIĆ, 2001, 76). Naselje u 1. st. postaje municipij, no do danas još nije prihvaćeno jedinstveno stajalište o vremenu kada se to dogodilo. Pojedini autori smatraju da se to zbilo još u vrijeme Augustove vladavine (ALFÖLDY, 1965, 75-76; WILKES, 1969, ; ŠAŠEL, PETRU, 1971, 53; STA- RAC, 2000, 77; BLEČIĆ, 2001, 76), a drugi vjeruju da se to dogodilo za vrijeme Flavijevaca (DEGRASSI, 1942, ; SUIĆ,1976, 35; MARGETIĆ, 1988, 737). Zahvaljujući dugotrajnu periodu mira (Pax Romana) i intenzivnoj romanizaciji, grad kroz sljedeće razdoblje prosperira. To se naročito L antica Tarsatica, sviluppatasi sulle tradizioni dell abitato preromano talvolta sorto nell area dell attuale Tersatto (DEPOLI, 1925, 24; FA- BER, MATEJČIĆ, 1969, 319; SUIĆ, 1976, 24; MATEJČIĆ, 1982, 13) e in quella dell abitato antico più tardo (FABER, MATEJČIĆ, 1969, 319; MATEJČIĆ, 1982, 31; MARGETIĆ, 1988, 736; NOVAK, 1995, 399; BLEČIĆ, 2001, 76) acquisì gradualmente una forma urbanistica durante gli ultimi secoli avanti Cristo. Lo comprovano anche alcuni reperti archeologici appartenenti al periodo compreso tra il IV e il I secolo a.c., venuti alla luce un po più ad ovest della città vecchia, che ci suggeriscono l esistenza in loco di un piccolo emporio commerciale (STARAC, 2004, 23). Il nome dell abitato venne menzionato per la prima volta nelle fonti antiche nell opera Naturalis historia di Plinio, che riprese le informazioni su questa parte del litorale adriatico dall opera Periplus di Varrone, scritta nel I secolo a.c. (MARGETIĆ, 1988, 732). Si tratta di fonti che ci raccontano di una Tarsatica situata nel centro storico di Fiume sin dall epoca di Augusto, che successivamente, con l avanzata di nuove influenze, divenne un insediamento urbano di tipo romano (FABER, MATEJČIĆ, 1969, 319; NO- VAK, 1995b, 399; BLEČIĆ, 2001, 76). Nel I secolo l abitato divenne municipio, ma non disponiamo di un unica teoria affidabile sul periodo esatto di tale trasformazione. Alcuni studiosi ritengono che si trattasse dell epoca di Augusto (ALFÖLDY, 1965, 75-76; WILKES, 1969, ; ŠAŠEL, PETRU, 1971, 53; STARAC, 2000, 77; BLEČIĆ, 2001, 76), altri invece che fosse l epoca dei Flavi (DEGRASSI, 1942, ; SUIĆ,1976, 35; MARGETIĆ, 1988, 737). Grazie ad un lungo periodo di pace (Pax Romana) e agli intensi processi di romanizzazione, nel periodo seguente la città prosperò. Lo si nota 27

28 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Tabula Peutingeriana na kojoj je označen položaj Tarsatike. Tabula Peutingeriana sulla quale è segnata la posizione di Tarsatica. očituje u urbanizaciji potvrđenoj arheološkim istraživanjima (SUIĆ, 1976, 72-77, 81, ; MATEJČIĆ, 1982, 21; BLEČIĆ, 2001, 78). Tarsatika je u tom periodu imala gradski senat i magistrate, odnosno bila je organizirana na način rimske gradske općine (MARGETIĆ, 1988, 739). particolarmente nel processo di urbanizzazione che le ricerche svolte in loco ci illustrano molto chiaramente (SUIĆ, 1976, 72-77, 81, ; MATEJČIĆ, 1982, 21; BLEČIĆ, 2001, 78). Era l epoca in cui Tarsatica aveva un senato civico e i magistrati, il che significa che aveva la tipica 28

29 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Sredinom 2. st. započinju provale Kvada i Markomana na područje Rimskog Carstva. Stoga su bile poduzete sve potrebne mjere da se samo središte Carstva, Italija, zaštiti. S tim se ciljem stvara poseban obrambeni sustav, poznat pod nazivom Praetentura Italiae, koji je trebao zatvoriti najosjetljivije prilaze Italiji kroz istočne Alpe. U cijelom sustavu područje Tarsatike ima posebnu ulogu, te se kao posljedica toga potkraj 2. st. formira posebna prokuratorska provincija, Liburnija. Prvi namjesnik sa statusom presidijalnog prokuratora bio je L. Artorije Kast (MEDINI 1980, ; STARAC, 2000, 67-73; BLE- ČIĆ, 2001, 79). Izdvojena iz provincije Dalmacije, Liburnija je trebala osiguravati pogranična područja prema Italiji. Postoje pretpostavke da je sjeverni dio provincije, u kojem se nalazila i Tarsatika, u ovom periodu ušao u sastav Italije (DEGRASSI, 1954, ; SUIĆ, 1970, 711; MEDINI, 1980, ; STARAC, 2000, 66-67), iako dio autora smatra da do toga nije došlo (MARGETIĆ, 1988, 738; BLEČIĆ, 2001, 79). Krajem 2. i početkom 3. st. provincija Liburnija najvjerojatnije je ponovno priključena Dalmaciji. Od 3. st. Carstvo prolazi kroz tešku krizu kada uz pritisak barbara dolazi i do unutarnjih borbi za vlast, započetih u vrijeme Maksima Tračanina ( ). Mnogobrojni lokalni vladari izabrani od strane odanih vojnih postrojbi pretendirali su osvojiti apsolutnu vlast u državi. Takva je situacija, naravno, često dovodila do sukoba koji su dodatno slabili obrambenu snagu Carstva. Sudeći prema numizmatičkim nalazima pronađenima tijekom istraživanja kojima, s obzirom na vrijeme iz kojeg potječu, odgovaraju i ostali pronađeni pokretni nalazi, gradnju tarsatičkog principija možemo datirati u vrijeme vladavine cara Galijena ( ) ili njegovih izravnih nasljednika. Poznato je kako su upravo u vrijeme njegove vladavine uvedene mnoge inovacije u vojne strukture po uzoru na taktičke sheme i metode Parta. Vojska se novim prilikama prilagođavala postupno povećavajući broj pomoćnih postrojbi, te dajući veću mobilnost legionarskim jedinicama. Odredi rimskih legionara smještani su kao pričuve u zaleđa velikih gradova i morali su biti pripravni reagirati u slučaju da bude proforma organizzativa dei comuni urbani romani (MARGETIĆ, 1988, 739). Verso la metà del II secolo nei territori dell Impero romano iniziarono le incursioni di Quadi e Marcomanni, e perciò furono intraprese tutte le misure necessarie per difendere il cuore dell Impero, l Italia. A tale scopo venne istituito un particolare sistema di difesa, noto con il nome di Praetentura Italiae, che avrebbe dovuto chiudere i passaggi alpino-orientali più sensibili verso l Italia. In tale sistema l area di Tarsatica aveva un ruolo particolare: verso la fine del II secolo venne costituita una provincia procuratoria a parte: la Liburnia. Il primo luogotenente che ebbe lo status di procuratore del presidio fu L. Artorio Casto (MEDINI 1980, ; STARAC, 2000, 67-73; BLEČIĆ, 2001, 79). Staccata dalla provincia di Dalmazia, la Liburnia aveva il compito di controllare e di proteggere le aree di confine con l Italia. Esistono delle supposizioni sul fatto che in tale epoca la parte settentrionale della provincia, di cui faceva parte anche Tarsatica, divenne parte integrante dell Italia (DEGRAS- SI, 1954, ; SUIĆ, 1970, 711; MEDINI, 1980, ; STARAC, 2000, 66-67), anche se alcuni studiosi non concordano con tale teoria (MARGETIĆ, 1988, 738; BLEČIĆ, 2001, 79). Verso la fine del II e l inizio del III secolo la provincia Liburnia fu probabilmente nuovamente annessa alla Dalmazia. A partire dal III sec. l Impero attraversò una forte crisi: accanto alle pressioni esercitate dai barbari, si ebbero anche delle lotte interne per il potere iniziate all epoca di Massimino il Trace ( ). Molti governatori locali eletti dalle fedeli formazioni militari anelavano al potere assoluto. Naturalmente, una tale situazione portava spesso a scontri che indebolivano ulteriormente le forze difensive dell Impero. Grazie ai reperti numismatici ritrovati durante gli scavi, ai quali, considerando il periodo di appartenenza, corrispondono pure i rimanenti reperti mobili venuti alla luce, l edificazione dei principia tarsatici avvenne all epoca dell imperatore Gallieno ( ) o dei suoi successori diretti. È cosa risaputa che proprio durante il suo governo furono introdotte molte innovazioni nelle strutture militari seguendo gli schemi e i metodi tattici dei Parti. L esercito si abituava gradualmente alle nuove circostan- 29

30 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO bijen limes (BERNARDI, 2007, 615). Vojska je podijeljena na granične postrojbe, pokretnu carsku vojsku i regionalne postrojbe smještene duboko u unutrašnjost (ŠAŠEL, PETRU, 1971, 7). Vjerojatno je tada Tarsatika ponovno afirmirana kao izrazito važna strateška točka u obrani Italije od barbarskih provala. Vojna je postrojba smještena u sam grad, te su izgrađeni svi sadržaji potrebni za normalno odvijanje vojnih djelatnosti. To je naravno podrazumijevalo i gradnju zgrade zapovjedništva. Osim što se nalazila na važnoj prometnici koja je od Dalmacije vodila prema Akvileji, Tarsatika je bila i pomorska luka te je na taj način mogla biti najlakše povezana s Italijom, osobito u kriznim situacijama, zbog čega je njezin položaj bio iznimno važan. Oko 260. g. izgrađen je i monumentalni kohortni kastel na položaju Gradina kod sela Pasjak. Odavde se nadgledala cesta Tergeste -Tarsatica (STARAC, 2004, 24) i na taj način dodatno osiguravala ova važna prometnica. Tijekom 4. st, kada su Carstvu ponovno zaprijetile provale Kvada, Sarmata i Gota, obnovljen je stariji obrambeni sustav Praetenturae i to gradnjom čvrsta obrambenog sustava zidova s logorima i stalnim posadama, poznatim pod imenom Claustra Alpium Iuliarum ili Bedem Julijskih Alpi. Sustav se protezao od Tarsatike do Nauportusa (Vrhnika). Tarsatika je tada vjerojatno uklopljena u sustav kao izrazito važna vojna točka, kako zbog svog izvanredna strateškog položaja i luke koja je za vojsku predstavljala najjednostavniji put za opskrbu hranom i oružjem, tako i zbog već postojeće vojne infrastrukture unutar gradske jezgre. Ona je zamišljena kao središte vojno upravnog područja čiji je zadatak bio pravodobno raspoređivanje postrojbi na ugrožene položaje (BLEČIĆ, 2001, 80; LIPOVAC, ŠILJEG, 2007, 79). U istom periodu obnovljeni su i tarsatički bedemi, što potvrđuju nalazi novca u zidnoj žbuci kovanog u vrijeme careva Gracijana ( ), Valentinijana II ( ) i Teodozija ( ) (BLEČIĆ, 2001, 80). Ova pojačanja obrane grada, čini se, ipak nisu pomogla spriječiti uništenje principija koje se, sudeći po numizmatičkim nalazima, dogodilo ili ze, aumentava il numero delle formazioni militari ausiliari e rendeva più mobili le unità legionarie. I distaccamenti dei legionari romani vennero sistemati nelle retroguardie dei centri abitati maggiori come unità di riserva ed avevano l obbligo di reagire prontamente in caso di sfondamento del confine, il limes (BERNARDI, 2007, 615). L esercito era suddiviso in formazioni di confine, in esercito mobile imperiale e in unità regionali posizionate nel profondo retroterra (ŠAŠEL, PE- TRU, 1971, 7). Probabilmente a quell epoca Tarsatica aveva riacquisito il ruolo di punto strategico importantissimo nella difesa dell Italia dalle incursioni barbare. La formazione militare venne sistemata in città e vennero allestiti tutti i contenuti necessari per permettere che le attività militari seguissero un andamento normale, il che prevedeva anche la costruzione del comando militare. Oltre che a trovarsi sull importante arteria stradale che collegava la Dalmazia ad Aquileia, Tarsatica era un porto marittimo e perciò poteva esser un punto di collegamento ottimale con l Italia, soprattutto in situazioni di crisi: la sua posizione era eccezionalmente importante. Verso l anno 260 fu costruito anche un monumentale castello coortale in località Gradina, presso il villaggio di Pasjak. Da tale posizione si controllava la strada Tergeste -Tarsatica (STA- RAC, 2004, 24), assicurando così ulteriormente l importantissima viabile. Durante il IV secolo, quando l Impero era nuovamente minacciato da Quadi, Sarmati e Goti, venne ristrutturato anche l antico sistema difensivo Praetenturae mediante l erezione di un solido complesso di mura con accampamenti e formazioni stabili noto con il nome di Claustra Alpium Iuliarum ovvero Mura delle Alpi Giulie. Tale sistema difensivo si protraeva da Tarsatica a Nauportus (Vrhnika). A quel tempo Tarsatica era probabilmente integrata nel sistema quale un punto militare particolarmente importante considerata l eccezionale posizione strategica e il porto che per l esercito rappresentava la via più semplice di approvvigionamento di derrate e armi e, naturalmente, la già esistente infrastruttura militare presente all interno del nucleo urbano. La località venne concepita quale centro del 30

31 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA krajem 4. ili na samom početku 5. st. Rušenje je bilo nasilno, o čemu nam svjedoče tragovi paljevine pronađeni u prostorijama uz trg. U tom su sloju pronađeni ulomci kasnoantičkih amfora, što ga također datira u ovo razdoblje. Događaji koji bi se eventualno mogli povezati s rušenjem principija vezani su uz Vizigote i njihova vladara Alarika. Vizigoti, koji od 377. g. borave na području Rimskog Carstva, od 397. g. se naseljavaju u Epir. Tada je Alariku dodijeljen naslov magister militum per Illyricum, titula vojnog zapovjednika dijeceza Makedonije i Dacije. Ipak, već 401. g. Alarik predvodi Vizigote prema Italiji gdje najprije dolaze do Venecije, a 402. g. osvajaju Mediolanum. Nakon bitke kod Pollentie 402. g. Alarik privremeno napušta Italiju i vodi Vizigote u Dalmaciju i Norik. Već 403. g. vraća se na Apeninski poluotok (MARGETIĆ, 1988, 740; territorio amministrativo-militare, il cui compito era di disporre in tempo utile le unità armate nelle aree minacciate (BLEČIĆ, 2001, 80; LIPOVAC, ŠILJEG, 2007, 79). Nello stesso periodo furono ristrutturate le mura tarsatiche: lo comprovano le monete ritrovate nell intonaco risalenti all epoca degli imperatori Graziano ( ), Valentiniano II ( ) e Teodosio ( ) (BLEČIĆ, 2001, 80). Sembra però che le misure di rafforzamento delle difese cittadine non avessero contribuito a salvare i principia dalla distruzione che, prendendo spunto dai reperti numismatici, avvenne verso la fine del IV e l inizio del V secolo. La distruzione fu violenta: lo notiamo dalle tracce di fuoco ben visibili nei vani lungo la piazza. In tale strato abbiamo ritrovato dei frammenti di anfore tardoantiche che ci suggeriscono la datazione di cui sopra. Antičke terme prilikom istraživanja g. (Fototeka Pomorskog i Povijesnog muzeja Rijeke i hrvatskog primorja). Terme antiche durante gli scavi del 1968 (Fototeca del Museo marittimo e storico del litorale croato di Fiume). 31

32 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO BERNARDI, 2007, 18). Prvorazredan izvor za ove događaje predstavlja Klaudijanovo djelo De bello Gothico sastavljeno 402. g. Prema tom djelu Vizigoti su se u prvom naletu sukobili s rimskim postrojbama na rijeci Timavi, što vjerojatno znači kako su morali proći cestom Senia Tarsatica. Ovim krajevima mogli su prolaziti ili čak i privremeno boraviti u samom gradu i njegovoj okolici prilikom ponovnog povratka tijekom 402. g. Druga provala se sada osporava. Ostaje upitno i na koje se točno prostore Alarik vraćao nakon pohoda na Italiju (GRAČANIN 2006, 87-89). Da li se rušenje dogodilo baš u tim vizigotskim seobama ili nekom drugom prilikom no u približno isto vrijeme, za sada se ne može reći sa sigurnošću. Treba napomenuti kako je i na drugim položajima unutar grada početkom 5. st. primjetan prestanak dotoka kovanog novca iz državnih kovnica. Ista se situacija ponavlja i na kasnoantičkoj vili u Jadranovu, gdje se stalan dotok novca za plaće vojnika može pratiti do kraja 4. st. kada je položaj napušten. Na području Grivice, koja se nalazila unutar gradske jezgre Tarsatike, pronađeni su ukopi koji se na temelju nalaza kovanica iz vremena cara Honorija mogu svrstati u početak 5. st. Ovaj nalaz, kao i prethodno navedeni, svjedoče o općoj nesigurnosti i općem rasulu društva koje je vladalo u tom razdoblju među stanovnicima grada (STARAC, 2004, 25-27). Neovisno o točnom trenutku uništenja i okolnostima pod kojima se to dogodilo, principij je od tog vremena napušten i više nije obnavljan. Ne koristi se niti u svojoj izvornoj funkciji zgrade vojnog zapovjedništva, a prostori nisu prenamijenjeni niti za neku drugu civilnu namjenu. Čini se kako se grad ipak krajem 5. st. ponovno oporavlja i nastavlja živjeti kroz nekoliko idućih stoljeća (STARAC, 2004, 27-35). Iz 7. st. potječe svjedočanstvo Anonima Ravenjanina. U svom djelu Cosmografia, koje se često oslanja na starije izvore, on ovo područje naziva Liburnia Tarsaciensis, što uupućuje na važnost Tarsatike u tom razdoblju (MARGETIĆ, 1988, 741; BLE- ČIĆ, 2001, 81). Ime grada posljednji se put spominje u nekoliko franačkih izvora s početka 9. Gli eventi che potremmo eventualmente ricollegare alla distruzione dei principia sono legati ai Visigoti e al loro sovrano Alarico. Questo popolo che dal 377 risiedeva sul territorio dell Impero romano, nel 397 si trasferì ad Epiro. Fu a quel tempo che Alarico ricevette il titolo di magister militum per Illyricum, ovvero di capitano militare delle diocesi della Macedonia e della Dacia. Tuttavia, già nel 401 Alarico fu al comando dei Visigoti che marciavano verso l Italia: arrivarono prima a Venezia e nel 402 occuparono Mediolanum. Terminata la battaglia presso Pollentia, nel 402 Alarico temporaneamente lasciò l Italia e condusse i Visigoti in Dalmazia e in Norico, ma già nel 403 fece ritorno nella penisola appenninica (MARGETIĆ, 1988, 740; BERNARDI, 2007, 18). Una fonte straordinaria degli eventi appena descritti è l opera di Claudiano De bello Gothico compilata nel 402, dalla quale risulta che nella prima offensiva i Visigoti si scontrarono con le forze romane sul fiume Timavo, il che significa, con molta probabilità, che dovettero percorrere la strada Senia Tarsatica. Avrebbero potuto attraversare o addirittura soggiornare temporaneamente in città e nei suoi dintorni durante il ritorno avvenuto nel 402. Ma è dubbio il secondo attacco. Un altro interrogativo: in quali terre faceva esattamente ritorno Alarico dopo i suoi attacchi italiani (GRAČANIN 2006, 87-89)? La distruzione avvenne proprio durante questi spostamenti visigoti o in altre circostanze sempre e comunque attorno alla stessa epoca? Per ora non siamo in grado di sostenerlo con certezza. Va detto che verso l inizio del V secolo anche in altre aree cittadine si notò l interruzione del flusso di monete derivanti dalla zecca di stato. Una situazione identica si ripetè anche in villa tardoantica di Jadranovo, dove seguiamo il regolare afflusso di denaro che serviva per pagare le truppe fino alla fine del IV secolo, momento in cui l area fu abbandonata. Nell area di Grivica, facente parte del nucleo urbano di Tarsatica, sono stati ritrovati dei sepolcri che, grazie alle monete ivi presenti appartenenti all epoca dell imperatore Onorio, è possibile datare all inizio del V secolo. Il ritrovamento, come quelli di cui si è parlato in precedenza, testimonia della totale insicurezza e della disorganizzazione completa della società urbana del tempo (STARAC, 2004, 25-27). 32

33 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA st. U izvorima se spominje ubojstvo furlanskog vojvode Erika kojeg su ubili stanovnici Tarsatike. Najvjerojatnije je nakon toga, oko 800. g, grad uništen kao kazna za taj čin. Grad je nakon toga napušten kroz dug niz stoljeća, sve dok grofovi Devinski u 13. st. ne osnivaju Rijeku Svetog Vida. Područje principija se ponovno naseljava tek od 15. st. A prescindere dall esatto momento di declino e dalle circostanze nelle quali esso avvenne, a partire da quel momento il complesso dei principia venne abbandonato e non più ristrutturato. Non se ne fece nemmeno un uso ordinario, di sede del comando militare e i suoi spazi non subirono alcun intervento di ristrutturazione che avrebbe consentito di dar loro una diversa destinazione d uso di natura civile. Sembra però che verso la fine del V secolo la città si riprese per proseguire a vivere in alcuni secoli successivi (STARAC, 2004, 27-35). Del VII secolo è la testimonianza di Anonimo Ravennate. Nella sua opera Cosmografia, che spesso prende spunto da fonti più antiche, l autore chiamava il nostro territorio Liburnia Tarsaciensis, il che ci illustra l importanza della Tarsatica del tempo (MARGETIĆ, 1988, 741; BLEČIĆ, 2001, 81). Il nome della città fu nominato per l ultima volta in alcune fonti franche d inizio IX sec. In esse leggiamo dell uccisione del duca friuliano Erico, ucciso dagli abitanti di Tarsatica. Dopo, molto probabilmente verso l anno 800, la città venne distrutta per vendicare tale omicidio. Il centro urbano fu abbandonato per secoli, fino al XIII sec. quando i conti di Duino fondarono la Fiume di San Vito. L area dei principia si popolò nuovamente appena a partire dal XV sec. 33

34

35 ANTIČKA ARHITEKTURA ARCHITETTURA ANTICA Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

36

37 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ANTIČKA ARHITEKTURA ARCHITETTURA ANTICA Stratigrafija nalazišta Prije provedenih arheoloških istraživanja Trg Jurja Klovića bio je jedan od najzapuštenijih dijelova riječkoga Starog grada. Do pedesetih i šezdesetih godina 20. st. ondje su postojale zgrade koje su zauzimale gotovo cijelu površinu trga. Nakon njihova rušenja građani trg počinju koristiti kao odlagalište otpada, pa su s vremenom u potpunosti zatrpani sačuvani ostaci novovjekovnih zgrada. Tijekom sedamdesetih godina 20. st., prilikom gradnje zgrade Jadroagenta, trg se ponovno intenzivno koristi jer su upravo ondje bile postavljene betonske konstrukcije za dizalicu. Uz ulicu Pod Voltun izgrađeno je i povišeno betonsko postolje, pri čemu su iskorišteni djelomično porušeni zidovi starije zgrade. Budući da je cilj projekta bio arheološki istražiti prostor trga i javnosti prezentirati sačuvane antičke ostatke, najprije je trebalo istražiti i dokumentirati sve kasnije slojeve. Tek nakon toga, ti su noviji slojevi mogli biti uklonjeni. Slojevi nastali u posljednjih tridesetak godina uklonjeni su strojevima. To se odnosi na hrpu otpadaka koja se nalazila u sjeverozapadnom kutu istraženog područja (SJ 6), zatim na betonsko postolje i njegovu zapunu koji su se nalazili na sjeverozapadnom dijelu (SJ 1), na betonsku terasu u jugozapadnom kutu (SJ 8) te na površinski sloj smeća i šute pod kojim su se nalazile betonske konstrukcije za dizalicu (SJ 23 i 24). Nakon toga nalazište je podijeljeno u devet sektora različitih veličina, te je započelo ručno iskopavanje. Primijenjena je metoda stratigrafskog iskopavanja i dokumentiranja arheoloških slojeva. Budući da je ovaj prostor bio intenzivno korišten u kasnom srednjem i novom vijeku, velik Stratigrafia del sito Prima dell avvio delle ricerche archeologiche, piazza Juraj Klović era uno dei punti più trascurati del nucleo storico fiumano. Fino agli anni Cinquanta e Sessanta del XX sec. nell area c erano degli edifici che coprivano quasi completamente la piazza, ma una volta demoliti, la cittadinanza iniziò ad usare lo spiazzo come discarica e con il tempo vennero completamente ricoperti i reperti esistenti delle strutture postmedievali. Durante gli anni Settanta del XX sec., all atto della costruzione dell edificio della Jadroagent, la piazza venne interamente sfruttata, anche perché fu necessario costruire le strutture di cemento per sostenere la gru. Lungo la via Pod Voltun venne eretto un elevato basamento di cemento e per farlo si sfruttarono le mura parzialmente crollate dell edificio anteriore. Considerato l obiettivo del progetto - scavi archeologici in piazza e successiva esposizione al pubblico dei reperti antichi - si dovettero innanzitutto ricercare e documentare tutti gli strati successivi, per poi poter rimuovere gli strati più recenti. Gli strati formatisi negli ultimi trent anni furono rimossi con gli appositi macchinari. Si trattava prevalentemente di rifiuti accatastati nell angolo nord-occidentale dell area sottoposta a ricerca (US 6), del basamento di cemento e il materiale con cui era riempito presenti nella parte nordoccidentale (US 1), della terrazza di cemento dell angolo sud-occidentale (US 8) e dello strato superficiale di rifiuti e di materiale minuto, sotto i quali c era la struttura di cemento di sostegno della gru (US 23 e 24). Successivamente il sito venne suddiviso in nove settori di grandezza diversa, per dare il via agli scavi manuali. Il metodo applicato era quello dell indagine stratigrafica con relativa documentazione dei singoli strati archeologici. 37

38 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Položaj principija unutar riječke starogradske jezgre. Posizione dei principia all interno del nucleo storico fiumano. 38 se dio arheoloških slojeva odnosio upravo na taj period. Osim sitnog arheološkog materijala pronađeno je mnogo zidova, podnica, kanala i crnih jama koji su u potpunosti prekrivali antičke slojeve ili se usijecali u njih. Kao podloga za nadogradnju većine novovjekovnih kuća bili su iskorišteni stariji zidovi. Upravo je to razlog što je tek malen broj antičkih pokretnih nalaza pronađen na svojem izvornom položaju, što uvelike otežava njihovu interpretaciju. Na zapadnom, povišenom dijelu istraženog prostora, gdje su novovjekovne podnice bile svega nekoliko centimetara iznad antičkih, pronađeno je malo pokretnih nalaza koji se mogu Considerando che l area in oggetto era intensamente sfruttata nel tardo Medioevo e nel periodo postmedievale, la gran parte degli strati archeologici risaliva proprio a tale lasso di tempo. Accanto al materiale archeologico minuto, sono state rinvenute pareti, pezzi di pavimentazione, canali e pozzi neri che ricoprivano interamente o che si intersecavano con gli strati antichi. Nella costruzione della maggior parte degli edifici postmedievali vennero sfruttate le vecchie mura. Ed è proprio tale aspetto che fu alla base del ritrovamento di pochi reperti mobili nella loro posizione originaria, il che complica moltissimo la loro interpretazione. Ad occidente, nella parte ri-

39 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA povezati s principijem. Pa ipak, činjenica da su novovjekovne zgrade koje su se ovdje nalazile koristile antičke zidove kao svoje potpomogla je njihovu očuvanju. Glavnina antičkih pokretnih nalaza pronađena je istočnije, na prostoru koji je u antici korišten kao trg. Jasno je da to nije bio njihov originalni položaj, nego su ovamo dospjeli kao naplavina s povišenih dijelova principija (SJ 83). Stratigrafske jedinice, kojih je prilikom istraživanja izdvojeno više od stotinu i trideset, mogu se grupirati u nekoliko većih cjelina. Osnovu stratigrafije predstavljaju originalni ostaci principija. Ovamo ubrajamo sve građevinske elemente antičkog kompleksa, odnosno zidove, podnice, ali i sve tragove pripreme terena za gradnju, kao što su zaravnavanje stijena i nanošenje podloga za podnice. Stratigrafskih jedinica iz vremena kada je ovaj antički kompleks bio u funkciji, a koje se ne odnose na arhitektonske ostatke, gotovo da i nema. To je i očekivano, jer se na ovom prostoru intenzivno živjelo i u kasnijim stoljećima. Jedina stratigrafska jedinica antičkog razdoblja pripada samom kraju, odnosno trenutku uništenja principija. Riječ je o sloju gara i urušenja (SJ 33) pronađenom u prostoriji 2, u kojem su ispod urušenih tegula pronađeni i ostaci nekoliko amfora i drugih keramičkih posuda. Drugu cjelinu čine stratigrafske jedinice koje se mogu datirati u razdoblje između spomenutog uništavanja i ponovnog intenzivna naseljavanja prostora u 15. st. Ovdje svakako treba izdvojiti stratigrafsku jedinicu 83, naplavinu nastalu dugotrajnim slijevanjem s povišenih dijelova principija prema jugu. Taj je naplavinski sloj prekrivao cijelo područje trga u debljini do 80 cm. Gotovo sav arheološki materijal pronađen u ovom sloju odgovara periodu 3. i 4. st. Ovaj podatak, kao i činjenica da su na sjevernom dijelu kompleksa sačuvani zidovi visoki do 5 m (NO- VAK, 1995a), daju naslutiti da je riječ o sloju naplavljenom samo s područja principija. Naime Tarsatika funkcionira u ranijim, ali i u kasnijim periodima. Da je materijal kojim slučajem ovamo dospio s okolnog područja, bilo bi logično očekivati i starije i mlađe nalaze. U isto razdoblje mogli bi se datirati i ostaci nekoliko zidova (SJ alzata del sito, dove le strutture postmedievali del pavimento si trovavano a solo pochi centimetri da quelle antiche sottostanti, i reperti mobili ritrovati ricollegabili ai principia erano pochissimi. Comunque, il fatto stesso che gli edifici postmedievali presenti nell area poggiassero su antiche mura ha contribuito significativamente alla loro conservazione. La maggioranza dei reperti mobili venne ritrovata più ad est, nell area dell antica piazza. Era chiaro che non si tratasse della loro posizione originale, ma che vennero trasportati in tale punto come alluvione dalle parti rialzate dei principia (US 83). Le unità stratigrafiche, più di centotrenta, possono venir raggruppate in alcuni insiemi maggiori. La base della stratigrafia è rappresentata da resti originali dei principia e ad essa appartengono gli elementi architettonici dell antico complesso, ovvero pareti, piani pavimentali e molte tracce degli interventi preparatori del terreno per l edificazione, quali il livellamento delle rocce e il materiale che fungeva da basamento per i pavimenti. Sono quasi assenti invece le unità stratigrafiche dell epoca in cui l antico complesso era in funzione, non appartenenti ai resti architettonici. È un aspetto prevedibile, perché la nostra è un area nella quale la vita era intensa anche nei secoli successivi. L unica unità stratigrafica del periodo antico appartiene alla fine, ovvero all epoca di distruzione dei principia. Si tratta di uno strato di cenere e di residui di materiale edile (US 33) ritrovato nel vano 2, nel quale sotto alcune tegole c erano anche pezzi di alcune anfore e di altri recipienti di ceramica. Il secondo insieme è costituito da unità stratigrafiche riconducibili al periodo compreso tra la demolizione di cui si è già parlato in precedenza e la Snimak postojećeg stanja rimskog luka (Izvor: Suić, M., Antički grad na istočnoj obali Jadrana) Immagine dell attuale stato dell arco romano (Fonte: Suić, M., Antički grad na istočnoj obali Jadrana) 39

40 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Rimski luk. Monumentalni ulaz u prostor principija. Arco romano. Entrata monumentale nell area dei principia. Fotografija rimskog luka s početka 20. st. Fotografia dell arco romano d inizio del XX sec. nuova ondata intensa di ripopolamento dell area avvenuta nel XV sec. In questa sede va assolutamente posta in evidenza l unità stratigrafica 83, ovvero lo strato alluvionale formatosi dal costante scivolamento verso sud dalle zone rialzate dei principia. È uno strato alluvionale spesso 80 cm che ricopriva l intera area. Quasi tutto il materiale archeologico ritrovato in questo strato appartiene al III e IV secolo e questi dati che ci suggeriscono, come lo fa pure la circostanza che lungo il lato settentrionale del complesso si sono preservate mura alte quasi 5 m, (NOVAK, 1955a), che si tratta di uno strato alluvionale proveniente esclusivamente dall area dei principia. Tarsatica, infatti, era attiva sia durante i periodi più remoti, che in quelli successivi. Se tale materiale fosse confluito nell area dal territorio circostante, sarebbe stato logico ritrovarvi reperti sia antichi che recenti. Al suddetto periodo potrebbero appartenere pure i resti di alcune pareti (US 81, 120, 121) e di pavimentazioni intonacate (103) presenti nello strato in questione. È chiaro perciò che né lo spazio studiato né la parte settentrionale dei principia fossero in uso durante il suddetto lungo periodo di tempo e a comprovare una tale tesi c è la totale assenza di materiale archeologico mobile appartenente all epoca in questione. Ci sono numerosi reperti mobili riconducibili al XV secolo e ai periodi successivi che testimoniano del ripopolamento dell area dei principia. Infatti, il terzo insieme stratigrafico è costituito da resti della nuova presenza umana nel periodo compreso tra il XV e il XVIII secolo. Sembra che durante tale lasso di tempo venissero usati i vani ausiliari lungo le mura occidentali dei principia. A comprovarlo ci sono le tracce di riparazioni della pavimentazione e la fossa per i rifiuti del vano 1 le cui tracce materiali più remote risalgono proprio al XV sec. Anche lo strato 86 che copre l US 83 e che abbonda di reperti appartenenti all epoca XV - XVII sec., come pure all età antica, appartiene all insieme. In esso sono stati ritrovati dei reperti che ne comprovano l uso in tale epoca. Il materiale antico vi è pervenuto durante gli scavi delle fondamenta di nuovi edifici e i lavori di adattamento delle aree pedonali esistenti. Il quarto complesso stratigrafico è costituito dai resti delle costruzioni ivi erette nella seconda metà del XVIII secolo, in uso fino alla fine della 40

41 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 81, 120, 121) i žbukane podnice (103) koji se nalaze unutar ovog sloja. Očito je da ni istraženi prostor, kao ni sjeverni dio principija, u ovom dugom periodu nisu bili gotovo uopće korišteni. Potvrda je ovakvu zaključku potpun nedostatak pokretnog arheološkog materijala koji bi pripadao tom vremenu. O ponovnom naseljavanju prostora principija svjedoče mnogobrojni pokretni nalazi koji se mogu datirati od 15. st. nadalje. Stoga treću stratigrafsku cjelinu predstavljaju ostaci naseljavanja od 15. do 18. st. Čini se da su u ovom periodu korištene pomoćne prostorije uza zapadni zid principija. Dokaz su tomu tragovi popravljanja podnica i otpadna jama iz prostorije 1 u kojoj najstariji materijalni tragovi potječu upravo iz 15. st. Sloj 86, koji prekriva SJ 83 i obiluje pokretnim nalazima iz vremena od 15. do 17. st., ali i onima iz antičkog razdoblja, također spada u ovu cjelinu. U sloju su pronađeni ostaci koji upućuju da se prostor u tom vremenu rabio. Antički je materijal u njega dospio iskopavanjem temelja novoizgrađenih zgrada i prilagođavanjem postojećih hodnih površina. Četvrtu stratigrafsku cjelinu predstavljaju ostaci zgrada koje su vjerojatno podignute u drugoj polovini 18. st. i koje su se koristile sve do poslije Drugog svjetskog rata. Osim pronađenog pokretnog materijala, na ovakvu dataciju upućuje i podatak da polovinom 18. st. dolazi do velika zamaha u razvoju grada. Rijeku pogađa i snažan potres nakon kojeg su zasigurno bili potrebni veći građevinski zahvati. Osim zidova zgrada, pronađene su crne jame, njihove podnice i kanalizacijski kanali. Posljednju stratigrafsku cjelinu čine ostaci aktivnosti iz posljednjih četrdesetak godina. Principij Principij ili zgrada vojnog zapovjedništva bio je sastavni dio svih kastruma duž granica Rimskog Carstva. Bio je upravno i religijsko središte rimskog logora. Najčešće je bio smješten u njegovu središtu, na sjecištu dviju glavnih prometnica, via principalis i via praetoria (SANADER, 1999, Seconda guerra mondiale. La datazione ci viene suggerita sia dai reperti ritrovati, che dalla circostanza che verso la metà del XVIII sec. lo sviluppo urbano di quest area fu particolarmente intenso. Fiume venne colpita da un forte terremoto, che dettò senza ombra di dubbio interventi edili concreti. Accanto alle pareti degli edifici, sono stati ritrovati anche pozzi neri, il loro basamento e alcuni condotti della canalizzazione. L ultimo insieme stratigrafico è costituito da tracce delle attività avvenute durante gli ultimi quarant anni. Principia I Principia, o edificio del comando militare, erano una parte integrante di ogni castro presente lungo i confini dell Impero romano. Fungevano da centro amministrativo e religioso dell accampamento militare romano. Nella maggior parte dei casi, erano situati al suo centro, all incrocio delle due vie principali: via principalis e via praetoria (SANADER, 1999, 99). Sembra proprio che a partire dalla prima metà del I sec. venne istituito un preciso metodo per la costruzione di questo genere di strutture e che da quel momento esisteva uno schema ben preciso da seguire nella loro edificazione (FELLMANN, 1984, 15). Di regola, la parte centrale dei principia era occupata da un cortile aperto, che molto spesso ospitava l altare sacrificale, dedicato prevalentemente alla personificazione del rigore e della disciplina militari (Disciplina). Molto spesso era anche collegato al culto imperiale, il che amplifica ulteriormente il carattere religioso dell area. Di solito sui suoi tre lati il cortile aveva dei portici e lungo gli stessi c erano vari vani: magazzini e armerie, in epoca antica noti con il nome di armamentaria. Di fronte all entrata dei principia il cortile era solitamente chiuso da un edificio maggiore. Come risulta dall iscrizione di Reculver (FELLMANN, 1984, 15), in antichità portava il nome basilica. In essa, nella parte più stretta c era la tribuna (tribunal o suggestus) dalla quale il comandante si rivolgeva all esercito. Nella parte posteriore dei principia c erano dei vani sistemati simmetricamente rispetto a quello centrale, che molto pro- 41

42 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Sačuvani zidovi principija uklopljeni u postojeće zgrade na lokaciji Trg pod kaštelom 3. Mura conservatesi dei principia, facenti parte degli attuali edifici in zona piazza Pod kaštelom ). Čini se da je od polovine 1. st. uspostavljen određeni standard pri gradnji ovakvih građevina te da od tog vremena postoji precizna shema po kojoj su građene (FELLMANN, 1984, 15). Središnji je dio principija u pravilu zauzimalo otvoreno dvorište, na kojem se često nalazio i žrtvenik, najčešće posvećen personifikaciji vojničke stege i reda (Disciplina). Često je bio povezan i s carskim kultom, što dodatno ističe religiozni karakter ovog prostora. Dvorište je obično s tri strane bilo okruženo trijemovima. Prema njegovim bočnim stranama otvarao se niz prostorija. Bila su to skladišta i spremišta oružja, u antici poznata pod imenom armamentaria. Nasuprot ulaza u principij dvorište je obično bilo zatvoreno jednom većom zgradom. Kako je poznato s natpisa iz Reculvera (FELLMANN, 1984, 15) njezino antičko ime je basilica. U njoj se na jednoj od užih strana nalazila govornica (tribunal ili suggestus) s koje se zapovjednik obraćao vojsci. Na stražnjem dijelu principija nalazile su se prostorije simetrično grupirane oko jedne središnje, koja je najvjerojatnije bila svetište zastava (aedes principiorum). Prostor ispod ove prostorije često je nešto niži od okolnog babilmente era il santuario delle bandiere (aedes principiorum). Lo spazio sottostante, spesso più basso dal terreno circostante, con molta probabilità rappresentava l aerarium, ovvero la tesoreria del campo. Questi forzieri interrati o semiinterrati presero piede alla fine del I sec. A destra e a sinistra del tempio c erano gli uffici degli ufficiali (cornicalarius), la cancelleria (tabularium) e l ufficio dell alfiere (Signifer) che teneva i libri contabili e curava la cassa. All entrata di alcuni principia c era anche un vano particolare antistante che a volte era leggermente più ampio del restante complesso e che ricopriva lo spazio della via principalis (FELLMANN, 1983, 15-21; SANADER, ). Sono standard architettonici che non sempre venivano rispettati interamente e perciò ogni complesso dei principia ha delle specificità proprie. Il complesso architettonico che occupa la parte centrale dell antica Tarsatica, contrassegnato innanzitutto da un arco romano monumentale e da altri elementi architettonici comparsi col passar degli anni tra le rovine della città vecchia, per posizione e dettagli attira già da tempo l attenzione degli esperti in materia. Ancor prima delle ricerche archeologiche del 2007 dirette dall Istituto croato di restauro, furono scoperti molti elementi architettonici appartenenti ai principia fiumani: l arco tuttora perfettamente conservato di via Stara vrata che era l entrata del complesso. A prescindere dagli interventi edili successivi, l arco ha mantenuto il suo aspetto originario. Venne costruito in pietra parzialmente lavorata, senza collanti. È alto 4,5 m e il suo diametro è di 2,75 m (BLEČIĆ, 2001, 87). Sul lato d entrata, l arco era adornato con una fascia a intrecci plurimi tuttora parzialmente visibile. Avvolgeva l arco e terminava ai piedi dell attico (MATEJČIĆ, 1988, 15). Sul suo lato interno l arco non era adornato. Il primo ad aver prestato attenzione alla Porta, nome semplicissimo che portava allora, fu il patrizio fiumano Claudio de Marburg. Nell opera del conte Marsilio Danubius Pannonico-Mysicus pubblicata nel 1726, egli illustrò la teoria che la costruzione dell arco fosse riconducibile alla vittoria dell imperatore Claudio II sui Goti avvenuta lungo le rive del fiume Arsa (Raša) e

43 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA terena i vjerojatno predstavlja aerarium, odnosno logorsku blagajnu. Ovakve ukopane ili poluukopane blagajne ulaze u uporabu od kraja 1. st. Lijevo i desno od svetišta nalazili su se časnički uredi (cornicalarius), pisarnica (tabularium), te ured stjegonoše (Signifer) koji je bio zadužen za vođenje knjiga i brigu oko blagajne. U ponekim je principijima na ulazu postojala i predprostorija, ponekad i nešto šira od ostatka kompleksa principija. Ta je prostorija prekrivala prostor vie principalis (FELLMANN, 1983, 15-21; SANA- DER, ). Ovi standardi gradnje nisu uvijek u potpunosti poštovani, pa svaki principij pokazuje svoje specifičnosti. Građevinski kompleks smješten u središnjemu dijelu antičke Tarsatike, određen prije svega monumentalnim rimskim lukom ali i drugim arhitektonskim elementima koji su se tijekom vremena pojavljivali iz ruševina Starog grada, svojim položajem i pojedinostima već dugo privlači pažnju znanstvenika koji se bave ovom problematikom. I prije arheoloških istraživanja koja su 2007.g. vodili arheolozi HRZ-a otkriveno je mnoštvo građevinskih elemenata koji su pripadali riječkom principiju. To se prije svega odnosi na do danas dobro sačuvan rimski luk u ulici Stara vrata koji je bio ulaz u kompleks. Unatoč kasnijim gradnjama luk je zadržao svoj prvobitan izgled. Izgrađen je od djelomično obrađena kamena bez veziva. Visok je 4,5 m, a promjer mu je 2,75 m (BLEČIĆ, 2001, 87). S ulazne strane luk je bio ukrašen višeprutom trakom koja je i danas djelomično sačuvana. Ona je opasivala luk i išla podno atike (MATEJČIĆ, 1988, 15). Na unutarnjoj strani luk nije bio ukrašen. Prvi koji je obratio pozornost na Vrata, kako su tada jednostavno nazivana, bio je riječki patricij Claudio de Marburg. On je u djelu grofa Marsilia Danubius Pannonico-Mysicus izdanom iznio mišljenje kako je gradnja luka vezana uz pobjedu cara Klaudija II nad Gotima na obalama rijeke Raše te tvrdi da je luk čudovištan jer trinaest stoljeća stoji bez željeza i žbuke (KO- BLER, 44; CIMIOTTI, 1913, 166; MATEJ- ČIĆ, 1988, 13). sostenne che fosse un incredibile arco, perché sta eretto da tredici secoli senza né ferro né intonaco (KOBLER, 44; CIMIOTTI, 1913, 166; MATEJČIĆ, 1988, 13). L idea che Porta Antica (Stara vrata) rappresentasse un arco di trionfo regnò per qualche tempo ancora. Anche nel volume quinto dell opera Austria sacra del canonico e arcidiacono de Peri venne proposta la tesi che l arco fiumano potesse essere uno dei due fatti erigere da Tiberio in segno di vittoria sui Pannoni e sugli Illiri (MATEJČIĆ, 1988, 13). Nell elenco delle antichità cittadine redatto nel 1819, c era scritto che il monumento rappresentava l arco di trionfo eretto in onore dell Imperatore Claudio, figlio di Germanico (KANDLER, 1858, 83). Dati particolarmente interessanti inerenti i primi tentativi di conservazione di questo monumento risalgono ai primi anni del XIX sec. Tra gli atti ufficiali del comune di Fiume venne ritrovato un documento risalente al 1807 nel quale l architetto pubblico Filip Fichtl ammoniva sul pericolo di crollo di grandi blocchi di pietra dell arco considerando che non erano legati con nulla e che con il passare del tempo le condizioni atmosferiche lo stavano rovinando. Nello stesso documento egli proponeva di smontare l intero arco e di riedifi- Principij za vrijeme istraživanja. I principia durante gli scavi. 43

44 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Još je neko vrijeme vladalo mišljenje da Stara vrata ustvari predstavljaju trijumfalni slavoluk. Tako u petomu tomu knjige Austria sacra kanonika i arhiđakona de Peria stoji da bi taj slavoluk mogao biti jedan od dva koja je podigao Tiberije u čast pobjede nad Panoncima i Ilirima (MA- TEJČIĆ, 1988, 13). U popisu gradskih starina iz navodi se kako ovaj spomenik predstavlja trijumfalni luk podignut u čast cezara Klaudija, Germanikova sina (KANDLER, 1858, 83). Zanimljive vijesti vezane uz prve pokušaje zaštite ovog spomenika potječu s početka 19. st. Među spisima riječke općine sačuvan je dokument iz g. u kojem javni edil Filip Fichtl upozorava na opasnost od obrušavanja velikog kamenja luka jer ono nije ničim vezano, a atmosferski ga utjecaji postupno oštećuju. U istom dokumentu on predlaže da se luk rastavi i ponovno presloži. Budući da je ta vijest izazvala sumnju građana da je riječ o pokušaju rušenja luka, iduće je godine reagirao pučki zaštitnik Augustin Dani tvrdeći da jedini antički spomenik u gradu već stoljećima odolijeva vremenu te da kao takav mora biti sačuvan i zaštićen od uništavanja (MATEJČIĆ, 1988, 13-14). I u drugoj polovini 19. st. nalazimo vijesti o pokušajima spašavanja spomenika. Tako G. Kobler spominje da je žbuka koju je arhitekt A. Deseppi smatrao antičkom zapravo nastala kada je neki komesar tržnice pokušao spriječiti rušenje luka. Godine šef građevinskog ureda inženjer Izidor Vauching dao je luk premazati staklenom vodom kako bi ga zaštitio od štetnih atmosferskih utjecaja (MATEJČIĆ, 1988, 14). Razmišljanja bliža današnjim shvaćanjima pojavljuju se od druge polovine 19. st. P. Kandler vjeruje da se zapravo radi o gradskim vratima (KANDLER, 1858). L. G. Cimotti smatra da luk predstavlja vrata kastruma (CIMOTTI, 1913, 176), a G. Depoli postavlja tezu o mogućem kontinuiranom utvrđivanju grada kao vojnog logora još iz doba Carstva (DEPOLI, 1925, 27-28; BLEČIĆ, 2001, 87). Nakon Drugog svjetskog rata među ruševinama zgrada pojavljuju se ostaci antičke arhitekture, pa se reinterpretiraju shvaćanja o stvarnom kacarlo. La notizia fece nascere il sospetto popolare che si volesse demolirlo, e l anno successivo ci fu una reazione del protettore popolare Augustin Dani che dichiarò che l unico antico monumento cittadino resisteva già da secoli alle intemperie e che perciò andava protetto e preservato contro la distruzione (MATEJČIĆ, 1988, 13-14). Anche nella seconda metà del XIX secolo troviamo notizie inerenti alcuni tentativi di salvataggio del monumento. G. Kobler parlò che l intonaco che l architetto A. Deseppi faceva risalire all antichità veramente nacque quando un commissario del mercato tentò di salvare l arco dalla demolizione. Nel 1880 il responsabile dell Ufficio edile, l ingegnere Izidor Vauching, fece ricoprire l arco con uno strato di metasilicato di sodio in modo da difenderlo dagli influssi atmosferici (MATEJČIĆ, 1988, 14). Idee molto più simili alla mentalità odierna comparvero nella seconda metà del XIX sec. P. Kandler riteneva che si trattasse della porta cittadina (KANDLER, 1858); L. G. Cimotti invece sosteneva che l arco fosse la porta del castrum (CI- MOTTI, 1913, 176), mentre G. Depoli suggerì la tesi sulla possibile costante fortificazione della città quale campo militare dalla lontana epoca dell Impero (DEPOLI, 1925, 27-28; BLEČIĆ, 2001, 87). Dopo la Seconda guerra mondiale tra le macerie degli edifici comparvero i resti dell architettura antica e vennero reinterpretate le tesi sul vero carattere dell arco. L interpretazione che Porta Antica fosse porta d entrata dei principia prende forma nelle opere di M. Suić (SUIĆ, 1976, 102; SUIĆ, 1996, 477) e di R. Matejčić (MATEJČIĆ, 1988, 15). Le mura perimetrali che comparvero nel 1955 dopo la demolizione degli edifici che poggiavano sulla facciata posteriore della chiesa dei SS. Fabiano e Sebastiano (SUIĆ, 1996, 477) vennero costruite con la tecnica dell opus mixtum, con file di pietre lavorate sistemate a strati sostenute da una a tre file di mattoni per mantenerne la linea retta. Si trattava del perimetro occidentale dei principia. Su di esso si collegava, ad angolo retto, un muro dalle stesse caratteristiche, rivolto verso l arco romano. Grazie agli interventi del 1979 si è 44

45 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA rakteru luka. Interpretaciju Starih vrata kao ulaza u prostor principija nalazimo u radovima M. Suića (SUIĆ, 1976, 102; SUIĆ, 1996, 477) i R. Matejčić (MATEJČIĆ, 1988, 15). Obodni zidovi koji su izašli na vidjelo 1955 g. nakon rušenja zgrada naslonjenih na začelje crkve Sv. Fabijana i Sebastijana (SUIĆ, 1996, 477) građeni su tehnikom opus mixtum s redovima pravilnih uslojenih klesanaca koji su izravnavani s jednim do tri reda opeka. Taj je zid bio zapadni perimetar principija. Na njega se pod pravim kutom nadovezivao zid istih karakteristika, usmjeren prema rimskom luku. Radovima obavljenim g. uočeno je da se zid proteže i istočno od vrata, što je tada definitivno potvrdilo da rimski luk predstavlja ulaz u prostor kompleksa (SUIĆ, 1996, 477; NOVAK, 1995, 395). Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20.st. obavljena su prva arheološka istraživanja na prostoru principija (NOVAK, 1980). Nažalost, istih je tih godina luk otklesan kako bi bio proširen za potrebe prolaska kamiona korištenih pri gradnji zgrade Jadroagenta. Saznanja o ovom kompleksu proširena su istraživanjima nastavljenima do danas u nekoliko navrata (NO- VAK, 1995a; PANTLIK, 2004). Arheološkim i konzervatorskim radovima obavljenima g. dokazano je da se na mjestu postojeće zgrade na lokaciji Trg pod kaštelom 5 nalazio sjeverozapadni kut principija. Pronađeni zidovi, visoki 5 m, izvrsno su sačuvani. Pronađeni su zapadni i sjeverni perimetralni zid, ali i jedan poprečni zid paralelan sa zapadnim, udaljen od njega 7,9 m. Svi ovi zidovi građeni su istom tehnikom (NOVAK, 1995a). Tijekom konzervatorskih radova na objektu Trg pod kaštelom 3 (PANTLIK, 2004) pronađen je nastavak sjevernog perimetralnog zida te još jednog pregradnog zida paralelnog sa zapadnim. Godine obavljena su i manja zaštitna arheološka istraživanja na Trgu J. Klovića, na prostoru koji se nalazi u osi ulaznih vrata principija. Ovim istraživanjima otkriveni su ostaci antičkog popločenja unutar prostora kompleksa (PANTLIK, 2004). notato che il muro si estendeva anche ad est della porta, il che confermò definitivamente la tesi che l arco romano fosse l entrata del complesso (SUIĆ, 1996, 477; NOVAK, 1995, 395). Le prime ricerche archeologiche nell area dei principia ebbero luogo verso la fine degli anni Settanta e l inizio degli Ottanta del XX sec. (NOVAK, 1980). Purtroppo, nello stesso periodo l arco subì degli interventi da scalpellino con i quali si volle renderlo più ampio per permettere agli autocarri usati nei lavori di costruzione della sede della Jadroagent di circolare nell area. Grazie ad interventi saltuari avvenuti in varie fasi fino ai giorni nostri, disponiamo di nozioni più ampie sul complesso (NOVAK, 1995a; PANTLIK, 2004). Con gli interventi archeologici e di conservazione eseguiti nel 1995 venne provato che sul luogo in cui sorge l attuale edificio al numero civico 5 di piazza Trg pod kaštelom c era l angolo nordoccidentale dei principia. Le mura ritrovate, alte 5 m, erano in ottimo stato di conservazione. Vennero alla luce anche le mura perimetrali occidentali e settentrionali e un muro trasversale, parallelo a quello occidentale, distante 7,9 m da quest ultimo. Si tratta di strutture edificate con la stessa tecnica (NOVAK, 1995a). Durante i lavori di conservazione all impianto di Trg pod kaštelom 3 (PANTLIK, 2004), è venuta alla luce la continuazione del muro perimetrale settentrionale e un secondo muro divisorio, parallelo a quello occidentale. Nel 2004 in piazza J. Klović, nel punto corrispondente all asse della porta d entrata dei principia, sono stati svolti dei minori scavi preventivi che hanno portato alla luce i resti dell antico lastricato interno al complesso (PANTLIK, 2004). Potremmo così riassumere i dati a noi noti sull architettura dei principia presente prima degli scavi archeologici dell estate del 2007 eseguiti nell area di piazza J. Klović. Interventi più recenti hanno interessato l intero spazio sottostante agli edifici e alle vie di comunicazione attuali. È stato ricercato il terreno ad est del retro della chiesa dei SS. Fabiano e Sebastiano e del muro perimetrale dei principia che si estende sulla stessa linea, a nord dell edificio della Jadroagent, ad ovest degli edi- 45

46 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ovako bi se otprilike mogla sažeti sva saznanja o arhitekturi principija koja su postojala prije arheoloških istraživanja obavljenih na prostoru Trga J. Klovića tijekom ljeta g. Nova istraživanja obuhvatila su sav raspoloživi prostor koji se ne nalazi pod postojećim zgradama ili postojećim komunikacijama. Istražen je teren istočno od začelja crkve Sv. Fabijana i Sebastijana i perimetralnog zida principija koji se pruža na toj liniji, sjeverno od zgrade Jadroagenta, zapadno od zgrada smještenih na k.č i 4293, te južno od ulice Pod voltun. Ukupna istražena površina jest 488 m², odnosno približno jedna četvrtina ukupne površine kompleksa. Ovom prilikom treba naglasiti kako se sve do nekoliko posljednjih godina prilikom opisivanja ovog građevinskog kompleksa koristilo pogrešan termin pretorium (SUIĆ 1976, 102; SUIĆ, 1996, 447; NOVAK, 1995, 395; NOVAK, 1995a) iako je funkcija građevine bila dobro prepoznata. Naime, danas je jasno kako termin pretorium ustvari označava stambenu zgradu u kojoj je boravio zapovjednik vojnog logora i koja se nalazila pored zgrade principija odnosno zapovjedništva u središtu logora. Pomutnju u radovima starijih znanstvenika koji su se bavili rimskom vojnom poviješću i arheologijom izafici situati sulle p.c e 4293 e a sud della via Pod voltun. L area complessiva sottoposta a ricerca ha 488 m² di superficie, ovvero circa un quarto di quella dell intero complesso. Vorremmo approfittare di quest occasione per sottolineare che fino a qualche anno fa, nella descrizione del nostro complesso architettonico veniva erroneamente usato il termine pretorium (SUIĆ 1976, 102; SUIĆ, 1996, 447; NOVAK, 1995, 395; NOVAK, 1995a) anche se la funzione della struttura era ben nota. Oggi, infatti, ci è noto che il termine pretorium indicava la residenza del comandante del campo militare che si trovava accanto all edificio dei principia, rispettivamente del comando posto al centro del campo. La confusione sorta durante i lavori curati dagli scienziati precedenti che studiavano storia militare romana ed archeologia romana è stata causata dal fatto che nei campi mobili di epoca precedente il I sec., la parte centrale riceveva il nome di pretorium ed essa ospitava anche la tenda del comandante. Le descrizioni di campi mobili con una tale organizzazione interna ci viene fornita da storici quali Polibio (II sec. a.c.), seguito da Igino (I sec. a.c.) o da Giuseppe Flavio (I sec.), e confermata durante gli scavi archeologici a Numanzia, presso Renieblas, in Spagna. Successivamente, nei campi fissi che vengono eretti 46

47 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Fotogrametrijski snimak zapadnog perimetralnog zida principija. Immagine fotogrammetrica del muro perimetrale occidentale dei principia. zivala je činjenica da se u pokretnim logorima koji nastaju prije 1 st. središnji dio nazivao pretorium, a tu se nalazio zapovjednikov šator. Opise tih pokretnih logora s ovakvim unutarnjim rasporedom nalazimo kod povjesničara Polibija (2. st. pr. K.), zatim Higina (1. st. pr. K.) ili Josipa Flavija (1. st.), a potvrđeni su arheološkim istraživanjima u Numanciji kod Renieblasa u Španjolskoj. U kasnijim, stalnim logorima koji se podižu duž granica Carstva, središnji dio zauzima zgrada zapovjedništva koja se naziva principij, što je potvrđeno i natpisima pronađenim u kastelu Rough Castle, Birdoswaldu ili Reculveru (SANADER, 1999, 100; FELLMANN, 1984, 6-15). Jedina je do sada zgradu zapovjedništva u središtu Tarsatike ispravno nazivala M. Blečić (BLEČIĆ, 2001, 88). Otvoreno dvorište Kao što je to slučaj i s drugim poznatim principijima, tako je i kod tarsatičkog središnji dio zauzimalo otvoreno dvorište. Dvorište je bilo popločano kamenim pločama (SJ 97), slaganima u redove nejednakih širina. Širina redova varira od 60 do 90 cm, a dužina ploča doseže najviše 1,40 m. Debljina varira od 15 do 20 cm. Ploče lungo i confini dell Impero, la parte centrale era occupata dall edificio del comando militare che portava il nome di principia, aspetto comprovato dalle iscrizioni ritrovate nel castello Rough Castle a Birdoswald o a Reculver (SANADER, 1999, 100; FELLMANN, 1984, 6-15). L unica a chiamare finora esattamente l edificio del comando posto nel centro di Tarsatica è stata M. Blečić (BLEČIĆ, 2001, 88). Cortile aperto Com è il caso di altri noti esempi di principia, anche in quello di Tarsatica la posizione centrale spettava al cortile aperto. Esso era lastricato con lastre di pietra (US 97), sistemate in file di varia larghezza. La loro ampiezza varia dai 60 ai 90 cm e la lunghezza massima delle lastre raggiunge i 140 cm. Il loro spessore è compreso tra i 15 e i 20 cm. Le piastre venivano sistemate sulla roccia viva debitamente livellata, sulla quale veniva prima posato uno strato di terriccio sabbioso mescolato a piccoli sassi (US 108) che rappresentava lo strato livellato su cui posare il lastricato. In epoca antica per ricoprire le aree pubbliche o le vie di comunicazione veniva usato proprio questo tipo di lastricato (ADAM, 1994, 230). 47

48 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO su slagane na za tu svrhu zaravnavanu matičnu stijenu. Na nju je zatim nanošen sloj pjeskovite zemlje, pomiješan sa sitnim kamenjem (SJ 108) koji je imao služiti kao nivelacija popločenju. Za prekrivanje javnih površina ili komunikacija u antici najčešće je korišten upravo ovakav način popločenja (ADAM, 1994, 230). Iako dvorište nije u cijelosti istraženo, na osnovi poznatih podataka možemo zaključiti kolike su bile njegove dimenzije. Naime poznati su nam sjeverni i zapadni rub dvorišta. Dimenzije južnoga možemo pretpostaviti na temelju zida koji se proteže od zapadnog perimetra prema istoku, a čiji ostaci pokazuju da je nekada prolazio ispod današnje zgrade Jadroagenta (SJ 10). Polovica se dvorišta nalazila u osi ulaza u principij. Iz toga zaključujemo da je trg imao pravokutni oblik dimenzija 20,6 x 17,8 m, odnosno da je zauzimao površinu od 366,68 m². Prostor središnjeg trga bio je ujedno i najniži dio tarsatičkog principija. Budući da su se graditelji morali prilagođavati stjenovitu terenu, cijeli je prostor bio podijeljen na tri razine, najnižu u središtu, nešto viši plato uz zapadni zid 1 i najviši dio na sjevernom, stražnjem dijelu kompleksa. Bočni platoi bili su izdignuti približno 50 cm u odnosu na dvorište, dok je najviši plato bio tek nešto niži od današnje razine podnica u kućama k.č i 4400 (Trg pod kaštelom 5 i 3). To su potvrdila i istraživanja provedena g. (NO- VAK, 1995a). Do bočnog platoa vodile su dvije stube (SJ 99 i 99A) koje su se vjerojatno pružale cijelom dužinom dvorišta. One su na sjevernom dijelu u potpunosti sačuvane, dok je prema jugu sačuvan tek pokoji fragment. Visina njihovih gazišta iznosi 25 cm. Napravljene su od pravilno isklesanih kamenih blokova. Donji je red širok 15 cm, dok su blokovi u gornjem redu široki do 30 cm i zapravo predstavljaju rub povišenog platoa. A prescindere dal fatto che il cortile non sia stato studiato completamente, avvalendoci dei dati di cui disponiamo, possiamo presupporre quali fossero le sue dimensioni. Noi conosciamo infatti il margine settentrionale e quello occidentale del cortile, perciò le misure del limite meridionale le otteniamo considerando il muro che si estende dal perimetro occidentale verso est, i cui resti ci permettono di stabilire che passasse sotto l attuale edificio della Jadroagent (US 10). Metà del cortile si trovava nell asse dell entrata dei principia e perciò è semplice dedurre che la piazza fosse di forma rettangolare, che misurasse 20,6 x 17,8 m, ovvero che occupasse una superficie complessiva di 366,68 m². Lo spazio della piazza centrale era anche la parte più bassa dei principia di Tarsatica. Considerando il fatto che gli edificatori si adattavano al terreno roccioso, l intero spazio era suddiviso in tre livelli: quello centrale era il più basso, un po più alto era lo spiazzo lungo il muro occidentale 1, mentre la parte più alta era quella settentrionale, sul retro del complesso. Gli spiazzi laterali erano rialzati di circa 50 cm rispetto al cortile e quello più alto era solamente un po più basso dell attuale livello dei pavimenti delle case contrassegnate come p.c e 4400 (piazza Pod kaštelom 5 e 3). Sono dati corroborati anche dalle ricerche del 1995 (NOVAK, 1995a). Due scalinate portavano allo spiazzo laterale (US 99 e 99A) ed esse molto probabilmente erano lunghe quanto il cortile. Quelle della parte settentrionale sono rimaste intatte, mentre del settore meridionale abbiamo solamente qualche frammento. La loro pedata aveva un altezza di 25 cm e i gradini erano costruiti con blocchi di pietra regolari. La fila inferiore aveva una larghezza di 15 cm, mentre i blocchi della fila superiore raggiungevano i 30 cm di larghezza e costituivano il margine della parte rialzata. Su uno dei blocchi di pietra preservatisi parzialmente fino ai giorni nostri, posto al centro della fila superiore, c è un intaglio quadrato che certamente serviva per fis- 1 U usporedbi s ostalim građevinama ovog tipa čiji su tlocrti uglavnom simetrični, možemo pretpostaviti kako je i prostor uz istočni zid bio podignut na istu razinu. 1 Rispetto alle rimanenti costruzioni di questo genere le cui piante sono solitamente simmetriche, possiamo presupporre che anche lo spazio lungo il muro orientale fosse rialzato allo stesso livello. 48

49 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Na jednom od djelomično sačuvanih kamenih blokova, centralno smještenom u gornjem redu, nalazi se kvadratni utor namijenjen fiksiranju nekog predmeta. Blok je slomljen, no možemo pretpostaviti da je simetričan utor postojao i na drugom kraju. Možda je na ovom mjestu bio postavljen oltar koji se često nalaze u dvorištima principija (FELLMANN, 1984, 16). Pomoćne prostorije Povišeni se plato prostirao od zapadnog perimetralnog zida 12,5 m u smjeru istoka. Na istočnom je dijelu bio otvoren, dok su zapadni dio sarvi un altro elemento. Il blocco non è integro, ma possiamo presupporre che la fessura simetrica fosse presente anche sul lato opposto. Forse in questo punto c era l altare, spesso presente nel cortile dei principia (FELLMANN, 1984, 16). Vani ausiliari Il piazzale rialzato si estendeva per 12,5 m dal muro perimetrale occidentale in direzione est. Il suo lato orientale era aperto, mentre quello occidentale era occupato da quattro vani ausiliari. L area su cui si circolava venne creata mediante il livellamento della roccia naturale. Alcune sue parti ricoperte di intonaco, conservatesi fino ai Fotogrametrijski prikaz istraženog dijela principija snimljen iz zraka. Immagine fotogrammetrica dell area dei principia sottoposta a scavi, ripresa dall alto. 49

50 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Pogled na pomoćne prostorije uza zapadni perimetralni zid. Vani ausiliari lungo il muro perimetrale occidentale. zauzimale četiri pomoćne prostorije. Hodna površina bila je dobivena zaravnavanjem matične stijene. Djelomično sačuvani dijelovi prekriveni žbukom sugeriraju da je i otvoreni dio platoa bio žbukan. Ovo potvrđuju i sačuvani pragovi koji su u odnosu na razinu zaravnane stijene povišeni za nekoliko centimetara. To se osobito moralo odnositi na južni dio ovog platoa, gdje je razina matične stijene niža od razine hodne površine. Četiri istražene pomoćne prostorije numerirane su brojevima od 1 do 4, krećući od juga prema sjeveru. Smještene su uza zapadni perimetralni zid. Njihove su dimenzije 6 x 4,7 m (prostorija 1), 6 x 5 m (prostorije 2 i 3) i 6 x 4,1 m (prostorija 4). S južne, zapadne i sjeverne strane zatvorene su zidovima građenima tehnikom opus mixtum, dok su prema istoku, odnosno prema trgu, bile otvorene. Na toj se strani nalaze po dvije lezene dimenzija 40 x 50 cm. Između njih bili su postavljani pragovi. Dva praga (SJ 38 i 61), u prostorijama 2 i 3, sačuvana su in situ. U prostorijama 3 i 4 podnice su bile napravljene zaravnavanjem matične stijene na koju je nanesen sloj žbuke (SJ 44). Žbukane podnice nalazile su se i u prostorijama 1 i 2 (SJ 32 i 42), no kako ondje teren pada prema jugu, niveliran je nasipanjem zemlje i mrvljenog kamena (SJ 34). Sloj je crvenkaste boje i u potpunosti sterilan, što pokazuje nostri tempi, ci fanno presupporre che la parte aperta dello spiazzo fosse intonacata. A corroborare tale tesi ci sono pure le soglie ancora esistenti, rialzate di alcuni centimetri rispetto al livello della roccia livellata. Questo aspetto interessava particolarmente la parte meridionale dello spiazzo nella quale il livello della roccia viva era più basso di quello della superficie su cui si camminava. I quattro vani ausiliari analizzati sono stati numerati con i numeri dall 1 al 4, partendo da sud in direzione nord. Essi occupavano il muro perimetrale occidentale e misuravano: 6 x 4,7 m (vano 1), 6 x 5 m (vani 2 e 3) e 6 x 4,1 m (vano 4). Sui loro lati meridionale, occidentale e settentrionale erano chiusi con pareti costruite con la tecnica dell opus mixtum, mentre sul lato orientale, quello rivolto verso la piazza, erano aperti. Su quest ultimo lato c erano due lesene di 40 x 50 cm con soglie tra di esse, di cui due (US 38 e 61), quelle dei vani 2 e 3, si sono conservate in situ. Nei vani 3 e 4 i piani pavimentali vennero creati mediante il livellamento della roccia viva sulla quale poi veniva posato uno strato di intonaco (US 44). Anche i vani 1 e 2 (US 32 e 42) avevano i pavimenti intonacati, ma visto che in quel punto il terreno digrada verso sud, si dovette livellarlo con terriccio e pietrisco (US 34). Lo strato di colore rosso è completamente sterile, il che dimostra che venne trasportato in loco appositamente per livellare tali spazi. Le tracce d intonaco parzialmente preservatesi sulle pareti dei vani hanno fatto emergere l esistenza di affreschi. Il colore sulle pareti è completamente sbiadito, ma i moltissimi frammenti di affreschi che sono stati ritrovati anche nei vani antistanti dimostrano che erano immagini prodotte nelle tonalità rossa e gialla. Si tratta prevalentemente di frammenti di un unico colore, senza tracce di altri dettagli. Molto probabilmente le pitture murarie erano costituite da fasce orizzontali monocromatiche e su alcuni frammenti minori sono conservate le parti di contatto tra due fasce. Il passaggio era delicato, senza linee di delimitazione o bordature visibili. Le pareti venivano sempre intonacate e pitturate a campi orizzontali, dall alto verso il basso, affinché la pittura fresca non colasse sui settori precedentemente pitturati (ADAM, 1994, 220; ZMAIĆ, 2007, 95). Grazie a questi dati si può 50

51 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA da je ovamo dovezen upravo u svrhu niveliranja prostorija. Djelomično sačuvani tragovi žbuke na zidovima prostorija dokazuju da su one nekada bile oslikane freskama. Boja na zidovima u potpunosti je izblijedjela, no mnogobrojni ulomci fresaka pronađeni u prostorijama i ispred njih pokazuju da su bile oslikane crvenim i žutim tonovima. Ulomci fresaka uglavnom su jednobojni, bez naznaka drugih detalja. Freske su vjerojatno bile oslikane u jednobojnim horizontalnim pojasevima. Na nekoliko manjih fragmenata sačuvani su dijelovi spoja ovih dvaju pojaseva. Prijelaz je bio blag, bez jasnih razgraničenja ili bordura. Zidovi su se uvijek žbukali i slikali u horizontalnim poljima, odozgo prema dolje, kako svježa boja ne bi curila po već oslikanim površinama (ADAM, 1994, 220; ZMAIĆ, 2007, 95). Na temelju ovog podatka možemo zaključiti da su u pomoćnim prostorijama gornji pojasevi bili žute, a donji oker-crvene boje (pompejanski crvena). Iako kod Vitruvija nalazimo podatak da je zidove za slikanje trebalo premazivati u sedam slojeva (VITRUVIJE, 1990, 146), a Plinije ih spominje pet, najčešće su korištena svega tri pripremna sloja (ADAM, 1994, 217), što potvrđuju i naši nalazi. Najdonji sloj, debljine oko 2 cm, sastojao se od vapna pomiješana s usitnjenim vapnencem, mrvljenom opekom i manjom količinom mrvljenog kvarcita. Srednji sloj, debeo oko 1 cm, sastojao se od vapna pomiješana s dosta mrvljenog kvarcita. Površinski je sloj (intonaco), debeo svega par milimetara, bio načinjen od čistog vapna. Na njega se potom nanosila boja. Visina ovih prostorija danas nije poznata. Pa ipak, na osnovi oštećenja koja su pregradni zidovi ostavili na čitavoj visini perimetralnog zida, zaključujemo da su bili viši od 3,5 m. Toliko naime iznosi današnja visina perimetralnog zida koji je do nedavno bio i viši. Ostaje dakle otvorenom mogućnost da je iznad prizemnih prostorija nekada postojao i jedan kat. Vodoravni utori za grede na zapadnom zidu na visini od 2 m iznad razine podnice možda su mogli poslužiti kao međukatna konstrukcija. Međutim ovakvi su utori ostajali na zidovima i nakon gradnje jer concludere che nei vani ausiliari le fasce alte delle pareti erano gialle, mentre quelle inferiori erano di colore ocra-rosso (rosso pompeiano). Anche se Vitruvio racconta che le pareti da affrescare dovevano venir ricoperte con sette strati (VITRU- VIO, 1990, 146), e Plinio sostiene che dovessero essere cinque, solitamente gli strati preparatori erano solamente tre (ADAM, 1994, 217), dato questo confermato anche dai nostri ritrovamenti. Quello più basso, spesso circa 2 cm, era costituito da calce mescolata a piccolissime scaglie di pietra calcarea, a mattoni spezzettati finemente e ad una piccola quantità di quarzite. Lo strato medio, spesso approssimativamente 1 cm, era costituito da calce mescolata ad una quantità maggiore di quarzite, mentre lo strato superiore (intonaco), spesso solo alcuni millimetri, era calce pura, sulla quale si riportava il colore. Non conosciamo l altezza dei vani di cui sopra, ma comunque, in base ai danni provocati dalle mura divisorie lungo l intero muro perimetrale potremmo presupporre che fossero più alti di 3,5 m, odierna altezza questa del muro perimetrale, che però era più alto fino a un periodo recente. È perciò possibile che ci fosse pure un primo piano sopra alle stanze del pianterreno. Gli incastri orizzontali delle travi che notiamo sul muro occidentale all altezza di 2 m sopra il livello del pavimento potevano fungere da struttura diviso- Pogled na prostoriju 3 nakon istraživanja. Vidljivi su ostaci latrine. Immagine del vano 3 a ricerche concluse. Si notano i resti della latrina. 51

52 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomci fresaka iz pomoćnih prostorija. Frammenti di affresco dei vani ausiliari. se u njih obično fiksirala skela (ADAM, 1994, 85). Druga pretpostavka izgleda uvjerljivije, jer utori nisu raspoređeni u pravilnim razmacima, a u prostoriji 1 gotovo ih i nema. Debljina pregradnih zidova pomoćnih prostorija (SJ 11, 13, 14) nije posve ujednačena. Varira od 43 do 50 cm. Sjeverni zid prostorije 4 nije sačuvan, no činjenicu da je ranije postojao potvrđuje mala sačuvana istaka organski vezana uz zapadni zid (SJ 18), građena istom tehnikom kojom su građeni i ostali zidovi. Istaka se nalazi na oko 3 m iznad podnice, na mjestu na kojem se prema svemu sudeći nalazio sjeverozapadni kut prostorije. Osim toga, matična stijena je na pretpostavljenom smjeru pružanja ovog zida povišena u odnosu na hodnu površinu čime je pripremljena za potrebe zidanja. Tragovi konstrukcije pronađeni u zapadnom dijelu prostorije 3 mogli bi predstavljati ostatke nekadašnje latrine koja se ovdje nalazila. Naime, na južnom i na sjevernom zidu prostorije sačuvani su utori na visini od oko 40 cm u odnosu na podnicu (SJ 13a i 14a), a podno jednog i drugog nalaze se kružne rupe uklesane u živoj stijeni. Ovo bi mogli biti tragovi mjesta gdje se nalazila drvena klupa kakve su uobičajene za takve prostorije. Između tih se elemenata nalazi jama u živoj stijeni, promjera oko 1,5 m i dubine 85 cm (SJ 56). Ona je sigurno korištena kao crna jama, no kako su ove prostorije bile u uporabi i mnogo kasnije, upitno je vrijeme njezina nastanka. Naime u blizini jame pronađeni su i novovjekovni zidovi, a u njoj novovjekovna keramika. No s obzirom na to da je na dnu jame pronađeno nešto rimske keramike, među kojom i jedan ulomak ria tra i due piani. Comunque, fessure di questo tipo rimanevano sulle pareti anche dopo i lavori di edificazione, perché su di esse veniva fissato il ponteggio (ADAM, 1994, 85). Quest ultima supposizione sembra molto più probabile, dato che le fessure non si trovano a distanze regolari e che nel vano numero 1 non esistono quasi. Lo spessore delle pareti divisorie dei vani ausiliari (US 11, 13, 14) non è uniforme, ma varia dai 43 ai 50 cm. La parete settentrionale del vano 4 non esiste più, ma il fatto che esistesse un tempo ci viene confermato da una piccola sporgenza ancora presente, organicamente collegata al muro occidentale (US 18) e costruita con la stessa tecnica usata per le altre pareti. La sporgenza in questione si trova a 3 m dal pavimento, nel punto in cui con molta probabilità c era l angolo nord-occidentale del vano. Inoltre, la roccia viva lungo quello che si presume fosse il senso di tale parete è più alta rispetto alla superficie su cui si camminava, probabilmente per esigenze legate all edificazione. Alcune tracce di una struttura ritrovate nella parte occidentale del vano 3 potrebbero rappresentare i resti dell antica latrina presente in questo punto. Lungo le pareti meridionale e settentrionale infatti, sono ancora visibili degli incastri ad un altezza di circa 40 cm sopra il pavimento (US 13a e 14a), con sotto due fori circolari creati nella roccia viva. Potrebbe trattarsi delle tracce dei punti in cui c era una panca di legno, tipica per questo tipo di vani. Tra questi elementi c è una fossa ricavata nella roccia viva, del diametro di circa 1,5 m e profonda 85 cm (US 56). Veniva indubbiamente usata quale pozzo nero, ma considerato che stiamo parlando di vani in uso anche in epoche successive, è dubbio il suo periodo di costruzione. Vicino al pozzo sono state ritrovate anche delle pareti di fattura postmedievale e in essa alcuni pezzi di ceramica postmedievale. Considerato però anche il fatto che sul fondo del stesso pozo sono stati ritrovati pure dei cocci di ceramica romana, tra i quali un frammento 52

53 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA lucerne, pretpostavka o postojanju antičke latrine u ovoj prostoriji čini se realnom. 2 Prostorije su bile natkrivene tegulama pronađenima među urušenjem nad podnicama u prostorijama 2 i 3. Ispod tegula u prostoriji 2 pronađen je sloj gareži (SJ 33) koji svjedoči o nasilnom rušenju ovog kompleksa. Zapadni zid (SJ 18), vidljiv samo iz unutrašnjosti kompleksa, izgrađen je na živoj stijeni koja pada u smjeru juga. Redovi opeka mjestimično su isprekidani matičnom stijenom čija visina varira. Ovdje se možda najbolje vidi koliko je rada bilo potrebno prilikom niveliranja terena da bi se uklonio višak kamena. Zanimljiv detalj na ovom zidu predstavlja tegula koja je gotovo u cijelosti ugrađena u njegovu strukturu, ispod razine podnice prostorije 2. Sačuvani pregradni zidovi su niži, pa u njima ne nalazimo opeke. Nekoliko manjih sačuvanih ulomaka potvrđuje da su i oni građeni uglavnom istom tehnikom. U prostoriji 1 pronađen je ulomak manjeg osmerokutnog stupa (T1-2) izrađenog od jednog kamenog bloka. Kako nisu pronađeni nikakvi drugi arhitektonski elementi koji bi se s njim mogli povezati, ne možemo reći je li pripadao principiju ili je ovamo naknadno dospio. di lucerna, il presupposto che si tratti del vano di un antica latrina ci sembra abbastanza reale. 2 I vani erano ricoperti con tegole, ritrovate tra le macerie presenti sul pavimento dei vani 2 e 3. Sotto le tegole del vano 2, si è notato uno strato di fuliggine (US 33), a testimonianza della fine violenta subita da questo complesso. Il muro occidentale (US 18) è visibile solamente dal lato interno del complesso e posa sulla roccia viva che digrada in direzione sud. Qua e là le file di mattoni sono interrotte dalla roccia naturale, la cui altezza varia. Forse è il punto che più ci illustra quanto lavoro fosse stato necessario all atto del livellamento del terreno per rimuovere tutto il materiale sassoso di troppo. Un dettaglio interessante presente su questa parete è una tegola quasi completamente murata, visibile sotto il livello del pavimento del vano 2. Le pareti divisorie conservatesi sono più basse e in esse non notiamo mattoni. Alcuni frammenti minori conservatisi comprovano che anch esse vennero erette prevalentemente con la stessa tecnica. Nel vano 1 è venuto alla luce un frammento di una colonna ottagonale (T1-2) ottenuta da un unico blocco di pietra. Dato che non sono emersi altri elementi architettonici ad essa appartenenti, non ci è possibile sostenere con certezza né che appartenesse ai principia né che vi fosse stata trasferita in un periodo successivo. 2 Ulomak ugljena koji je pronađen u jednoj od kružnih rupa u živoj stijeni (SJ 59a) datiran je AMS-14C metodom u antičko razdoblje (AD 194±129). Time je potvrđeno kako ove strukture pripadaju kompleksu principija. AMS-14C datacija izrađena je Leibniz Labor für Alterbestimmung und Isotopenforschung, Christian-Albrechts-Universität u Kielu (KIA 35438). Skraćena kalibracija putem Cal-Pal online programa Sveučilišta u Kölnu. 2 Frammento di carbone ritrovato in una delle buche circolari nella roccia viva (US 59a), datato con il metodo AMS-14C all epoca antica (AD 194±129), il che conferma che queste strutture appartenessero al complesso dei principia. La datazione AMS-14C è stata svolta dall istituto universitario Leibniz Labor für Alterbestimmung und Isotopenforschung, Christian-Albrechts-Universität di Kiel (KIA 35438). Calibrazione abbreviata mediante programma Cal-Pal online dell Universita di Colonia. 53

54 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Istraženi dio pročelja bazilike. Parte sottoposta a ricerche della facciata della basilica. Bazilika Sjeverni dio popločanog trga omeđen je djelomično istraženim zidom građenim od velikih kamenih pravilno klesanih blokova, sačuvanih do 2,55 m visine (SJ 53). Zid ima profiliranu bazu visoku 40 cm, a još su uvijek sačuvana tri reda kamenih blokova. Prvi red je visok 48 cm, drugi 90 cm, a treći 77 cm. Širina blokova doseže najviše 1,20 m, a debljina 40 cm. Zgrada kojoj je pripadao ovaj zid zauzimala je cijelu širinu trga, uključujući i stubište koje je vodilo na povišene platoe s bočnih strana. Prema položaju zgrade možemo pretpostaviti da je riječ o bazilici. Bazilike se redovito nalaze nasuprot glavnom ulazu u principij i najčešće zauzimaju cijelu širinu kompleksa, pa se u stručnoj literaturi često nazivaju i poprečnim zgradama. Uza zapadni rub zida SJ 53, okomito prema sjeveru, nalazi se povišena matična stijena debljine 60 i visine 70 cm. Prema njezinu položaju i izgledu možemo pretpostaviti da je bila temeljem bočnog zida bazilike. Ostaci ovog zida nisu sačuvani, pa nije sigurno je li bio građen istom tehnikom kao onaj na pročelju ili u tehnici opus mixtum kao ostatak kompleksa. Rubni blokovi pročelnog zida imaju koso zarezane kutove, što Basilica La parte settentrionale della piazza lastricata era limitata da un muro da noi ricercato parzialmente, costruito con grandi blocchi di pietra regolari, conservatisi fino all altezza di 2,55 m (US 53). Il muro ha una base profilata alta 40 cm e tre file di blocchi di pietra ancor preservate. La prima fila è alta 48 cm, la seconda 90 e la terza 77 cm. L altezza dei blocchi raggiunge un massimo di 1,20 m, il loro spessore i 40 cm. L edificio a cui apparteneva questa parete occupava l intera larghezza della piazza, compresa anche la scalinata che portava ai piani laterali rialzati. In base alla posizione dell edificio, possiamo presupporre che si trattasse di una basilica visto che basiliche venivano regolarmente costruite di fronte all entrata principale dei principia e lungo l intera ampiezza del complesso, caratteristica quest ultima che nella letteratura tecnica dà ad essi l appellativo di edifici trasversali. Lungo il margine occidentale del muro US 53, perpendicolarmente in direzione nord si trova una roccia naturale un po rialzata, spessa 60 e alta 70 cm. In base alla posizione e all aspetto che ha, possiamo azzardare la congettura che si trattasse della base del muro laterale della basilica del quale comunque, non essendo in possesso di alcun frammento, non siamo in grado di stabilire se la stessa tecnica usata per costruirlo fosse identica a quella della facciata, oppure a quella denominata opus mixtum applicata nel resto del complesso. I blocchi marginali del muro della facciata hanno gli angoli intagliati obliquamente, il che ci suggerisce la probabile presenza di blocchi di pietra ordinatamente posti sulla roccia naturale precedentemente lavorata, simili a quelli della facciata dell edificio. Visto però che oggi su quel punto c è una parete di mattoni sistemati disordinatamente, ma le cui dimensioni corrispondono a quelli usati per le pareti d epoca tardoantica e considerato che nelle tre file inferiori ci sono alcuni mattoni sistemati ordinatamente, non va scartata nemmeno la possibilità che in un determinato periodo ci fosse un muro sul lato occidentale dell edificio, costruito con la tecnica dell opus mixtum. Il cortile dei principia era solitamente circondato dai tetti di edifici ausiliari o di portici e di conseguenza era spesso fasciato da canali di pietra de- 54

55 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ukazuje na mogućnost da su se na priklesanoj živoj stijeni nekada nalazili uredno složeni kameni blokovi slični onima na pročelju zgrade. No kako se danas na tom mjestu nalazi zid građen od neuredno složenih cigli čije dimenzije odgovaraju onima ugrađenim u kasnoantičke zidove, a u donja se tri reda nalazi nekoliko pravilno složenih cigli, ne smijemo odbaciti niti mogućnost da se na zapadnoj strani zgrade nekada ipak nalazio zid građen tehnikom opus mixtum. Dvorišta principija uglavnom su bila okružena krovovima pomoćnih zgrada ili trijemovima. Stoga su često bila opasivana kamenim kanalima koji su služili za odvođenje kišnice s krovova (FELLMANN, 1984, 16). Na tarsatičkom principiju ovakvi kanali nisu pronađeni, no na zidu bazilike koji je sa sjeverne strane zatvarao trg nalazimo otvor koji je mogao služiti upravo u tu svrhu. Cijeli prostor trga lagano pada prema sjeveru, pa je ovo i logičan način rješavanja problema odvodnje padalina. Pristup bazilici nalazio se u osi glavnog ulaza u principij. Sjevernom, najvišem platou kompleksa, dio kojeg je predstavljala i bazilika, prilazilo se stubištem kojim se ulazilo u ovu zgradu. Stubište je sačuvano tek djelomično, u obliku dvaju paralelnih zidova (SJ 109 i 111) između kojih se nalazi nasip od dobro nabijena šljunka (SJ 112). Ploče stubišta su uklonjene i na njihovu je mjestu ostala samo podloga. Stubište je bilo široko 3,5 m, a maksimalna sačuvana visina od razine popločenja iznosi 1 m. Zidovi su s vanjske strane na gotovo cijeloj sačuvanoj površini bili prekriveni freskama oker-crvene boje. stinati a raccogliere e a convogliare le acque piovane che vi si riversavano dai tetti (FELLMANN, 1984, 16). Nei principia del complesso di Tarsatica non sono stati ritrovati canali di questo tipo, ma sul muro della basilica che chiudeva la piazza a settentrione, si nota un apertura che poteva avere tale funzione. L intero piano della piazza digrada delicatamente verso settentrione e quanto sopra esposto sembra una soluzione logica del problema delle acque meteoriche. L accesso alla basilica si trovava nell asse dell entrata principale dei principia. Si accedeva al piazzale settentrionale, quello più elevato del complesso, parte della quale era costituita dalla basilica, attraverso la scalinata che portava all entrata dell edificio. Questa scalinata si è preservata solo in parte, sottoforma di due pareti parallele (US 109 e 111), tra le quali c è della ghiaia ben com- Sačuvani dijelovi stubišta kojim se ulazilo u baziliku. Parti conservatesi della scalinata attraverso la quale si entrava nella basilica. Ulomci mramornih rubnika i ploča zidne obloge. Frammenti delle bordature di marmo e delle lastre del rivestimento di pareti. 55

56 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Pronađeni dio zabata. Parte ritrovata del frontone. Dobro sačuvane freske na vanjskim zidovima ukazuju da je ulaz nekada mogao bio natkriven, odnosno da je nad stubištem mogla postojati krovna konstrukcija. O tome kako je ta konstrukcija mogla izgledati, nisu sačuvani nikakvi dokazi. Žbuka na koju je nanošena boja fresaka razlikuje se od one pronađene u pomoćnim prostorijama. S obzirom da je riječ o vanjskim zidovima, žbuka je izvedena nešto grublje i imala je samo dva sloja. Donji, debeo 2 cm, sastoji se od vapna s dosta mrvljene opeke, među kojom ima i krupnijih ulomaka, te puno sitnijih i krupnijih oblutaka. Na ovaj sloj nanesen je drugi, koji se od prethodnog razlikuje jedino po tome što u njemu nema većih komada kamena ili mrvljene opeke. Debeo je oko 3 mm. Sloj je zaravnat oštrim predmetom, a boja je nanesena izravno na njega. Bazilika je bila duga 19,2 m, dok je njezina širina vjerojatno bila ograničena prostorijama na stražnjem dijelu principija istraženima prilikom sanacije zgrada na lokacijama Trg pod kaštelom 3 i 5 (NOVAK, 1995; PANTLIK, 2004). Sačuvani zidovi prostorija ukorporirani su u postojeće zgrade, pa možemo pretpostaviti da su bile približno jednakih tlocrtnih površina kao i današnje zgrade. To znači da je bazilika mogla biti široka svega 5 m. Kako je ranije spomenuto, bazilike su obično zauzimale cijelu širinu principija i iz tog se razloga pressa (US 112). Le lastre della scalinata sono state rimosse, lasciando scoperta la loro base. La scalinata era larga 3,5 m, mentre l altezza massima visibile partendo dal livello della lastricatura era di 1 m. La facciata esterna dei muri lungo l intera superficie conservatasi era ricoperta da affreschi di colore ocra-rosso. Ben conservati affreschi presenti sulle mura esterne dimostrano che probabilmente un tempo l entrata fosse coperta, ovvero che sulle scale potesse esistere una struttura coprente, un tetto, ma purtroppo sull aspetto di tale struttura non ci sono pervenute prove. L intonaco sul quale venne spalmato il colore degli affreschi si differenzia da quello ritrovato nei vani ausiliari. Considerato che si tratta di mura esterne, l intonaco è un po più grezzo ed è costituito da due soli strati: quello sottostante, spesso 2 cm, era di calce mista a molti pezzetti di mattoni sbriciolati, tra i quali c è qualche frammento un po più grande e molti ciottoli, minuti e un po più grossi. Su questo strato ne venne posto un secondo, che si differenzia dal primo solo per l assenza di pezzi grossi di mattoni e di pietrisco. Ha uno spessore di circa 3 mm. Lo strato veniva lisciato con un arnese aguzzo, sul quale poi veniva spalmato direttamente il colore. La basilica era lunga 19,2 m e con molta probabilità la sua larghezza era limitata dai vani posti sul retro dei principia sottoposti a ricerca all atto del risanamento degli edifici di piazza Pod kaštelom 3 e 5 (NOVAK, 1995; PANTLIK, 2004). Le pareti dei vani preservatesi sono incorporate negli edifici già presenti e perciò possiamo dedurre che avessero una superficie piana identica a quella degli edifici odierni: ciò significherebbe che la basilica fosse larga solo 5 m. Come abbiamo detto in precedenza, solitamente le basiliche occupavano l intera larghezza dei principia e per tale motivo vengono spesso chiamate con il nome di edifici trasversali, ma non è questo il caso dei principia di Tarsatica. Sul lato occidentale troviamo una roccia viva spianata, che si eregge a mò di parete sopra il piazzale laterale, ma più internamente di 1,5 m rispetto al muro US 53: ci fa pensare che l edificio della basilica occupasse l intera ampiezza del complesso e che con molta probabilità lo stesso valesse anche per il lato orientale. 56

57 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Geodetski snimak istraženog područja. Ripresa geodetica dell area sottoposta a ricerche. 57

58 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Pretpostavljeni tlocrt s označenim istraženim dijelovima. Pianta (presupposta) con contrassegnate le parti studiate. u literaturi često spominju kao poprečne zgrade. To nije slučaj s tarsatičkim principijem. Na zapadnoj strani, međutim, nalazimo zaravnatu živu stijenu koja se poput zida izdiže iznad bočnog platoa, uvučena 1,5 m u odnosu na zid SJ 53. Ona je davala dojam da zgrada bazilike zauzima cijelu širinu kompleksa. Vjerojatno je tako bilo i na istočnoj strani. Blokovi zida 53 različitih su debljina, pa možemo pretpostaviti da je on ustvari samo donji dio pročelja nad kojim su se nalazile podnice bazilike. S obzirom da bazilika nije istražena i da nemamo nikakvih materijalnih dokaza, ne možemo sa sigurnošću govoriti o izgledu pročelja. No, ulomak baze stupa (PK 5) kao i ulomci opeka u obliku kružnog isječka upućuju da je pročelje vjerojatno bilo raščlanjeno nizom stupova. Ulomak vijenca ukrašena dentilima (T1-1, PK 2) vjerojatno pripada zabatu koji se nalazio iznad stupova na pročelju. Ulomak istih karakteristika pronađen je i prilikom istraživanja g. Istraživanja Ricerche 2007 Prijašnja istraživanja Ricerche precedenti Pretpostavljeni dijelovi Parti presupposte I blocchi del muro 53 sono di spessore diverso, il che ci suggerisce che si trattasse solamente della parte bassa della facciata sulla quale poggiavano i piani pavimentali della basilica, ma dato che la basilica non è stata studiata e che non disponiamo di alcuna prova materiale, non possiamo descrivere con precisione l aspetto della facciata. Un frammento del basamento di una colonna (LA 5) comunque, come pure i frammenti di mattone a forma di sezione circolare, ci fanno pensare che la facciata era articolata in una serie di colonne. Il frammento di un cornicione ornato di dentelli (T1-1, LA2) appartiene con molta probabilità al frontone posto sopra alle colonne della facciata. Un frammento dalle caratteristiche uguali emerse durante gli scavi del I suddetti frammenti di mattone a forma di sezione circolare appartenevano ad una colonna del diametro di 60 cm (T1-5). La colonna era costituita da otto mattoni e al centro aveva un apertura ottagonale, i cui lati erano lunghi 6,5 cm. Prendendo come spunto altre colonne simili, la superficie di questa era ricoperta da una stuccatura, che le donava l aspetto della pietra (ADAM, 1994, 156). Si presuppone che tali elementi architettonici siano collegabili tra loro. È venuto alla luce anche un frammento di colonna di pietra liscia, del diametro di cm (LA 32). Considerate le sue dimensioni, è certo che non potesse fare da portante al frontone della facciata ed è perciò molto probabile che si tratti di una colonna posta all interno dell edificio. Visto il gran numero di tessere, di lastre di marmo e di bordature ritrovati nello strato alluvionale presenti nella piazza aperta (US 83), la basilica era con molta probabilità riccamente decorata. Quasi tutte le tessere sono di colore bianco e alcuni esemplari neri ci fanno presupporre che la pavimentazione a mosaico fosse una combinazione bianca e nera. I frammenti di lastre di marmo di colore grigio provenienti dalla Toscana (marmo di Carrara, Bardiglietto) e un frammento di colore rosso appartenevano con molta probabilità al rivestimento delle pareti, molto comune nell architettura antica (ADAM, 1994, ). Le lastre avevano uno spessore di 1,5 cm e venivano fissate alla 58

59 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Spomenuti ulomci opeka u obliku kružnog isječka pripadali su stupu promjera 60 cm (T1-5). Stup je bio sastavljen od osam opeka. U središtu je imao osmerokutni otvor. Stranice su mu duge 6,5 cm. Sudeći prema sličnim stupovima, površina je bila prekrivena štukaturom stvarajući dojam gradnje u kamenu (ADAM, 1994, 156). Pretpostavlja se da se ovi građevinski elementi mogu povezati. Pronađen je i ulomak glatka kamenog stupa promjera od 30 do 33 cm (PK 32). Zbog manjeg opsega sigurno je da nije mogao nositi zabat na pročelju, pa se vjerojatno originalno nalazio u unutrašnjosti zgrade. S obzirom na velik broj tesera te mramornih ploča i rubnika pronađenih u naplavinskom sloju na otvorenom trgu (SJ 83), bazilika je vjerojatno bila raskošno dekorirana. Gotovo sve su tesere bijele boje, a nekoliko crnih primjeraka daje naslutiti da je mozaični pod bio izveden u crno-bijeloj kombinaciji. Ulomci mramornih ploča sive boje podrijetlom iz Toskane (Carrara, Bardiglietto mramor), te jedan ulomak crvene boje, vjerojatno su pripadali zidnoj oblozi koje su bile česte u antičkoj arhitekturi (ADAM, 1994, ). Ploče su bile debele 1,5 cm, a na zid su bile pričvršćene jednostavnim slojem žbuke čiji su tragovi sačuvani na poleđini ploča. Dio su iste dekoracije i rubnici, postavljani po rubovima prostorije, a koji su služili kao podloga pločama (T1-3). Pronađeno je i nekoliko sličnih rubnika izrađenih od vapnenca. Oni su najvjerojatnije pripadali prostorijama na stražnjoj strani kompleksa (T1-4). Čemu je služio veliki kvadratni kameni blok (PK 30) pronađen na stubištu, nije poznato. Vjeruje se da je težak oko 3 t, pa je prilikom gradnje novovjekovne zgrade ostao na istom položaju, djelomično uklopljen u zidove, a djelomično zalazeći u unutrašnjost zgrade. Radi potpunijeg razumijevanja arhitekture principija valja spomenuti i prostorije koje su se nalazile iza bazilike, iako one nisu bile sastavni parete con un semplice strato di intonaco, i cui resti si possono notare sulla parte posteriore delle lastre. Appartenevano alla stessa decorazione anche le bordature sistemate lungo i margini del vano, che fungevano da base alle lastre (T1-3). Sono state rinvenute anche alcune simili bordature di calcare appartenenti probabilmente ai vani del retro del complesso (T1-4). Non sappiamo ancora a che cosa servisse il grosso blocco di pietra quadrato (LA 30) ritrovato sulla scalinata. Il suo peso potrebbe raggiungere le 3 t e all atto della costruzione dell edificio postmedievale rimase nella stessa posizione, parzialmente inserito nei muri e parzialmente penetrante l interno dell edificio. Per comprendere pienamente la struttura architettonica dei principia, vanno nominate anche i vani che si trovavano dietro alla basilica, anche se non sono parte integrante delle nostre ricerche. Nel 1995 due vani larghi 7,9 m, posti nell angolo nord-occidentale del complesso vennero sottoposti a ricerca (NOVAK, 1995). Non sappiamo quanto fossero lunghi. Probabilmente essi occupavano uno spazio quasi identico a quello su cui oggi sorgono gli edifici presenti nelle rispettive posizioni e all atto della loro edificazione vennero sfruttate le pareti antiche. È perciò possibile che fossero lunghi 8,65 m. Non ci è noto nemmeno il numero di tali vani, solitamente posti simmetricamente a quello centrale, ma considerando le dimensioni dei due analizzati, potremmo presupporre che ci fossero due vani su ogni lato. Un gran numero di monetine ritrovate ci suggeriscono che sotto il vano centrale ci fosse il forziere, ma questo tema verrà trattato più ampiamente nel capitolo dedicato ai reperti numismatici. Osservazioni conclusive In base ai dati ottenuti a risultato di queste ricerche e di quelle precedentemente svolte nell area dei principia, siamo in grado di ricostruire approssimativamente l aspetto dell antico complesso. Il cortile centrale lastricato delle dimensioni di 20,6 x 17,8 m era racchiuso da edifici. Lungo il lato meridionale, dov era posta anche l entrata monumentale dei principia, la corte era limitata 59

60 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO dio naših istraživanja. Godine istražene su dvije prostorije u sjeverozapadnom kutu kompleksa, unutarnje širine 7,9 m (NOVAK, 1995). Ne zna se kolika je bila njihova dužina. Vjerojatno su zauzimale prostor koji približno odgovara današnjim zgradama na istom položaju i pri gradnji kojih su iskorišteni antički zidovi. Stoga je moguće da su bile duge 8,65 m. Ne zna se sa sigurnošću ni koliko je ovakvih prostorija, obično smještanih simetrično oko one središnje, postojalo. Sudeći prema dimenzijama dviju istraženih, možemo pretpostaviti da su sa svake strane postojale dvije prostorije. Velika količina pronađenih novčića čini mogućom pretpostavku da se ispod središnje prostorije nalazila blagajna. O tomu će nešto više riječi biti u poglavlju o numizmatičkim nalazima. Zaključna razmatranja Na temelju podataka dobivenih ovim istraživanjima, kao i iz onih prethodno obavljenih na području principija, možemo približno rekonstruirati njegov izgled. Središnje popločeno dvorište, dimenzija 20,6 x 17,8 m, bilo je sa svih strana okruženo zgradama. Na južnoj strani, na kojoj se nalazio i monumentalni ulaz u principij, dvorište je bilo zatvoreno nizom prostorija, širokih 8,47 m. Na bočnim su se stranama, na povišenim platoima, nalazile po četiri prostorije. Na sjevernoj strani dvorište je bilo omeđeno bazilikom koja je zauzimala njegovu cijelu širinu, a prostor između bazilike i bočnih prostorija zatvarala je stijena ponešto uvučena u odnosu na pročelje bazilike. Pročelje je najvjerojatnije bilo raščlanjeno nizom stupova, na kojima je počivao zabat. Povišenom platou na kojem se nalazila bazilika prilazilo se stubištem u osi glavnog ulaza. Prostorije na začelju kompleksa bile su ponešto uvučene u odnosu na baziliku. Zauzimale su cijelu širinu principija, a vjerojatno ih je bilo pet, po dvije sa svake strane središnje prostorije. Na temelju ovih podataka napravljena je i rekonstrukcija tlocrta cijelog principija, kao i rekonstrukcija njezina izgleda u vrijeme kada je funkcionirala. Naravno, na osnovi dosadašnjih spoznaja nemoguće je izgled da una serie di vani larghi 8,47 m. Lungo i lati, sui piazzali rialzati, c erano quattro vani. Sul lato settentrionale il cortile veniva chiuso dalla basilica che occupava tutta la sua ampiezza, mentre lo spazio compreso tra la basilica e i vani laterali era chiuso da una roccia leggermente rientrante rispetto alla facciata della basilica stessa, che era probabilmente articolata in una serie di colonne sulle quali poggiava il frontone. Per accedere allo spiazzo rialzato, quello dove c era la basilica, si passava per la scalinata, posta nell asse dell entrata principale. I vani della facciata posteriore del complesso erano posti un po più in dietro rispetto alla basilica ed occupavano tutta l ampiezza dei principia. Probabilmente ce n erano cinque, due su ogni lato del vano centrale. Questi dati sono stati alla base della ricostruzione della piantina dell intero complesso, come pure di quella del suo aspetto all epoca in cui era in funzione. Naturalmente, dispondendo dei soli dati che abbiamo, è impossibile ricostruire interamente l aspetto originale dei principia, ma possiamo fare una supposizione. La pianta del complesso aveva una forma quadrata di 45 x 45 m. La sua area complessiva era di 2025 m². Confrontandolo con altri principia, possiamo concludere che il complesso fiumano era di grandezza media. Non si può confrontare con i più grandi principia dei campi legionari, come lo sono ad esempio quelli di Novae, Turda, Novaesium, Caerleon oppure Lambaesis, le cui dimensioni superano i 6000 m² (IVANOV, 1997, 565; GUDEA, 1997, 110; FELLMANN, 1983, 59; ZIENKIEWICZ, 1999, 127; FELLMANN, 1983, 66). È però un po più grande dei principia ausiliari o dei campi delle coorte legionarie che non superano i 1300 m² (FISCHER, 1983, 103,; NUBER, 1983, 228; STORK, 1983, 49; BREEZE, 1986, 28; HEILIGMANN, 1986, 178; GUDEA, 1997; GUDEA, 2001; GUDEA, 2005). Troviamo degli esempi che si avvicinano per dimensioni al complesso tarsatico a Böbingen, Murrhardt, Miltenberg Altstadt, Gemellae, Carpow e Haltern (STORK, 1983a, 53; KRAUSE, 1986, 70; BECKMANN, 1977, 115; TROUSSET, 1977, 572; LEACH, WILKES, 1977, 51; FELLMANN, 1983, 56). Le mura perimetrali e divisorie dei principia vennero costruite con tecnica dell opus mixtum. 60

61 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA posve rekonstruirati i možemo ga samo pretpostaviti. Kompleks je u tlocrtu imao oblik kvadrata dimenzija 45 x 45 m. Njegova ukupna površina iznosila je 2025 m². U usporedbi s drugim principijima, možemo zaključiti da je ovaj riječki bio prosječnih dimenzija. On se ne može uspoređivati s najvećim principijima legionarskih logora, kao što su npr. Novae, Turda, Novaesium, Caerleon ili Lambaesis čije dimenzije prelaze 6000 m² (IVANOV, 1997, 565; GUDEA, 1997, 110; FELLMANN, 1983, 59; ZIENKIEWI- CZ, 1999, 127; FELLMANN, 1983, 66). Isto tako, veći je od malih principija auksilijarnih logora ili logora kohorta koje nisu veće od 1300 m² (FISCHER, 1983, 103,; NUBER, 1983, 228; STORK, 1983, 49; BREEZE, 1986, 28; Alcune file di pietre lavorate stratificate venivano combinate a strati di tre o meno file di mattoni. È una tecnica edile che di solito si ricollega all epoca tardoantica, pur essendo nota anche in epoche molto più remote (ADAM, 1994, ). È solo grazie ad alcuni dettagli che riusciamo a differenziare i muri costruiti successivamente dagli altri di fattura più remota. Quelli sorti prima della metà del III sec. hanno mattoni più sottili, sistemati in strati di livellamento e lo strato di calce tra le singole file è molto più sottile dei mattoni. Dalla seconda metà del III sec., i mattoni diventano più spessi, come avviene anche per lo strato di calce che raggiunge quasi il loro stesso spessore, superandolo addirittura a volte (ČANAK-MEDIĆ, 1980, 142). Lo spessore dei mattoni dei principia di Tarsatica è generalmente di 3,5 cm e quello della malta tra i mattoni è di Idejna rekonstrukcija tarsatičkog principija. Ricostruzione simulata dei principia di Tarsatica. 61

62 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO HEILIGMANN, 1986, 178; GUDEA, 1997; GUDEA, 2001; GUDEA, 2005). Primjere koji dimenzijama približno odgovaraju tarsatičkom principiju nalazimo u Böbingenu, Murrhardtu, Miltenberg Altstadtu, Gemellaeu, Carpowu ili Halternu (STORK, 1983a, 53; KRAUSE, 1986, 70; BECKMANN, 1977, 115; TROU- SSET, 1977, 572; LEACH, WILKES, 1977, 51; FELLMANN, 1983, 56). Obodni i pregradnih zidovi principija građeni su tehnikom opus mixtum. Nekoliko redova uslojenih klesanaca izmjenjuje s libažnim slojevima od tri ili manje redova opeka. Takav se tip gradnje najčešće povezuje s kasnoantičkim razdobljem iako je poznat još mnogo ranije (ADAM, 1994, ). Zahvaljujući određenim detaljima moguće je razlikovati zidove građene u kasnijim razdobljima od onih ranije podignutih. Zidovi nastali prije polovice 3. st. imaju tanje opeke u slojevima za izravnavanje, a sloj vapna među pojedinim redovima mnogo je tanji od samih opeka. Od druge polovine 3. st. opeke postaju deblje, kao i sloj vapna koji doseže debljinu samih opeka, a ponegdje je i premašuje (ČANAK- MEDIĆ, 1980, 142). Debljina opeka na zidovima tarsatičkog principija najčešće iznosi 3,5 cm, a sloj žbuke među njima 2,5 cm. Ovakav odnos debljine opeka i sloja vapna odgovara primjercima iz vremena Proba i Aurelijana, dok su opeke iz kasnijih razdoblja deblje (ČANAK-MEDIĆ, 1980, 142). Tehnika gradnje pri kojoj se opeka kombinira s pravilnim klesancima (opus vittatum mixtum) bila je osobito učestala u Galiji, gdje se počinje koristiti od početka 2. st. i ostaje u uporabi do kraja Carstva. Specifičnost galskih gradnji, za razliku od italskih, jest povezivanje dvaju lica zida slojem opeke, a to je otkriveno i u tarsatičkom principiju. Kada se u zadnjoj trećini 3. st. u gradovima Galije podižu utvrde pred nadolazećim opasnostima, korištena je upravo ovakva tehnika gradnje (ADAM, 1994, ). Ovakva datacija približno odgovara i rezultatima dobivenima na temelju pokretnog materijala, osobito novca, pa gradnju riječkog kompleksa možemo približno smjestiti u vrijeme oko polovice 3. st. Kako je poznato, Tarsatika u to vrijeme već funkcionira kao razvijeni rimski 2,5 cm. Un tale rapporto tra spessore dei mattoni e strato di calce corrisponde agli esempi risalenti all epoca di Probo e di Aureliano, mentre quelli delle epoche successive sono più grossi (ČANAK- MEDIĆ, 1980, 142). La tecnica edile nella quale il mattone si combina a blocchi di pietra lavorati e rettangolari (opus vittatum mixtum) era molto comune in Gallia, dove prese piede all inizio del II sec. e perdurò fino alla caduta dell Impero. Una peculiarità delle costruzioni galliche, a differenza di quelle italiche, era l unione delle due facciate del muro mediante uno strato di mattoni e questa tecnica è stata scoperta anche nei principia di Tarsatica. Nell ultimo trentennio del III sec., nelle città della Gallia, nell erezione di fortificazioni a difesa dei pericoli incombenti veniva usata proprio questa tecnica (ADAM, 1994, ). Una tale datazione corrisponde approssivamente anche ai risultati ottenuti grazie al materiale mobile, soprattutto grazie alle monete, e perciò possiamo far risalire la costruzione del complesso fiumano circa alla metà del III secolo. È ben noto che a quell epoca Tarsatica era già un municipio romano ben sviluppato e funzionante (BANUS- SI, 1921; DEPOLLI, 1925; MARGETIĆ, 1988; BLEČIĆ, 2001) e i principia infatti vennero interpolati nel tessuto urbano esistente. Ci sorprende molto perciò il fatto che in questo punto non ci siano affatto tracce di edifici precedenti, visto che i principia erano collocati nel cuore della città. Tale circostanza può forse venir spiegata almeno in parte dall esigenza di adattare il terreno alla nuova struttura. Per ottenere la configurazione del terreno desiderata, i costruttori furono costretti a rimuovere la roccia viva e agendo in tal modo rimossero anche ogni traccia delle strutture più antiche presenti nell area. Per dare lo spazio ai principia che occupavano solitamente in tutti gli accampamenti militari, all incrocio delle arterie principali, vennero sacrificate le vecchie insule o edifici pubblici. Sembra proprio che l edificazione dei principia faccia parte di un intervento edile di maggior portata, ovvero della seconda fase di urbanizzazione dell antica citta (BLEČIĆ, 2001, 110). A quell epoca Tarsatica acquisisce un ruolo molto importante di fortificazione marittimo-militare appartenente alla Claustra Alpium Iuliarum. Dalla tecnica edile (opus mixtum) potremmo 62

63 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA municipij (BANUSSI, 1921; DEPOLLI, 1925; MARGETIĆ, 1988; BLEČIĆ, 2001), te je principij zapravo interpoliran u postojeće urbano tkivo. Začuđuje stoga da na ovom položaju nema nikakvih tragova starijih građevina jer se principij nalazio gotovo u samom središtu grada. Ovakvu situaciju donekle objašnjava potreba prilagođavanja terena novoj gradnji. Kako bi dobili željenu konfiguraciju terena, graditelji su bili prisiljeni uklanjati matičnu stijenu. Time su vjerojatno uklonjeni svi postojeći tragovi starijih gradnji koje su se tu nalazile. Kako bi principij dobio smještaj kakav obično zauzima u vojnim logorima, na sjecištu glavnih prometnica, žrtvovane su starije insule ili javne gradnje. Čini se da je gradnja principija dio većeg građevinskog zahvata koji predstavlja drugu fazu urba- datare alla stessa epoca anche la costruzione della seconda fase del bagno pubblico situato a sud della chiesa della Beata Vergine. Esso fu costruito sulle rovine del primo bagno, risalente al I secolo (MATEJČIĆ, 1967; MATEJČIĆ 1968) e probabilmente lo si fece per rispondere alle esigenze igieniche delle nuove unità militari arrivate in zona. In conclusione possiamo constatare che questi interventi hanno portato alla luce moltissime nuove nozioni sull architettura di un complesso militare di epoca tardoantica. C è comunque tutta una serie di quesiti le cui risposte andrebbero cercate mediante interventi archeologici o conservativi futuri. Non si presenterà più, purtroppo, una nuova occasione per svolgere analisi così dettagliate, perché una parte del complesso si trova Idejna rekonstrukcija tarsatičkog principija. Detalj iz dvorišta kompleksa. Ricostruzione simulata dei principia di Tarsatica. Dettaglio del cortile del complesso. 63

64 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO nizacije antičkog grada (BLEČIĆ, 2001, 110). U tom vremenu Tarsatika dobiva važnu ulogu vojno-pomorske utvrde u sustavu Claustra Alpium Iuliarum. Sudeći prema načinu gradnje (opus mixtum) u isto bismo vrijeme mogli datirati i izgradnju druge faze javnog kupališta koje se nalazilo južno od crkve Blažene Djevice Marije. Ono je izgrađeno na ruševinama starijeg kupališta iz prvog stoljeća (MATEJČIĆ, 1967; MATEJ- ČIĆ 1968), a vjerojatno je podignuto kako bi se zadovoljile higijenske potrebe novopridošlih vojnih postrojbi. sotto gli edifici presenti nell area. Tuttavia, ogni intervento edile futuro sarà un occasione eccezionale per arricchire il nostro sapere o per modificare le nozioni esistenti su questo eccezionale monumento culturale. Zaključujemo da su ova istraživanja dovela do mnogih novih spoznaja o arhitekturi kasnoantičkog vojnog kompleksa. Ostaje i cijeli niz otvorenih pitanja na koje bi odgovore trebalo potražiti u nekim budućim arheološkim ili konzervatorskim zahvatima. Prilika za ovakva sustavnija arheološka istraživanja, nažalost, više neće biti, jer se ostatak kompleksa nalazi pod postojećim zgradama. No svaki građevinski zahvat koji se u njima bude obavljao bit će savršena prilika za obogaćivanje saznanja ili izmjenu postojećih o ovom iznimnom spomeniku kulture. 64

65 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA KATALOG: TABLA 1 1. SEKTOR 1, SJ 8A, PK 1. Ulomak osmerokutnog stupa od vapnenca. Dužina stranica 4 cm, sačuvana visina 37 cm. 2. SEKTOR IV, SJ 1, PK 2. Dio vijenca izrađena od vapnenca i ukrašena dentilima. Dužina 102,5 cm, visina 27,5 cm, širina 77,5 cm. 3. SEKTOR IXc, SJ 83. Dio profiliranog rubnika izrađena od mramora. Sačuvana dužina 10,5 cm, visina 5,2 cm. 4. SEKTOR IXc, SJ 83. Dio profiliranog rubnika izrađena od vapnenca. Sačuvana dužina 13,2 cm, visina 6 cm. 5. SEKTOR IX, SJ 83. Ulomci stupa sastavljena od keramičkih kružnih isječaka. CATALOGO: TABELLA 1 1. SETTORE 1, US 8A, LA. Frammento di colonna ottagonale di pietra calcarea. Lunghezza del lato 4 cm, altezza preservata 37 cm. 2. SETTORE IV, US 1, LA. Parte della cimasa di pietra calcarea, con dentellatura. Lunghezza 102,5 cm, altezza 27,5 cm, larghezza 77,5 cm. 3. SETTORE IXc, US 83. Parte della bordatura profilata di marmo. Lunghezza conservata 10,5 cm, altezza 5,2 cm. 4. SETTORE IXc, US 83. Parte della bordatura profilata di pietra calcarea. Lunghezza conservata 13,2 cm, altezza 6 cm. 5. SETTORE IX, US 83. Frammenti di colonna costituita da sezioni circolari di ceramica. 65

66 Tabla 1 Tabella 1

67

68

69 ANTIČKA FINA KERAMIKA CERAMICA FINE ANTICA Tihomir Percan Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

70

71 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ANTIČKA FINA KERAMIKA CERAMICA FINE ANTICA Keramičke nalaze pronađene tijekom iskopavanja na prostoru riječkog principija možemo podijeliti na grubu i finu keramiku. U finu keramiku ubrajamo ulomke terrae sigillatae afričkog podrijetla, kao i imitaciju terrae sigillatae, te nekoliko ulomaka imitacije terrae nigrae. Terra sigillata afričke provenijencije crvene je boje i glačana. Proizvodila se na prostoru sjeverne Afrike od kraja 1. do 7. st., a glavna središta proizvodnje bila su u Tunisu. Rasprostranjena je po čitavom Sredozemlju, po crnomorskoj obali i Britaniji, ali nije prodrla duboko u unutrašnjost. Od sredine 3. stoljeća ova je vrsta keramike postala osobito popularna i tražena. Posebno je često stolno posuđe poput zdjela i plitkih tanjura, dok je tek manji broj posuđa bio namijenjen pripremi hrane. Ta je keramika izrađivana na lončarskom kolu, a rjeđe u kalupu. Oblikom i dekoracijama imitirala je skupocjenije srebrno posuđe. Fina keramika afričkog podrijetla prepoznatljiva je prije svega po karakterističnom premazu zahvaljujući kojem je površina posuda postajala glatka, a ponekad i vrlo sjajna. Ukrašavana je reljefnim i pečatnim motivima. Reljefni motivi bili su rađeni ili u kalupu, zajedno s cijelom posudom, ili u zasebnim kalupima i zatim aplicirani u svježu glinu. Pečatni motivi također su se utiskivali u svježu glinu, a karakteristični su za ovu vrstu keramike za razdoblje od 4. do 6. stoljeća. Nalazi fine keramike na prostoru riječkog principija dokazuju da su u uporabi bili raznovrsni oblici. Pronađeni su ulomci čaša, zdjela, tanjura, uljanica, nerijetko ukrašeni tipičnim motivima antičkog razdoblja. Nekoliko je posuda u potpunosti rekonstruirano. Većina ove keramike dio je sjevernoafričke serijske proizvodnje. Ona se u velikom broju uvozila u sve dijelove Carstva, pa tako i na prostor sjevernog Jadrana, gdje je čest nalaz na većini kasnoantičkih lokaliteta. Possiamo suddividere i reperti di ceramica emersi durante gli scavi nell area dei principia fiumani in ceramica grezza e ceramica fine. Appartengono a quest ultima i cocci di terra sigillata di origine africana, come pure alcune sue imitazioni e altri frammenti che invece imitano il tipo denominato terra nigra. Terra sigillata africana è rossa e liscia. Veniva prodotta nell area dell Africa settentrionale dall inizio del I sec. al VII sec., ed erano particolarmente famosi i centri produttivi di Tunisia. Era comune in tutto il Mediterraneo, lungo le coste del Mar Nero e in Bretagna, ma non nel cuore del continente europeo. Dalla metà del III sec. questo tipo di ceramica divenne popolarissimo e molto richiesto. Si trattava prevalentemente di vasellame da mensa come ciotole e piatti lisci e solo in piccola parte di tegami adatti alla cottura. Questo tipo di ceramica veniva prodotta al tornio da vasaio, più raramente con stampi a matrice. Per quanto concerne la forma e le decorazioni, si trattava prevalentemente di imitazioni di pregiato vasellame d argento. La ceramica fine di provenienza africana è riconoscibile innanzitutto per il la sua caratteristica vernice grazie alla quale la superficie del recipiente diventava liscia e a volte lucidissima. Veniva ornata di decorazione a rilievo e impressa. I rilievi venivano creati con stampi a matrice, assieme al recipiente, oppure in stampi a parte e in tal caso si applicavano successivamente sull argilla fresca. Anche i motivi ad impresso venivano prodotti sull argilla fresca ed erano tipici di questo tipo di ceramica nel periodo compreso tra il IV e il VI sec. I ritrovamenti di ceramica fine nell area dei principia fiumani dimostrano che all epoca erano svariatissime le forme in uso. Sono stati ritrovati cocci di bicchieri, di ciotole, di piatti, di lucerne, Ulomak oboda tanjura inačice Hayes 63 (T. 3: 5) Frammento di orlo di piatto di tipo Hayes 63 (T. 3: 5) 71

72 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomak tanjura kalotasta tijela i polukružno zadebljala oboda (T. 1: 8) Frammento di piatto dal corpo a calotta e dall orlo ingrossato a semicerchio (T. 1: 8) Ulomak tanjura široka oboda; najvjerojatnije tip Hayes 59 (T. 1: 7) Frammento di piatto dall orlo largo; probabilmente di tipo Hayes 59 (T. 1: 7) Primjerci širokih tanjura s trokutasto zadebljanim rubom (T.2: 4, 6, 7, 9) dosta su česti na prostoru riječkog principija. Nažalost, nijedan sačuvani ulomak nije nam dao dovoljno podataka za moguću rekonstrukciju. No bez obzira na to, njegov nam je izgled, prema dostupnim paralelama, u cijelosti poznat. Prema Hayesu, predstavlja oblik 61 A. Ovakav se tanjur javlja oko 325. god. te u uporabi ostaje do 420. god. (ATLANTE I, T. XXXIV: 1-9, 45; HAYES, 1972, ). Tanjur istog tipa pronađen je i u ulici Porta Stovagnaga u Puli (STA- RAC, 2006, 58, T. XVII: 274). Pronađeno je i nekoliko ulomaka tanjura koji pripadaju Hayesovoj inačici 63 (T.3: 5, 6) (HAYES, 1972, 109). Ovakvi tanjuri obično ispod oboda imaju nekoliko horizontalnih udubljenja što je vidljivo i na riječkim primjercima. Datiraju se u drugu polovicu 4. st. (HAYES, 1972, 109). Velik broj ulomaka pripada tanjurima kalotasta tijela i polukružno zadebljana oboda (T.1: 8, 9, 10; T.2: 1, 2, 5). Ovakvi su tanjuri pripadali afričkoj kuhinjskoj keramici koja je stizala zajedno s afričkom finom stolnom sigilatom. Naši se ulomci datiraju u razdoblje 3. i 4. st., a pripadaju tipu Ostia I (ATLANTE I, T. CV: 7-9, ). Osim kao tanjuri, ovi su se keramički proizvodi koristili i kao poklopci. Nalazimo ih i u Puli na lokalitetu u ulici Porta Stovagnaga (STARAC, 2006, 58-59, T. XIX: 300) te u Augusteumu Narone (TOPIĆ, 2004, 307, T. 52, T. 53, T. 54, T. 55, T. 56, T. 57). Tanjuru tipa Hayes 50, karakterističnom za razdoblje druge polovice 3. i 4. st., pripadaju ulomci prikazani na T.4: 3 (HAYES, 1972, 69-73). Taj je tanjur neukrašen, ima prilično tanke spesso ornati con motivi tipici dell era antica. Alcuni recipienti sono stati completamente ricostruiti. La gran parte della ceramica emersa apparteneva alla produzione di serie nordafricana, i cui manufatti venivano importati in gran quantità in tutte le parti dell Impero, compresa quella dell Alto Adriatico, area nella quale questo tipo di ritrovamenti è usuale per la maggioranza dei siti tardoantichi. Esempi di piatti larghi con bordo ingrossato triangolarmente (T.2: 4, 6, 7, 9) sono frequenti per l area dei principia fiumani. Purtroppo, nessuno dei frammenti in nostro possesso ci fornisce abbastanza dati da permetterci una ricostruzione possibile. A prescindere da tale fatto, il loro aspetto ci è completamente noto grazie ai dati paralleli di cui disponiamo. Secondo Hayes, essi avevano la forma 61 A. Questo piatto comparve nell anno 325 circa e rimase in uso fino al 420 (ATLANTE I, T. XXXIV: 1-9, 45; HAYES, 1972, ). Un piatto di questo tipo fu ritrovato anche in via Porta Stovagnaga di Pola (STARAC, 2006, 58, T. XVII: 274). Sono venuti alla luce anche alcuni cocci di piatto appartenente alla variante Hayes 63 (T.3: 5, 6) (HAYES, 1972, 109). Tali piatti solitamente riportavano alcune scanalature orizzontali sotto l orlo che notiamo anche sugli esempi fiumani risalenti alla seconda metà del IV sec. (HAYES, 1972, 109). Numerosi sono i cocci di piatti a forma di calotta dal orlo ingrossato e semicircolare (T.1: 8, 9, 10; T.2: 1, 2, 5). Sono piatti che appartenevano al vasellame di ceramica africana da cucina che arrivava nella nostra area assieme a ceramica sigillata fine da tavola di provenienza africana. I nostri frammenti appartengono al periodo del III e del IV secolo, al tipo denominato Ostia I (ATLANTE I, T. CV: 7-9, ). Questi prodotti di ceramica venivano usati oltre che come piatti, anche come coperchi. Ne sono stati ritrovati altri a Pola, nel sito di via Porta Stovagnaga (STARAC, 2006, 58-59, T. XIX: 300) e ad Augusteum di Narona (TOPIĆ, 2004, 307, T. 52, T. 53, T. 54, T. 55, T. 56, T. 57). I frammenti riprodotti in T.4: 3 (HAYES, 1972, 69-73) appartengono ad un piatto di tipo Hayes 72

73 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ravne stijenke, ravan obod te široko ravno dno sa sićušnom koničnom nogom (HAYES, 1972, 69). Pronađen je i na nalazištu u ulici Porta Stovagnaga u Puli (STARAC, 2006, 58, T. XVII: 261, T. XVIII: 281), kao i u rimskim nekropolama sjeverne Hrvatske (GREGL, 1997, 62) te u Sisku, Ptuju, Varaždinskim Toplicama, Jalžabetu (VIKIĆ-BELANČIĆ, 1962/1963, 106), na gradini Osječenici (OŽANIĆ, 1998, 31) i drugdje. 50, caratteristico della seconda metà del III sec. e al IV sec. È un piatto senza ornamenti, con pareti abbastanza sottili e lisce, l orlo piatto e il fondo ampio e piatto con un minuto piedino conico (HAYES, 1972, 69). Piatti simili furono ritrovati a Pola, in via Porta Stovagnaga (STARAC, 2006, 58, T. XVII: 261, T. XVIII: 281) e nelle necropoli romane della Croazia settentrionale (GRE- GL, 1997,62), a Sisak, a Petovio, nelle Terme di Varaždin, a Jalžabet (VIKIĆ-BELANČIĆ, 1962/1963, 106), nel castelliere di Osječenica (OŽANIĆ, 1998, 31) e in altri siti ancora. Rekonstruirani tanjur tipa Hayes 27 (T. 8: 1) Piatto ricostruito di tipo Hayes 27 (T. 8: 1) 73

74 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomak dna kaserole tipa Hayes 23B (T. 6: 9) Frammento di fondo di casseruola di tipo Hayes 23B (T. 6: 9) Rekonstruirana kaserola tipa Hayes 23B (T. 8: 2) Casseruola ricostruita di tipo Hayes 23B (T. 8: 2) Ulomci tanjura široka oboda (T.1: 5, 7) sa zaobljenim rubom prema svojim karakteristikama najvjerojatnije pripadaju tipu Hayes 59. Ovi široki i plitki tanjuri karakteristični su za razdoblje 4. st., te vrlo čest nalaz na kasnoantičkim lokalitetima diljem Carstva (HAYES, 1972, ). Zahvaljujući sačuvanim elementima jedan je manji tanjur uspješno rekonstruiran (T.8: 1). Pripada Hayesovu tipu 27. Riječ je o tanjuru lagano uvučena oboda s horizontalnim urezom s unutarnje strane te ravnim dnom na prilično niskoj nozi. Ovakav tanjur uobičajen je nalaz za razdoblje 3. st. (HAYES, 1972, 49-51). U rimskom lončarstvu najbrojnije su zdjele. Oblici su im raznovrsni, a tehnike izrade različite. Upravo se u njihovu razvoju najbolje uočavaju promjene i utjecaji kojima je rimska keramika bila izložena od 1. do 4. st. (BRUKNER, 1981, 39). Pronađeno je više ulomaka zdjela bikonična tijela s kalotastim rebrastim dnom koje imitiraju oblik metalnih kotlića (T.3: 1, 2, 3 ; T.4: 2; T.6: 9; T.7: 1; T.8: 2). Gotovo svi pripadaju kaseroli tipa Hayes 23 B koja se datira u period od prve polovice 2. do kraja 4. st. Ovaj tip odlikuje dobra tehnička obrada. Obično je dosta široka i dublja nego inačica Hayes 23 A (ATLANTE I, T. CVI: 10, 217; HAYES, 1972, 45-48). Pronađena je i I frammenti di piatto con orlo ampio (T.1:5,7) e bordo arrotondato appartengono molto probabilmente a tipo Hayes 59. Si tratta di piatti larghi e piatti, caratteristici del IV sec. e sono reperti molto comuni nei siti tardoantichi di tutto l Impero (HAYES, 1972, ). Grazie ad alcuni elementi conservatisi, un piccolo piatto è stato stato ricostruito con successo (T.8: 1). Esso appartiene al tipo Hayes 27. È un piatto con l orlo leggermente rientrante, con incisione orizzontale sul lato interno, con fondo piatto poggiante su piede relativamente basso. È un reperto tipico del III secolo (HAYES, 1972, 49-51). Nell arte vasaia romana gli oggetti più comuni erano le ciotole, di varie forme e di diversa fattura, ed è proprio il loro sviluppo che ci illustra alla perfezione i cambiamenti e gli influssi subiti tra il I e il IV sec. dalla ceramica romana (BRUKNER, 1981, 39). Sono stati ritrovati più frammenti di ciotole dal corpo biconico con fondo scanalato a forma di calotta, imitazioni di piccole caldaie metalliche (T.3: 1, 2, 3 ; T.4: 2; T.6: 9; T.7: 1; T.8: 2), appartenenti quasi tutti al tipo di casseruola Hayes 23 B databile al periodo compreso tra la prima metà del II sec. e la fine del IV sec. È un tipo contraddistinto da buona lavorazione tecnica, solitamente abbastanza largo e più fondo della variante Hayes 23 A (ATLANTE I, T. CVI: 10, 217; HAYES, 1972, 45-48). Un esemplare simile 74

75 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Ulomak oboda zdjele tipa Hayes 67 (T. 1: 2) Frammento di orlo di ciotola di tipo Hayes 67 (T. 1: 2) među nalazima iz ulice Porta Stovagnaga u Puli (STARAC, 2006,58, T. XVII: 272), kao i u Augusteumu u Naroni (TOPIĆ, 2004, 307, T. 45, T. 46: 204, 205), a u isto vrijeme, odnosno od 2. do 4. st., javlja se i na ostatku Sredozemlja (TOPIĆ, 2004, 307). Zahvaljujući činjenici da je sačuvano dovoljno elemenata, jedan je ovakav primjerak uspješno rekonstruiran (T. 8: 2). Samo jedan ulomak pripada relativno plitkoj zdjeli Hayesova 80A tipa (T.3: 4) (HAYES, 1972, 127, 128), a jedan tipu Hayes 81 (T.3: 7). Niti za jedan od ova dva tipa ne postoji sasvim sigurna datacija iako se navode kao materijal 5. st. (HAYES, 1972, 128). Na riječkom je nalazištu također pronađen veći broj ulomaka koji pripadaju obliku Hayes 67 (T.1: 1, 2, 3, 4). To je široka zdjela s nekoliko pregiba ispod oboda koji se spuštaju prema tijelu. Prema dostupnim paralelama, ovakva je zdjela karakteristična za vrijeme druge polovice 4. st. i prvu polovicu 5. st. (HAYES, 1972, ). Ulomak zdjele ukrašene pomoću kotačića plitkim okomitim urezima ispod samog ruba oboda (T.3: 9) predstavlja inačicu tipa 10 prema Hayesu i vrlo vjerojatno pripada vremenu 2. st., te je jedan od najstarijih nalaza terrae sigillate s prostora principija (HAYES, 1972, 37, 38; ATLANTE I, T. XV: 12, 13; 30, 31). Slične karakteristike pokazuje i još nekoliko ulomaka fine keramike (T.3: 8, 10). Ulomak zdjele koja ispod stanjena oboda ima široko razgrnutu i izbočenu prirubnicu sa zavr- venne ritrovato tra i reperti di Porta Stovagnaga a Pola (STARAC, 2006,58, T. XVII: 272) e altri ad Augusteum di Narona (TOPIĆ, 2004, 307, T. 45, T. 46: 204, 205). Nella stessa epoca, ovvero dal II al IV sec., comparve pure nel resto del Mediterraneo (TOPIĆ, 2004, 307). Grazie al ritrovamento di numerosi suoi elementi, ci è stato possibile ricostruire completamente un esemplare (T. 8: 2). Un unico frammento appartiene ad una ciotola relativamente piatta di tipo Hayes 80A (T.3: 4) (HAYES, 1972, 127, 128), ed un secondo al tipo Hayes 81 (T.3: 7). Comunque, per nessuno dei due tipi esiste una datazione sicura, pur essendo trattati come materiale risalente al V sec. (HAYES, 1972, 128). Nel sito fiumano sono emersi anche molti cocci appartenenti alla forma Hayes 67 (T.1: 1, 2, 3, 4). Si tratta di una ciotola larga con alcune pieghe sotto l orlo che si estendono verso il corpo. In base agli esempi paralleli di cui disponiamo, ciotola di questo tipo era caratteristica della seconda metà del IV sec. e della prima metà del V sec. (HAYES, 1972, ). Un coccio di ciotola con decorazione con rotelline con lievi incisioni perpendicolari sotto il bordo dell orlo (T.3: 9) è una versione del tipo 10 secondo Hayes e possiamo presupporre che appartenga al secolo II e che sia uno dei reperti più antichi di terra sigillata del sito dei principia (HAYES, 1972, 37, 38; ATLANTE I, T. XV: 12, 13; 30, 31). Altri frammenti di ceramica fine hanno caratteristiche simili (T.3: 8, 10). Un frammento di ciotola con orlo sottile e con sottostante cornice terminante a forma di becco e 75

76 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomak dna s pečatnim ukrasom palmine grančice i koncentričnim krugom (T. 6: 4) Frammento di fondo con decorazione impressa di ramoscello di palmetta e cerchio concentrico (T. 6: 4) Ulomak oboda i ručke vrča (T. 5: 2) Frammento di orlo e ansa di boccale (T. 5: 2) 76 šetkom u obliku kljuna i dvije plitke kanelure na kraju, najvjerojatnije pripada inačici 92 prema Hayesu (T.4: 1). Ove su zdjele imale gotovo polukružno tijelo s tankim ravnim ili lagano zaobljenim rubom oboda, te prirubnicu koja se protezala ispod oboda. Obično je imala ravno dno. Pripada sredini 5. st. ili vremenu neposredno prije. Karakteristična je za područje Tunisa dok je u ostalim dijelovima Sredozemlja ovakav oblik rijedak (HAYES 1972, ). Sličan primjerak zdjele već je pronađen na prostoru riječkog Starog grada (STARAC 2004, 27, 28; T. VII: 4). Ovaj ulomak najvjerojatnije je pripadao posudi za pripremanje hrane poznatijoj kao tarionik (mortarium). Tarionik se veže uz antičku kuhinju. U razvoju keramičke proizvodnje zadržao je osnovni oblik (BRUKNER 1981, 38). Za razdoblje od 4. do 6. st. karakteristično je pečatno ukrašavanje posuđa. Ukrasi se najčešće nalaze na dnu i raznih su oblika. Pečatno ukrašavanje omogućuje datiranje čak i na temelju jako malih ulomaka. Stoga je svaki pronađeni ulomak datacijski važan (HAYES, 1972, 217). Nekoliko ulomaka dna s riječkog principija imalo je na sebi ukras u obliku palmine grančice (T.6: 3, 4, 5, 7). Pronađeni su i pe- con due scanalature superficiali alla fine appartiene con molta probabilità alla variante 92 secondo Hayes (T.4: 1). Si tratta di ciotole a corpo quasi semicircolare con bordo dell orlo piatto e sottile o leggermente ripiegato e cornice che si stendeva sotto l orlo. Solitamente avevano il fondo piatto. Appartengono alla metà del V sec. o al periodo immediatamente precedente. Erano caratteristiche per l area di Tunisia, ma rare come forma nelle altre parti del Mediterraneo (HAYES 1972, ). Un esempio simile era già stato ritrovato nel nucleo storico fiumano (STARAC 2004, 27, 28; T. VII: 4). Si tratta di un coccio appartenente probabilmente ad un recipiente usato per la preparazione di cibi noto con il nome di mortaio (mortarium). Il mortaio è ricollegabile alla cucina antica ed ha mantenuto la sua forma originale durante l intero processo di sviluppo di produzione ceramica (BRUKNER 1981, 38). Caratteristica del periodo compreso tra il IV e il VI secolo e la decorazione impressa del vasellame. Gli ornamenti si trovavano prevalentemente sul fondo ed avevano forme diverse. La decorazione ad impresso ci permette di datare l oggetto anche in base a piccolissimi cocci, perciò ogni piccolo frammento ritrovato è molto importante per la datazione (HAYES, 1972, 217). Alcuni cocci di fondi venuti alla luce nei principia di Fiume riproducono un ornamento a forma di ramoscello di palmeta (T.6: 3, 4, 5, 7). Altri ornamenti ad impresso ritrovati riproducono dei cerchi concentrici (T.6: 3, 4, 5, 6, 7) o i tipici intrecci a rete. Sono ornamenti che secondo Hayes appartengono allo stile denominato A-stile, caratteristico per i vari motivi floreali e geometrici, tra i quali i più comuni erano la riproduzione stilizzata di ramoscello di palmetta, gruppi di cerchi concentrici, con o senza bordo dentato, rosette e intrecci a rete. I frammenti fiumani appartengono al periodo compreso tra gli anni 350 e 420. Era un epoca caratterizzata da ornamenti un po più grandi rispetto ai periodi precedenti, da una lavorazione più grezza e decorazione meno regolare, da ornamenti che si allargavano in modo radiale verso i lati del recipiente (HAYES, 1972, 218, 219). Accanto alla terra sigillata e alle sue imitazioni, è stata da noi sottoposta ad analisi pure la ceramica con pareti lisce, non colorata o verniciata. Nei principia sono venuti alla luce dei

77 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA čatni ukrasi s prikazom koncentričnih krugova (T.6: 3, 4, 5, 6, 7) ili pak mrežastim uzorkom. Ovakvi ukrasi predstavljaju A-stil prema Hayesu. Za taj su stil karakteristični različiti cvjetni i geometrijski motivi od kojih su najčešći stilizirana palmina grančica, skupine koncentričnih krugova sa ili bez nazubljena ruba, rozete i mrežasti uzorci. Riječki ulomci mogu se datirati u vrijeme između 350. i 420. god. U tom periodu ukrasi su nešto veći u odnosu na ranije razdoblje, izrada poprima grublje karakteristike, a ukrašavanje postaje nepravilnije, pri čemu se ukrasi radijalno šire od sredine prema krajevima posude (HAYES, 1972, 218, 219). Osim terrae sigillatae i njezine imitacije, ovom je prilikom obrađena i keramika glatkih stijenki koja nije obojena ili premazana firnisom. Na principiju su pronađeni ulomci vrčeva napravljeni od takve keramike i nekoliko ulomaka zdjela. Uglavnom su izrađene od žute ili sive gline. Vrčevi su imitirali skuplje metalne i staklene proizvode te srebrno posuđe. Najčešći oblik za svakodnevnu uporabu jest vrč s jednom ručkom (PLESNIČAR-GEC, 1977, 27). Svi su vrčevi bili fragmentirani, a pronađen je tek jedan veći ulomak oboda s ručkom i jedan u nešto lošijem stanju (T.5: 2; T.6: 1). Oba su primjerka izrađena od dobro pročišćene žute gline. Kvalitetno izrađen vrč od sive, dobro pročišćene gline (T.5: 1), jedinstven je među ostalim nalazima zbog svojeg ukrasa. Na vratu mu se ističu duge okomite crte izvedene glačanjem (Einglattverzierung), tipične za keramiku sjevernih provincija smješetenih uz limes. Ulomak uljanice (T.7: 6) s velikom punom drškom pripada tipu Atlante VIII A (uljanica tip 44). Taj je tip prepoznatljiv zahvaljujući središnjem geometrijskom prikazu rozete, što je slučaj i s našom uljanicom. Javlja se u drugoj polovici ili krajem 4. st., a u upotrebi ostaje tijekom prve polovice 5. st. (BONIFAY, 2004, 359). Radionice u kojima su se proizvodile nalazile su se na afričkom tlu, a ona iz Tunisa, odnosno iz El Mahrina, i arheološki je potvrđena (BONIFAY, 2004, 359). Odatle se izvozilo u ostale dijelove Carstva. Primjere slične uljanici iz Rijeke nalazi- cocci di boccali prodotti con questo tipo di ceramica e alcuni frammenti di ciotole. Sono prevalentemente di argilla gialla o grigia. I boccali erano imitazioni di oggetti più preziosi metallici e vitrei e di vasellame di argento. La forma più comune nell uso quotidiano era il boccale a singola ansa (PLESNIČAR- GEC, 1977, 27). Tutti i boccali venuti alla luce erano frammentari, fu ritrovato soltanto un frammento più grande dell orlo con ansa e un secondo frammento molto più rovinato (T.5: 2; T.6: 1). Entrambi gli esemplari sono di argilla gialla ben depurata. Un boccale di ottima fattura, di argilla grigia ben depurata (T.5: 1), spicca tra tutti gli alti, grazie al suo ornamento. Sul collo risaltano due lunghe strisce verticali lisciate (Einglattverzierung), tipiche della ceramica delle province settentrionali situate lungo il limes. Un frammento di lucerna (T.7: 6) con ansa grande e piena appartiene al tipo Atlante VIII A (lucerna tipo 44), ben riconoscibile grazie al motivo centrale geometrico di una rosetta che contraddistingue anche il nostro ritrovamento. Comparve nella seconda metà o verso la fine del IV sec. e rimase in uso durante la prima metà del V sec. (BONIFAY, 2004, 359). Le officine nelle quali veniva prodotta si trovavano in terra africana e quella di Tunisia, rispettivamente di El Mahrin, e comprovata da scavi archeologici (BO- NIFAY, 2004, 359). Da lì veniva esportata nel Ulomak vrča s ukrasom okomitih crta izvedenim glačanjem (Einglattverzierung) (T. 5: 1) Frammento di boccale decorato con strisce verticali lisciate (Einglattverzierung) (T. 5: 1) Uljanica s velikom punom drškom tipa Atlante VIIIA (T. 7: 6) Lucerna con ansa grande e piena di tipo Atlante VIIIA (T. 7: 6) 77

78 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO mo u pokrajini El Jem, odnosno u muzeju u Nabeulu (BONIFAY, 2004, 359), u Rimu u Museo Nazionale Romano gdje se čuva primjerak iz Sicilea (BARBERA, PETRIAGGI, 1993, n 30), u Ostiji (BONIFAY, 2004, 359) i drugdje na prostoru Carstva, a posebice u sjevernoj Africi. U Srijemu, na nekropoli kod Beške, pronađen je sličan ulomak uljanice s velikom punom drškom i ornamentom rozete na disku (MARIJANSKI- MANOJLOVIĆ, 1987, 35, T. 6:1). Pronađena su još dva ulomka koja pripadaju uljanicama (T.7: 4, 5), od kojih jedan također ima punu dršku. No s obzirom na njihovu fragmentiranost nije moguće reći o kojoj je točno inačici riječ. resto dell Impero. Ritroviamo esempi simili alla lucerna di Fiume nella regione di El Jem, ovvero nel museo di Nabeul (BONIFAY, 2004, 359), a Roma nel Museo Nazionale Romano nel quale è custodito un esemplare di Sicilea (BARBERA, PETRIAGGI, 1993, n 30), a Ostia (BONIFAY, 2004, 359) e in altre località dell Impero, soprattutto nell area africana settentrionale. Nella regione del Sirmio (Srijem), nella necropoli presso Beška, è stato ritrovato un coccio simile di lucerna con grande ansa piena, ornata con una rosetta su disco (MARIJANSKI-MANOJLOVIĆ, 1987, 35, T. 6:1). Disponiamo di altri due cocci di lucerna (T.7: 4, 5), uno dei quali con l ansa piena, ma considerata la loro frammentarietà, non Rekonstruirana kadionica na šupljoj nozi (T. 8: 3) Turibolo ricostruito su piede cavo (T. 8: 3) 78

79 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Ulomak reljefno ukrašene keramike s antropomorfnim prikazom i natpisom (T.6: 2) predstavlja jedinstven nalaz s prostora principija. Ovakvi prikazi tipični su i česti za razdoblje 4. st. kojem pripada i naš ulomak (HAYES, ). Kadionica na šupljoj nozi (T.8: 3) iz riječkog principija, ukrašena valovitim trakama, pripada karakterističnoj rimskoj provincijskoj proizvodnji 2. i 3. st. (BRUKNER 1981, 38). U Spodnjoj Novoj Vasi ovakva je kadionica datirana u 3. st. (PAHIČ, 1978, 162, T. 16:1, T. 26:2). Slična je pronađena i u Sisku (BAĆANI, 2006, 200). Kadionica je čest nalaz među antičkim materijalom na prostoru cijelog Carstva. Budući da ostaju u uporabi sve do kraja kasne antike, ne mogu poslužiti kao pouzdan datacijski oslonac. No s obzirom na ostali pronađeni keramički materijal, ovaj primjerak vjerojatno pripada vremenu 3. ili 4. st. Među finom keramikom s prostora riječkog principija najviše je stolnog posuđa za jelo ili piće koji je koristila ovdje smještena vojska. Gotovo sav materijal datira iz razdoblja 3. i 4. st., a tek poneki ulomak možemo pripisati vremenu 5. st. To svjedoči o intenzivnu korištenju prostora principija do kraja 4. st. i daje naznaku da je isti tijekom 5. st napušten, što potvrđuju i ostali arheološki nalazi. possiamo stabilire a quale versione appartengano esattamente. Il frammento di ceramica con decorazioni a rilievo con immagine antropomorfa e iscrizione (T.6: 2) rappresenta un reperto unico nel suo genere venuto alla luce nell area dei principia. Si tratta delle rappresentazioni tipiche e frequenti del IV sec. e a tale epoca appartiene anche il nostro coccio (HAYES, ). Il turibolo su piede cavo (T.8: 3) dei principia fiumani ha un fregio a nastri ondulati e appartiene alla tipica produzione provinciale romana del II e III sec. (BRUKNER 1981, 38). A Spodnja Nova Vas, un turibolo simile è stato fatto risalire al III sec. (PAHIČ, 1978, 162, T. 16:1, T. 26:2). Un reperto simile è stato ritrovato anche a Sisak (BAĆANI, 2006, 200). I turiboli sono reperti frequenti tra l antico materiale che emerge da siti appartenenti all intero Impero. Considerato che rimasero in uso fino alla fine dell epoca tardoantica, non possono essere usati come una datazione certa, ma visto l altro materiale ceramico in nostro possesso, anche questo esemplare potrebbe appartenere con molta probabilità al periodo compreso tra il III e il IV sec. Tra la ceramica fine dell area dei principia fiumani prevale il vasellame da mensa per cibi e bevande usato dall esercito accampato in questi luoghi. Quasi tutto il materiale risale al III e al IV sec. e solo pochi frammenti sono databili V sec. È una prova dell intenso sfruttamento dello spazio dei principia fino alla fine del IV sec. ed indicazione del suo successivo abbandono durante il V sec., il che viene comprovato anche da restanti reperti archeologici. Ulomak reljefno ukrašene keramike s antropomorfnim prikazom i natpisom (T. 6: 2) Frammento di ceramica con decorazioni a rilievo con immagine antropomorfa e iscrizione (T. 6: 2) 79

80 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO KATALOG- FINA KERAMIKA CATALOGO-CERAMICA FINE Tabla 1 T.1: 1 - Ulomak oboda široke zdjele zakošena tijela. Narančaste je boje, u presjeku narančastosmeđ. Zdjela je izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Zakošeni dio tijela zdjele lagano je uzdignut i ima dva oštro prema van iskrenuta pregiba. Gornji dio oboda je ravan, s utorom uz rub, dok je sam rub oboda zadebljan i prilično masivan. Duž. 7,5 cm; šir. 5,9 cm; deb. 0,6-1,5 cm; pr. 34 cm. Sektor VII, SJ 83A. T.1: 2 - Ulomak oboda široke zdjele lagano zakošena tijela. Izrazito je crvene boje. Zdjela je izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Zakošeni dio tijela lagano se uzdiže i ima dva prema van iskrenuta nagiba. Gornji dio oboda je ravan, s dvama paralelnim utorima uz rub, a sam je rub oboda lagano zaobljen i zadebljan, te prilično masivan. Duž. 10,2 cm; šir. 5,1 cm; deb. 0,5-1 cm. Sektor VI; SJ 83. T.1: 3 - Ulomak oboda plitke zdjele. Narančaste je boje. Izrađena je od dobro pročišćene i kvalitetno pečene gline. Širok horizontalan obod s gornje strane, uz sam rub, ima utor. Naglim prijelomom prelazi u tijelo. Duž. 3,9 cm; šir. 2,6 cm; deb. 0,4-0,7 cm; pr. 19 cm. Sektor IXC; SJ 83D. T.1: 4 - Ulomak oboda široke zdjele zakošena tijela. Narančaste je boje, sa smeđim i crnim mrljama, u presjeku smeđa. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Gornji dio oboda je širok i blago zaravnat, s jednim utorom uz rub. Rub je oboda izvučen i zadebljan, te prilično masivan. Na jednom se dijelu zdjela naglo lomi. Imala je dva ovakva pregiba. Duž. 6,5 cm; šir. 4,8 cm; deb. 0,5-1,3 cm; pr. 32 cm. Sektor V; SJ 83/86. T.1: 5 - Ulomak oboda oble zdjele. Narančaste je boje, u presjeku smećkasta. Izrađena je od fine, pročišćene gline i kvalitetno pečena. Širok horizontalan obod zaobljena ruba s gornje strane ima plitak utor. Na prelasku u tijelo posude, s unutarnje strane, nalazi se jedva izražen pregib. Duž. 4,4 cm; šir. 3,9 cm; deb. 0,6-0,9 cm; pr. 24 cm. Sektor IXC; SJ 83D. T.1: 6 - Ulomak oboda plitke zdjele. Narančaste je boje, u presjeku smeđa. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Zakošeno tijelo prelazi u širok zadebljan obod koji na gornjoj strani, uz sam rub, ima plitak utor. Duž. 5,4 cm; šir. 2,1 cm; deb. 0,4-0,9 cm. Sektor V; SJ 58. T.1: 7 - Ulomak oboda oble zdjele. Crveno-narančaste je boje, u presjeku smeđa. Zdjela je polirana. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno Tabella 1 T.1: 1 Frammento di orlo di ciotola larga con corpo inclinato. Di colore arancione, arancio-marrone in sezione. È una ciotola prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. La parte inclinata del corpo è leggermente rialzata ed ha due curvature nettamente rivolte verso l esterno. La parte superiore dell orlo è diritta, con un solco lungo il bordo, mentre il bordo dell orlo è ingrossato e relativamente massiccio. Lungh. 7,5 cm; largh. 5,9 cm; spess. 0,6-1,5 cm; diam. 34 cm. Settore VII, US 83A. T.1: 2 Frammento di orlo di ciotola larga con corpo leggermente inclinato. Di colore rosso intenso. La ciotola è di argilla ben depurata e ben cotta. La parte inclinata del corpo s innalza leggermente con due curve rivolte verso l esterno. La parte superiore dell orlo è piatta, con due solchi paralleli lungo il bordo, e il bordo dell orlo è leggermente curvo, ingrossato e relativamente massiccio. Lungh. 10,2 cm; largh. 5,1 cm; spess. 0,5-1 cm. Settore VI; US 83. T.1: 3 Frammento di orlo di ciotola piatta. Di colore arancione, prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. L orlo ampio orizzontale sul lato superiore, ha un solco lungo il bordo e si traduce in corpo con una piegatura netta. Lungh. 3,9 cm; largh. 2,6 cm; spess. 0,4-0,7 cm; diam. 19 cm. Settore IXC; US 83D. T.1: 4 Frammento di orlo di ciotola larga con corpo inclinato. Di colore arancione, con macchie marroni e nere, marrone in sezione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. La parte superiore dell orlo è ampia e leggermente piana, con un solco lungo il bordo. Il bordo dell orlo è espanso e ingrossato, nonché relativamente massiccio. In un determinato punto la ciotola si spezza nettamente. Aveva due di questi tagli netti. Lungh. 6,5 cm; largh. 4,8 cm; spess. 0,5-1,3 cm; diam. 32 cm. Settore V; US 83/86. T.1: 5 Frammento di orlo di ciotola rotonda. Di colore arancione, brunastro in sezione, di fine argilla ben depurata. L ampio orlo orizzontale dal bordo arrotondato ha sul lato superiore un lieve solco. Nel punto di passaggio al corpo del recipiente, sul lato interno, notiamo una piega appena visibile. Lungh. 4,4 cm; largh. 3,9 cm; spess. 0,6-0,9 cm; diam. 24 cm. Settore IXC; US 83D. T.1: 6 Frammento di orlo di ciotola piatta. Di colore arancione, in sezione marrone. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Il corpo inclinato diventa orlo ingrossato e largo, con sul lato supe- 80

81 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA pečena. Širok horizontalan obod zaobljena ruba s gornje strane ima dva plitka paralelna utora. Na prelasku u gotovo okomito tijelo posude, s unutarnje strane, nalazi se jedva vidljiv pregib. Duž. 4,6 cm; šir. 2,6 cm; deb. 0,6-0,9 cm; pr. 29 cm. Sektor IXA; SJ 86. T.1: 8 - Ulomak oboda i tijela tanjura ili poklopca. Narančasto-žute je boje. Izrađen je od dobro pečene gline s malo primjesa. Tijelo je zakošeno, a rub oboda zadebljan i zaobljen, te izvučen prema van. Duž. 11,9 cm; šir. 5,9 cm; deb. 0,6-1,4 cm; pr. 32 cm. Sektor V; SJ 83. T.1: 9 - Ulomak oboda tanjura ili poklopca. Narančaste je boje, uz obod žućkast. Izrađen je od pročišćene gline i kvalitetno pečen. Tijelo je zakošeno. Rub oboda je zadebljan i zaobljen, te izvučen prema van. Duž. 3,2 cm; šir. 3,6 cm; deb. 0,6-1,4 cm; pr. 16 cm. Sektor V; SJ 83. T.1: 10 - Ulomak oboda tanjura ili poklopca. Narančast je, uz obod žućkast. Izrađen je od pročišćene gline i kvalitetno pečen. Obod je zaobljen i izvučen prema van. Ispod samog ruba s vanjske strane nalazi se utor. Duž. 7 cm; šir. 4,5 cm; deb. 0,5-1,4 cm. Sektor VI; SJ 86. Tabla 2 T.2: 1 - Ulomak oboda tanjura. Narančaste je boje, obod i dio uz obod su sivi. Izrađen je od pročišćene gline i kvalitetno pečen. Obod je zaobljen i izvučen prema van, te zadebljan i prilično masivna izgleda. Ispod samog ruba s vanjske strane nalazi se utor. Duž. 6,9 cm; šir. 5 cm; deb. 0,7-2,1 cm. Sektor VI; SJ 83. T.2: 2 - Ulomak oboda tanjura ili poklopca. Sam rub oboda i manji dio ispod njega crno-sive su boje, a ostatak je narančast. Izrađen je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečen. Obod je lagano izvučen i zadebljan. Duž. 10,1 cm; šir. 6,5 cm; deb. 0,4-1,3 cm; pr. 28 cm. Sektor IXC; SJ 83D. T.2: 3 - Ulomak oboda zdjele. Izrazito je narančast. Zdjela je izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Zakošeni dio tijela prelazi u uvučen obod lagano zaobljena ruba. Duž. 6,8 cm; šir. 3,6 cm; deb. 0,7-1 cm. Sektor VI; SJ 83. T.2: 4 - Ulomak oboda zdjele. Crvene je boje, u presjeku smeđa. Izrađena je od dobro pročišćene gline i dobro pečena. Obod je gotovo okomit i trokutasto zadebljan, a na prijelazu u tijelo posude, s vanjske strane, nalazi se tek blago naznačen utor. Duž. 4,3 cm; šir. 2,5 cm; deb. 0,5-0,9 cm. Sektor IV; SJ 82. riore, lungo il bordo, un lieve solco. Lungh. 5,4 cm; largh. 2,1 cm; spess. 0,4-0,9 cm. Settore V; US 58. T.1: 7 Frammento di orlo di ciotola rotonda. Di colore rosso arancione, marrone in sezione. È levigata, di argilla ben depurata e ben cotta. L orlo largo orizzontale, con bordo ricurvo ha due lievi solchi paralleli sulla parte superiore. Nel punto di passaggio al corpo quasi perpendicolare, sul lato interno, c è una piega appena percepibile. Lungh. 4,6 cm; largh. 2,6 cm; spess. 0,6-0,9 cm; diam. 29 cm. Settore IXA; US 86. T.1: 8 Frammento di orlo e corpo di piatto o di coperchio. Di colore giallo-arancione. Prodotto con argilla ben cotta con poca aggiunta. Il corpo è inclinato e il bordo dell orlo ingrossato, arrotondato ed estroflesso. Lungh. 11,9 cm; largh. 5,9 cm; spess. 0,6-1,4 cm; diam. 32 cm. Settore V; US 83. T.1: 9 Frammento di orlo di piatto o di coperchio. Di colore arancione che passa al giallastro lungo l orlo. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Il corpo è inclinato. Il bordo dell orlo è ingrossato, arrotondato ed estroflesso. Lungh. 3,2 cm; largh. 3,6 cm; spess. 0,6-1,4 cm; diam. 16 cm. Settore V; US 83. T.1: 10 Frammento di orlo di piatto o di coperchio. Di colore arancione e giallastro lungo l orlo. Prodotto con argilla depurata e cotta bene. L orlo è arrotondato ed estroflesso. Sotto il bordo, sul lato esterno, c è un solco. Lungh. 7 cm; largh. 4,5 cm; spess. 0,5-1,4 cm. Settore VI; US 86. Tabella 2 T.2: 1 Frammento di orlo di piatto color arancione, con orlo e parte adiacente di colore grigio. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Orlo arrotondato, espanso, ingrossato e dall aspetto massiccio. Sotto il bordo, sul lato esterno, si nota un solco. Lungh. 6,9 cm; largh. 5 cm; spess. 0,7-2,1 cm; Settore VI; US 83. T.2: 2 Frammento di orlo di piatto o di coperchio. Il bordo dell orlo e una piccola parte sottostante sono di colore grigio-nero, il resto è arancione. Di argilla ben depurata e ben cotta. L orlo è leggermente espanso e ingrossato. Lungh. 10,1 cm; largh. 6,5 cm; spess. 0,4-1,3 cm; diam. 28 cm. Settore IXC; US 83D. T.2: 3 Frammento di orlo di ciotola. Di colore arancione intenso. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. La parte inclinata del corpo diventa orlo leggermente rientrante dal bordo leggermente arrotondato. Lungh. 6,8 cm; largh. 3,6 cm; spess. 0,7-1 cm. Settore VI; US 83. T.2: 4 Frammento di orlo di ciotola. Di colore rosso, in sezione marrone. Prodotta con argilla ben 81

82 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO T.2: 5 - Ulomak oboda tanjura ili poklopca. Sam rub oboda i manji dio ispod njega crno-sive su boje, a ostatak je narančast. U presjeku je narančasto-smeđ. Izrađen je od fine pročišćene gline i kvalitetno pečen. Obod je lagano izvučen i zadebljan. Duž. 5,9 cm; šir. 3,6 cm; deb. 0,5-1,2 cm. Sektor IV; SJ 83. T.2: 6 - Ulomak oboda zdjele. Narančaste je boje. Izrađena je od dobro pročišćene gline i dobro pečena. Obod je trokutasto zadebljan i suzuje se prema samom rubu. Ispod zadebljanja vidljivo je lagano ulegnuće. Duž. 8 cm; šir. 4,2 cm; deb. 0,7-1 cm; pr. 36 cm. Sektor VIII; SJ 86. T.2: 7 - Ulomak oboda i tijela zdjele mrljaste narančaste boje. Zdjela je izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Obod je uvučen i stanjen na samom rubu. S vanjske strane nalazi se trokutasto zadebljanje, a iznutra je rub oboda obao. Iz uvučena oboda zdjela se lomi i prelazi u koso položeno tijelo. Duž. 8,9 cm; šir. 3,4 cm; deb. 0,8-1,2 cm. Sektor IXB; SJ 83. T.2: 8 - Ulomak poklopca. Narančaste je boje. Izrađen je od pročišćene gline, dobro je pečen, ali u lošem stanju. Prilično zakošeno tijelo prelazi u izvučeni obod. duž. 6,4 cm; šir. 5,6 cm; deb. 0,5-0,7 cm; pr. 20 cm. Sektor IXB; SJ 83/86. T.2: 9 - Ulomak oboda zdjele. Narančasto-žute je boje, u presjeku blijedonarančasta. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Obod je lagano uvučen prema unutra i trokutasto zadebljan. Duž. 7,5 cm; šir. 2,7 cm; deb. 0,4-0,9 cm. Sektor VI; SJ 83. Tabla 3 T.3: 1 - Ulomak oboda zdjele ili poklopca. Narančaste je boje, u presjeku smećkaste. Izrađen je od pročišćene, ne osobito dobro pečene gline. Djeluje porozno. Ravan obod zadebljan je s vanjske strane. Iznutra su blage, tek pod prstima prepoznatljive kanelure nastale izradom na brzovrtećem lončarskom kolu. Duž. 8,7 cm; šir. 5,5 cm; deb. 0,6-1,1 cm; pr. 24 cm. Sektor IV; SJ 83A. T.3: 2 - Ulomak oboda i tijela bikonične kaserole. Narančaste je boje, uz sam rub oboda tamnosmeđ. Kaserola je izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Lagano zakošeno tijelo završava zaobljenim rubom oboda, zadebljanim s unutarnje strane. Duž. 7,4 cm; šir. 3,4 cm; deb. 0,7-1,2 cm. Sektor V/VIII; SJ 83. T.3: 3 - Ulomak oboda i tijela kaserole. Crvena je, uz obod sivo-smeđe boje. Izrađena je od dobro pročišćene keramike i dobro pečena. Lagano zakošeno tijelo završava zaobljenim rubom oboda, depurata e ben cotta. L orlo è quasi perpendicolare, ingrossato triangolarmente e nel punto di passaggio al corpo del recipiente, sul lato esterno, c è un lieve solco appena visibile. Lungh. 4,3 cm; largh. 2,5 cm; spess. 0,5-0,9 cm. Settore IV; US 82. T.2: 5 Frammento di orlo di piatto o di coperchio. Il bordo dell orlo e una piccola parte sottostante sono di colore nero-grigio, il resto è arancione. In sezione è arancione-marrone. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. L orlo è leggermente espanso e ingrossato. Lungh. 5,9 cm; largh. 3,6 cm; spess. 0,5-1,2 cm. Settore IV; US 83. T.2: 6 Frammento di orlo di ciotola. Di colore arancione, prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. L orlo è ingrossato triangolarmente e si restringe verso il bordo. Sotto l ingrossamento si nota una lieve rientranza. Lungh. 8 cm; largh. 4,2 cm; spess. 0,7-1 cm; diam. 36 cm. Settore VIII; US 86. T.2: 7 Frammento di orlo e corpo di ciotola. Di colore arancione maculato. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. L orlo è rientrante e più sottile sul bordo. Sul lato esterno c è un ingrossamento triangolare, mentre internamente il bordo dell orlo è tondo. Dall orlo rientrante, la ciotola si spezza e passa in corpo disposto obliquamente. Lungh. 8,9 cm; largh. 3,4 cm; spess. 0,8-1,2 cm. Settore IXB; US 83. T.2: 8 Frammento di coperchio. Di colore arancione. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta, ma in pessimo stato. Il corpo abbastanza inclinato diventa orlo espanso. Lungh. 6,4 cm; largh. 5,6 cm; spess. 0,5-0,7 cm; diam. 20 cm. Settore IXB; US 83/86. T.2: 9 Frammento di orlo di ciotola. Di colore giallo-arancione, arancione pallido in sezione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. L orlo è leggermente rientrante e ingrossato triangolarmente. Lungh. 7,5 cm; largh. 2,7 cm; spess. 0,4-0,9 cm. Settore VI; US 83. Tabella 3 T.3: 1 Frammento di orlo di ciotola o di coperchio. Di colore arancione, brunastro in sezione. Prodotto con argilla ben depurata ma non cotta bene. Ha un aspetto poroso. L orlo piano è ingrossato sul lato esterno. Internamente, alcune scanalature leggerissime, percepibili solamente al tatto, nate durante il processo produttivo al tornio da vasaio veloce. Lungh. 8,7 cm; largh. 5,5 cm; spess. 0,6-1,1 cm; diam. 24 cm. Settore IV; US 83A. T.3: 2 Frammento di orlo e di corpo di casseruola biconica. Di colore arancione che diventa marrone scuro lungo il bordo. Prodotta con argilla ben de- 82

83 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA zadebljanim s unutarnje strane. Duž. 9,9 cm; šir. 7,3 cm; deb. 0,6-0,8 cm; Sektor VI; SJ 83. T.3: 4 - Ulomak oboda zdjele. Narančasto-crvene je boje. Zdjela je izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Obod je lagano zadebljan. Pod njim su dva horizontalna utora. Duž. 5,3 cm; šir. 2,9 cm; deb. 0,4-0,6 cm; pr. 19 cm. Sektor IXC; SJ 86. T.3: 5 - Ulomak oboda zdjele. Narančasto-crvene je boje, u presjeku smeđa. Izrađena je od fine pročišćene gline i kvalitetno pečena. Rub oboda je ravan, a tijelo prilično vertikalno. Ispod ruba oboda nalaze se tri horizontalne plitke kanelure. Duž. 5,7 cm; šir. 2,6 cm; deb. 0,6-0,7 cm; pr. 30 cm. Sektor IV; SJ 83. T.3: 6 - Ulomak oboda zdjele. Narančaste je boje, u presjeku narančasto-smeđa. Zdjela je izrađena od fine pročišćene gline i kvalitetno pečena. Rub oboda je ravan, malo zadebljan, a tijelo prilično vertikalno. Pod samim rubom oboda dvije su horizontalne plitke kanelure. Duž. 4,8 cm; šir. 4 cm; deb. 0,8-1 cm. Sektor IX; SJ 86. T.3: 7 - Ulomak oboda prilično duboke zdjele. Sam je rub crvene boje, u presjeku je smeđa, a ostatak je zdjele narančast. Izrađena je od dobro pročišćene gline i dobro pečena. Stijenke su dosta debele, a rub oboda ravan. Duž. 7,5 cm; šir. 4,2 cm; deb. 0,7-0,9 cm; pr. 28 cm. Sektor IV; SJ 83. T.3: 8 - Ulomak oboda zdjele. Narančasto-crvene je boje, u presjeku smeđa s narančastim premazom. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. S vanjske strane, ispod ruba oboda, nalazi se jedno veće plastično rebro, a ispod njega jedno manje. Iznutra su dva plitka paralelna utora. Duž. 4,9 cm; šir. 4,2 cm; deb. 0,4-0,8 cm; pr. 16 cm. Sektor VII; SJ 83. T.3: 9 - Ulomak oboda široke zdjele. Narančaste je boje, u presjeku smeđa, s finim narančastim premazom. Izrađena je od pročišćene gline i kvalitetno pečena. Ravan rub oboda lagano je izvučen i zadebljan i oblikuje plastično zaobljeno rebro. Pod njim je jedno sporedno, manje plastično rebro ukrašeno okomitim, relativno plitkim urezima, najvjerojatnije izvedenima kotačićem. Tijelo posude je gotovo vertikalno, tek lagano zakošeno. Duž. 5,6 cm; šir. 4,1 cm; deb. 0,6-1,6 cm; pr. 30 cm. Sektor VIII; SJ 83. T.3: 10 - Ulomak oboda zdjele. Narančaste je boje, u presjeku siv. Obod je lagano izvučen, zaobljena ruba. Ispod njega je plastično rebro s tri plitke paralelne horizontalne kanelure. S unutarnje strane također tri male kanelure. Duž. 4,5 cm; purata e ben cotta. Il corpo leggermente inclinato termina con il bordo dell orlo arrotondato, ingrossato sul lato interno. Lungh. 7,4 cm; largh. 3,4 cm; spess. 0,7-1,2 cm. Settore V/VIII; US 83. T.3: 3 Frammento di orlo e di corpo di casseruola. Di colore rosso, lungo l orlo diventa grigiomarrone. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Il corpo leggermente inclinato termina in bordo arrotondato dell orlo, ingrossato sul lato interno. Lungh. 9,9 cm; largh. 7,3 cm; spess. 0,6-0,8 cm. Settore VI; US 83. T.3: 4 Frammento di orlo di ciotola. Di colore rosso-arancione. La ciotola è di argilla ben depurata e ben cotta. L orlo è leggermente ingrossato, con sotto due solchi orizzontali. Lungh. 5,3 cm; largh. 2,9 cm; spess. 0,4-0,6 cm; diam. 19 cm. Settore IXC; US 86. T.3: 5 Frammento di orlo di ciotola. Di colore rosso-arancione, marrone in sezione. Prodotta con fine argilla ben depurata e ben cotta. Il bordo dell orlo è piano e il corpo relativamente verticale. Sotto il bordo dell orlo si notano tre lievi scanalature orizzontali. Lungh. 5,7 cm; largh. 2,6 cm; spess. 0,6-0,7 cm; diam. 30 cm. Settore IV; US 83. T.3: 6 Frammento di orlo di ciotola. Di colore arancione, in sezione arancione-marrone. Prodotta in argilla ben depurata e ben cotta. Il bordo dell orlo è diritto, leggermente ingrossato e il corpo è relativamente verticale. Sotto il bordo dell orlo notiamo due lievi scanalature orizzontali. Lungh. 4,8 cm; largh. 4 cm; spess. 0,8-1 cm. Settore IX; US 86. T.3: 7 Frammento di orlo di ciotola relativamente profonda. Il bordo è di colore rosso, in sezione è marrone, mentre le rimanenti parti della ciotola sono di colore arancione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Le pareti sono relativamente spesse e il bordo dell orlo è diritto. Lungh. 7,5 cm; largh. 4,2 cm; spess. 0,7-0,9 cm; diam. 28 cm. Settore IV; US 83. T.3: 8 Frammento di orlo di ciotola. Di colore rosso-arancione, in sezione è marrone, con smalto arancione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Sul lato esterno, sotto il bordo dell orlo, c è una costola plastica grande, che ha sotto una costola minore. All interno troviamo due lievi solchi paralleli. Lungh. 4,9 cm; largh. 4,2 cm; spess. 0,4-0,8 cm; diam. 16 cm. Settore VII; US 83. T.3: 9 Frammento di orlo di una ciotola larga. Di colore arancione, marrone in sezione, con fine vernice arancione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Il bordo piano dell orlo è leggermente espanso e ingrossato e crea in tal modo una costola plastica arrotondata. Sotto di essa una secondaria 83

84 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO šir. 4,5 cm; deb. 0,3-0,7 cm; pr. 15 cm. Sektor II; SJ 31. Tabla 4 T.4: 1 - Ulomak oboda zdjele poluloptasta tijela. Narančaste je boje, u presjeku smeđa. Izrađena je od dobro pročišćene i kvalitetno pečene gline s narančastim premazom. Rub oboda lagano je zaobljen. S vanjske strane, ispod oboda, nalazi se širok vijenac, na kraju savijen poput kuke, s dvjema plitkim paralelnim kanelurama. Duž. 6,3 cm; šir. 4,1 cm; deb. 0,6-1,1 cm; pr. 10 cm. Sektor IV; SJ 83. T.4: 2 - Ulomak kaserole. Iznutra je narančaste boje, izvana narančasta sa smeđim mrljama, a u presjeku narančasto-smeđa. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Lagano zakošeno tijelo završava zaobljenim rubom uvučena oboda koji je zadebljan s unutarnje strane. Tijelo se pri prelasku u donji dio naglo lomi. Duž. 4,6 cm; šir. 4 cm; deb. 0,4-0,6 cm; pr. 18 cm. Sektor IXA; SJ 83. T.4: 3 - Ulomak oboda i tijela široke zdjele. Crvene je boje s glatkim premazom. Izrađena je od pročišćene gline i kvalitetno pečena. Tijelo posude je zakošeno i prilično tankih stijenki, a obod stanjen i ravan. Duž. 10,8 cm; šir. 9 cm; deb. 0,4-0,6 cm; pr. 28 cm. Sektor V; SJ 83. T.4: 4 - Ulomak oboda i tijela posude osobito tankih stijenki. Prilično je mrljaste narančasto-crvene boje, u presjeku crvena. Izrađena je od dobro pročišćene gline i dobro pečena. Duž. 4,3 cm; šir. 4,5 cm; deb. 0,3 cm; pr. 21 cm. Sektor VIII; SJ 83. T.4: 5 - Ulomak oboda posude tankih stijenki. Narančaste je boje, u presjeku smeđa. Izrađena je od dobro pročišćene gline i dobro pečena. Ravan obod. Duž. 4 cm; šir. 4 cm; deb. 0,3-0,5 cm; pr. 11 cm. Sektor V/VIII; SJ 83. T.4: 6 - Ulomak oboda posude vrlo tankih stijenki. Narančaste je boje. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Duž. 4,1 cm; šir. 3,1 cm; deb. 0,3-0,4 cm. Sektor VI; SJ 83. T.4: 7 - Ulomak oboda zdjele. Narančaste je boje. Izrađena je od dobro pročišćene gline i dobro pečena. S unutarnje strane, ispod oboda, relativno plitka kanelura. Duž. 6,9 cm; šir. 5,3 cm; deb. 0,4-0,6 cm; pr. 22 cm. Sektor IXA; SJ 83. T.4: 8 - Ulomak oboda i tijela zdjele. Narančaste je boje. Izrađena je od dobro pročišćene gline, ali je dosta mekana i naizgled porozna. Na vanjskom dijelu tijela nalazi se široka i plitka kanelura. Duž. costola, meno plastica, ornata ad intagli verticali, relativamente piatti, creati con molta probabilità con l ausilio di una rotellina. Il corpo del recipiente è quasi verticale e leggermente inclinato. Lungh. 5,6 cm; largh. 4,1 cm; spess. 0,6-1,6 cm; diam. 30 cm. Settore VIII; US 83. T.3: 10 Frammento di orlo di ciotola. Di colore arancione, grigio in sezione. L orlo è leggermente espanso, con bordo arrotondato. Sotto di esso c è una costola plastica con tre scanalature poco profonde e orizzontali. Anche sul lato interno tre piccole scanalature. Lungh. 4,5 cm; largh. 4,5 cm; spess. 0,3-0,7 cm; diam. 15 cm. Settore II; US 31. Tabella 4 T.4: 1 Frammento di orlo di ciotola a corpo semisferico. Di colore arancione, marrone in sezione. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta, ricoperta con smalto arancione. Il bordo dell orlo è leggermente arrotondato, e sul lato esterno sottostante c è un ampia ghirlanda terminante a forma di gancio, con due scanalature poco profonde e parallele. Lungh. 6,3 cm; largh. 4,1 cm; spess. 0,6-1,1 cm; diam. 10 cm. Settore IV; US 83. T.4: 2 Frammento di casseruola, internamente di colore arancione, esternamente arancione con macchie brune, in sezione marrone-arancione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Il corpo leggermente inclinato termina in un bordo arrotondato dell orlo rientrante, ingrossato sul lato interno. Il corpo si spezza nettamente nel punto di passaggio alla parte inferiore. Lungh. 4,6 cm; largh. 4 cm; spess. 0,4-0,6 cm; diam. 18 cm. Settore IXA; US 83. T.4: 3 Frammento di orlo e di corpo di ciotola larga. Di colore rosso, con vernice liscia. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Il corpo del recipiente è inclinato con pareti relativamente sottili e l orlo sottile e piatto. Lungh. 10,8 cm; largh. 9 cm; spess. 0,4-0,6 cm; diam. 28 cm. Settore V; US 83. T.4: 4 Frammento di orlo e di corpo di ciotola, con pareti particolarmente sottili. Di colore rossoarancione abbastanza maculato, in sezione è rosso. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Lungh. 4,3 cm; largh. 4,5 cm; spess. 0,3 cm; diam. 21 cm. Settore VIII; US 83. T.4: 5 Frammento di orlo di ciotola dalle pareti sottili. Di colore arancione, marrone in sezione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Orlo piatto. Lungh. 4 cm; largh. 4 cm; spess. 0,3-0,5 cm; diam. 11 cm. Settore V/VIII; US 83. T.4: 6 - Frammento di orlo di ciotola dalle pareti particolarmente sottili. Di colore arancione. Pro- 84

85 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 5,7 cm; šir. 5,8 cm; deb. 0,5-0,8 cm; pr. 18 cm. Sektor VII; SJ 83. T.4: 9 - Ulomak oboda tanke stijenke. Narančasto-crvene je boje, u presjeku narančasta. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Rub oboda stanjen i ravan. Duž. 5,1 cm; šir. 1,9 cm; deb. 0,5 cm. Sektor VII; SJ 83. T.4: 10 - Ulomak ravna dna. Crveno-narančaste je boje, u presjeku narančasto-smeđe. Dno je izrađeno od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečeno. Ukrašeno s pet koncentrično postavljenih kanelura te utisnutim motivom palminog lista od kojeg je sačuvan samo gornji dio. Duž. 3,6 cm; šir. 3,4 cm; deb. 0,5 cm. Sektor IXA; SJ 83. T.4: 11 - Ulomak dna plitice. Crveno-smeđe je boje, u presjeku smeđa. Plitica je izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Duž. 3,5 cm; šir. 3 cm; deb. 0,5-0,7 cm. Sektor VII; SJ 83A. Tabla 5 T.5: 1 Ulomak oboda i vrata posude. Sive je boje. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena, uglačane površine. Ravan obod lagano je izvučen. Vrat je ukrašen tek glačanjem okomitim crtama (Einglattverzierung). Duž. 7,3 cm; šir. 5,3 cm; deb. 0,6-0,8 cm; pr. 13,4 cm. Sektor IX; SJ 83. T.5: 2 - Ulomak oboda i ručke vrča. Smeđe je boje, u presjeku siv. Izrađen je od dobro pročišćene keramike i kvalitetno pečen. Prilično široka ručka završava na obodu ravna i malo zadebljana ruba. Stijenka posude je dosta tanka. Duž. 7,6 cm; šir. 10, 7; deb. 0,4-1,1 cm; pr. otvora 9 cm. Sektor IV; SJ 83. Tabla 6 T.6: 1 - Ulomak ručke i oboda vrča, žute do oker boje. Izrađena je od dobro pročišćene gline i dosta kvalitetno pečena. Duž. 6 cm; šir. 5,5 cm; deb. 0,5-1,6 cm. Sektor VI; SJ 86. T.6: 2 Ulomak tijela posude. Smeđe je boje. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Reljefno ukrašena antropomorfnim prikazom i pečatom. Duž. 4,6 cm; šir. 4,9 cm; deb. 0,6-0,8 cm. Sektor IX; SJ 83. T.6: 3 - Ulomak dna. Izrazito je crvene boje, u presjeku narančast. Dno je izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečeno. Ukrašeno je utisnutim motivima palminog lišća i koncentričnim kružnicama. Duž. 6,5 cm; šir. 5 cm; deb. 0,9 cm. Sektor VI/IX; SJ 54. dotta con argilla ben depurata e ben cotta. Lungh. 4,1 cm; largh. 3,1 cm; spess. 0,3-0,4 cm. Settore VI; US 83. T.4: 7 Frammento di orlo di ciotola. Di colore arancione, prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Sul lato interno, sotto l orlo, una scanalatura relativamente poco profonda. Lungh. 6,9 cm; largh. 5,3 cm; spess. 0,4-0,6 cm; diam. 22 cm. Settore IXA; US 83. T.4: 8 Frammento di orlo e di corpo di ciotola. Di colore arancione, prodotta con argilla ben depurata, ma molto tenera e porosa a vista. Sul lato esterno del corpo c è un ampia scanalatura poco profonda. Lungh. 5,7 cm; largh. 5,8 cm; spess. 0,5-0,8 cm; diam. 18 cm. Settore VII; US 83. T.4: 9 Frammento di orlo di parete sottile. Di colore rosso-arancione, in sezione arancione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Il bordo dell orlo è sottile e piatto. Lungh. 5,1 cm; largh. 1,9 cm; spess. 0,5 cm. Settore VII; US 83. T.4: 10 Frammento di fondo piatto. Di colore rosso-arancione, in sezione arancione-marrone. Il fondo è di argilla ben depurata e ben cotta. Decorato con cinque scanalature concentriche con motivo di foglia di palmetta impresso di cui si è conservata solamente la parte superiore. Lungh. 3,6 cm; largh. 3,4 cm; spess. 0,5 cm. Settore IXA; US 83. T.4: 11 Frammento di fondo di bacinella. Di colore rosso-marrone, in sezione marrone. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Lungh. 3,5 cm; largh. 3 cm; spess. 0,5-0,7 cm. Settore VII; US 83A. Tabella 5 T.5: 1 Frammento di orlo e di collo di recipiente. Di colore grigio, prodotto con argilla ben depurata e ben cotta, con superficie liscia. Orlo piatto e leggermente espanso. Collo ornato con strisce lisciate verticali (Einglattverzierung). Lungh. 7,3 cm; largh. 5,3 cm; spess. 0,6-0,8 cm; diam. 13,4 cm. Settore IX; US 83. T.5: 2 Frammento di orlo e di ansa di boccale. Di colore marrone, in sezione grigio. Prodotto con ceramica ben depurata e ben cotta. L ansa abbastanza larga termina sull orlo piano dal bordo diritto leggermente ingrossato. La parete del recipiente è abbastanza sottile. Lungh. 7,6 cm; largh. 10, 7; spess. 0,4-1,1 cm; diam. apertura 9 cm. Settore IV; US

86 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO T.6: 4 - Ulomak ukrašenog dna tankih stijenki. Crvene je boje. Izrađeno je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečeno. Ukrašeno je utisnutim koncentričnim kružnicama i motivom palminog lista. Duž. 3,9 cm; šir. 3,3 cm; deb. 0,4 cm. Sektor V/VI; SJ 83. T.6: 5 - Ulomak oboda. Smeđe je boje. Izrađen je od fine gline i kvalitetno pečen. Izrazito je tankih stijenki. Obod je zadebljan. Duž. 3,4 cm; šir. 1,5 cm; deb. 0,2-0,4 cm; pr. 4 cm. Sektor IX; SJ 86. T.6: 6 - Ulomak ravna dna. Narančaste je boje. Izrađen od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečen. Dno je ukrašeno dvjema plitkim paralelnim kanelurama. Duž. 5,8 cm; šir. 4,6 cm; deb. 0,6 cm. Sektor VII; SJ 83. T.6: 7 - Ulomak ravna dna. Narančaste je boje, u presjeku smeđ. Izrađeno je od fine pročišćene gline i kvalitetno pečeno. Ukrašeno je trima paralelnim plitkim kanelurama, utisnutim motivom palminog lista te s nekoliko skupina utisnutih koncentričnih kružnica s istaknutim krugom u sredini. Duž. 4 cm; šir. 3,3 cm; deb. 0,4 cm. Sektor V; SJ 83. T.6: 8 - Ulomak dna. Narančaste je boje, u presjeku narančasto-smeđe. Izrađeno je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečeno. Unutarnji dio dna ukrašen je plitkim i prilično nepravilnim kanelurama. Duž. 5,6 cm; šir. 4,4 cm; deb. 0,7-0,9 cm; pr. dna 11 cm. Sektor IXC; SJ 86. T.6: 9 - Ulomak dna kaserole. Iznutra je narančaste boje, u presjeku smeđe, a na vanjskom dijelu dna crno-smeđe boje. Keramika je kvalitetno pečena. Dno je ukrašeno koncentričnim rebrastim uzorkom, te je blago uzdignuto prema krajevima i zatim zadebljano na samom rubu. Na unutarnjoj strani, između dna i prelaska u tijelo posude, nalazi se plitak utor. Pronađen je veći broj dna ovog tipa. Duž. 4,3 cm; šir. 3,6 cm; deb. 0,7-1,2 cm; pr. dna 19 cm. Sektor VIII; SJ 86. T.6: 10 - Ulomak dna i tijela zdjele. Narančaste je boje. Zdjela je izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Prilično debelo dno blago prelazi u zakošeno tijelo. Duž. 6 cm; šir. 3 cm; deb. 0,6-1,1 cm; pr. dna 9 cm. Sektor VI; SJ 83. Tabla 7 T.7: 1 - Ulomak dna kaserole. Narančaste je boje, u presjeku smeđa. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Dno je ukrašeno koncentričnim, tek blago naglašenim rebrima, te uzdignuto i zadebljano prema krajevima, dok je sredina nešto stanjena. Vanjski rub dna dosta je izbočen. Na unutarnjoj strani, između dna i prela- Tabella 6 T.6: 1 Frammento d ansa e di orlo di boccale. Di colore che varia dal giallo all ocra. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Lungh. 6 cm; largh. 5,5 cm; spess. 0,5-1,6 cm. Settore VI; US 86. T.6: 2 Frammento di corpo di recipiente. Di colore marrone. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Decorato a rilievo, con immagine antropomorfa e sigillo. Lungh. 4,6 cm; largh. 4,9 cm; spess. 0,6-0,8 cm. Settore IX; US 83. T.6: 3 Frammento di fondo. Di colore rosso intenso, in sezione arancione. Il fondo è di argilla ben depurata e ben cotta. Ornato con foglie di palmetta e cerchi concentrici impressi. Lungh. 6,5 cm; largh. 5 cm; spess. 0,9 cm. Settore VI/IX; US 54. T.6: 4 Frammento del fondo decorato con pareti sottili. Di colore rosso. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Ornato con cerchi concentrici e foglia di palmetta impressi. Lungh. 3,9 cm; largh. 3,3 cm; spess. 0,4 cm. Settore V/VI; US 83. T.6: 5 Frammento di orlo. Di colore marrone, prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Ha pareti particolarmente sottili, con orlo ingrossato. Lungh. 3,4 cm; largh. 1,5 cm; spess. 0,2-0,4 cm; diam. 4 cm. Settore IX; US 86. T.6: 6 Frammento di fondo piatto. Di colore arancione, prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Il fondo è decorato a doppia scanalatura non profonda parallela. Lungh. 5,8 cm; largh. 4,6 cm; spess. 0,6 cm. Settore VII; US 83. T.6: 7 Frammento di fondo piatto. Di colore arancione, in sezione è marrone. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Decorato con tre scanalature non profonde parallele, con foglia di palmetta impressa, con alcuni gruppi di cerchi concentrici impressi con al centro un cerchio accentuato. Lungh. 4 cm; largh. 3,3 cm; spess. 0,4 cm. Settore V; US 83. T.6: 8 Frammento di fondo. Di colore arancione, in sezione marrone-arancione. Prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. La parte interna del fondo è decorata con scanalature non profonde e relativamente irregolari. Lungh. 5,6 cm; largh. 4,4 cm; spess. 0,7-0,9 cm; diam. fondo 11 cm. Settore IXC; US 86. T.6: 9 Frammento di fondo di casseruola, internamente di colore arancione, in sezione marrone e sul lato esterno nero marrone. La ceramica è cotta bene. Il fondo riporta degli ornamenti concentrici a costole, ed è leggermente sollevato e ingrossato verso i margini. Sul lato interno, tra il fondo e il punto di passaggio al corpo del recipiente c è un lieve solco. Sono stati ritrovati numerosi fondi di recipiente di questo genere. Lungh. 4,3 cm; largh. 86

87 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ska u tijelo posude, nalazi se prilično dubok utor. Duž. 7,1 cm; šir. 4,4 cm; deb. 0,3-0,7 cm; pr. dna 12 cm. Sektor IX; SJ 83. T.7: 2 - Ravno dno male zdjele izrazito tankih stijenki. Crno-sive je boje, u presjeku siva. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. S vanjske strane vidljivi su tragovi izrade na brzovrtećem lončarskom kolu. Duž. 5,5 cm; šir. 3,5 cm; deb. 0,2-0,3 cm; pr. dna 3,4 cm. Sektor IX; SJ 86. T.7: 3 - Ulomak ravna dna tanjura. Crvene je boje. Dno je izrađeno od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečeno. Na prelasku u široko tijelo prošireno je i zadebljano. Iznutra se nalaze dvije jedva vidljive koncentrične kanelure, a s vanjske strane, uz sam rub dna, nešto dublji utor. Duž. 6,4 cm; šir. 5 cm; deb. 0,5-0,8 cm. Sektor IX; SJ 83. T.7: 4 - Ulomak uljanice. Narančaste je boje. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. S unutarnje strane ukrašena je utisnutim malim okruglim ili ovalnim motivima te jednom plitkom kanelurom. Duž. 3,9 cm; šir. 2,4 cm; deb. 0,5-0,7 cm. Sektor VI; SJ 83. T.7: 5 - Ulomak drške uljanice. Narančasto-smeđe je, mrljaste boje. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Puna drška ukrašena je utisnutim kanelurama i malim ovalnim motivima. Duž. 4,2 cm; šir. 3,3 cm; deb. 0,3-1 cm. Sektor III; SJ 9A. T.7: 6 - Dio uljanice. Crvene je boje, u presjeku narančasta, s finim crvenim premazom. Izrađena je od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. S unutarnje strane ukrašena je utisnutim, u krug postavljenim laticama, a na vanjskom dijelu okruglim i ovalnim utisnutim motivima. Imala je i dvije rupe na sredini. Duž. 8,2 cm; šir. 4 cm; deb. 0,6-1,2 cm. Sektor IV; SJ 83A. T.7: 7 Zdjela. Izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. Obod širok, gotovo horizontalan a dno ravno. Pr. 17,2 cm; vis. 5,3 cm; deb. 0,6-0,8 cm. Sektor IX; SJ 83. Tabla 8 T.8: 1 Tanjur narančaste boje izrađen od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečen. Ima lagano uvučen obod, a s unutarnje strane ispod oboda nalazi se horizontalno udubljenje. Dno s niskom nogom ukrašeno je dvjema paralelnim kanelurama. Duž. 18 cm; vis. 3,5 cm; deb. 0,5-0,6 cm; pr. otvora 17,2 cm; pr. dna 11,2 cm. Sektor IX, SJ 83. T.8: 2 Kaserola narančasto-crvene boje. Izrađena od dobro pročišćene gline i kvalitetno pečena. 3,6 cm; spess. 0,7-1,2 cm; diam. fondo 19 cm. Settore VIII; US 86. T.6: 10 Frammento di fondo e di corpo di ciotola. Di colore arancione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Il fondo abbastanza grosso si trasforma delicatamente in corpo inclinato. Lungh. 6 cm; largh. 3 cm; spess. 0,6-1,1 cm; diam. fondo 9 cm. Settore VI; US 83. Tabella 7 T.7: 1 Frammento di fondo di casseruola. Di colore arancione, marrone in sezione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Il fondo è decorato a costole concentriche leggermente evidenziate ed è sollevato e ingrossato verso i margini, mentre il suo centro è un po più sottile. Il bordo esterno del fondo è abbastanza sporgente. Sul lato interno, tra il fondo e il punto di passaggio al corpo del recipiente c è un solco abbastanza profondo. Lungh. 7,1 cm; largh. 4,4 cm; spess. 0,3-0,7 cm; diam. fondo 12 cm. Settore IX; US 83. T.7: 2 Fondo piatto di piccola ciotola dalle pareti particolarmente sottili. Di colore nero grigio, in sezione grigio. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Sul lato esterno sono visibili le tracce di lavorazione al tornio da vasaio veloce. Lungh. 5,5 cm; largh. 3,5 cm; spess. 0,2-0,3 cm; spess. fondo 3,4 cm. Settore IX; US 86. T.7: 3 Frammento di fondo diritto di piatto. Di colore rosso. Il fondo è prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Sul punto di passaggio al corpo largo è allargato e ingrossato. Internamente ci sono due scanalature concentriche appena percepibili, mentre sul lato esterno, lungo l orlo, c è un solco un po più profondo. Lungh. 6,4 cm; largh. 5 cm; spess. 0,5-0,8 cm. Settore IX; US 83. T.7: 4 Frammento di lucerna. Di colore arancione, prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Sul lato interno è decorata a motivi minuti impressi, rotondi o ovali, e con una scanalatura poco profonda. Lungh. 3,9 cm; largh. 2,4 cm; spess. 0,5-0,7 cm. Settore VI; US 83. T.7: 5 Frammento di ansa di lucerna. Di colore marrone-arancione maculato. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. L ansa piena è decorata a scanalature impresse e a piccoli motivi ovali. Lungh. 4,2 cm; largh. 3,3 cm; spess. 0,3-1 cm. Settore III; US 9A. T.7: 6 Parte di lucerna. Di colore rosso, arancione in sezione, con delicato strato di smalto rosso. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Sul lato interno è decorata con petali posti in cerchi impressi, sul lato esterno con motivi rotondi e ovali impressi. Era anche dotata di due fori centrali. 87

88 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Obod zadebljan s unutarnje strane. Dno rebrasto. Pr. 25,2 cm; Vis. 7,2 cm; deb. Sektor IX; SJ 83. T.8: 3 Kadionica na visokoj šupljoj nozi. Izrađena je od smeđe gline. Ukrašena je rebrastim uzorkom ispod oboda s vanjske strane, te valovitim trakama na samom obodu. Vis. 15,3 cm; pr. 22 cm; deb. 0,6-0,9 cm; pr. dna 9,8 cm. Sektor IX; SJ 83. Lungh. 8,2 cm; Largh. 4 cm; spess. 0,6-1,2 cm. Settore IV; US 83A. T.7: 7 Ciotola prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. Orlo ampio, quasi orizzontale e fondo piatto. Diam. 17,2 cm; alt. 5,3 cm; spess. 0,6-0,8 cm. Settore IX; US 83. Tabella 8 T.8: 1 Piatto di colore arancione, prodotto con argilla ben depurata e ben cotta. Ha l orlo leggermente rientrante e sul lato interno, sotto l orlo, c è un incavatura orizzontale. Il fondo con piede basso è decorato con due scanalature parallele. Lungh. 18 cm; alt. 3,5 cm; spess. 0,5-0,6 cm; diam. apertura 17,2 cm; diam. fondo 11,2 cm. Settore IX, US 83. T.8: 2 Casseruola di colore rosso-arancione. Prodotta con argilla ben depurata e ben cotta. L orlo è ingrossato sul lato interno, il fondo è a costole. Diam. 25,2 cm; alt. 7,2 cm; spess. Settore IX; US 83. T.8: 3 Turibolo su piede alto e cavo. Prodotto con argilla marrone. Adornato a motivi a costole sotto l orlo sul lato esterno, e con fascie ondulate sullo stesso orlo. Alt. 15,3 cm; diam. 22 cm; spess. 0,6-0,9 cm; diam. fondo 9,8 cm. Settore IX; US

89 Tabla 1 Tabella 1

90 Tabla 2 Tabella 2

91 Tabla 3 Tabella 3

92 Tabla 4 Tabella 4

93 Tabla 5 Tabella 5

94 Tabla 6 Tabella 6

95 Tabla 7 Tabella 7

96 Tabla 8 Tabella 8

97

98

99 GRUBA ANTIČKA KERAMIKA CERAMICA GREZZA ANTICA Luka Bekić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

100

101 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA GRUBA ANTIČKA KERAMIKA CERAMICA GREZZA ANTICA Prilikom iskopavanja principija pronađeno je mnogo ulomaka kasnoantičke keramike. Ti se nalazi mogu podijeliti na bolje izrađenu, uglavnom dobro pročišćenu keramiku crvenkaste ili sivkaste boje te na grubu keramiku od nepročišćene gline i uglavnom crne ili tamnosmeđe boje. U ovom je prilogu opisana gruba keramika. U hrvatskoj arheološkoj literaturi nije moguće naći izravne usporedbe s ovim riječkim nalazima. To, svakako, nije zato što je ovakva keramika rijedak nalaz, već stoga što se o gruboj kasnoantičkoj keramici u Hrvatskoj uopće nije pisalo, a nedostaju i objavljeni radovi o istraživanjima s nalazišta na kojima se ona može pronaći. No za skupinu nalaza s našeg nalazišta postoji okvirna datacija, što će uvelike pomoći daljnjim istraživanjima. Već na prvi pogled jasno je da su primjerci riječke grube keramike istorodna grupa predmeta, i po oblicima, ali i izradi. Zastupljeni su isključivo lonci i tanjuri. Durante gli scavi nel sito dei principia sono stati ritrovati numerosi frammenti di ceramica tardoantica. Possiamo suddividere tali reperti in ceramica di buona fattura, prevalentemente ben depurata di colore rossastro o grigiastro e in ceramica grezza di argilla non depurata, prevalentemente di colore nero o marrone scuro. Il presente capitolo analizza i reperti di ceramica grezza. Nella letteratura archeologica croata non troviamo comparazioni dirette con i reperti fiumani, certamente non per il fatto che siano rari, ma per il motivo che nel nostro paese nessuno ha mai scritto di ceramica tardoantica grezza e di conseguenza mancano anche opere scritte sulle ricerche svolte in siti nei quali essa è emersa. Per il gruppo di reperti venuti alla luce nel nostro sito esiste comunque una datazione quadro, che sarà certamente utile nelle ricerche future. Già a prima vista è chiaro che i pezzi di ceramica grezza fiumani creano un gruppo di oggetti molto omogeneo, sia per forma che per fattura. Vi sono rappresentati solamente olle e piatti. Tip principij Unutar skupine izdvaja se jedan tip keramičkih nalaza koji ću za potrebe ovog priloga uvjetno nazvati tipom principij. Riječ je o loncima i tanjurima izrađenima u istoj radionici. Dokaz je tome činjenica da je pri njihovoj izradi korištene ista glina s istim primjesama, jednake boje, identična tehnika izrade te oblici i kvaliteta pečenja. Ulomci lonaca i tanjura ovog tipa čine čak tri četvrtine svih nalaza grube keramike s ovog nalazišta. Tipo Principia All interno del gruppo spicca un tipo di reperto di ceramica che per le esigenze del presente capitolo chiameremo tipo principia. Si tratta delle olle e di piatti prodotti nella stessa officina. Lo comprovano lo stesso tipo di argilla avente gli stessi ingredienti, colori uguali e un identica tecnica di produzione, nonché le forme e la qualità di cottura. Frammenti delle olle e di piatti di questo tipo costituiscono addirittura il settantacinque per cento di tutti i reperti di ceramica grezza emersi nel nostro sito. 101

102 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Lonci Lonci tipa principij trbušasta su tijela, razvraćena oboda i gotovo bez vrata. Obod je s donje strane obao, dok je na gornjem dijelu oštro odrezan. Izrađeni su od gline s primjesom različitih kamenčića i grudica gline, na brzovrtećem lončarskom kolu. Unatoč brojnim primjesama glini izrađeni su prilično kvalitetno i odlikuju se tvrdoćom i postojanošću površine. Svi su lonci neukrašeni. Boje su uglavnom crne ili tamnosmeđe, a ima i svijetlosmeđih ulomaka. Ovome tipu pripadaju ulomci gornjih dijelova lonaca T2-1, 2, 3, 4, 5; T3-1; T4-1, 2, 3, 4, 5, a vjerojatno i pripadajuća dna lonaca T3-2, 3. Neki od lonaca (T1-1,2,3,4) imaju i tanku reljefnu crtu na vratu, ali su po svemu ostalome srodni prethodno navedenima. Na fotografijama se primjese jasno vide, osobito grudice gline u stijenkama (T7). U literaturi nisam pronašao potvrde o postojanju istih lonaca. Mogu se spomenuti jedino pojedinačni slični ulomci s nekih kasnoantičkih pribježišta (npr. Gradišće na Zbelovski gori CI- GLENEČKI 2000, sl.91-2) i drugih kasnoantičkih nalazišta (npr. Michlhallberg GRABHERR 2001, C101, C230, C231, itd.; Virunum JER- NEJ, GUGL 2004, t.20-20,t.21-29, itd.). Ulomci lonaca s Michlhallberga datiraju se u razdoblje od kraja 2. do kraja 3.st., a oni s Virunuma u kasno 3.st. (GRABHERR 2001, 164, 172). Vjerojatno su to preteče naših lonaca. Tanjuri U keramiku tipa principij ubrajamo i mnogobrojne tanjure. Tanjuri su kosa ruba s jastučastim zadebljanjem oboda na unutrašnjoj strani. Izrada i faktura u svemu je ista kao i u lonaca ovog tipa. Uglavnom su crne ili tamnosmeđe boje, izrađeni od nepročišćene gline s primjesom kamenčića i grudica gline (T7). Izrađeni su na brzovrtećem kolu i dobro pečeni, tvrde fakture i relativno pravilna oblika. Ovom tipu pripadaju ulomci T4-6; T5-1,2,3,4,5,6. Donekle su slični ovim tanjurima neki primjerci iz Panonije (Velika Gorica KOŠČEVIĆ, MAK- JANIĆ 1987, t.xiii, posebice br.148). Veliko- Olle Le olle di tipo principia hanno il corpo panciuto, l orlo espanso e sono quasi privi di collo. La parte inferiore dell orlo è tonda, mentre il suo lato superiore è tagliato nettamente. Sono prodotti in argilla mista a sassetti e grumi di argilla, creati al tornio ceramico veloce. A prescindere da tali caratteristiche, la loro fattura è di qualità, sono oggetti resistenti dalla superficie solida. Nessuna olla è decorata. Sono prevalentemente di colore nero o marrone scuro, ma ci sono anche dei frammenti marrone chiaro. A questo tipo di reperti appartengono i cocci della parte superiore delle olle T2-1, 2, 3, 4, 5; T3-1; T4-1, 2, 3, 4, 5, e probabilmente anche quelli dei fondi di T3-2, 3. Alcune delle olle (T1-1,2,3,4) hanno una sottile riga in rilievo sul collo, ma per tutto il resto sono simili a quelle precedentemente nominate. Sulle fotografie sono ben visibili le aggiunte, soprattutto i grumi di argilla nelle pareti (T7). Non ho trovato traccia dell esistenza di tali olle nella letteratura. Potremmo nominare solamente alcuni frammenti simili appartenenti a rifugi tardoantichi (es. Gradišće na Zbelovski gori CIGLENEČKI 2000, f. 91-2) ed altri siti appartenenti all epoca tardoantica (es. Michlhallberg GRABHERR 2001, C101, C230, C231, ecc; Virunum JERNEJ, GUGL 2004, t.20-20, t.21-29, ecc.). Frammenti delle olle provenienti da Michlhallberg sono databili fine II fine III sec., mentre quelli di Virunum appartengono al tardo III sec. (GRABHERR 2001, 164, 172). Si tratta probabilmente di precursori delle nostre olle. Piatti Tra la ceramica di tipo principia enumeriamo anche vari piatti dall bordo inclinato con orlo ingrossato a cuscino sul lato interno. La fattura e la tecnica di lavorazione sono identiche alle olle di tipo omonimo. Sono prevalentemente di colore nero o marrone scuro, prodotti con argilla non depurata, mista a sassetti e grumi di argilla (T7). Sono lavorati al tornio veloce e ben cotti, di fattura solida e di forma relativamente regolare. Appartengono a questo tipo i cocci T4-6; T5-1, 2, 3, 4, 5,

103 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA gorički primjerci također imaju zakošen rub s jastučastim zadebljanjem, doduše nešto manje izraženim, ali su izrađeni od žutonarančaste gline s crvenim premazom. Autorice koje su se njima bavile navode da su poznati kao Soldatenteller, te da se datiraju u vrijeme od 1. do 4.st. (KOŠČEVIĆ, MAKJANIĆ 1987, 32). Irena Lazar pod nazivom Soldatenteller podrazumijeva tanjure bez tih jastučastih zadebljanja. Po njezinu je mišljenju riječ o pekačima proizašlim iz pompejansko rdečih pladnjih (Ilovica pri Vranskem LAZAR 2006, 91, 92, K90, 92, 94, 96). Najbolje usporedbe jesu nalazi tanjura s jastučastim zadebljanjem iz Siska, s položaja Kovnica (WIEWEGH 2001, t.ix-9-12, t.x-13-24), ali su, kao i velikogorički primjerci, i ti primjerci izrađeni od gline svjetlijih tonova (svijetlosmeđa, narančasta). Ponekad imaju crven premaz. Autor navodi sličnosti s nalazima tanjura iz Slavonije i Srijema, a datira ih u razdoblje od 1. do 4.st. (WIEWEGH 2001, 95, 96, 104). Po svemu sudeći, navedeni primjeri srodni su našim tanjurima i možda se mogu odrediti kao ranija faza razvoja. Posuđe tipa principij očigledno je konfekcijska roba, izrađeno za potrebe vojske smještene u Assomigliano un po a questi esemplari alcuni piatti della Pannonia (Velika Gorica KOŠČEVIĆ, MAKJANIĆ 1987, t.xiii, soprattutto il numero 148). Anche gli esemplari di Velika Gorica hanno il bordo obliquo con ingrossamento a cuscino, forse un po meno marcato, ma sono di terracotta rossastro-arancione smaltata in rosso. Le autrici che li hanno analizzato indicano che sono noti con il nome di Soldatenteller e che si possono datare I IV sec. (KOŠČEVIĆ, MAKJANIĆ 1987, 32). Irena Lazar definisce con il termine di Soldatenteller quei piatti che non hanno alcun ingrossamento a cuscino. Secondo il suo parere, si tratta di padelle che traggono spicco dai pompejansko rdeči pladnji (Ilovica pri Vranskem LA- ZAR 2006, 91, 92, K90, 92, 94, 96). I migliori esemplari che ci permettono di fare un confronto sono i piatti con gli ingrossamenti a cuscino di Sisak, dall area Kovnica (WIEWEGH 2001, t.ix- 9-12, t.x-13-24), ma si tratta, com è anche per i piatti di Velika Gorica, di pezzi prodotti in argilla dalle tonalità chiare (marrone chiaro, arancione). A volte sono ricoperti di vernice rossa. L autore suggerisce delle similitudini con i piatti ritrovati in Slavonia e Srijem databili I IV sec. (WIE- WEGH 2001, 95, 96, 104). Restaurirani tanjur tipa principij, T5-2. Piatto restaurato di tipo principia, T

104 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO taboru Tarsatika i u zgradama oko zapovjedništva - principija tijekom 4.st. Vrlo su se vjerojatno ti lonci i tanjuri proizvodili u velikim količinama u nekoj specijaliziranoj radionici u okolici tabora. Ne može se isključiti niti mogućnost da se posuđe ovog tipa uvozilo iz nekog udaljenijeg kraja, jer se prema ostalim nalazima zna da je uvoz primjerice amfora i sigilate iz Afrike i Španjolske bio vrlo razvijen. Ostala gruba keramika Drugačijim tipovima pripadaju lonci T6-1,2,3,4,5,6,7,8,9,10. Obodi lonaca T6-11,12 također su sasvim posebni i možda čak i ne pripadaju kasnoantičkom razdoblju. Posebnost je obod lonca T6-9 (T8-4). Njegova je površina rebrasta, obod naglašen i glina pročišćena. Oblikom pripada kasnoantičkim loncima. Neobičan je i obod zatvorenog lonca T6-8. Lonci s utorom u obliku trake pod obodom nastali su po uzoru na keltsku keramiku i česti su u ranorimsko doba. U kasnoantičko doba ovakvi oblici postaju još češći. Oblik lonca T6-1 (T8-6) nije rijedak na utvrđenim kasnoantičkim pribježištima (refugium), pa tu možemo naći sličnih (Ajdovski gradec CI- GLENEČKI 2000, sl.86-3; ). Ulomak T4-7 možda je također obod tanjura, ali prema obliku i izradi ne pripada tipu principij. Valovitih ukrasa, odnosno valovnica, na ovoj keramici gotovo da nema. Među nekoliko stotina ulomaka pronađena su samo 4 ulomka s valovitom linijom. Oni se međusobno dosta razlikuju i svakako ne pripadaju loncima tipa principij s ovog nalazišta. Na manjem lončiću T6-1 sačuvana je neuredno izvedena jednostruka šira valovnica. Na unutrašnjem dijelu grla oboda ulomka T6-6 sačuvana je pravilna tanka višestruka valovnica smještena između ravnih crta. Čini se kako su na unutrašnjem dijelu oboda ulomka T6-5 (T8-1) također prikazane dvije dvostruke valovnice, ali nepravilno izvedene. Na ulomku Possiamo perciò supporre che i suddetti esemplari siano simili ai nostri piatti e che forse possano equivalere alla fase di sviluppo precedente. Sembra proprio che il vasellame di tipo principia sia semplice e pura merce prodotta a misura per le esigenze dell esercito presente nell accampamento di Tarsatica e negli edifici adiacenti il quartiere generale, i principia, durante il IV secolo. È molto probabile che si tratti delle olle e di piatti prodotti in gran quantità in un officina specializzata non lontana dall accampamento. Non possiamo nemmeno scartare la tesi che il vasellame fosse importato da parti più lontane, considerato che per altri reperti, quali ad esempio anfore e sigillate, si conosce l area di provenienza - Africa e Spagna, con le quali l importo era molto sviluppato. Altra ceramica grezza Appartengono ad altri tipi le olle T6-1,2,3,4,5,6,7,8,9,10. Anche l orlo delle olle T6-11,12 è del tutto particolare e forse non appartengono neanche al periodo tardoantico. L orlo della olla T6-9 (T8-4) è particolare. La sua superficie è a costole, ha un orlo evidenziato e l argilla è depurata. Per forma appartiene alle olle tardoantiche. È inusuale anche l orlo della olla chiusa T6-8. Le olle con un solco a forma di fascia posto sotto l orlo nacquero su esempio della ceramica celtica e sono comuni agli inizi dell epoca romana. Tali forme prendono ancor più piede nell era tardoantica. La forma di olla T6-1 (T8-6) non è rara nei rifugi fortificati (refugium) tardoantichi e qui ne troviamo di simili (Ajdovski gradec CIGLENEČKI 2000, foto.86-3). Il frammento T4-7 forse appartiene all orlo di un piatto, ma in base alla sua forma e alla fattura non è di tipo principia. Sono quasi completamente assenti sui nostri oggetti di ceramica i motivi ondulati, ovvero le ondate. Di alcune centinaia di frammenti, solamente quattro hanno una linea ondulata. Sono assai 104

105 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA T6-4 (T8-2) na podlozi ravnih crta izvedena je stilizirana višestruka valovnica. Ulomak lonca T6-3 (T8-3) naročito se ističe među ovdje prikazanom keramikom. Izrađen je nepravilno i grubo, vjerojatno na sporovrtećem lončarskom kolu. U primjesi gline prevladava krupniji drobljeni kvarcit. Na grlu posude vidljive su ravne crte, trag ravnanja i sužavanja posude nastao pri izradi gornjeg dijela. Zadebljanje na unutarnjem dijelu ramena može ukazivati da je gornji dio posude naknadno dolijepljen. U istoj stratigrafskoj jednici pronađen je i ulomak T6-4, ukrašen višestrukom valovnicom na podlozi od ravnih linija. SJ 68 zemljani je zasip uz suhozid sagrađen na nekadašnjem otvorenom prostoru principija. Moguće je da je riječ o improviziranoj kući sagrađenoj unutar ruševina kompleksa zapovjedništva, pa bi se ova dva nalaza možda mogla datirati u vrijeme između 5. i 7. st. Zaključna razmatranja Gotovo sve ove posude možemo datirati u razdoblje od oko 260. do oko 400.g. Izuzetak čine neki ulomci s table 6 (8) koji se mogu datirati i u kasnije razdoblje. Činjenica da se među više stotina ulomaka kasnoantičke grube keramike pronađene u principiju nalaze samo četiri s valovnicom svjedoči o tome kako se ista ne pojavljuje prije 400.g. Usto, lonci i tanjuri tipa principij ne pojavljuju se na kasnoantičkim pribježištima 5. i 6. st. na prostoru Slovenije i Hrvatske. S propašću sklopa vojnog zapovjedništva i granice, romansko stanovništvo Liburnije često napušta svoja dotadašnja prebivališta. Na riječkom području postoji više pribježišta koja su bila korištena u nesigurnim vremenima između 5. i 7.st. Jedno od najpoznatijih jest pećina Oporovina. Među tamošnjim nalazima najbrojniji su ulomci lonaca s valovnicom (STARAC 1994, pr.xiv-xvii). Usprkos tome što je principij, čini se, uglavnom bio napušten, u Tarsatici postoje tragovi života od 5. do 7.st. Osim pojedinačnih keramičkih i drugih nalaza pronađenih na više mjesta u Rijeci (STARAC 2004), o tome svjedoče arhitektonski ostaci starokršćanske crdiversi tra loro e siamo certi del fatto che non appartengano alle olle di tipo principia di questo sito. Sulla piccola olla T6-1 si è mantenuta un ondata ampia, semplice, mal fatta. Sul lato interno del collo orlo del frammento T6-6 si nota una sottile ondata regolare multipla, posta tra linee rette. Sembra che sulla parte interna dell orlo del frammento T6-5 (T8-1) siano anche riprodotte, ma irregolarmente, due doppie ondate. Sul frammento T6-4 (T8-2), alla base delle linee rette è stata prodotta un ondata multipla stilizzata. Il frammento di olla T6-3 (T8-3) spicca tra i pezzi di ceramica qui presentati. Di fattura irregolare e grezza, fu prodotto probabilmente al tornio lento. Nell aggiunta d argilla prevale la quarzite grezzamente sminuzzata. Sul collo della olla sono visibili delle linee diritte, come pure la traccia di raddrizzamento e di restringimento rimasta all atto della creazione della parte superiore. L ingrossamento presente sul lato interno della spalla suggerisce che la parte superiore della olla sia stata aggiunta in un secondo momento. Nella stessa unità stratigrafica è emerso anche il frammento T6-4, decorato ad ondata multipla su fondo di linee diritte. L US 68 è uno strato di terreno rinterrato lungo il muro a secco che venne costruito in quella che un tempo era l area aperta dei principia. È possibile che si tratti di una dimora improvvisata edificata all interno delle macerie del complesso del quartiere generale, il che ci permetterebbe di datare i due reperti di cui sopra tra il V e il VII sec. Osservazioni conclusive Possiamo datare quasi tutti i recipienti approssimativamente nel periodo compreso tra il 260 e il 400, ad eccezione di alcuni frammenti riportati nella tabella 6 (8) che potrebbero appartenere ad un epoca successiva. Lo stesso fatto che tra centinaia di cocci appartenenti a pezzi di ceramica grezza tardoantica emersi nei principia compaiano solamente quattro frammenti ondulati testimonia che questo tipo di ornamento non comparve prima dell anno 400. Nemmeno nei rifugi tardoantichi del V e VI sec. presenti sul territorio di Slovenia e di Croazia esistono olle e piatti di tipo principia. 105

106 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO kve s vrijednim mozaičkim podom koja je bila smještena na trgu kraj Kosog tornja (BLEČIĆ 2001, 99, 100). Lonci i tanjuri tipa principij mogu se datirati u kraj 3. i početak i sredinu 4.st. Izrađivani su u velikim količinama, očigledno za potrebe vojske koja je ovdje bila smještena. Ostali ulomci pripadaju loncima s kraja 4. st. ili čak 5. i 6. st. Ti rijetki kasniji nalazi svjedoče da je kompleks zapovjedništva bio uglavnom napušten, ali da među ruševinama povremeno borave ljudi. Središte gradskog života bilo se pomaklo prema istoku, u blizinu starokršćanske crkve. Con la caduta del complesso del quartiere generale e del confine, la popolazione romana della Liburnia frequentemente abbandonò le proprie case. Nell area fiumana esistevano numerosi rifugi che venivano usati in tempi insicuri, tra il V e il VII sec. Uno dei più famosi è la grotta di Oporovina. Tra i reperti emersi in loco, i più numerosi sono i frammenti di olle con ondata (STARAC 1994, ill.xiv-xvii). A prescindere dal fatto che il complesso dei principia fu generalmente abbandonato, a Tarsatica esistono tracce di vita anche dal V al VII sec. A testimoniarlo, accanto ai singoli reperti di ceramica o di altro materiale ritrovati in varie zone di Fiume (STARAC 2004), ci sono anche i resti architettonici di una chiesa paleocristiana dal prezioso pavimento a mosaico, situata nella piazza vicino a Kosi toranj (BLEČIĆ 2001, 99, 100). Le olle e i piatti di tipo principia sono databili fine III e inizio e metà IV sec. La loro produzione fu massiccia, probabilmente per l esercito accampato in quest area. Gli altri frammenti appartengono alla fine del IV o addirittura del V e VI sec. Questi rari reperti posteriori testimoniano che il complesso del quartiere generale fu quasi interamente abbandonato, nonostante che tra le sue macerie molti trovassero saltuariamente rifugio. Il centro della vita cittadina si era spostato ad oriente, nei pressi della chiesa paleocristiana. 106

107 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Katalog: Catalogo: Tabla 1 1 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s malo primjesa vapnenca, izvana crne boje, u prijelomu siv, a iznutra tamnosive boje. Sek.VII, SJ83. 2 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom vapnenca, crnog kamena i grudica gline, sive boje. Sek.V, SJ83, istočno od SJ22a. 3 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno vapnenca i drugog kamena, sive boje. Sek. IXa, SJ83. 4 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom vapnenca, kvarcita i grudica gline. Izvana crne boje, u prijelomu siv, a iznutra tamnosiv. Sek.VII, SJ83c. 5 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno primjesa vapnenca i drugog kamena, svijetlosmeđe boje. Sek.IXc, SJ83. Tabla 2 1 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno vapnenca, izvana crne boje, a u prijelomu i iznutra sive boje. Sek.VI, SJ86. 2 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno vapnenca, izvana crne do tamnosive boje, u prijelomu i iznutra siv. Sek.V/VIII, SJ83. 3 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno vapnenca i drugog kamena. Izvana tamnosive do crne boje, u prijelomu i iznutra narančast. Sek.IV, SJ83. 4 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom sitnog vapnenca, crne boje. Sek.IV, SJ83. 5 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s malo primjese vapnenca. Izvana i iznutra crne boje, u prijelomu sivocrne boje. Sek.VII, SJ83. Tabla 3 1 Dio posude izrađene na brzovrtećem kolu s malo primjese pijeska i sitnog vapnenca. Izvana crne do tamnosmeđe boje, u prijelomu i iznutra siv do svijetlosmeđ. Sek.V/VIII, SJ83. 2 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s malo primjese vapnenca, tamnosive boje. SekVI, SJ83. 3 Dio posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom sitnog vapnenca, izvana i u prijelomu crne boje, iznutra crne do tamnosmeđe boje. Sek. VI, SJ86. Tabella 1 1 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con aggiunta di un po di pietra calcarea, nero in superficie, grigio in sezione, di colore grigio scuro sul lato interno. Sett.VII, US83. 2 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di pietra calcarea, pietra nera e grumi di argilla, di colore grigio Sett.V, US83, ad est di US22a. 3 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molta pietra calcarea e altra pietra, di colore grigio. Sett.IXa, US83. 4 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di pietra calcarea, quarzite e grumi di argilla. Nero in superficie, grigio in sezione e grigio scuro all interno. Sett.VII, US83c. 5 Frammento di recipiente prodotto al tornio veloce con una quantità ingente di pietra calcarea e di altro tipo, di colore marrone chiaro. Sett.IXc, US83. Tabella 2 1 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molta pietra calcarea, nero in superficie, grigio in sezione ed internamente. Sett. VI, US86. 2 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molta pietra calcarea, nero grigio scuro in superficie, grigio in sezione ed internamente. Sett.V/VIII, US83. 3 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molta pietra calcarea e altra pietra. In superficie di colore grigio scuro nero, in sezione e all interno arancione. Sett.IV, US83. 4 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di pietra calcarea minuta, di colore nero. Sett.IV, US83. 5 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di un po di pietra calcarea. Esternamente ed internamente di colore nero, grigio nero in sezione. Sett.VII, US83. Tabella 3 1 Parte di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di un po di sabbia e minuta pietra calcarea. In superficie di colore nero marrone scuro, in sezione ed internamente grigio marrone chiaro. Sett.V/VIII, US

108 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Tabla 4 1 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom sitnog vapnenca, izvana i iznutra crne boje, a u prijelomu siv. Sek.V, SJ83. 2 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom vapnenca, izvana crne boje, iznutra i u prijelomu siv. Sek.VI, SJ83. 3 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno vapnenca i grudica gline. Izvana crne boje, u prijelomu narančastosiv, a iznutra svijetlosmeđ. Sek.VII, SJ83. 4 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s malo primjese vapnenca. Izvana i iznutra crne boje, a u prijelomu smeđ. Sek.VI, SJ86. 5 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno vapnenca i drugog kamena. Izvana crne a u prijelomu i iznutra svijetle, sivosmeđe boje. Sek. IX, SJ83/86. 6 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno raznih kamenčića. Izvana i u prijelomu svijetlosmeđe boje, a iznutra crn. Sek.IV, SJ83. 7 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom sitnog vapnenca. Izvana i iznutra crne do tamnosmeđe boje, u prijelomu sive do smeđe boje. Sek.V/VIII, SJ83. Tabla 5 1 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno kamenčića i grudica gline, izvana i iznutra crne boje, u prijelomu siv. Sek.V/VIII, SJ83/86. 2 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno kamenčića i grudica gline, izvana i u prijelomu crne do tamnosmeđe boje, iznutra crn. Sek.V/ VII, SJ83. 3 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno kamenčića i grudica gline, izvana smeđe boje, u prijelomu i iznutra crn. Sek.IXc, SJ83d. 4 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s malo crnih kamenčića, izvana i u prijelomu sive boje, iznutra crn. Sek.IV, SJ83. 5 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno vapnenca i grudica gline, izvana i iznutra crne boje, u prijelomu siv. Sek.VII, SJ83. 6 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom većih i manjih kamenčića i grudica gline, izvana i iznutra crne boje, u prijelomu tamnosiv. Sek.IV, SJ83. 2 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di un po di pietra calcarea, di colore grigio scuro. Sett. VI, US83. 3 Parte di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di pietra calcarea minuta, in superficie e in sezione di colore nero, internamente nero marrone scuro. Sett.VI, US86. Tabella 4 1 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di pietra calcarea minuta, di colore nero sia internamente che esternamente, in sezione grigio. Sett.V, US83. 2 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di pietra calcarea, in superficie di colore nero, internamente e in sezione grigio. Sett.VI, US83. 3 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molta pietra calcarea e grumi di argilla. In superficie nero, in sezione arancione-grigio, internamente marrone chiaro. Sett.VII, US83. 4 Frammento di recipiente prodotto al tornio veloce con l aggiunta di un po di pietra calcarea. Esternamente ed internamente di colore nero, in sezione marrone. Sett.VI, US86. 5 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molta pietra calcarea ed altra pietra. Esternamente nero, in sezione ed internamente grigio-marrone chiaro. Sett.IX, US83/86. 6 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con una moltitudine di sassolini vari. Esternamente ed in sezione di colore marrone chiaro, internamente nero. Sett.IV, US83. 7 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di pietra calcarea minuta. Esternamente ed internamente di colore nero marrone scuro, in sezione grigio - marrone. Sett.V/VIII, US83. Tabella 5 1 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molti sassetti e grumi di argilla, nero esternamente ed internamente, grigio in sezione. Sett.V/VIII, US83/86. 2 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molti sassetti e grumi di argilla, nero marrone scuro in superficie e in sezione, nero internamente. Sett.V/VII, US83. 3 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molti sassetti e grumi di argilla, 108

109 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Tabla 6 1 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom kvarcita i vapnenca, izvana crne boje, u prijelomu siv, iznutra tamnosmeđ. Sek.VI/IX, SJ54. 2 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno vapnenca, izvana crne boje, u prijelomu siv, a iznutra crven. Sek.VI/IX, SJ54. 3 Ulomak posude izrađene na sporovrtećem kolu?, vidljivi tragovi preljepljivanja gline s primjesom kvarcita i drugog kamena. Izvana svijetlosmeđe boje, a iznutra i u prijelomu crn. Sek. IV, SJ68. 4 Ulomak posude izrađene na kolu s primjesom vapnenca, izvana i iznutra crne boje, a u prijelomu tamnosmeđ. Sek.IV, SJ68. 5 Ulomak posude izrađene na kolu?, grube izrade s primjesom kvarcita i vapnenca. Izvana i iznutra svijetlo do tamnosmeđe boje, u prijelomu crn. Sek.V, SJ83. 6 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom vapnenca, crne boje. Sek.V/VI, SJ83. 7 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom sitnog kvarcita, crne do sive boje. Sek. VIII, SJ83, ispod SJ Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s primjesom pijeska i kvarcita, izvana i iznutra crne boje, u prijelomu siv. Sek.V/VI, SJ83. 9 Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s malo pijeska, tamnosive boje. Sek.VII, SJ Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno sitnog vapnenca, izvana tamnosive do crne boje, u prijelomu i iznutra svijetlosmeđ. Sek.IV, SJ Ulomak posude izrađene na brzovrtećem kolu s puno vapnenca, izvana crne boje, u prijelomu sive, a iznutra crven. Sek.VI/IX, SJ Ulomak posude izrađene na kolu, s primjesom većeg kvarcita. Izvana crne do tamnosmeđe boje, u prijelomu crvene do smeđe boje, a iznutra crven. Sek.I, SJ8a. esternamente di colore marrone, in sezione e internamente nero. Sett.IXc, US83d. 4 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con un po di sassetti neri, esternamente ed in sezione di colore grigio, internamente nero. Sett.IV, US83. 5 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molta pietra calcarea e grumi di argilla, esternamente ed internamente di colore nero, in sezione grigio. Sett.VII, US83. 6 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di grandi e piccoli sassetti e grumi di argilla; esternamente ed internamente di colore nero, in sezione grigio scuro. Sett. IV, US83. Tabella 6 1 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di quarzite e pietra calcarea, nero in superficie, grigio in sezione, marrone scuro internamente. Sett.VI/IX, US54. 2 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molta pietra calcarea, di colore nero in superficie, grigio in sezione e rosso internamente. Sett.VI/IX, US54. 3 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio lento? con visibili segni di unione dell argilla con quarzite ed altro materiale sassoso. Di colore marrone chiaro in superficie, nero all interno e in sezione. Sett.IV, US68. 4 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio con l aggiunta di pietra calcarea, esternamente ed internamente di colore nero, in sezione marrone scuro. Sett.IV, US68. 5 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio?, di fattura grezza con l aggiunta di quarzite e pietra calcarea. Esternamente ed internamente di colore marrone, dal chiaro allo scuro, nero in sezione. Sett.V, US83. 6 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di pietra calcarea, di colore nero. Sett.V/VI, US83. 7 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di quarzite minuta, di colore nero - grigio. Sett.VIII, US83, sotto US Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con l aggiunta di sabbia e quarzite, internamente ed esternamente di colore nero, in sezione grigio. Sett.V/VI, US

110 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 9 Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con un po di sabbia, di colore grigio scuro. Sett.VII, US Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce con molta pietra calcarea minuta, in superficie di colore grigio scuro nero, in sezione ed internamente marrone chiaro. Sett.IV, US Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio veloce, in superficie di colore nero, in sezione grigio e internamente rosso. Sett.VI/IX, US Frammento di recipiente prodotto al tornio da vasaio con l aggiunta di quarzite grossolana. In superficie di colore marrone scuro, in sezione rosso marrone, internamente rosso. Sett.I, US8a. 110

111 Tabla 1 - Lonci tipa principij Tabella 1 - Olle di tipo principia

112 Tabla 2 - Lonci tipa principij Tabella 2 - Olle di tipo principia

113 Tabla 3 - Lonci tipa principij Tabella 3 - Olle di tipo principia

114 Tabla 4 - Lonci i tanjur tipa principij Tabella 4 - Olle e piatto di tipo principia

115 Tabla 5 - Tanjuri tipa principij Tabella 5 - Piatti di tipo principia

116 Tabla 6 - Ostala gruba keramika Tabella 6 - Altra ceramica grezza

117 Tabla 7 - Fotografije ulomaka keramike tipa principij Tabella 7 - Fotografie di cocci di ceramica di tipo principia

118 Tabla 8 - Fotografije ostalih tipova ulomaka Tabella 8 - Fotografie di altri tipi di frammenti

119

120

121 AMFORE ANFORE Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

122

123 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA AMFORE ANFORE Velik postotak antičkih keramičkih nalaza pronađenih unutar riječkog principija pripada različitim dijelovima amfora. Amfore su najpoznatije antičke posude, uglavnom namijenjene brodskom transportu. Korištene su tijekom svih razdoblja antičke civilizacije, pa tako i u kasnoj antici. Mnogobrojnost ovakvih nalaza unutar kompleksa rimskog vojnog zapovjedništva pomalo iznenađuje, jer nemamo podataka da su dijelovi principija korišteni kao skladište namirnica. Većina pronađenih ostataka amfora pripada kasnoantičkome razdoblju. Gotovo svi potječu iz 3. i 4. st., kao i ostali nalazi s ovog lokaliteta. Upravo ovakva datacija potvrđuje da su pronađene amfore korištene za svoju izvornu namjenu, odnosno za pohranjivanje i prijevoz prehrambenih namirnica, a ne u neke sekundarne svrhe kao što su građevinarstvo, pogrebni obredi i slično. Gotovo svi ulomci amfora pronađeni su unutar naplavinskih slojeva 83 i 86 na području otvorenog dvorišta. Taj podatak sugerira da su se amfore čuvale u nekoj od prostorija što su okruživale dvorište ili na sjevernoj, povišenoj strani principija. Svega nekoliko ulomaka, koji pripadaju dvjema amforama, pronađeno je u prostoriji 2, na zapadnoj strani kompleksa. Ulomci su pronađeni u paljevinskom sloju 33 koji odgovara vremenu kada je principij uništen, pa je to najvjerojatnije i bio njihov izvorni položaj. Prema podrijetlu, pronađene se amfore mogu podijeliti u dvije veće skupine. Prvu skupinu čine amfore podrijetlom iz sjeverne Afrike, a drugu one proizvedene na području današnjeg Portugala (Lusitania) i španjolske pokrajine Betike (Baetica). Manji broj obrađenih ulomaka Un gran numero di reperti antichi emersi nel sito fiumano dei principia appartiene a vari pezzi di anfore. Sono i recipienti più comuni dell antichità destinati prevalentemente al trasporto marittimo. Furono usate durante tutti i periodi della civiltà antica e perciò anche in epoca tardoantica. Ci meraviglia un po la grande quantità di reperti di questo tipo ritrovati all interno del complesso militare del quartiere generale romano, perché non ci è noto che alcune parti dei principia venissero usate come magazzini di derrate alimentari. La maggior parte dei reperti di anfore appartiene al periodo tardoantico. Quasi tutti risalgono dai secoli III e IV, com è anche per gli altri reperti emersi nel sito. Ed è proprio questo dato sull epoca di appartenenza che ci conferma che venissero usate per la loro destinazione originale, ovvero per la custodia e il trasporto di generi alimentari e non per finalità secondarie quali lavori edili, cerimonie funebri o altro. Quasi tutti i frammenti di anfore sono stati ritrovati negli strati alluvionali 83 e 86 dell area del cortile aperto. È un dato che ci suggerisce che le anfore venivano custodite in qualche vano che circondava il cortile oppure nella parte settentrionale, quella rialzata, dei principia. Solo alcuni frammenti, appartenenti a due anfore, sono emersi nel vano 2, nel settore occidentale del complesso. I cocci sono stati ritrovati nello strato incendiato 33 che corrisponde al periodo di distruzione dei principia e perciò si suppone che tale fosse la loro posizione originaria. Osservandone la provenienza, le anfore ritrovate possono venir suddivise in due gruppi maggiori. Il primo è costituito da anfore provenienti dall Africa settentrionale, il secondo da manufatti dell attuale Portogallo (Lusitania) e della regione spagnola di Betica (Baetica). Un numero minore di frammenti proviene da altre aree e più 123

124 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO potječe i iz drugih krajeva, konkretno s područja sjeverne i srednje Italije, te s Bliskog istoka. Većina tipološki odredivih amfora služila je za čuvanje i prenošenje prehrambenih namirnica, prije svega ribljih prerađevina i ulja, a tek u manjoj mjeri za transport vina. Ovaj podatak navodi na zaključak da je negdje unutar kompleksa principija postojalo i skladište za hranu namijenjenu vojnicima. Dodamo li tomu kako gotovo svi keramički ulomci grublje izrade pripadaju tanjurima (Soldatenteller) i loncima, može se pretpostaviti da su se u istomu prostoru služili obroci. precisamente dall Italia settentrionale e centrale e dal Vicino Oriente. La maggior parte delle anfore tipologicamente definibili serviva per l immagazzinaggio e il trasporto di generi alimentari, innanzitutto di prodotti a base di pesce e di olio e solo in piccola parte venivano usate nel trasporto del vino. È un dato che ci fa supporre che all interno del complesso dei principia esisteva un magazzino per la custodia delle derrate per i militari. Se poi consideriamo che quasi tutti i cocci in ceramica di fattura grezza appartengono a piatti (Soldatenteller) e a olle, si può concludere che nello stesso spazio venissero anche serviti i pasti. Ulomak amfore tipa Africana IIa (T1-1). Frammento di anfora di tipo Africana IIa (T1-1). Amfore afričkog podrijetla Najzastupljenije amfore na istočnom Sredozemlju u vremenu od 3. do 5. st. jesu one afričkog podrijetla. Njihova široka rasprostranjenost posljedica je intenzivna izvoza poljoprivrednih proizvoda ovog područja. Dva su glavna središte za proizvodnju bili Byzacenum, današnji Tunis, i Tripolitania, današnja Libija. Osim ulja i maslina, odande su se izvozile i riblje prerađevine, ali i keramičko posuđe. Potvrđeno je naime da se ondje u blizini centara za obradu maslina obrađivala i keramika, odnosno da su postojale i keramičarske radionice. Amfore iz ovih provincija karakteristične su uglavnom po svome cilindričnome tijelu u raznim izvedbama (CARAVALE, TOFFELETTI, 1997, 140; JURIŠIĆ, 2000, 57). Anfore di provenienza africana Le anfore più comuni nel Mediterraneo orientale dal III al V sec. erano quelle di produzione africana. La loro massiccia presenza era il risultato dell intensa esportazione di prodotti agricoli di questo territorio. Due sono i centri principali di produzione: Byzacenum, l attuale Tunisia e Tripolitania, l odierna Libia. Accanto all olio e alle olive, da tale territorio si esportavano prodotti a base di pesce, ma anche il vasellame in ceramica. È stato comprovato infatti che accanto ai centri di lavorazione delle olive c erano le officine ceramiche. Le anfore provenienti da queste province sono caratteristiche per il corpo cilindrico delle varie forme prodotte (CARAVALE, TOFFE- LETTI, 1997, 140; JURIŠIĆ, 2000, 57). Lo stesso fatto che le anfore africane dominassero lungo il litorale adriatico orientale non ci fa meravigliare la loro massiccia presenza tra i reperti dei principia: ne sono state ritrovate anche in numerosissimi siti marini dell Adriatico, come ad esempio a Povile, Vrbovska, Vela Garška, Sobra, Lastovo (MATEJČIĆ, 1976, ; JURIŠIĆ, 2000, 57), e in siti terrestri, come a Narona, Salona e nel Palazzo di Diocleziano (GLICKSMAN, 2005, ). Le anfore avevano anche una funzione secondaria, perché venivano usate nei riti funebri. Durante il IV secolo in tutto l Impero presero piede le sepolture nelle anfore, che proseguirono fino al VI sec., ma prevalentemente tra la popolazione 124

125 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Upravo zbog dominacije afričkih amfora na području istočne jadranske obale, njihova velika zastupljenost među nalazima s principija ne iznenađuje. Afričke amfore pronađene su i na mnogim podvodnim arheološkim nalazištima Jadrana, kao npr. u Povilama, Vrbovskoj, Veloj Garškoj, Sobri, Lastovu (MATEJČIĆ, 1976, ; JURIŠIĆ, 2000, 57), ali i na nalazištima na kopnu, npr. u Naroni, Saloni ili Dioklecijanovoj palači (GLICKSMAN, 2005, ). Amfore su imale i sekundarnu funkciju, jer su se upotrebljavale i u pogrebnim obredima. Pokopi u amforama postali su tijekom 4.st. popularni diljem Carstva i trajali su sve do 6.st., a prakticiralo ih je uglavnom siromašnije pučanstvo. U Hrvatskoj je takva tradicija poznata s nekropole Kapljuč kraj Salone (GLIKCSMAN, 2006, 204), na tri lokacije u Splitu (CAMBI, 2007, ), u Naroni (GLIKCSMAN, 2006, 2004), ali i mnogo bliže, u Baški na otoku Krku (BEKIĆ, VIŠNJIĆ, 2007) i na nekropoli Kortil u samoj Rijeci (BLEČIĆ, 2001, 107). Ulomci sjevernoafričkih amfora pronađeni tijekom istraživanja principija uglavnom pripadaju skupini iz antičke Byzace, što je i logično s obzirom na činjenicu da su na području Jadrana one mnogo zastupljenije od tripolitanskih. Tijekom vremena, pojavljuju se razni razvojni tipovi ovih amfora. Podosta ih je nađeno i među riječkim nalazima. Najstariji ulomci pripadaju amforama tipa Africana II (Africana grande). Ovakve amfore proizvodile su se početkom 2. st. i dalje sve do početka 5. st. Služile su najčešće za prijevoz maslina i ribljeg garuma, a u njihovu je razvoju poznato nekoliko podtipova. Kako im i samo ime govori, riječ je o velikim amforama, visokima do 110 cm. Imaju cilindrično, izduženo tijelo, kratak vrat i male ručke (CARAVALE, TOFFELETTI, 1997, 144; BONIFAY, 2004, 111). Ulomak amfore zadebljana oboda s vratom koji se širi prema ramenima i ručkama D-presjeka (T1-1) pripada amforama tipa Africana IIa. To je najstariji primjerak iz ove skupine amfora, a datira iz razdoblja od sredine 2. do sredine 3. st. meno abbiente. In Croazia ci è nota tale prassi grazie alla necropoli di Kapljuč accanto a Salona (GLIKC- SMAN, 2006, 204), in tre siti di Spalato (CAMBI, 2007, ), a Narona (GLIKCSMAN, 2006, 2004), ma anche molto più vicino a noi, a Bescanuova (Baška), sull isola di Veglia (Krk) (BEKIĆ, VIŠNJIĆ, 2007) e nella necropoli di Kortil, situata nella stessa Fiume (BLEČIĆ, 2001, 107). I frammenti di anfore nordafricane rinvenuti durante le ricerche nei principia appartengono prevalentemente al gruppo dell antico Byzaceno, aspetto questo logico considerato il fatto che lungo l intero Adriatico sono maggiormente presenti di quelle tripolitane. Durante gli anni comparvero vari tipi di tali anfore. Molti sono stati ritrovati anche nel sito fiumano. I frammenti più antichi appartengono ad anfore di tipo Africana II (Africana grande), che venivano prodotte dall inizio del II sec. fino all inizio del V sec. Servivano soprattutto per il trasporto di olive e di garum di pesce, e durante gli anni del loro sviluppo se ne conoscono vari subtipi. Com è già illustrato dal nome stesso, si tratta di anfore grandi, alte fino a 110 cm. Hanno un corpo cilindrico, allungato, un collo corto e piccole anse (CA- RAVALE, TOFFELETTI, 1997, 144; BONIFAY, 2004, 111). Un frammento di anfora dall orlo ingrossato con collo che si espande verso le spalle e anse a sezione a D (T1-1) appartiene alle anfore di tipo Africana IIa. È l esemplare più vecchio di questo gruppo di anfore, appartenente al periodo compreso tra la metà del II e la metà del III sec. Un frammento di anfora dall orlo ingrossato (T1-2) appartiene al subtipo IIb (Type 23) di queste anfore. È stato ritrovato nello strato incendiato 33, all interno del vano 2. Anche il frammento T1-3 appartiene al presente gruppo. Si tratta di subtipi di anfore prodotti a partire dalla seconda metà del II sec. che rimangono in uso fino alla fine del III sec. Ulomak amfore tipa Africana IIb (T1-2). Frammento di anfora di tipo Africana IIb (T1-2). Ulomak amfore Africana IIb, Pseudo-tripolitane (T1-4). Frammento di anfora Africana IIb, Pseudo-tripolitana (T1-4). 125

126 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomak amfore tipa Africana IIIa (T2-4). Frammento di anfora di tipo Africana IIIa (T2-4). 126 Ulomak amfore zadebljana oboda (T1-2) pripada podtipu IIb (Type 23) ovih amfora. Pronađen je u paljevinskom sloju 33 unutar prostorije 2. Istoj skupini pripada i ulomak T1-3. Ovaj podtip počinje se proizvoditi sredinom 2. st. i ostaje u uporabi do kraja 3 st. Skupini sličnih amfora, ali profilirana oboda, odnosno podtipu IIb (Type 24 ili pseudo-tripolitane) pripadaju tri ulomka (T1-4, T1-5, T1-6). Iako ulomak T1-4 nema karakterističan obod, potvrda da pripada ovoj skupini jest gotovo identičan primjerak s nalazišta Hencir Mbarek (BONIFAY, 2004, 110, fig 59-10). Sljedeći stupanj razvoja jest tip IIc. Pronađena su dva ulomka tog tipa, T2-1 i T2-2. Osnovna karakteristika po kojoj ovaj tip razlikujemo od ostalih iz ove skupine jest zadebljan obod D- presjeka, kakav imaju i spomenuta dva primjerka. Posljednji ulomak iz ove skupine, specifičan po nenaglašenu obodu (T2-3), najvjerojatnije pripada posljednjoj razvojnoj etapi, odnosno podtipu IId. Proizvodnja i distribucija toga tipa mogu se uglavnom pripisati drugoj polovici 3. i 4. st. Mnogo pronađenih ulomaka pripada drugoj velikoj skupini bizacenskih amfora, poznatoj pod imenom Africaine III (Keay xxv). I ova skupina u svom razvoju poznaje nekoliko podtipova. Amfore ovog tipa najčešće su služile prijevozu ribljih prerađevina, a vjerojatno su korištene i za prijevoz ulja. Počinju se proizvoditi krajem 3. st. i u uporabi ostaju do polovice 5. st. Svi primjeri ovih amfora izvana imaju prepoznatljiv svijetao premaz. Karakterizira ih izduženo cilindrično tijelo, dug vrat koji se širi prema ramenima s ručkama te obodi u mnogobrojnim varijantama. Najstarijem podtipu Africaine IIIa (Keay XXV, 1) pripadaju ulomci T2-4, T2-5, T2-6, T2-7, T3-1, T3-2. Primjeri T2-4, T2-5, T2-6, T2-7, Ad un gruppo simile di anfore, ma con l orlo svasato, ovvero al subtipo IIb (Type 24 oppure pseudo-tripolitane) appartengono tre frammenti (T1-4, T1-5, T1-6). Nonostante il fatto che il coccio T1-4 non ha l orlo tipico di questo tipo di anfore, la conferma sul fatto che appartenga al gruppo in questione ci viene data da un reperto quasi identico emerso nel sito di Hencir Mbarek (BONIFAY, 2004, 110, fig 59-10). Il grado di sviluppo successivo è rappresentato dal tipo IIc. Sono due i frammenti che appartengono ad esso, T2-1 e T2-2. La caratteristica fondamentale che lo differenzia dagli altri esemplari è l orlo ingrossato a sezione a D, comune ai due esemplari nominati in precedenza. L ultimo reperto del gruppo trattato, specifico per orlo poco ingrossato (T2-3), appartiene probabilmente all ultimo livello di sviluppo, ovvero al subtipo IId, la cui produzione e distribuzione generalmente può attribuirsi alla seconda metà del III sec. e al IV sec. Molti dei reperti rinvenuti appartengono al secondo grande gruppo delle anfore dell area della Byzacena, note con il nome di Africaine III (Keay xxv). Col passare del tempo, anche questo gruppo sviluppa alcune varianti. Sono anfore che venivano usate soprattutto per i prodotti a base di pesce e probabilmente anche per il trasporto dell olio. Nascono verso la fine del III sec. e rimangono in uso fino alla metà del V sec. Tutti gli esemplari appartenenti al presente tipo sul lato esterno sono ricoperti di uno smalto chiaro ben riconoscibile. Hanno un corpo cilindrico allungato, un lungo collo che si estende nel raccordo con la spalla ed anse e numerose varianti degli orli. I seguenti frammenti appartengono alla variante più vecchia Africaine IIIa (Keay XXV, 1): T2-4, T2-5, T2-6, T2-7, T3-1, T3-2. Gli esemplari T2-4, T2-5, T2-6, T2-7, T3-1 hanno un orlo lievemente espanso, leggermente ingrossato, non profilato, mentre l esemplare T3-2 è ulteriormente profilato sulla parte superiore dell orlo. Un altro tipo di anfore creatosi durante gli anni di sviluppo è quello contrassegnato come IIIb (Keay XXV, 3). Sono di caratteristiche simili a quelle descritte sopra, ma hanno l orlo estroflesso. A questo tipo di anfore appartengono i frammen-

127 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA T3-1 imaju blago izvučene, neprofilirane, tek lagano zadebljane obode, dok je primjer T3-2 dodatno profiliran na gornjem dijelu oboda. Drugi tip u razvojnoj liniji jesu amfore tipa IIIb (Keay XXV, 3). Posjeduju većinu prethodno opisanih karakteristika, no obod im postaje izvijen. U ovaj tip amfora ubrajamo ulomke T3-3, T3-4, T3-5 i T3-6. Njihovu proizvodnju možemo pratiti tijekom 4. i početkom 5. st. Posljednjoj razvojnoj fazi IIIc (Keay XXV, 2) pripadaju ulomci T3-7, T3-8 i T3-9. Za razliku od prethodnih tipova, tijelo ovih amfora je suženo. Ono prelazi u izdužen vrat s kratkim ručkama, te vrlo izvijenim obodom. Njihova proizvodnja započinje u drugoj polovici 4. i traje tijekom 5. st. Amfore iste tradicije i proizvedene u približno isto vrijeme jesu tzv. Spatheion amfore. Nešto su manje od gore opisanih, zadebljanih su, lagano izvijenih oboda, te vretenasta izdužena tijela. Ovom tipu pripada samo ulomak T4-1. Vjerojatno je i primjer T4-2 podrijetlom iz Tunisa i pripada tipu Keay XXVII b amfora. One su služile za prijevoz ulja, a proizvodile su se od početka 4. st. do sredine 6. st. To su amfore izdužena cilindrična tijela, duga vrata s ručkama i nenaglašena oboda. Kako je ranije spomenuto, drugo važno središte za proizvodnju maslinovog ulja u Africi bilo je područje Tripolitanie. Proizvodnju ulja na tom je području pratila i izrada amfora. One su velike i kratka vrata, a na osnovi razlika u izgledu oboda, vrata i ručki izdvajaju se tri tipa Tripolitana I, II, i III. Na principiju je pronađen ulomak najmlađeg tipa, Tripolitana III. Obod mu je lagano zadebljan, izvijen i profiliran pri vrhu (T4-3). Ove su se amfore proizvodile tijekom 3. i 4. st. i izvozile ponajprije u Rim, ali i na druga područja Sredozemlja. Pronađen je i ulomak oboda amfore tipa Dressel 30 (T4-4). Čini se da su se jedino ove amfore proizvodile na području današnjeg Alžira. U njima se prevozilo vino i mogu se pronaći uz obale Sredozemnog mora. Srcolika su tijela, ti T3-3, T3-4, T3-5 e T3-6. Possiamo seguirne la produzione durante il IV secolo e all inizio del V sec. All ultima fase di sviluppo, la IIIc (Keay XXV, 2), appartengono i cocci T3-7, T3-8 e T3-9. A differenza di quelli descritti sopra, queste anfore hanno il corpo più stretto che si trasforma in collo allungato dalle anse corte e un orlo accentuatamente espanso. La loro produzione inizia nella seconda metà del IV sec. e continua durante l intero V sec. Anfore di identica tradizione, prodotte generalmente nello stesso periodo di tempo sono le cosiddette anfore Spatheion. Sono un po più piccole di quelle analizzate prima, hanno l orlo ingrossato e leggermente espanso e un corpo affusolato e allungato. A questo tipo di anfora appartiene solo il frammento T4-1. È probabile che anche l esemplare T4-2 di origine tunisina appartenga al tipo Keay XXVII b. Venivano usate per il trasporto dell olio. Nacquero all inizio del IV sec. e perdurarono fino alla metà del VI sec. Hanno un corpo allungato, cilindrico, un collo lungo con anse e l orlo non ingrossato. Ulomak oboda amfore tipa Africana IIIb (T3-3). Frammento di orlo di anfora di tipo Africana IIIb (T3-3). Ulomak Spatheion amfore (T4-1). Frammento di anfora Spatheion (T4-1). 127

128 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomak amfore tipa Tripolitana III (T4-3). Frammento di anfora di tipo Tripolitana III (T4-3). Dno amfore s natpisom (T5-3). Fondo di anfora con iscrizione (T5-3). kratka vrata i ravna dna, a proizvodile su se od kraja 2. st. do kraja 3. st. Moguće je da istom tipu amfore pripada i drugi ulomak slična izgleda (T4-5), iako je teksturom posve različit. Afričkim amforama pripada i velik broj pronađenih dna. Zahvaljujući izgledu i teksturi ona im se mogu pripisati sa sigurnošću, no teško je pobliže odrediti kojem tipu konkretno pripadaju. Tako, samo za dna T5-1 i T5-2 možemo pretpostaviti da pripadaju tipu IIIc, dok za dna T5-3, T5-4, T5-5, T5-6, T5-7, T5-8 ne možemo biti sigurni. Osobito je zanimljivo dno T5-3 na kojem nalazimo urezano preokrenuto slovo R s apostrofom. Slični grafiti s dna sjevernoafričkih amfora poznati su i s drugih primjeraka (KEAY, 1984, 387), a jedan je takav primjer pripisan radionici Sidi Zahruni iz Nabuela (BONIFAY, 2004, 37) Com è già stato detto prima, un secondo centro produttivo di olio d oliva molto importante nell Africa era l area della Tripolitania. Parallelamente alla produzione di olio, in loco c erano anche le officine di anfore, che in questo caso sono grandi, con collo corto e a seconda dell orlo, del collo e delle anse, ne distinguiamo tre tipi diversi: Tripolitana I, II, e III. Nell area dei principia è stato ritrovato un frammento della variante più recente, Tripolitana III. Ha l orlo leggermente ingrossato, espanso e profilato in cima (T4-3). Venivano prodotte nei secoli III e IV ed esportate prevalentemente a Roma e in altre parti del Mediterraneo. È stato ritrovato anche un frammento di anfora di tipo Dressel 30 (T4-4). Sembrerebbe che solamente questo tipo di anfora venisse prodotto nell area dell attuale Algeria. Veniva usato per il trasporto del vino e lo ritroviamo lungo le coste del Mediterraneo. Queste anfore hanno il corpo piriforme, il collo corto e il fondo piatto ed erano in auge dalla fine del II sec. alla fine del III. È molto probabile che allo stesso tipo di anfore appartenga anche l altro frammento dall aspetto simile (T4-5), ma di completamente diversa struttura. Appartengono alle anfore africane anche numerosi frammenti di fondo. Grazie all aspetto e alla struttura del materiale, siamo stati in grado di stabilirne l appartenenza con certezza, pur essendo abbastanza complicato definirne concretamente l esatto tipo al quale appartengono. Solamente per i cocci di fondo T5-1 e T5-2 possiamo supporre che appartengano al tipo IIIc, mentre non siamo altrettanto sicuri per i fondi T5-3, T5-4, T5-5, T5-6, T5-7, T5-8. È di grande interesse il fondo T5-3 sul quale è incisa una lettera R apostrofata capovolta. Un graffito simile sul fondo di un anfora nordafricana è già noto in altri esemplari (KEAY, 1984, 387), e uno simile è stato fatto risalire all officina Sidi Zahruni di Nabuel (BONIFAY, 2004, 37). 128

129 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Ulomak amfore tipa Dressel 20 (T6-1). Frammento di anfora di tipo Dressel 20 (T6-1). Hispanske amfore Tradicionalna proizvodnja amfora u zapadnim provincijama tijekom kasne antike gotovo u potpunosti zamire. Jedino Hispanija nastavlja proizvoditi i izvoziti prehrambene proizvode u amforama. Betika, čije su amfore najzastupljenije na istočnom Sredozemlju, u središnjoj Europi i na obalama Afrike u razdoblju ranoga Carstva, ostaje središtem za proizvodnju maslinovog ulja i u idućem periodu. Krajem drugog stoljeća, proizvodnja je doduše smanjena, što je najvjerojatnije uvjetovano povećanjem proizvodnje ulja u Africi, no nije zamrla. Glavni centri bili su smješteni oko Seville i Cordobe. Ulje se izvozilo u amforama loptasta tijela, kratka vrata i naglašena oboda, poznatima pod imenom Dressel 20. Od 3. st. amfore ovog tipa razvijaju se u nešto manju varijantu sličnih stilskih karakteristika, poznatu pod imenom Dressel 23 (BELTRAN LORIS, 1970, ; CARAVALE, TOFFELETTI, 1997, 120; JURIŠIĆ, 2000, 56). Ovoj skupini amfora pripadaju dva ulomka oboda pronađena na principiju (T6-1, T6-2). Prema veličini oboda, vjerojatno pripadaju tipu Dressel Anfore ispaniche La produzione tradizionale di anfore in epoca tardoantica nelle province occidentali scomparve quasi completamente. Solo la Spagna proseguì a produrre e ad esportare alimenti in anfore. Betica, le cui anfore erano presenti prevalentemente nei paesi del Mediterraneo orientale, in Europa centrale e lungo le coste dell Africa durante la prima età imperiale, mantiene il suo ruolo di centro di produzione di olio d oliva anche nel periodo seguente. Verso la fine del II secolo, la produzione venne ridotta, il che potè esser causato dall incremento della produzione di olio in Africa, ma comunque non morì. I centri di produzione maggiore erano le regioni di Sevilla e di Cordoba. L olio si esportava in anfore dal corpo globulare, con collo corto e orlo ingrossato, note come tipo di Dressel 20. Dal III secolo in poi le anfore di questo tipo vengono prodotte in una variante un po più piccola, con caratteristiche stilistiche molto simili conosciute con il nome di Dressel 23 (BELTRAN LORIS, 1970, ; CARAVALE, TOFFELETTI, 1997, 120; JURIŠIĆ, 2000, 56). A questo gruppo di anfore appartengono due frammenti di orlo ritrovati nell area dei principia Ulomak oboda amfore tipa Almagro 51 A-B (T6-4). Frammento di orlo di anfora di tipo Almagro 51 A-B (T6-4). 129

130 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 20, pa ih možemo datirati u kraj 3. st. ili najkasnije na početak 4. st. (PEACOCK, WILLI- AMS, 1986, 137). Na Jadranu postoje tek dva važnija nalazišta ovih amfora, Špinut i Trstenik kraj Splita. Pojedinačni primjerci pronađeni su u Fažani, Krnici, Svetom Ivanu na Pučini, Stipanskoj i na otoku Žutu. Istočna jadranska obala bila je najistočnija točka u distribuciji ovih amfora (CAMBI, 1976; JURIŠIĆ, 2000, 22; BA- BIN, 2007, ). (T6-1, T6-2). Considerate le dimensioni dell orlo, si trattava probabilmente di tipo Dressel 20, il che ci permette di datarle fine III sec. o al massimo inizio IV sec. (PEACOCK, WILLIAMS, 1986, 137). Nell Adriatico sono solamente due i siti importanti in cui sono state ritrovate anfore di questa fattura: si tratta di Špinut e di Trstenik in provincia di Spalato. Singoli esemplari sono stati rinvenuti a Fasana, a Carnizza, a Sveti Ivan na Pučini, Stipanska e nell isola di Žut. Il versante orientale dell Adriatico era il punto più ad est della distribuzione di queste anfore (CAMBI, 1976; JURIŠIĆ, 2000, 22; BABIN, 2007, ). Ulomak hispanske amfore (T7-1). Frammento di anfora ispanica (T7-1). 130 Iz Betike su se izvozile i riblje prerađevine s područja između Malage i Cadiza. Njihova distribucija u odgovarajućim tipovima amfora prestaje tijekom drugog stoljeća, što se ne poklapa s vremenom djelovanja tarsatičkog principija. Ovdje su ipak spomenute, jer jedan od pronađenih ulomaka svojim karakteristikama odgovara tipu Pompei VII (T6-3), amfori trbušasta tijela, najširoj u donjem dijelu trbuha, dugih nožica i izvijena oboda, kakva se ondje proizvodila u 1. i 2. st. (CARAVALE, TOFFELETTI, 1997, 129). Dalla regione di Betica venivano esportati anche prodotti a base di pesce provenienti dall area compresa tra Malaga e Cadiz. Il loro commercio nei corrispettivi tipi di anfora cessò durante il secolo II, il che non combacia con l epoca in cui fu in uso il complesso tarsatico dei principia. Ne facciamo menzione in questa sede perché uno dei frammenti ritrovati per caratteristiche corrisponde al tipo Pompei VII (T6-3), ovvero ad un anfora con corpo panciuto, con il punto più largo sulla parte bassa del corpo, alto puntale e l orlo espanso, tipica dell area in oggetto nel I e II secolo (CARAVALE, TOFFELETTI, 1997, 129). Il secondo centro per importanza della Spagna tardoantica era la regione della Lusitania che corrisponde al territorio dell odierno Portogallo. A partire dalla fine del II secolo, la regione, assieme alla Mauritania, divenne la prima esportatrice di prodotti di pesce dell intero Impero (CARAVA- LE, TOFFELETTI, 1997, 122). Due frammenti di orlo (T6-4 e T6-5) appartengono ad anfore provenienti dalla suddetta regione e più precisamente al tipo Almagro 51 A-B (Keay XIX, Beltran 52, Lusitana III). Il loro corpo ha il punto più largo all altezza della spalla, il collo corto e l orlo profilato. La loro produzione iniziò verso la fine del III sec. e proseguì fino alla metà del V sec. Le ritroviamo lungo tutto il Mediterraneo ed erano probabilmente destinate al trasporto di pesce e di suoi derivati (BELTRAN LORIS, 1970, ; CARAVALE, TOFELETTI, 1997, 137). Non ci è noto che esempi di tali anfore siano stati ritrovati anche nell Alto Adriatico, almeno non in quantità significative.

131 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Drugo važno središte kasnoantičke Hispanije bilo je područje Luzitanije, odnosno područje današnjeg Portugala. Od kraja 2. st. ova regija, uz Mauretaniju, postaje glavnim izvoznikom ribljih prerađevina u Carstvu (CARAVALE, TO- FFELETTI, 1997, 122). Dva ulomka oboda (T6-4 i T6-5) pripadaju amforama s tog područja, i to tipu Almagro 51 A-B (Keay XIX, Beltran 52, Lusitana III). Tijelo im je najšire u visini ramena, vrat kratak, a obod profiliran. Proizvodile su se od kraja 3. do sredine 5. st. Mogu se pronaći duž obala cijelog Sredozemlja, a najvjerojatnije su služile upravo za prijevoz ribljih prerađevina (BELTRAN LORIS, 1970, ; CARAVALE, TOFELETTI, 1997, 137). Za sada nije poznato da su primjerci ovih amfora pronađeni i na sjevernojadranskom području, barem ne u većim količinama. Još dva ulomka (T6-6 i T7-1), za koja ne možemo sa sigurnošću reći kojemu su tipu amfora pripadala, zbog svojih karakteristika najvjerojatnije pripadaju skupini hispanskih proizvoda. Altri due frammenti (T6-6 e T7-1), per i quali non siamo in grado di sostenere con certezza a quale tipo di anfora appartengano, viste le loro caratteristiche potremmo suggerire che rientrino comunque nel gruppo delle anfore ispaniche. Anfore di altre aree di provenienza Accanto ai gruppi maggiori di anfore descritti nel presente capitolo, sono stati ritrovati anche dei prodotti pervenuti nei principia da territori oggi appartenenti all Italia settentrionale e al Vicino Oriente. Le anfore usate per il trasporto di vino prodotto nel nord d Italia in paesi orientali erano note con il nome di Portorecanati (anfore con apertura ad imbuto). Hanno un collo specifico, alto ed espanso fino a diventare apertura senza bordo, anse corte e corpo ovulare. L orlo di un anfora di questo tipo, unitamente a frammenti di ansa, è stato ritrovato nello strato incendiato del vano 2 (T7-2). Questo tipo di anfora venne prodotto dal I al IV sec. Nell Adriatico le ritroviamo nel naufragio Ulomak Portorecanati amfore (T7-2). Frammento di anfora Portorecanati (T7-2). Amfore iz drugih područja Osim gore opisanih većih skupina amfora, pronađeni su i proizvodi koji su u principij dospjeli s područja današnje sjeverne Italije i s Bliskog istoka. Amfore korištene za prijevoz sjevernoitalskog vina na istok poznate su pod imenom Portorecanati (amfore ljevkastog otvora). Imaju specifičan, visoko izvijen vrat produžen u otvor bez ruba, kratke ručke i jajoliko tijelo. Obod ovakve amfore, zajedno s dijelovima ručki, pronađen je u sloju paljevine u prostoriji 2 (T7-2). Ove su se amfore proizvodile od 1. pa sve do 4. st. Na Jadranu ih pronalazimo u brodolomu kod Školjića u blizini Unija, a ulomke u Verigama na Brijunima, kao i na nekim kontinentalnim nalazištima, pogotovo u Istri. A. Starac ih je povezala s razvojem amfora tipa Dresseel 6B (STARAC, 1995, ; JURIŠIĆ, 2000, 21-22; VIDRIH PERKO, 2000, 428). 131

132 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO presso Školjić, nelle vicinanze dell isola di Unije, alcuni frammenti a Valcatena (Verige) delle isole di Brioni e in altri siti continentali, soprattutto in Istria. A. Starac le collega alle varianti di anfore di tipo Dresseel 6B (STARAC, 1995, ; JURIŠIĆ, 2000, 21-22; VIDRIH PERKO, 2000, 428). Ručkica amfore tipa Late Roman 4 (T8-2). Piccola ansa di anfora tipo Late Roman 4 (T8-2). Un secondo reperto ricollegabile al territorio italico è un frammento di ansetta bifide (T8-1) appartenente ad un anfora di tipo Dressel 2-4 nella variante che veniva prodotta nell Italia centrale. Oltre alle ansette bifidi, queste sono caratterizzate da un corpo affusolato che si allarga in concomitanza delle spalle ben ingrossate, dal lungo collo cilindrico e dall orlo ingrossato ad anello. Venivano prodotte tra il I sec. a.c. e il I sec. d.c.. Il nostro è perciò uno dei rari frammenti che non appartengono all epoca tardoantica e che non interessano il periodo in cui era operativo il complesso dei principia (CARAVALE, TOF- FOLETI, 1997, 107). Visto che il frammento è emerso da uno strato superficiale, è probabile che sia arrivato nell area successivamente. Drugi nalaz koji se može povezati s italskim područjem jest ulomak bifidne ručkice (T8-1) koja pripada amfori tipa Dressel 2-4 kakve su se proizvodile u središnjoj Italiji. Osim bifidnih ručkica, karakterizira ih vretenasto tijelo koje se širi prema istaknutim ramenima, dug cilindričan vrat i prstenasto zadebljan obod. Njihova proizvodnja datira od 1. st. pr. Kr. do 1. st., pa su ustvari jedan od rijetkih ulomaka koji ne pripadaju kasnoantičkom razdoblju i ne podudaraju se s vremenom funkcioniranja principija (CA- RAVALE, TOFFOLETI, 1997, 107). Kako je ulomak pronađen u površinskom sloju, ovamo je vjerojatno dospio naknadno. L unico frammento ricollegabile alla fioritura della produzione nelle province del Vicino Oriente durante l epoca tardoantica è la piccola ansa T8-2. Quel che la rende diversa dalle rimanenti è la fattura con l aggiunta di molta pietra calcarea sbriciolata di grandi dimensioni e il colore rosso scuro che sulla parete esterna diventa grigio scuro. L ansa appartiene ad un anfora di tipo Late Roman 4, prodotta dal IV sec. al VI sec. nell area di Gaza, caratterizzata da un corpo allungato e cilindrico, con ornamento orizzontale sporadico a costole, fondo piatto e piccole anse sistemate sulle spalle. Erano anfore usate per il trasporto di vini di qualità prodotti nella regione (PEACOK, WILLIAMS, 1986, ; MAURINA, 1995, 244). Jedini ulomak koji se može povezati s procvatom proizvodnje u bliskoistočnim provincijama tijekom kasne antike jest ručkica T8-2. Ono po čemu se razlikuje od ostalih jest faktura s puno primjesa mrvljenog vapnenca većih dimenzija, te tamnocrvena boja koja na vanjskoj stijenci prelazi u tamnosivu. Ručka pripada amfori tipa Late Roman 4 koje su se proizvodile od 4. do 6. st. na području Gaze. Karakterizira ih izduženo 132

133 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA cilindrično tijelo s mjestimičnim vodoravnim rebrastim uzorkom, ravno dno, te kratke ručke na ramenima. Služile su za transport kvalitetnog vina koje se proizvodilo na tim prostorima (PE- ACOK, WILLIAMS, 1986, ; MAU- RINA, 1995, 244). Čepovi Da bi se očuvala kvaliteta proizvoda u amforama, one su morale biti začepljene na odgovarajući način. Poznato je više načina izrade takvih zatvarača, od čepova izrađenih od organskog materijala koji su uglavnom nestali, do keramičkih čepova, pravljenih različitim metodama. Čepovi su u grlo amfore obično bili učvršćivani voskom, glinom ili smolom (MAURINA, 1995, 248; LETE, 2005, 5-7). Pločasti keramički čepovi uglavnom su se izrađivali od gline u kalupima ili na lončarskom kolu. Mogli su također biti izrezani i od ulomaka stijenki samih amfora ili nekih drugih keramičkih posuda (LETE, 2005, 9). Pločasti čep s bradavičastom drškom T8-3 najvjerojatnije je izrađen na lončarskom kolu. Na sebi nema nikakvih znakova. Svi ostali pronađeni čepovi izrađeni su izrezivanjem posuda. Tako su čepovi T8-4, T8-5, T8-6 nastali izrezivanjem amfora, dok je čep T8-7 nastao izrezivanjem tegule. Zaključna razmatranja Sudeći prema pronađenim ulomcima, može se zaključiti da je većina prehrambenih namirnica namijenjenih rimskoj vojsci stacioniranoj u kasnoantičkoj Tarsatici dolazila s područja sjeverne Afrike. To i odgovara dosadašnjim saznanjima o trgovini na području provincije Dalmacije u kasnoantičkom razdoblju. Od 45 ovdje opisanih ulomaka, njih 35, odnosno 77,78 %, pripada afričkim amforama. Hispanskim amforama pripada 7 primjeraka, odnosno 15,56 %, onima s područja Italije 2 primjer- Tappi Per conservare intatta la qualità del prodotto trasportato nelle anfore, si doveva tapparle adeguatamente. Conosciamo varie tecniche di creazione di tappi, da quelli prodotti con materiali naturali, organici, che però sono scomparsi nella stragrande maggioranza dei casi, a quelli in ceramica, prodotti con varie metodologie. Solitamente li si fissava nel collo dell anfora con l ausilio di cera, argilla o resina (MAURINA, 1995, 248; LETE, 2005, 5-7). I tappi piatti di ceramica venivano prodotti solitamente con l argilla, modellata con degli appositi stampi o al tornio. A volte venivano creati tagliando e modellando pezzi di pareti di anfore o di altri vasi di ceramica (LETE, 2005, 9). Un tappo piatto con manico di forma tondeggiante T8-3 venne prodotto con molta probabilità al tornio da vasaio. Non ha alcun segno. I rimanenti tappi emersi durante gli scavi sono prodotti ricavati con il taglio di altri recipienti. I tappi T8-4, T8-5 e T8-6 sono resti di anfore, mentre il T8-7 è un pezzo di tegola. Osservazioni conclusive Dai frammenti ritrovati possiamo concludere che la maggior parte dei generi alimentari destinati all esercito romano stazionato nella Tarsatica tardoantica proveniva dall Africa settentrionale. Questo dato di fatto viene confermato anche da tutti i dati in nostro possesso in materia di commercio sul territorio della provincia di Dalmazia durante l epoca tardoantica. Dei 45 frammenti descritti in questa sede, 35 di essi, il che corrisponde al 77,78 %, appartengono ad anfore africane; 7 esemplari sono di anfore ispaniche - 15,56 %, mentre a quelle provenienti dall Italia appartengono 2 frammenti, rispettivamente il 4,44 % e all area del Vicino Oriente solo 1 frammento, ovvero il 2,22 %. Percentuali di tale tipo combaciano in gran misura con le statistiche concernenti le importazioni Čep s bradavičastom drškom (T8-3). Tappo con manico di forma tondeggiante (T8-3). 133

134 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO ka, odnosno 4,44 %, a bliskoistočnima svega 1 ulomak, odnosno 2,22 %. Ovakvi se postoci umnogome podudaraju sa statistikom o uvozu amfora u Akvileju. Iz te je statistike vidljivo da u 2. i 3. st. uz afričke amfore postoji još uvijek gotovo jednak broj amfora uvezenih s italskog i hispanskog područja. U razdoblju od 4. do 6. st. broj amfora uvezenih iz Afrike višestruko raste, broj hispanskih amfora stagnira, italske nestaju, a vrlo ih je malo s područja Bliskoga istoka (TASSAUX, 2004, 28-29). Čini se da je vojska koristila već postojeće trgovačke puteve, korištene i za nabavljanje namirnica namijenjenih civilnom pučanstvu. Takva je spoznaja i očekivana uzmemo li u obzir da je područje sjeverne Afrike bilo najveće proizvodno središte kasnoantičkog Carstva, te da je bilo najlakše iskoristiti već uhodane trgovačke rute. di anfore da Aquileia, grazie alle quali possiamo stabilire che nel II e nel III sec., accanto alle anfore di provenienza africana, c era quasi lo stesso numero di anfore importate dal suolo italico e da quello ispanico. Nel periodo compreso tra il IV e il VI sec., il numero di anfore importate dall Africa crebbe enormemente, quello relativo all importazione dalla Spagna subì un ristagno, mentre le anfore provenienti dall Italia scomparvero e quelle del Vicino Oriente sono rarissime (TASSAUX, 2004, 28-29). Risulta che l esercito sfruttasse le vie commerciali già esistenti, anche per l approvvigionamento di generi alimentari per la popolazione civile: è una circostanza attendibile, se consideriamo che il territorio nordafricano era il centro produttivo maggiore dell Impero tardoantico e che era molto più semplice seguire le rotte commerciali già ben note. Zastupljenost amfora na riječkom principiju prema podrijetlu. Presenza di anfore nel complesso fiumano dei principia, suddivise per provenienza. 78% Afričke amfore Anfore africane 16% Hispanske amfore Anfore ispaniche 4% Italske amfore Anfore italiche 2% Bliskoistočne amfore Anfore dal Vicino Oriente 134

135 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA KATALOG: TABLA 1 1. SEKTOR VIII, SJ 83. Promjer oboda 10,2 cm. Sačuvana visina 16,2 cm. Ulomak zadebljana oboda. Ispod se nalazi ručka D-presjeka i ravan vrat koji prelazi u široka ramena. Keramika tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca, crvene boje. 2. SEKTOR II, PROSTORIJA II, SJ 23. Promjer oboda 10,6 cm. Sačuvana visina 7,9 cm. Ulomak zadebljana oboda D-presjeka i dijela vrata s vidljivim tragom ručke. Keramika tvrde fakture, u presjeku crvena, na stijenkama sloj svijetlosmeđe boje. Ulomak je pronađen u sloju paljevine i na površini su uočljivi tragovi gorenja. 3. SEKTOR IXb, SJ 86. Promjer oboda 13 cm. Sačuvana visina oboda 9,6 cm. Ulomak oboda kvadratnog presjeka, zadebljana s vanjske strane i vrata koji se širi prema ramenu. Keramika je srednje tvrde fakture s primjesom vapnenca, u presjeku crvene boje, izvana oker. 4. SEKTOR IXa, SJ 83/86. Promjer oboda 11,9 cm. Sačuvana visina 12 cm. Sačuvan je dio oboda zadebljana u presjeku, s profiliranim žlijebom pri vrhu, te dio vrata koji se lagano širi prema ramenu. Keramika je tvrde fakture s primjesom usitnjenog vapnenca. U presjeku je crvene boje, prema rubovima se pojavljuje tanak sloj tamnosmeđe boje, a na površini je tamnocrvena. 5. SEKTOR IXb, SJ 83. Promjer oboda 12,8 cm. Sačuvana visina 5,2 cm. Ulomak lagano zadebljana i blago izvijena oboda. Keramika srednje tvrde fakture, u presjeku oker boje, na vanjskoj stijenci premazana svijetlonarančastom. 6. SEKTOR IXb, SJ 83. Promjer oboda 10,9 cm. Sačuvana visina 5,3 cm. Ulomak zadebljana oboda s profiliranim plitkim rebrom. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca, svijetlonarančaste boje. CATALOGO: TABELLA 1 1. SETTORE VIII, US 83. Diametro dell orlo 10,2 cm. Altezza conservata 16,2 cm. Frammento di orlo ingrossato, con sotto un ansa di sezione a D e collo diritto che si articola in spalle larghe. Ceramica di fattura solida, mista a pietra calcarea sbriciolata, di colore rosso. 2. SETTORE II, VANO II, US 23. Diametro dell orlo 10,6 cm. Altezza conservata 7,9 cm. Frammento di orlo ingrossato di sezione a D e parte di collo con traccia visibile di ansa. Ceramica di fattura solida, in sezione di colore rosso, con sulle pareti uno strato di colore marrone chiaro. Il frammento è emerso da uno strato incendiato con superficialmente visibili tracce di bruciato. 3. SETTORE IXb, US 86. Diametro dell orlo 13 cm. Altezza conservata dell orlo 9,6 cm. Frammento di orlo di sezione quadrata, ingrossato sul lato esterno e lungo il collo che si estende verso la spalla. Ceramica di fattura medio-solida, con presenza di pietra calcarea, in sezione di colore roso, esternamente ocra. 4. SETTORE IXa, US 83/86. Diametro dell orlo 11,9 cm. Altezza conservata 12 cm. Si è conservata una parte di orlo di sezione ingrossata, con scanalatura in cima e parte di collo che si espande delicatamente verso la spalla. Ceramica di fattura solida con l aggiunta di granulato calcareo. In sezione di colore rosso, verso i bordi appare un sottile strato di colore bruno scuro, mentre in superficie è rosso scuro. 5. SETTORE IXb, US 83. Diametro dell orlo 12,8 cm. Altezza conservata 5,2 cm. Il frammento è leggermente ingrossato e delicatamente espanso. Ceramica di fattura medio-solida, in sezione di colore ocra, sulla parete esterna è ricoperta da uno strato di colore arancione chiaro. 6. SETTORE IXb, US 83. Diametro dell orlo 10,9 cm. Altezza conservata 5,3 cm. Frammento di orlo ingrossato con costola profilata poco profonda. Ceramica di fattura mediosolida, con l aggiunta di pietra calcarea sbriciolata; colore arancione chiaro 135

136 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO TABLA 2 1. SEKTOR VII, SJ 83. Promjer oboda 8,7 cm. Sačuvana visina 13,5 cm. Ulomak zadebljana oboda D-presjeka i ravna vrata na kojemu je vidljiv trag ručke. Keramika tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca, u presjeku tamnocrvene boje, na stijenkama svijetlosmeđa. 2. SEKTOR VIII, SJ 83c. Promjer oboda 9,4 cm. Sačuvana visina 8,5 cm. Ulomak zadebljana oboda D-presjeka i ravna vrata. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca. U presjeku crvene boje, na stijenkama svijetlosmeđi premaz. 3. SEKTOR IXa, SJ 83/86. Promjer oboda 10 cm. Sačuvana visina 5,8 cm. Ulomak vrata koji prelazi u nenaglašeni obod. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom krupnijih komada usitnjenog vapnenca. U presjeku i na unutarnjoj stijenci crvene boje, na vanjskoj stijenci oker premaz. 4. SEKTOR IX, SJ 83. Promjer oboda 9,6 cm, Sačuvana visina 11,6 cm. Sačuvan je lagano zadebljan obod, vrat koji se širi prema ramenima te dio ručkice D-presjeka. Keramika je tvrde fakture s primjesom usitnjenog vapnenca, u presjeku crvene boje, na površini oker. 5. SEKTOR IX, SJ 83a. Promjer oboda 9,8 cm. Sačuvana visina 7,2 cm. Ulomak lagano zadebljana oboda i vrata koji se širi prema ramenu. Keramika srednje tvrde fakture, u presjeku crvene boje, na površini oker premaz. 6. SEKTOR IXa, SJ 86. Promjer oboda 10,4 cm. Sačuvana visina 10 cm. Ulomak blago ukoso izvučena oboda i ravna vrata. Keramika tvrde fakture, tamnosive boje. 7. SEKTOR IX, SJ 83. Promjer oboda 10,6 cm. Sačuvana visina 9,7 cm. Ulomak blago ukoso izvijena vrata koji prelazi u nenaglašen obod i prijelaza u rame amfore. Sačuvan je trag ručke na vratu. Keramika tvrde fakture, crvena u presjeku, na površini ostaci oker premaza. TABELLA 2 1. SETTORE VII, US 83. Diametro dell orlo 8,7 cm. Altezza conservata 13,5 cm. Frammento di orlo ingrossato di sezione a D e di collo diritto, sul quale si nota la traccia dell ansa. Ceramica di fattura solida con l aggiunta di pietra calcarea sbriciolata, in sezione di colore rosso scuro, sulle pareti marrone chiara. 2. SETTORE VIII, US 83c. Diametro dell orlo 9,4 cm. Altezza conservata 8,5 cm. Frammento di orlo ingrossato di sezione a D e di collo diritto. Ceramica di fattura medio-solida con l aggiunta di pietra calcarea sbriciolata. In sezione di colore rosso, lungo le pareti ricoperta di smalto marrone chiaro. 3. SETTORE IXa, US 83/86. Diametro dell orlo 10 cm. Altezza conservata 5,8 cm. Frammento di collo che diventa orlo non ingrossato. Ceramica di fattura medio-solida, con grossi pezzi di pietra calcarea sminuzzata. In sezione e internamente di colore rosso, sulla parete esterna smalto di colore ocra. 4. SETTORE IX, US 83. Diametro dell orlo 9,6 cm. Altezza conservata 11,6 cm. Orlo leggermente ingrossato, collo che si espande in spalle e parte di piccola ansa di sezione a D. La ceramica è di fattura solida con l aggiunta di pietra calcarea sminuzzata. Di colore rosso in sezione, ocra in superficie. 5. SETTORE IX, US 83a. Diametro dell orlo 9,8 cm. Altezza conservata 7,2 cm. Frammento di orlo leggermente ingrossato e di collo che si espande verso la spalla. Ceramica di fattura medio-solida, in sezione di colore rosso, in superficie con smalto color ocra. 6. SETTORE IXa, US 86. Diametro dell orlo 10,4 cm. Altezza conservata 10 cm. Frammento di orlo leggermente espanso obliquamente e di collo diritto. Ceramica di fattura solida, di colore grigio scuro. 7. SETTORE IX, US 83. Diametro dell orlo 10,6 cm. Altezza conservata 9,7 cm. Frammento di collo leggermente espanso obliquamente che si trasforma in orlo non ingrossato e punto di passaggio in spalla. Sul collo si è conservata la traccia dell ansa. Ceramica di fattura solida, in sezione di colore rosso, in superficie tracce di smalto color ocra. 136

137 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA TABLA 3 1. SEKTOR IX, SJ 83. Promjer oboda 11,4 cm. Sačuvana visina 8,6 cm. Ulomak blago ukoso izvučena vrata koji prelazi u nenaglašen obod. Prijelaz u rame amfore naznačen je blagim žlijebom. Keramika tvrde fakture, u presjeku crvene boje, izvana oker. 2. SEKTOR IXb, SJ 83. Promjer oboda 11,4 cm. Sačuvana visina 5,2 cm. Ulomak blago ukoso izvučena oboda i manjeg dijela vrata koji se širi prema ramenu. Keramika srednje tvrde fakture, u presjeku narančasta, na stijenkama svijetlooker premaz. 3. SEKTOR IXc, SJ 83 D. Promjer oboda 13 cm. Sačuvana visina 9,5 cm. Sačuvan dio zadebljana, lagano izvijena oboda te dio vrata koji se lagano širi prema ramenima. Keramika je tvrde fakture, u presjeku crvena, na površini svijetao oker-crvenkast premaz. 4. SEKTOR VII, SJ 83a. Promjer oboda 15 cm. Sačuvana visina 6,9 cm. Ulomak izvijena oboda i vrata koji se širi prema ramenu. Keramika tvrde fakture s dosta mrvljenog vapnenca, u presjeku tamnocrvene boje sa svijetlosmeđim premazom na površini. 5. SEKTOR VIII, SJ 35, 86. Promjer oboda 8,6 cm. Sačuvana visina 8,2 cm. Ulomak zadebljana, lagano izvijena oboda i vrata koji se lagano širi prema ramenu. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca. U presjeku tamnocrvene boje, na unutarnjoj stijenci svijetlosmeđi premaz, na vanjskoj svijetlooker sloj. 6. SEKTOR IXb, SJ 83/86. Promjer oboda 11,8 cm. Sačuvana visina 6 cm. Ulomak izvijena oboda i manjeg dijela vrata. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca, crvene boje. 7. SEKTOR IV, SJ 83. Promjer oboda 15,7 cm. Sačuvana visina 9 cm. Ulomak izvijena oboda i vrata koji se lagano širi prema ramenima. Keramika je tvrde fakture, s primjesom vapnenca, u presjeku crvena, dok je prema površini tamnosmeđe boje. 8. SEKTOR IV, SJ 83. Promjer oboda 13,2 cm. Sačuvana visina ulomka 5,9 cm. Ulomak ukoso izvučena oboda i ravna vrata. Keramika srednje tvrde fakture s malo primjesa vapnenca, crvene boje. TABELLA 3 1. SETTORE IX, US 83. Diametro dell orlo 11,4 cm. Altezza conservata 8,6 cm. Frammento di collo leggermente espanso obliquamente che si trasforma in orlo non ingrossato. Il punto in cui si articola la spalla è contraddistinto da una debole scanalatura. Ceramica di fattura solida, in sezione di colore rosso, ocra sul lato esterno. 2. SETTORE IXb, US 83. Diametro dell orlo 11,4 cm. Altezza conservata 5,2 cm. Frammento di collo leggermente espanso obliquamente e di piccola parte di collo che si espande in spalla. Ceramica di fattura medio-solida, arancione in sezione, smalto ocra chiaro sulle pareti. 3. SETTORE IXc, US 83 D. Diametro dell orlo 13 cm. Altezza conservata 9,5 cm. Si è conservata una parte di orlo ingrossato, leggermente espanso e una parte di collo che si espande leggermente verso la spalla. Ceramica di fattura solida, in sezione di colore rosso, con smalto color ocra-rossastro chiaro in superficie. 4. SETTORE VII, US 83a. Diametro dell orlo 15 cm. Altezza conservata 6,9 cm. Frammento di orlo espanso e di collo che si allarga verso la spalla. Ceramica di fattura solida con molto granulato calcareo, in sezione di colore rosso scuro con smalto marrone chiaro in superficie. 5. SETTORE VIII, US 35, 86. Diametro dell orlo 8,6 cm. Altezza conservata 8,2 cm. Frammento di orlo ingrossato, leggermente espanso e di collo che si allarga leggermente verso la spalla. Ceramica di fattura medio-solida con l aggiunta di granulato calcareo. In sezione di colore rosso scuro, sulla parete interna smalto marrone chiaro, che esternamente è ocra pallido. 6. SETTORE IXb, US 83/86. Diametro dell orlo 11,8 cm. Altezza conservata 6 cm. Frammento di orlo espanso e di una piccola parte di collo. Ceramica di fattura medio-solida con l aggiunta di granulato calcareo, di colore rosso. 7. SETTORE IV, US 83. Diametro dell orlo 15,7 cm. Altezza conservata 9 cm. Frammento di orlo espanso e di collo che si allarga leggermente verso le spalle. Ceramica di fattura solida, con l aggiunta di pietra calcarea, rossa in sezione e marrone scuro verso la superficie. 137

138 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 9. SEKTOR VI, SJ 54. Promjer oboda 14,8 cm. Sačuvana visina 4,1 cm. Ulomak izvijena oboda i vrata koji se sužava prema ramenu. Keramika tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca. U presjeku sivkastosmeđe boje, prema površini crvena. TABLA 4 1. SEKTOR VII, SJ 83a. Promjer oboda 9,2 cm. Sačuvana visina 27,8 cm. Ulomak izvijena oboda, duga ravna vrata s ručkom D-presjeka i prijelaz u rame. Keramika tvrde fakture s primjesom smeđih zrnaca i usitnjenog vapnenca. U presjeku crvene boje, na stijenkama oker premaz. 2. SEKTOR IV, SJ 83a. Promjer oboda 12,1 cm. Sačuvana visina ulomka 11,4 cm. Ulomak izdužena, visoko izvijena vrata u obliku lijevka koji je produžen u obod, naglašen tek plitkim žlijebom na površini. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom vapnenca, crvene boje. 3. SJ 23. Promjer oboda 12 cm. Sačuvana visina 5,9 cm. Ulomak zadebljana oboda i dijela vrata koji se širi prema ramenu. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca. U presjeku crvene boje, na stijenkama premaz svjetlije boje. 4. SEKTOR Ixa, SJ 83/86. Promjer oboda 10,2 cm. Sačuvana visina 7,1 cm. Dio zadebljana oboda i dio vrata koji se sužava prema ramenima. Keramika je mekše fakture, oker boje. 5. SEKTOR IXc, SJ 83. Promjer oboda 10,6 cm. Sačuvana visina 6,6 cm. Sačuvan dio zadebljana oboda te dio vrata koji se sužava prema ramenima. Keramika mekše fakture, crvene boje. 8. SETTORE IV, US 83. Diametro dell orlo 13,2 cm. Altezza conservata del frammento 5,9 cm. Frammento con orlo espanso obliquamente e collo diritto. Ceramica di fattura medio-solida con poca aggiunta di pietra calcarea, di colore rosso. 9. SETTORE VI, US 54. Diametro dell orlo 14,8 cm. Altezza conservata 4,1 cm. Frammento di orlo espanso e di collo che si restringe verso la spalla. Ceramica di fattura solida con l aggiunta di granulato calcareo. In sezione di colore grigiastro-marrone, verso la superficie rosso. TABELLA 4 1. SETTORE VII, US 83a. Diametro dell orlo 9,2 cm. Altezza conservata 27,8 cm. Frammento di orlo espanso, di collo lungo e diritto con ansa a sezione a D e passaggio in spalla. Ceramica di fattura solida con presenza di granelli marroni e di minuti sassolini calcarei. In sezione di colore rosso, sulle pareti smalto di colore ocra. 2. SETTORE IV, US 83a. Diametro dell orlo 12,1 cm. Altezza conservata 11,4 cm. Frammento di collo lungo altamente espanso a forma di imbuto che si trasforma in orlo, ingrossato soltanto con scanalatura non profonda in superficie. Ceramica di fattura medio-solida con l aggiunta di pietra calcarea, di colore rosso. 3. US 23. Diametro dell orlo 12 cm. Altezza conservata 5,9 cm. Frammento di orlo ingrossato e di parte di collo che si espande verso la spalla. Ceramica di fattura medio-solida, con l aggiunta di granulato calcareo. Di colore rosso in sezione, smalto chiaro sulle pareti. 4. SETTORE Ixa, US 83/86. Diametro dell orlo 10,2 cm. Altezza conservata 7,1 cm. Parte di orlo ingrossato e di collo che si restringe verso le spalle. Ceramica di fattura morbida, di colore ocra. 5. SETTORE IXc, US 83. Diametro dell orlo 10,6 cm. Altezza conservata 6,6 cm. Si è conservata una parte di orlo ingrossato e di collo che si restringe verso le spalle. Ceramica di fattura morbida, di colore rosso. 138

139 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA TABLA 5 1. SEKTOR VI, SJ 86. Promjer noge 3,1 do 6,1 cm. Sačuvana visina ulomka 11,1 cm. Masivna noga amfore profilirana jednim tanjim prstenom te plitkim rebrom u donjem dijelu. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca. U presjeku crvene boje, na vanjskoj stijenci oker premaz. 2. SEKTOR VI, SJ 83. Promjer noge 2,5 do 5,4 cm. Sačuvana visina ulomka 12,7 cm. Tanka noga amfore profilirana plitkim rebrom i suženjem u donjem dijelu. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca, crvene boje. 3. SEKTOR IX, SJ 83/86. Promjer noge 5,8 cm. Sačuvana visina ulomka 8,9 cm. Masivna noga s urezanim obrnutim slovom R s apostrofom. Keramika je tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca, u presjeku crvene boje, na površini premazana narančastom. 4. SEKTOR Ixa, SJ 86. Promjer 3,6 do 5,8 cm. Visina ulomka 5,8 cm. Duguljasta noga amfore s blago naglašenim naborima koji spiralno prekrivaju tijelo. Na samome je dnu proširena. Keramika tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca, crvene boje s nešto svjetlijim premazom izvana. 5. SEKTOR IX, SJ 86. Promjer 6 do 7,7 cm. Sačuvana visina ulomka 13 cm. Masivna noga amfore. Keramika srednje tvrde fakture, u presjeku crvene boje, s nešto svjetlijim premazom na površini. 6. SJ 1. Promjer 3 do 6,4 cm. Visina ulomka 16,3 cm. Tanka izdužena noga amfore s blago spiralnim naborima. Keramika tvrde fakture, u presjeku crvene boje, s oker premazom na površini. 7. SEKTOR IX, SJ 83. Promjer noge 1,5 do 5,6 cm. Sačuvana visina ulomka 17,6 cm. Ulomak donjeg dijela trbuha i noge amfore. Keramika tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca, crvene boje. 8. SEKTOR IX, SJ 86. Promjer noge 6,1 do 6,6 cm. Sačuvana visina ulomka 13,3 cm. Ulomak donjeg dijela trbuha i loptaste noge amfore. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca. U presjeku i na unutarnjoj stijenci narančaste boje, na vanjskoj stijenci tragovi svijetle oker boje. TABELLA 5 1. SETTORE VI, US 86. Diametro del piede da 3,1 a 6,1 cm. Altezza conservata del frammento 11,1 cm. Piede massiccio di anfora, profilato mediante un anello sottile e una costola non profonda nella parte bassa. Ceramica di fattura medio-solida, con l aggiunta di granulato calcareo. Di colore rosso in sezione, esternamente con smalto color ocra. 2. SETTORE VI, US 83. Diametro del piede da 2,5 a 5,4 cm. Altezza conservata del frammento 12,7 cm. Sottile piede di anfora profilato con costola non profonda, con restringimento nella parte inferiore. Ceramica di fattura medio-solida con l aggiunta di granulato calcareo, di colore rosso. 3. SETTORE IX, US 83/86. Diametro del piede 5,8 cm. Altezza conservata del frammento 8,9 cm. Piede massiccio con incisa una lettera R rovesciata e apostrofata. Ceramica di fattura solida con l aggiunta di granulato calcareo, in sezione di colore rosso, in superficie smaltata in arancione. 4. SETTORE Ixa, US 86. Diametro da 3,6 a 5,8 cm. Altezza del frammento 5,8 cm. Piede allungato di anfora con pieghe leggermente accentuate che ricoprono il corpo a spirale. Allargato in coincidenza col fondo. Ceramica di fattura solida, con l aggiunta di granulato calcareo, di colore rosso con smalto un po più chiaro esternamente. 5. SETTORE IX, US 86. Diametro da 6 a 7,7 cm. Altezza conservata del frammento 13 cm. Piede massiccio di anfora. Ceramica di fattura medio-solida, di colore rosso in sezione, con smalto un po più chiaro in superficie. 6. US 1. Diametro da 3 a 6,4 cm. Altezza del frammento 16,3 cm. Sottile piede allungato di anfora con leggere pieghe a spirale. Ceramica di fattura solida, di colore rosso in sezione, ricoperta da strato color ocra in superficie. 7. SETTORE IX, US 83. Diametro del piede da 1,5 a 5,6 cm. Altezza conservata del frammento 17,6 cm. Frammento di parte bassa di pancia e di piede di anfora. Ceramica di fattura solida con l aggiunta di granulato calcareo, di colore rosso. 139

140 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO TABLA 6 1. SEKTOR VI, SJ 54. Promjer oboda 10,9 cm. Sačuvana visina 11,8 cm. Ulomak lagano zadebljana oboda i ručka kružnog presjeka, te kratak vrat i prijelaz u rame. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca, svijetlocrvene boje. 2. SEKTOR IXa, SJ 83. Promjer oboda 10,1 cm. Sačuvana visina 6,5 cm. Ulomak oboda zadebljana u obliku slova D. Keramika mekše fakture, krem boje. 3. SEKTOR IXa, SJ 83. Promjer oboda 11,5 cm. Sačuvana visina 7,7 cm. Dva se ulomka spajaju u izvijen obod, kratak vrat i dio ramena. Keramika tvrde fakture, blijedocrvene boje. 4. SEKTOR IV, SJ 83a. Promjer oboda 9,8 cm. Sačuvana visina ulomka 6,8 cm. Ulomak izvijena oboda s naglašenim utorom za čep te dio ravna vrata. Keramika mekše fakture s malo vapnenca, u presjeku i na unutarnjoj stijenci crvene boje, na vanjskoj stijenci oker. 5. SEKTOR IXa, SJ 86. Promjer oboda 7,6 cm. Sačuvana visina 5,1 cm. Ulomak oboda profilirana plitkim rebrom i dio vrata. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom smeđih zrnaca i mrvljenog vapnenca, narančaste boje. 6.SEKTOR IV, SJ 83/86. Promjer oboda 12,9 cm. Sačuvana visina 8,9 cm. Ulomak lagano izvijena i lagano zadebljana oboda te vrata koji se sužava prema ramenu. Keramika tvrde fakture, dobro pročišćena. U presjeku i na unutarnjoj stijenci tamnosive boje, na vanjskoj stijenci oker. TABLA 7 1. SEKTOR IV, SJ 83a Promjer oboda 8,3 cm. Sačuvana visina 12,3 cm. Ulomak oboda žlijebom odvojena od vrata amfore s dijelom vrpčaste, plitko kanelirane ručke. Keramika tvrde fakture, dobro pročišćena. U presjeku žućkastosmeđa, stijenke oker boje. 8. SETTORE IX, US 86. Diametro del piede da 6,1 a 6,6 cm. Altezza conservata del frammento 13,3 cm. Frammento di parte bassa del corpo e di piede sferico di anfora. Ceramica di fattura medio-solida con l aggiunta di granulato calcareo. In sezione e sulla parete interna di colore arancione, sul lato esterno tracce di colore ocra. TABELLA 6 1. SETTORE VI, US 54. Diametro dell orlo 10,9 cm. Altezza conservata 11,8 cm. Frammento di orlo leggermente ingrossato e di ansa di sezione circolare e di collo corto con punto di articolazione in spalla. Ceramica di fattura medio-solida con l aggiunta di granulato calcareo, di colore rosso chiaro. 2. SETTORE IXa, US 83. Diametro dell orlo 10,1 cm. Altezza conservata 6,5 cm. Frammento di orlo ingrossato a forma di lettera D. Ceramica di fattura morbida, di color crema. 3. SETTORE IXa, US 83. Diametro dell orlo 11,5 cm. Altezza conservata 7,7 cm. Due frammenti si uniscono in orlo espanso, collo corto e parte di spalla. Ceramica di fattura solida, di colore rosso pallido. 4. SETTORE IV, US 83a. Diametro dell orlo 9,8 cm. Altezza conservata del frammento 6,8 cm. Frammento di orlo espanso con solco ingrossato per il tappo e parte di collo diritto. Ceramica di fattura morbida con poca pietra calcarea, in sezione e internamente di colore rosso, esternamente di colore ocra. 5. SETTORE IXa, US 86. Diametro dell orlo 7,6 cm. Altezza conservata 5,1 cm. Frammento di orlo profilato con costola piatta e parte di collo. Ceramica di fattura medio-solida con l aggiunta di granuli marroni e di pietra calcarea sbriciolata, di colore arancione. 6.SETTORE IV, US 83/86. Diametro dell orlo 12,9 cm. Altezza conservata 8,9 cm. Frammento di orlo leggermente espanso e legermente ingrossato e di collo che si restringe verso la spalla. Ceramica di fattura solida, ben depurata. Di colore grigio scuro in sezione e sulla parete interna, esternamente ocra. 140

141 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 2. SEKTOR 2, PROSTORIJA 2, SJ 33. Promjer oboda 13 cm. Sačuvana visina 25 cm. Dio amfore spojen iz više ulomaka. Sačuvan je izdužen, visoko izvijen vrat u obliku lijevka, produžen u nenaglašen obod te kratke ručkice ovalnog presjeka. Keramika tvrde fakture s primjesom usitnjenog vapnenca, u presjeku crvenkaste boje, na površini oker. Ulomci su pronađeni u sloju paljevine i na površini su vidljivi tragovi gorenja. TABLA 8 1. POVRŠINSKI NALAZ. Ulomak bifidne ručke. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom smeđih zrnaca i mrvljenog vapnenca. U presjeku crvene boje, na stijenkama svjetliji premaz. 2. SEKTOR VI, SJ 54. Sačuvana visina 12,2 cm. Ulomak trbuha posude i ručka kružnog presjeka. Keramika tvrde fakture s puno mrvljenog vapnenca. U presjeku i na unutarnjoj stijenci tamnocrvene boje, na vanjskoj stijenci tamnosiva. 3. SEKTOR VII, SJ 83. Promjer 5,5 cm. Pločasti poklopac amfore s bradavičastom drškom. Keramika srednje tvrde fakture, oker boje. 4. SEKTOR IV, SJ 83a. Promjer najviše 8,4 cm. Poklopac izrezan iz stijenke amfore. Keramika tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca. U presjeku i na unutarnjoj strani crvene boje, na gornjoj strani oker premaz. 5. SEKTOR IV, SJ 83. Promjer najviše 10 cm. Poklopac izrezan iz stijenke amfore. Keramika tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca. U presjeku i na donjoj strani crvene boje, a na gornjoj strani ostaci svijetlosmeđeg premaza. 6. SEKTOR V/VIII, SJ 83. Promjer najviše 7,7 cm. Poklopac izrezan iz stijenke amfore. Keramika srednje tvrde fakture s primjesom mrvljenog vapnenca crvene boje. Na gornjoj strani tragovi smole. 7. SJ 23. Promjer 8,2 cm. Čep amfore načinjen vjerojatno izrezivanjem tegule. Keramika mekše fakture s dosta sivkastih zrnaca i mrvljenog vapnenca. U presjeku tamnocrvene boje, a na stijenkama svijetlocrvena. TABELLA 7 1. SETTORE IV, US 83a Diametro dell orlo 8,3 cm. Altezza conservata 12,3 cm. Frammento di orlo distaccato dal collo dell anfora mediante un pezzo di ansa a nastro con scanalatura non profonda. Ceramica di fattura solida, ben depurata. In sezione di colore marronegiallognolo, le pareti di colore ocra. 2. SETTORE 2, VANO 2, US 33. Diametro dell orlo 13 cm. Altezza conservata 25 cm. Parte di anfora creata con l unione di più frammenti. Si è conservato un collo allungato, altamente espanso a forma di imbuto, che si trasforma in orlo non ingrossato, con anse corte di sezione ovale. Ceramica di fattura solida, con l aggiunta di granulato calcareo, in sezione di color rossiccio, sulle superfici di colore ocra. I frammenti sono stati ritrovati nello strato incendiato, e in superficie sono ancora visibili le tracce di bruciato. TABELLA 8 1. REPERTO SUPERFICIALE Frammento di ansa bifide. Ceramica di fattura medio-solida, con l aggiunta di granuli marroni e di granulato calcareo. In sezione di colore rosso, lungo le pareti c è uno smalto più chiaro. 2. SETTORE VI, US 54. Altezza conservata 12,2 cm. Frammento di pancia di tegame e di ansa di sezione circolare. Ceramica di fattura solida con presenza abbondante di granulato calcareo. Di colore rosso scuro in sezione e sulla parete interna, grigio scuro esternamente. 3. SETTORE VII, US 83. Diametro 5,5 cm. Coperchio piatto di anfora con manico di forma tondeggiante. Ceramica di fattura medio-solida, di colore ocra. 4. SETTORE IV, US 83a. Diametro massimo di 8,4 cm. Coperchio ricavato con il taglio di parete di un anfora. Ceramica di fattura solida con l aggiunta di granulato calcareo. Di colore rosso internamente e in sezione, sul lato superiore smalto ocra. 5. SETTORE IV, US 83. Diametro massimo di 10 cm. Coperchio ricavato con il taglio di parete di un anfora. Ceramica di fattura solida con l aggiunta di granulato calcareo. In sezione e sul lato inferiore di colore rosso, sul lato superiore resti dello smalto marrone chiaro. 141

142 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO TABLA 9 1. SEKTOR V, SJ 83. Promjer dna 4,5 cm. Sačuvana visina 7,7 cm. Ulomak donjeg dijela trbuha amfore i čepasta nožica. Keramika tvrde fakture s dosta mrvljenog vapnenca, tamnocrvena. 2. SEKTOR IV, SJ 83. Promjer dna 3,3 cm. Sačuvana visina ulomka 5,6 cm. Dva ulomka donjeg dijela trbuha amfore i čepasta nožica. Keramika tvrde fakture, oker boje. 3. SEKTOR VII, SJ 83. Promjer dna 5,2 cm. Sačuvana visina 4,4 cm. Ulomak ravna dna. Keramika tvrde fakture od dobro pročišćene gline, oker boje. 4. SEKTOR VII, SJ 83. Promjer dna 2,2 cm. Sačuvana visina 4,5 cm. Ulomak donjeg dijela trbuha i ravna, prstenasta dna amfore. Keramika srednje tvrde fakture s dosta mrvljenog vapnenca, crvene boje. 6. SETTORE V/VIII, US 83. Diametro massimo di 7,7 cm. Coperchio ricavato con il taglio di parete di un anfora. Ceramica di fattura medio-solida con l aggiunta di granulato calcareo, di colore rosso. Sulla parte superiore visibili tracce di resina. 7. US 23. Diametro 8,2 cm. Tappo di anfora ricavato probabilmente con il taglio di una tegola. Ceramica di fattura morbida con presenza marchiata di granulazioni grigie e calcaree. Di colore rosso scuro in sezione, rosso chiaro sulle pareti. TABELLA 9 1. SETTORE V, US 83. Diametro del fondo 4,5 cm. Altezza conservata 7,7 cm. Frammento di parte bassa di pancia di anfora e piede tozzo. Ceramica di fattura solida con marchiata presenza di granulato calcareo, di colore rosso scuro. 2. SETTORE IV, US 83. Diametro del fondo 3,3 cm. Altezza conservata del frammento 5,6 cm. Due frammenti di parte bassa di pancia di anfora e piede tozzo. Ceramica di fattura solida, di colore ocra. 3. SETTORE VII, US 83. Diametro del fondo 5,2 cm. Altezza conservata 4,4 cm. Frammento di fondo piatto. Ceramica di fattura solida, di argilla ben depurata, di colore ocra. 4. SETTORE VII, US 83. Diametro del fondo 2,2 cm. Altezza conservata 4,5 cm. Frammento di parte bassa di pancia e di fondo piatto, anulare di anfora. Ceramica di fattura medio-solida con marchiata presenza di pietra calcarea, di colore rosso. 142

143 Tabla 1 Tabella 1

144 Tabla 2 Tabella 2

145 Tabla 3 Tabella 3

146 Tabla 4 Tabella 4

147 Tabla 5 Tabella 5

148 Tabla 6 Tabella 6

149 Tabla 7 Tabella 7

150 Tabla 8 Tabella 8

151 Tabla 9 Tabella 9

152

153 ANTIČKI METALNI NALAZI REPERTI ANTICHI IN METALLO Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

154

155 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ANTIČKI METALNI NALAZI REPERTI ANTICHI IN METALLO Metalni nalazi pronađeni tijekom istraživanja na riječkom Principiju ocrtavaju nam mnoge aspekte života i aktivnosti unutar kompleksa kasnoantičkog vojnog zapovjedništva. Među tim nalazima ima dijelova vojničke opreme, što je i logično s obzirom na karakter nalazišta, zatim predmeta praktične namjene nužnih za obavljanje svakodnevnih poslova, ali i ukrasnih predmeta. Najveći dio metalnih nalaza izrađen je od bronce. To su uglavnom ukrasni detalji s nošnji ili dijelovi predmeta kojima su pripadali. Malobrojni željezni predmeti pretežno imaju utilitaran karakter ili su dijelovi oružja. Iako je za neke od njih bilo nemoguće sa sigurnošću odrediti čemu su služili, predmeti su ovdje razvrstani prema svojoj funkciji. Osobna oprema vojnika U osobnu opremu vojnika ubrajamo dijelove odjeće, odnosno ukrasne detalje uobičajene za vojnu opremu rimskoga razdoblja. Najzastupljeniji predmeti ove vrste jesu fibule. Njihova je primarna funkcija bila praktična, jer su služili za pridržavanje gornjih slojeva odjeće. Imali su i dekorativnu funkciju, odnosno bili su svojevrsni statusni simbol. Njihov razvoj neraskidivo je vezan uz razvoj odjeće i to ponajprije uz odjeću koja nije bila krojena. Fibule su pridržavale gornje dijelove odjeće i uvijek su bile vidljive. Rimljani su ih koristili za pridržavanje pale, saguma ili paludamentuma (KOŠĆEVIĆ, 1980, 7; IVČEVIĆ, 2002, ). Pojedini oblici fibula pojavljuju se i traju kroz određeni vremenski period, da bi postupno bivali istisnuti i u potpunosti zamijenjeni nekim novim oblici- I reperti in metallo portati alla luce durante gli scavi eseguiti nei principia fiumani concorrono a delineare molti aspetti della vita ed attività svolte all interno del complesso della sede del comando militare tardoantico. Tra questi reperti vanno annoverate parti di equipaggiamento militare, il che risulta logico se considerato il carattere del sito, oggetti destinati ad una funzione pratica necessari allo svolgimento delle mansioni giornaliere, ed infine oggetti decorativi. La maggior parte dei reperti in metallo risulta essere di bronzo. Trattasi principalmente di dettagli decorativi provenienti da vesti o parti di oggetti ai quali appartenevano. Una minore quantità di oggetti in ferro risulta avere un carattere prevalentemente utilitaristico o sono parti di armi. Sebbene per alcuni di essi sia stato impossibile determinare a che cosa siano serviti, gli oggetti vengono qui classificati in base alla loro funzione. Equipaggiamento personale dei soldati Tra l equipaggiamento personale dei soldati vanno annoverati parti di abbigliamento, rispettivamente dettagli decorativi usuali per l equipaggiamento militare risalente al periodo romano. Gli oggetti più frequenti di questa categoria di reperti sono le fibule. La loro funzione primaria era di carattere pratico, siccome venivano usate per fissare le parti superiori delle vesti. Avevano pure una funzione decorativa, erano un tipo particolare di status simbol. Il loro sviluppo va indissolubilmente collegato allo sviluppo dell abbigliamento ed in primo luogo agli indumenti che non venivano prodotti su misura. Le fibule fissavano le parti superiori delle vesti ed erano sempre ben Ulomak Aucissa fibule (T1-1). Frammento di Aucissa fibula (T1-1). 155

156 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomak fibule snažno izvijenog tipa (T1-2). Frammento di fibula fortemente alterata (T1-2). Lukovičasta fibula (T1-5). Fibula a cipolla (T3-5). 156 ma. Iz tog razloga većina je fibula uglavnom dobro datacijski odrediva. Fibula T1-1 pripada tipu tzv. Aucissa fibula. To je najrašireniji tip ranorimskih fibula. Ime je dobio po proizvođaču keltskog podrijetla čiji se pečat često pronalazi na glavi fibule. Ovaj je tip raširen na području cijelog Carstava tijekom 1. st. i kraćeg dijela 2. st. Karakterizira ga zglobni mehanizam za kopčanje igle, četvrtasta zaglavna pločica, polukružno izvijen luk te trokutasti držač igle koji završava ukrasom u obliku dugmeta (KOŠĆEVIĆ, 1980, 15; IVČEVIĆ, 2002, 235). Spomenuti ulomak fibule Aucissa tipa izrađen je od bronce. Trakasti luk s naglašenim, ukrašenim središnjim rebrom gotovo je u cijelosti sačuvan, dok su zaglavna pločica ukrašena punciranom koncentričnom kružnicom te trokutasti držač igle bez ukrasnog dugmeta sačuvani tek djelomično. Drugi primjerak (T1-2), koji također pripada razdoblju ranijeg Carstva, ulomak je brončane fibule ukrašene završnim dugmetom s držačem igle perforiranim s dva kružna proboja. Ulomak pripada tipu tzv. snažno profiliranih fibula koje su se proizvodile tijekom 1. i 2. st. One se razvijaju iz kasnolatenskih fibula zadebljane glave i luka što su se proizvodile na sjevernoitalskom području. Karakterizira ih spiralni mehanizam za kopčanje igle, snažnije izvijen luk kružnog presjeka te relativno uska noga s obaveznim završnim elementom (KOŠĆEVIĆ, 1980, 20-21; IV- ČEVIĆ, 2002, 237). Datacijski se mogu razdvojiti u mlađu skupinu s probušenim držačem igle i u kasniju s punim držačem. Naš primjerak s dvije perforacije svakako je iz starije skupine. Ne čudi podatak da su u sklopu tarsatičkog principija, pronađena i dva primjerka (T1-3, T1-5) lukovičastih fibula. One su gotovo is- visibili. I Romani le usavano per fissare la palla, il sagum o il paludamentum (KOŠĆEVIĆ, 1980, 7; IVČEVIĆ, 2002, ). Particolari forme di fibule appaiono e vengono usate per un determinato arco temporale per essere poi completamente soppiantate e sostituite da fibule nuove. Per questo motivo alla fibula è in genere possibile attribuire una data certa. LA fibula T1-1 fa parte della cossidetta Aucissa fibula. Trattasi della fibula della prima età imperiale tra le più diffuse la cui denominazione deriva dal produttore di origine celtica il cui bollo spesso è presente sulla testa della fibula. Questo tipo risulta essere molto diffuso su tutto il territorio dell Impero durante il I secolo ed in minor parte anche durante il II secolo. Viene caratterizzato da un meccanismo di giuntura per il fissaggio dell ago, piastra di testa quadrangolare, arco incurvato a semicerchio e staffa triangolare terminante con una decorazione a forma di bottone (KOŠĆEVIĆ, 1980, 15; IVČEVIĆ, 2002, 235). Il succitato frammento della fibula di tipo Aucissa risulta essere di bronzo. L arco nastriforme con costola mediana rilevata e decorata, si è quasi completamente conservato, mentre la piastra di testa munita di un occhiello concentrico punzonato e la staffa triangolare senza bottone decorativo si sono conservati solo in parte. Il secondo esemplare (T1-2), anch esso appartenente alla prima età imperiale, è un frammento di fibula in bronzo con estremità a bottone con la staffa munita di due fori circolari. Il frammento appartiene al tipo di fibule fortemente profilate ( kräftig profiliert ) prodotte durante il I e II secolo. Quest ultime si svilupparono dalle fibule tardolatine con testa e arco ingrossati prodotte sull area italico-settentrionale. Sono caratterizzate da un meccanismo a spirale per il fissaggio dell ago, arco a segmento circolare fortemente alterato e piede relativamente stretto munito di un elemento terminale obbligatorio (KOŠĆEVIĆ, 1980, 20-21; IVČEVIĆ, 2002, 237). Da un punto di vista temporale si possono suddividere in due gruppi e più precisamente in quello più recente la cui staffa risulta perforata e quello risalente ad un periodo successivo con staffa piena. Il nostro esemplare munito di due fori va senza

157 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ključivo bile dio muške nošnje i najčešće se vezuju uz vojsku kasnog Carstva, pa je činjenica da su pronađene i u Rijeci posve logična. Ove su fibule bile oznake vojnih časnika ili viših državnih službenika. Ime su dobile po istaknutim ukrasnim elementima koji podsjećaju na glavice luka. Karakterizira ih masivan, zbijen luk najčešće trapezastog presjeka i duga ukrašena noga. Zglobni tuljac je najčešće raščlanjen zaobljenim segmentima te s tri lukovice jednakih dimenzija. Ove su fibule bile najčešći tip u kasno doba Carstva. Pojavile su se krajem 3. st., doživjele su vrhunac u 4. st., a prestale su se proizvoditi u 5. st. (KOŠĆEVIĆ, 1980, 34-35; REDŽIĆ, 2006, ). Najbolje je sačuvana brončana fibula (T1-5) kojoj nedostaje jedino središnja lukovica. Od drugog primjerka (T1-3) sačuvana je jedino noga ukrašena nizom udubljenja simetrično smještenih oko dvije uzdužne brazde te dio luka trapezoidnog presjeka. Prema svojim karakteristikama oba se primjerka mogu datirati u 4. st, što odgovara razdoblju aktivnog života na principiju. Posljednji primjerak (T1-4) jest pločasta fibula s tri koncentrična pojasa odijeljena rebrima. Primjetni su tragovi kvadratnih polja koja su dijelila pojaseve fibule. Polja su nekada bila ispunjena višebojnim emajlom koji je danas gotovo u potpunosti nestao. Ovakve pločaste fibule površinski ukrašene emajlom pripadaju drugoj fazi, odnosno B-skupini pločastih fibula i datiraju se u kraj 1. i početak 2. st. (IVČEVIĆ, 2002, 243). Pločaste su fibule ukrašene emajlom i poludragim kamenjem bile omiljene kod Germana. Nosile su se dugo, u kasnu antiku i kasnije (GIESLER, 1997, 215). Zanimljiv je podatak da je većina predstavljenih fibula, odnosno primjerci Aucissa fibule, snažno profilirane fibule i lukovičaste fibule, mogla biti korištena za kopčanje vojničkog paludamentuma, jer su za to bile potrebne čvrste fibule čiji su lukovi mogli pridržavati više tkanine (IV- ČEVIĆ, 2002, 233). Pločaste fibule ukrašene emajlom bile su najčešće dio ženske nošnje, no ponekad i dio muške, odnosno vojničke opreme alcun dubbio annoverato tra quelli appartenenti al gruppo più vecchio. Non deve sorprendere il fatto che nell ambito dei principia di Tarsatica siano stati rinvenuti pure due esemplari (T1-3, T1-5) di fibule a cipolla. Esse sono state quasi sicuramente parte di una divisa maschile e vanno per lo più attribuite all esercito della tarda età imperiale. Non c è quindi da stupirsi che siano state rinvenute anche a Fiume. Queste fibule servivano a distinguere i vari ordini di grado degli ufficiali dell esercito o degli alti ufficiali statali. La loro denominazione deriva dagli elementi decorativi rilevati che assomigliano ad un bulbo. Sono caratterizzate dalla presenza di un arco massiccio e compatto a sezione per lo più trapezoidale munito di un lungo piede decorato. Il cilindro di giunzione si snoda per lo più in segmenti arrotondati con tre bulbi di uguali dimensioni. Queste fibule erano quelle tra le più diffuse nella tarda età imperiale. Sono apparse alla fine del III secolo, la loro produzione ha raggiunto l apice nel IV mentre nel V secolo si è cessato di produrle (KOŠĆEVIĆ, 1980, 34-35; REDŽIĆ, 2006, ). Si è meglio conservata la fibula in bronzo (T1-5) alla quale manca solamente il bulbo centrale. Del secondo esemplare (T1-3) viene conservato solamente il piede che presenta una serie di cavità poste simmetricamente attorno a due solchi longitudinali ed una parte di arco a sezione trapezoidale. In base alle loro caratteristiche, entrambi gli esemplari possono venir datati IV secolo, il che corrisponde proprio al periodo in cui nei principia si svolgeva una vita attiva. L ultimo esemplare (T1-4) è una fibula a disco con tre fascie di circoli concentrici separati da costole. Risultano essere visibili tracce di campi di forma quadrata che separano le fascie della fibula. I campi vennero decorati con smalto policromo che col tempo però è completamente scomparso. Queste fibule a disco la cui superficie venne decorata con smalto vengono fatte risalire alla seconda fase, rispettivamente al gruppo B di fibule a di- Ulomak lukovičaste fibule (T1-3). Frammento di fibula a cipolla (T1-3). Pločasta fibula ukrašena emajlom (T1-4). Fibula a disco decorata con smalto (T1-4). 157

158 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Zakovica pojasne ukrasne trake (T1-7). Rivetto di fascia decorativa di cintura (T1-7). Pojasna pređica D-oblika (T1-6). Fibbia di cintura a forma di D (T1-6). 158 (KOŠĆEVIĆ, 1991, 87). Iako se datacijski sve možda ne poklapaju s vremenom funkcioniranja principija, svojom namjenom odgovaraju karakteru nalazišta. Neizostavan dio nošnje rimskog vojnika bio je i opasač, odnosno remen o kojem se nosilo oružje. Uz samo oružje, to je još jedan detalj za razlikovanje vojne od civilne nošnje. Kružna zakovica T1-7 bila je dijelom ukrasne pojasne trake kakve su visjele s prednje strane remena, najčešće po pet ili više njih, jedna uz drugu, čineći tzv. pregaču. Pregača je bila prekrivena metalnim, najčešće kružnim ukrasima, a na krajevima traka visjeli su privjesci (KOŠĆEVIĆ, 1991, 94). Pronađena zakovica ima prazno prstenasto ležište na kružnoj glavi u koje je fiksiran trn. Pločica je s gornje strane dekorirana tek prstenastom dekoracijom na rubnom dijelu, a upravo zbog nedostatka stilskih karakteristika nemoguće ju je pobliže datirati. Dijelu opreme pripadaju još dva predmeta. Prvi je pojasna pređica D-oblika (T1-6) s jako suženim zglobnim spojem, s oba šarnira smještena u samo središte stražnjeg dijela pređice. Pripadala je dvodijelnoj pojasnoj kopči, koja je preko šarnira bila povezana s pojasnim okovom. Na osnovi malog razmaka zglobnog spoja, može se datirati u kasnije razdoblje, odnosno u razdoblje nakon 2. st. (RADMAN LIVA- JA, 2004, 87). Drugi dio slične pojasne kopče jest pojasni okov kojemu nedostaju šarniri (T1-8). Okov je izrađen od bronce, a gornja mu je ploha podijeljena na pet kvadratnih polja unutar kojih se nalaze ukrasi u obliku križa proširenih krakova. Pronađen je još jedan pojasni okov izrađen od brončanog lima (T1-9). Okov je četvrtasta oblika, s valovito izvedenim rubovima, ukrašenim sco e datate fine I ed inizio II secolo (IVČEVIĆ, 2002, 243). Le fibule a disco decorate con smalto e pietre semipreziose erano molto diffuse tra i popoli germanici. Sono state usate per un lungo arco di tempo, in età tardoantica e anche in epoche successive (GIESLER, 1997, 215). Risulta interessante che la maggioranza delle summenzionate fibule, rispettivamente gli esemplari di Aucissa fibule, fibule fortemente profilate e fibule a cipolla, potevano venir usate per fissare il paludamentum. A tale scopo servivano fibule robuste i cui archi avessero la capacità di fissare più stoffe contemporaneamente (IVČEVIĆ, 2002, 233). Le fibule a disco decorate con smalto facevano il più delle volte parte dell abbigliamento femminile, e qualche volta anche dell abbigliamento maschile come parte dell attrezzatura militare (KOŠĆEVIĆ, 1991, 87). Sebbene tutte le fibule non possano venir fatte risalire al periodo in cui nei principia si svolgeva una vita attiva, la destinazione delle stesse corrisponde comunque al carattere del sito. Parte indispensabile delle vesti militari dei soldati romani è stato pure il cinturone, vale a dire la cinghia che reggeva le armi. Esso risulta essere un ulteriore dettaglio che ci permette di differenziare le vesti militari da quelle civili. Il rivetto a testa tonda T1-7 faceva parte delle striscie decorative della cintura. Quest ultime pendevano dalla parte anteriore della cinghia, formando il cosiddetto grembiule composto il più delle volte da cinque o più striscie, collocate una accanto all altra. Il grembiule era ricoperto da decorazioni in metallo, il più delle volte di forma circolare, alle cui estremità pendevano ciondoli (KOŠĆEVIĆ, 1991, 94). Il rivetto rinvenuto presenta un supporto vuoto a forma d anello collocato sulla testa tonda nella quale va inserita la spina. Il bordo della parte superiore della piastra presenta un unica decorazione ad anello, e proprio a causa della mancanza di caratteristiche concernenti lo stile non è possibile attribuirgli una data. Tra le parti dell equipaggiamento vanno annoverati altri due oggetti. Innanzitutto la fibbia della cintura a forma di D (T1-6) che presenta un sistema di bloccaggio molto stretto con entrambi

159 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Pojasni okov s križnim ukrasima (T1-8). Staffa di cintura con decorazioni crociformi (T1-8). urezanim crtana. Slični primjeri pojavljuju se kao sastavni dijelovi kasnoantičkih kopči zajedno s pređicama koje su imale okvire ovalnog oblika ili, još češće, okvire sedlasto povijene u sredini. Ovakve kopče najčešće se vezuju uz 4. st. (KOŠĆEVIĆ, 1991, 68; SOKOL, 1998, 37; RADMAN LIVAJA, 2004, 97) Odjeći najvjerojatnije pripadaju i mala brončana petljica napravljena od tanke brončane žice (T1-11), te brončana zakovica (T1-10). S obzirom na činjenicu da predmeti nisu pobliže određeni, ovo je samo pretpostavka. Predmet pronađen u površinskom sloju (T1-12) u kojem se miješaju recentni i antički nalazi najvjerojatnije ipak pripada rimskom vremenu. Riječ je o pločici ljuskastog oklopa (Lorica sqamata) koji su izrađivani od pločica željeznog ili brončanog lima međusobno povezivanih žicom kroz za to pripremljene rupice. Ovakvi oklopi vuku podrijetlo s Bliskog istoka, a poznati su još od 17. st. pr. Kr. Pločica pronađena na principiju ima četiri uzdužno postavljene rupe u središtu, te još dvije po strani. Predmet sličnih karakteristika (T1-13), ali napravljen od nekoliko spojenih pločica brončanog lima mogao bi također pripadati nekoj vrsti oklopa. Njegova čvrstoća bi na ovaj način bila znatno poboljšana, no kako nisu pronađene sigurne paralele ova mogućnost ostaje tek pretpostavka. i perni posti proprio al centro della parte posteriore della fibbia. Apparteneva ad un gancio di cintura a due pezzi, che attraverso il perno era collegato alla staffa della cintura. In base ad una piccola differenza riguardante i punti di giuntura, può venir datata ad un periodo successivo, e più precisamente al periodo successivo al II secolo (RADMAN LIVAJA, 2004, 87). La seconda parte di un simile gancio di cintura è una staffa di cintura alla quale mancano i perni (T1-8). La staffa risulta essere di bronzo, la superficie superiore è suddivisa in cinque campi di forma quadrata all interno dei quali troviamo decorazioni a forma di croce con punte allargate. È stata rinvenuta anche una staffa di cintura in lamiera di bronzo (T1-9). Quest ultima risulta avere una forma quadrangolare, con bordi ondulati, decorati da linee incise. Esemplari simili appaiono come parti sistematiche dei ganci tardoantichi assieme alle fibbie che avevano cornici di forma ovale oppure, ancor più spesso, cornici con in mezzo una piegatura a forma di sella. Tali ganci vengono per lo più fatti risalire al IV secolo (KOŠĆEVIĆ, 1991, 68; SOKOL, 1998, 37; RADMAN LIVAJA, 2004, 97). Tra le parti di abbigliamento vanno annoverate molto probabilmente anche piccole fibbie eseguite con sottili fili di bronzo (T1-11) e rivetti in bronzo (T1-10). Considerando il fatto che tali oggetti non sono stati descritti in modo particolareggiato, quest ultima è da considerarsi solamente una supposizione. Si ritiene tuttavia che l oggetto rinvenuto nello strato superficiale (T1-12) in cui si sono mescolati reperti recenti ed antichi appartenga molto probabilmente al periodo romano. Trattasi di una piastra di corazza a squame (Lorica sqama- Pojasni okov četvrtasta oblika s valovito izvedenim rubovima (T1-9). Staffa di cintura di forma quadrangolare, con bordi ondulati (T1-9). 159

160 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Spojene pločice brončanog lima, vjerojatno dijelovi oklopa (T1-13). Piastre in lamiera di bronzo collegate, probabilmente parti di corazza (T1-13). Pločica ljuskastog oklopa (T1-12). Piastra di maglia a scaglie (T1-12). Privjesak konjske orme (T1-14). Ciondolo di bardatura di cavallo (T1-14). 160 Dijelovi konjske opreme Važan dio rimske vojske predstavljala je konjica. Da je u riječkom principiju postojala konjica, potvrđuju dvije skupine nalaza. Prvi od njih jest privjesak, dio ukrasa rimske konjske orme (T1-14). Ona je služila da bi se sedlo pričvrstilo na konja. U tu se svrhu koristilo remenje koje se spajalo karikama, a njihovu su dekoraciju činili privjesci i okovi. Naš primjer pripada tipu Bishop 3c, kojeg uz peltoidni završetak karakterizira srcolik oblik s dvije bubrežaste perforacije pri vrhu (KOŠĆE- VIĆ, 1991, 50; RADMAN LIVAJA, 2004, ). Slične perforacije nešto manjih dimenzija nalaze se i na završetku, a u središnjem su dijelu sniženo kružno polje i dvije simetrično postavljene kružne perforacije. Zanimljivo je da za razliku od većine poznatih primjeraka, gdje je kukica napravljena izduživanjem vrata i presavijena s prednje ili stražnje strane, naš primjerak ima dva šarnira. Simbolika pelte kao i njezino podrijetlo nisu poznati. Zbog oblika štita mogla bi imati zaštitno obilježje. U keltskoj je tradiciji vezana uz mjesec i njezina se simbolika prepliće sa simbolikom lunule. Polumjesec ili mjesečev srp općenito predstavljaju atribut Velike Boginje, odnosno svih božica mjeseca, te su univerzalni simbol rođenja, smrti i uskrsnuća (KOŠČEVIĆ, 1991, 109). ta) composta da piastre in lamiera di ferro o di bronzo reciprocamente collegate da fili inseriti in appositi fori. Tali corazze provenivano dal Vicino Oriente e appaiono a partire dal XVII secolo a.c. La piastra rinvenuta nei principia presenta quattro fori longitudinali posti al centro, ed altri due posti ai lati. Un oggetto con caratterische simili (T1-13), composto però da alcune piastre in lamiera di bronzo collegate tra loro per aumentarne la durezza, potrebbe altresì appartenere ad un tipo di corazza. Siccome non sono stati rinvenuti reperti che presentano analogie simili, questa possibilità rimane solo una supposizione. Parti di equipaggiamento cavalleresco Una ruolo importante nell esercito romano è stato sicuramente rivestito dalla cavalleria. Sono stati rinvenuti due reperti che testimoniano l esistenza di una cavalleria nei principia fiumani. Il primo reperto è un esemplare di ciondolo che veniva usato per decorare le bardature dei cavalli (T1-14). Quest ultime venivano usate per fissare la sella sul cavallo. A tale scopo venivano usate anche cinghie che venivano affibbiate ad anelli, decorate con ciondoli e borchie. Il nostro esemplare di ciondolo appartiene al tipo Bishop 3c, il quale accanto ad una terminazione

161 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Privjesci ovog tipa datiraju se u razdoblje od sredine 1. do prvih desetljeća 2. st. Njihova je koncentracija veća oko dunavskog limesa. Velik ih je broj pronađen u Sisku, pa postoji i pretpostavka da je u tom gradu postojala radionica za njihovu izradu (RADMAN LIVAJA, 2004, 110). Možda bi i ulomak T1-15 mogao pripadati sličnom privjesku. Ti su privjesci ponekad imali završetke izvedene na sličan način (KOŠĆEVIĆ, 1991, 53). Ipak, zbog fragmentiranosti ulomaka svakako postoji mogućnost da je pripadao i predmetu neke druge namjene. Druga skupina predmeta koji se mogu povezati s konjskom opremom jesu brončana zvona. Zvona su najvjerojatnije vješana na konjsku ormu (WARD, 1911, 222; CLARKE, 1971, ; BEKIĆ, 1998, 235), iako se ponekad povezuju i s drugim životinjama ili s kultnom namjenom (BOŽIČ, 2005, 315). Prvi primjer (T2-1) pripada standardnom tipu zvona četvrtasta tijela i zaobljenih rubova, lagano naznačenih nožica i a pelta viene pure caratterizzato da una forma a cuore con due fori reniformi collocati accanto alla sommità del ciondolo (KOŠĆEVIĆ, 1991, 50; RADMAN LIVAJA, 2004, ). Anche la terminazione del ciondolo presenta fori simili di dimensioni non troppo ridotte, mentre la parte centrale presenta un campo circolare ridotto e due fori circolari simmetrici l uno rispetto all altro. È interessante sottolineare il fatto che a differenza della maggioranza dei reperti a noi noti i cui gancetti sono stati eseguiti con l allungamento del collo e ripiegamento della parte anteriore o posteriore del ciondolo, il nostro esemplare presenta due perni. Origine e simbolismo di pelta risultano essere ancora sconosciuti. In base alla forma dello scudo, si potrebbe supporre che abbia avuto un carattere difensivo. Nella tradizione celtica, la pelta risulta essere collegata alla luna ed il suo simbolismo s intreccia con il simbolismo della lunula. La mezzaluna o la falce di luna in genere rappresentano Brončano zvono (T2-1). Campana di bronzo (T2-1). Veliko željezno zvono (T2-3). Campana di ferro di maggiori dimensioni (T2-3). 161

162 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Brončana narukvica (T2-4). Bracciale in bronzo (T2-4). 162 s kružnom kukom na vrhu koja nije u cijelosti sačuvana. Bat je izrađen od željeza. S obzirom da su se ovakva zvona koristila kroz dugo vremensko razdoblje, nisu pogodna za datiranje. Drugi primjer je djelomično sačuvano manje zvono, odnosno oplata donjeg dijela zvona izrađena od brončanog lima (T2-2). Kako je sačuvan tek manji dio, nije moguće reći nešto više o njegovu izgledu. Posljednji primjer je veće željezno zvono, spljošteno i izvijeno (T2-3) najvjerojatnije zbog izloženosti visokoj temperaturi, odnosno vatri. Ovakva zvona bila su česta u kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom razdoblju, a sudeći prema analogijama iz Slovenije gdje ih je pronađen veći broj i datiran u razdoblje 4. do 6. st., vjerojatnije su se vješala o stoku. Stoka se mogla koristiti za transport tereta koji je dopreman u principij. Današnji izgled zvona mogao bi biti posljedica nasilna uništenja kompleksa. Nakit Od predmeta koji bi se mogli okarakterizirati kao nakit, pronađeni su brončani prsten, narukvica te vrh ukrasne igle. Trakasta narukvica od brončanog lima ukrašena nizom utisnutih slova X i krajevima koji se preklapaju (T2-4), na osnovi sličnih primjera iz Kuzelina, Slovenije i Siska može se datirati u širi vremenski raspon od 2. do 4. st. (KOŠĆEVIĆ, 1991, 31; SOKOL, 1998, 22). Pronađeni prsten (T2-5) pripada tipu pečatnog prstenja. Termin označava činjenicu da se na glavi prstena nalazio motiv koji može biti otisnut, iako veći dio ovog prstenja nije imao tu namjenu. S obzirom na dug kontinuitet proizvodnje, bez jasno razlučivih razvojnih karakteristika, un attributo alla Grande Dea, rispettivamente a tutte le dee della luna, e sono simboli universali di nascita, morte e risurrezione (KOŠČEVIĆ, 1991, 109). Ciondoli di questo tipo sono databili al periodo compreso tra la metà del I ed i primi decenni del II secolo. La loro concentrazione risulta essere maggiore attorno al limes danubiano. Una considerevole quantità di tali ciondoli è stata ritrovata a Sisak, il che fa supporre che in questa città sia esistita un officina che li produceva (RADMAN LIVAJA, 2004, 110). Anche il frammento T1-15 potrebbe forse appartenere ad un simile ciondolo. All epoca tutte le terminazioni di ciondoli venivano eseguite allo stesso modo (KOŠĆEVIĆ, 1991, 53). Considerando però che il frammento risulta essere molto frammentato, non si può escludere la possibilità che sia appartenuto ad un oggetto utilizzato per altri scopi. Il secondo gruppo di oggetti che possono venir attribuiti all equipaggiamento cavalleresco sono le campane in metallo. Queste venivano molto probabilmente appese alle bardature dei cavalli (WARD, 1911, 222; CLARKE, 1971, ; BEKIĆ, 1998, 235), anche se talvolta venivano appese ad altri animali o avevano scopi di culto (BOŽIČ, 2005, 315). Il primo esemplare (T2-1) appartiene al tipo standard di campana con corpo quadrangolare e bordi arrotondati, con piedi leggermente marcati, gancio circolare e sommità conservata solo in parte. Il battaglio risulta essere di ferro. Siccome tali campane sono state usate per un lungo arco di tempo, risultano essere difficilmente databili. Il secondo esemplare è una campana di minori dimensioni conservata solo in parte di cui è stato rinvenuto solo il rivestimento della parte inferiore eseguito in lamiera di bronzo (T2-2). Siccome si è conservata solo una piccola parte di campana, non è possibile aggiungere altri dettagli sul suo aspetto. L ultimo esemplare è una campana di ferro di maggiori dimensioni, piatta e alterata (T2-3) molto probabilmente a causa dell esposizione ad alte temperature, e più precisamente al fuoco. Campane simili risultano essere molto frequen-

163 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Pečatni prsten (T2-5) Anello sigillare (T2-5). Vrh ukrasne igle u obliku lukovice (T2-6). Punta di spilla decorativa a forma di bulbo (T2-6). nisu pogodni za datiranje. Pronađeni primjerak napravljen je lijevanjem. Na kružnoj pečatnoj pločici utisnut je zvjezdolik ukras. Zbog te ga jednostavnost možemo svrstati u kasne provincijske produkte, a prema analogijama iz Siska možemo ga datirati u 4. st. (KOŠĆEVIĆ, 1991, 39). Od fragmentirane brončane igle (T2-6) pronađena je samo glavica u obliku lukovice, izrađena od brončanog lima. Ona se također može datirati u kasnoantičko razdoblje i to na osnovi paralela s mađarskih nekropola gdje su ovakve igle dominantni oblici (KOŠĆEVIĆ, 1991, 10). Igle su predstavljale tipičan dio ženske nošnje, pa ovaj ulomak dokazuje da su unutar kompleksa vojnog zapovjedništva vjerojatno boravile i žene. Na isti zaključak navodi i narukvica koju su nosila oba spola. Predmeti za svakodnevnu uporabu Predmeti namijenjeni obavljanju svakodnevnih poslova ili predmeti korišteni u građevinarstvu česti su nalazi na nalazištima iz rimskog razdoblja. Takvi su predmeti korišteni i u zgradama vojnih zapovjedništava, pa ih stoga ima mnogo i među riječkim nalazima. Ovamo svakako spadaju stilusi ili pisaljke. Iako su Rimljani poznavali i drugi pribor za pisanje, kao što su papirus ili pergamena, većina se korespondencije, računa ili oporuka pisala na vo- ti in età tardoantica ed all inizio del Medioevo. In base alle analogie con la considerevole quantità di esemplari rinvenuti in Slovenia databili al periodo compreso tra il IV e VI secolo, si può presumere che venissero appese al bestiame. Il bestiame poteva venir usato per il trasporto dei carichi destinati ai principia. L aspetto odierno delle campane potrebbe essere una conseguenza della distruzione violenta del complesso. Gioielli Tra gli oggetti rinvenuti che possono venir considerati gioielli, annoveriamo un anello in bronzo, un bracciale e la punta di una spilla decorativa. Il bracciale nastriforme in lamiera di bronzo decorato con una serie di incisioni a X e terminazioni pieghevoli (T2-4), in base agli esemplari simili rinvenuti a Kuzelin, Slovenia e Sisak sono databili all ampio arco temporale compreso tra il II e il IV secolo (KOŠĆEVIĆ, 1991, 31; SOKOL, 1998, 22). L anello rinvenuto (T2-5) appartiene al tipo di anelli sigillari. Il termine indica che la testa dell anello presenta un tema che può venir inciso, anche se questa desti- Brončani stilus (T2-9). Stilo in bronzo (T2-9). 163

164 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO štanim tablama (tabulae, pugillares). Ploče su bile napravljene od drva, s povišenim rubovima između kojih je bio prevučen sloj voska. Za pisanje po ovakvim pločama korištene su pisaljke poznate kao stilus. Izrađivane su od željeza ili bronce. Na jednoj su strani imale zašiljen vrh koji je služio za pisanje, a suprotni je kraj imao pločast završetak kojim se napisano moglo izbrisati (WARD, 1911, ). Brončani stilus T2-9 jednostavna je oblika i na njemu ne nalazimo nikakve ukrase. Budući da se oblik ovih pisaljki malo mijenjao, a koriste se kroz sva razdoblja rimske povijesti ali i kasnije (VOMER GOJKOVIČ, PERKO, 2006, ), nisu pogodne za datiranje. Brončani ulomci T2-7 i T2-8 najvjerojatnije čine jednu cjelinu. Svojim oblikom ulomak T2-7 podsjeća na stražnji dio stilusa, odnosno pločasti dio namijenjen brisanju. Ulomak T2-8 jest nastavak ukrašen spiralnim ukrasom. U njegovu se središtu nalazi kućište s pomičnom kuglicom. Kako se čini, predmet na drugom kraju nije lomljen i završava suženjem s tupim vrhom. Zbog toga je ovaj predmet teško odrediti kao stilus. Osim što nema zašiljen vrh namijenjen pisanju, puno je kraći od ostalih primjeraka. Možemo pretpostaviti kako je možda riječ samo o brisaljci ili špatuli za glađenje navoštene površine, iako potvrde za takvo što nisu pronađene. U svakom slučaju riječ je o luksuznom predmetu koji svojom profinjenom dekoracijom odskače od uobičajenih, jednostavnih ukrasa stilusa. nazione d uso non era quella principale. Considerando che vennero prodotti per un lungo periodo di tempo, senza riportare caratteristiche del loro sviluppo nettamente distinguibili l una dall altra, risultano essere difficilmente databili. L esemplare rinvenuto è stato eseguito con il metodo della fusione. Sulla piastra circolare del sigillo risulta essere incisa una decorazione a stella. Per la sua semplicità, lo possiamo far risalire al periodo in cui si producevano prodotti provinciali tardi, ed in base alle analogie con i reperti provenienti da Sisak lo possiamo datare IV secolo (KOŠĆEVIĆ, 1991, 39). Della spilla in bronzo frammentata (T2-6) è stata rinvenuta solo la testa a forma di bulbo, eseguita in lamiera di bronzo. Anch essa può venir fatta risalire al periodo tardoantico in base ai paralleli con le necropoli ungheresi nell ambito delle quali queste forme di spille risultano essere dominanti (KOŠĆEVIĆ, 1991, 10). Le spille hanno rappresentato una parte tipica dell abbigliamento femminile. Questo frammento indica quindi che nel complesso della sede del comando militare soggiornavano anche donne. Anche il bracciale che veniva indossato da entrambi i sessi ci permette di giungere alla stessa conclusione. Oggetti di uso quotidiano Risultano essere molto numerosi gli oggetti destinati allo svolgimento delle mansioni quotidiane oppure gli oggetti utilizzati nel campo edilizio che sono stati rinvenuti nei siti risalenti all epoca romana. Tali oggetti venivano utilizzati pure ne- Dio stilusa (T2-7). Parte di stilo (T2-7). Ukrašena drška stilusa (T2-8). Impugnatura decorata di stilo (T2-8). 164

165 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Oba predmeta mogu se dovesti u vezu s časničkim uredima (cornicalarius), pisarnicom (tabularium) te uredom stjegonoše (Signifer) koji je bio zadužen za vođenje knjiga i brigu oko blagajne. Ti su se uredi nalazili u stražnjemu dijelu principija (FELLMANN, 1983, 15-21; SANA- DER, ). Predmet koji svojim atraktivnim izgledom posebno privlači pažnju jest stilizirana brončana glava bika (T3-1). Iako je nemoguće to reći sa sigurnošću, najvjerojatnije je riječ o dijelu brončane posude, koje su često na dnu ručke imale različite figurativne prikaze. Ovakve ručke pojavljuju se na brončanim vrčevima, oinochoa- gli edifici ospitanti le sedi del comando militare. Possiamo perciò annoverarne una considerevole quantità tra i reperti fiumani. A questa categoria di reperti appartiene sicuramente lo stilo o matita. Sebbene i Romani disponessero pure di altri strumenti di scrittura come il papiro o la pergamena, la maggioranza della corrispondenza, fatture o testamenti veniva scritta su tavolette di cera (tabulae, pugillares). Le tavolette erano di legno, con bordi rialzati e venivano cosparse di uno strato di cera. Per scrivere su tali tavolette venivano usate matite conosciute con il nome di stilus eseguite in ferro o bronzo. Da un lato presentavano un estremità appuntita che serviva a scrivere, mentre l estremità opposta Stilizirana glava bika (T3-1). Testa stilizzata di toro (T3-1). 165

166 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Brončani ukras u obliku kaleža (T3-2). Decorazione in bronzo a forma di calice (T3-2). Brončani lovorov list (T3-3). Foglia d alloro in bronzo (T3-3). ma ili amforicama (BREŠČAK, 1982; CASTOLDI, 1988; DYCZEK, 1988; GO- RECKI, 1988; KALČEV, 1988; SZABÓ, 1988; BAV- DEK, 2005, ; DŽIN, 2006). Funkciju ovog predmeta teško je odrediti i stoga jer na njemu nema jasno uočljivog spoja ili loma na osnovi kojeg bi se moglo zaključiti da je glava bila povezana s ručkom. Isto je i s brončanim predmetom u obliku kaleža, čija je nožica slomljena (T3-2). Svojom veličinom i donekle izgledom podsjeća na opisanu bikovu glavu. Mogao bi se također povezati s dekoracijom brončanih posuda. U tom bi slučaju morao biti okrenut naopako, a slomljena nožica zapravo bi bila početak ručkice. Naravno, ovo je samo pretpostavka koja ostavlja prostora i raznim drugim interpretacijama. Iako na prvi pogled možda i ne izgleda tako, jedan od najzanimljivijih predmeta s principija jest brončani lovorov list (T3-3). Pretpostavljamo da je bio sastavni dio lovorovog vijenca, što se vrlo vjerojatno može povezati sa štovanjem carskog kulta unutar principija. Naime, kako je poznato, postavljanje brončanih vijenaca na statue u antici nije bila neuobičajena pojava. Također, poznato je i da se carski kult prakticirao unutar kompleksa principija, pa je pronalazak ovakva predmeta gotovo očekivana stvar. Još dva ulomka možda upućuju na isti zaključak. Naime, ulomci T3-4 i T3-5 mogli bi pripadati upravo jednoj brončanoj statui. Uspoređujući ove ulomke s našim najpoznatijim brončanim kipom - Apoksiomenom (HRVATSKI APOK- SIOMEN, 2006, 63 69), zaključujemo da era munita di una spatola per cancellare lo scritto (WARD, 1911, ). Lo stilo in bronzo T2-9 risulta avere una forma semplice priva di alcun tipo di decorazione. Siccome la forma di queste matite non è cambiata molto col passar del tempo e considerando pure il fatto che sono state utilizzate durante tutti i periodi della storia romana e anche successivamente (VOMER GOJKOVIČ, PERKO, 2006, ), risultano essere difficilmente databili. I frammenti in bronzo T2-7 e T2-8 formano molto probabilmente un unità. La forma del frammento T2-7 assomiglia alla parte posteriore dello stilo, vale a dire alla terminazione a spatola usata per cancellare lo scritto. Il frammento T2-8 munito di decorazione a spirale risulta essere la continuazione del frammento T2-7. In mezzo presenta un astuccio con sfera scorrevole. L altra estremità dell oggetto non sembra essere spezzata e si restringe progressivamente verso la punta appiattita. Risulta quindi difficile riconoscere in tale oggetto uno stilo. Oltre al fatto che non presenta un estremità appuntita destinata alla scrittura, la sua lunghezza risulta essere considerevolmente minore rispetto agli altri esemplari. Possiamo supporre che possa trattarsi di un cancellino o spatola per rasare le superfici ricoperte di cera, sebbene non sia stato rinvenuto nulla a testimonianza di ciò. Si tratta comunque di un oggetto di lusso che con le sue decorazioni raffinate si differenzia molto dallo stilo con decorazioni semplici ed usuali. Entrambi gli oggetti possono venir messi in relazione agli uffici degli ufficiali dell esercito (cornicalarius), all archivio (tabularium) e all ufficio del vessillifero (Signifer) che era addetto alla contabilità e doveva aver cura della cassa. Questi uffici erano situati nella parte posteriore dei principia (FEL- LMANN, 1983, 15-21; SANADER, ). 166

167 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA postoje određene sličnosti. Prvi ulomak T3-4 po svojoj bi debljini, izgledu i blagoj povijenosti mogao pripadati samom tijelu statue. Na njemu je uočljiv otvor, najvjerojatnije namijenjen spajanju različitih dijelova kipa koji su lijevani zasebno ili spajanju zakrpa kojima se kip naknadno popravljao. Dio ukrašene brončane ploče. Vjerojatno dio baze kipa (T3-5). Parte di piastra in bronzo decorata. Probabilmente parte della base della statua (T3-5). Drugi ulomak (T3-5) predstavlja dio veće brončane ploče koja je na rubu dekorirana nizom polukružnih ukrasa unutar kojih se nalaze ukrasi trokutasta oblika. Ova ploča mogla bi predstavljati dio baze na kojoj je kip stajao. Kojeg je cara predstavljala hipotetska statua i gdje je točno bila smještena, ostaje otvoreno pitanje. Biste su najčešće smještane u svetište principija u centru niza prostorija na stražnjoj strani kompleksa. Tako se, ako su ulazi u osi s glavnim ulazom bili otvoreni, svetište moglo vidjeti i izvan kompleksa, kao i sa glavnog trga principija (SANADER, 1999, 103). Među predmete za svakodnevnu uporabu pripada i zasun brave s otvorom za ključ (T2-10). Pokretni dijelovi brava, kao i ostali dijelovi mehanizma za zaključavanje, česti su među pokretnim nalazima na antičkim lokalitetima. (AHU- MADA SILVA, TESTA, 1991, 146; SOKOL, 1998, 31; BAUSOVAC, 2003, 300). Zasuni su se nalazili u unutrašnjosti brave, a bili su pokretani kada bi odgovarajući zupci ključa okrenutog prema gore ulazili u za to predviđene otvore. Na taj se način omogućavalo njegovo pokretanje i otključavanje vrata (GÁSPÁR, 1985, 71-76; AHUMADA SILVA, TESTA, 1991, 146; PO- ULTER, 2007, 40). L oggetto che con il suo aspetto attira la nostra attenzione è sicuramente una testa di toro stilizzata in bronzo (T3-1). Sebbene non lo si possa affermare con certezza, si presume che possa trattarsi molto probabilmente di un dettaglio proveniente da un vaso di bronzo. Sulla parte inferiore dei manici di tali vasi apparivano spesso rappresentazioni figurative di vario genere. Manici simili appaiono su boccali in bronzo, oinochoe o piccole anfore (BREŠČAK, 1982; CASTOLDI, 1988; DYCZEK, 1988; GORECKI, 1988; KALČEV, 1988; SZABÓ, 1988; BAVDEK, 2005, ; DŽIN, 2006). Risulta difficile stabilire a che cosa sia servito questo oggetto siccome non presenta punti di giuntura ben visibili o spaccature sulla base delle quali si potrebbe concludere che la testa sia stata congiunta al manico. Lo stesso vale per l oggetto in bronzo a forma di calice, il cui piede risulta essere spezzato (T3-2). In base alle sue dimensioni ed in parte anche al suo aspetto può venir messo in relazione alla succitata testa di toro. Si potrebbe inoltre metterlo in relazione agli ornamenti dei vasi di bronzo. In Pokretni zasun brave (T3-4). Stanghetta girevole di serratura (T3-4). 167

168 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO questo caso però dovrebbe venir capovolto, e il piede spezzato risulterebbe essere la parte iniziale del manico. Questa però è solo una supposizione che lascia lo spazio ad altre differenti interpretazioni. Rekonstrukcija svjetiljke (Izvor: Bujuklijev, H., Les lanternes en bronze de la Trace Romaine) Ricostruzione di lanterna (Fonte: Bujuklijev, H., Les lanternes en bronze de la Trace Romaine) Spojnica svjetiljke (T3-6). Gancetto di lume (T3-6). Predmet T3-6 predstavlja dio svjetiljke. Ovakve svjetiljke visjele su na tri ili četiri lanca alkama povezana sa središtem kupolastog gornjeg dijela te dvije ili tri izdužene spojnice koje su povezivale donji dio s recipijentom za ulje i gornji dio. Naš primjer spojnice slomljen je na donjem kraju, a na gornjemu mu dijelu nedostaje šarnir u koji se stavljala alka. Izdužena je, pravokutna oblika, u gornjem dijelu ukrašen profilacijama i izdignutim, suženim središnjim dijelom. Na stražnjoj strani, po cijeloj sačuvanoj dužini, osim na istaknutom dijelu, nalazi se utor. Sačuvane su dvije zakovice, a otvor za treću je djelomično sačuvan na slomljenom dijelu. Sebbene a prima vista potrebbe sembrare diversamente, uno degli oggetti più interessanti provenienti dai principia è senza alcun dubbio un esemplare di foglia d alloro in bronzo (T3-3). Si suppone che sia stata parte costituente di una ghirlanda d alloro, il che può venir molto probabilmente messo in relazione alla venerazione del culto imperiale praticato all interno dei principia. Come risulta noto infatti, la deposizione di ghirlande in bronzo su statue di età antica non risulta essere un fenomeno inconsueto. È risaputo, inoltre, che il culto imperiale veniva praticato anche all interno delle mura dei principia. Il rinvenimento di tale oggetto non è quindi da considerarsi un fatto insolito. Altri due frammenti ci possono indirizzare alla stessa conclusione. I frammenti T3-4 e T3-5 infatti potrebbero essere appartenuti proprio ad una statua di bronzo. Mettendo a paragone tutti i frammenti con la statua di bronzo a noi più nota - Apossiomene (HRVATSKI APOKSIOMEN, 2006, 63 69), notiamo la presenza di determinate somiglianze. Il primo frammento T3-4 in base al suo spessore, aspetto ed in base alla presenza di una lieve incurvatura, potrebbe appartenere proprio al corpo della statua. Esso presenta un apertura visibile, destinata molto probabilmente alla congiunzione delle parti differenti della statua che venivano fuse separatamente o alla congiunzione dei pezzi necessari a ripararla. Il secondo frammento (T3-5) rappresenta una parte di piastra in bronzo di dimensioni considerevoli i cui bordi risultano essere decorati da una serie di ornamenti semicircolari al cui interno si possono notare decorazioni di forma triangolare. Questa piastra potrebbe rappresentare parte della base che a suo tempo ospitava la statua. Quale imperatore abbia rappresentato l ipotetica statua e dove sia stata esattamente collocata, rimane una questione ancora aperta. I busti venivano per lo più collocati nel santuario dei principia al 168

169 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Polukružno povijen brončani okov (T3-9) pripadao je kružnom predmetu promjera 20 cm. Na vidljivoj strani bio je ukrašen nizom jezičastih ukrasa, dok je na poleđini neukrašen. Zbog oblika, odnosno kružne forme, možemo pretpostaviti da se najvjerojatnije radi o ukrasnom okovu oboda neke posude. centro di una serie di vani situati nella parte posteriore del complesso. In questo modo, quando le entrate poste in asse all entrata principale erano aperte, il santuario era visibile anche dal di fuori del complesso, come pure dalla piazza principale dei principia (SANADER, 1999, 103). Brončani okov (T3-9). Armatura in bronzo (T3-9). Pronađena su i dva noža. Oba primjerka napravljena su od željeza i jako su korodirana. Prvom (T3-8) je sačuvana cijela oštrica, dok mu je trn prelomljen i sačuvan u manjem dijelu. Kod drugog primjerka (T3-7) i oštrica i trn tek su djelomično sačuvani. Kako je pronađen u površinskom sloju, ne možemo biti sigurni da je riječ o kasnoantičkom predmetu. Predmeti T4-1, T4-2 i T4-3 najvjerojatnije su klinovi ili njihovi dijelovi. Predmet T3-4 predstavlja vrh jednog većeg klina. Budući da je pronađen u površinskom sloju među nalazima koji pripadaju i novijim razdobljima, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je riječ o predmetu iz kasnoantičkog perioda. Na kraju, u ovu skupinu predmeta mogu se ubrojiti i mnogobrojni kovani čavli koji su ovdje predstavljeni s tek nekoliko primjeraka (T4-5, T4-6, T4-7). Oružje Tijekom istraživanja Principija pronađen je i manji broj predmeta koje možemo okarakterizirati kao oružje. Jedan od predmeta za koje to možemo sa sigurnošću tvrditi jest predmet T4-8. Riječ je piramidalnom vrhu s nasadom na tuljac kakvi su česti na rimskim nalazištima. Predmet je bio ili vrh sulice ili vrh projektila. Naime izgledom su oni bili gotovo jednaki. Pretpostavlja se da su vrhovi sulica u načelu bili lakši od vrhova pro- Tra gli oggetti di uso quotidiano va annoverata pure la stanghetta della serratura con corrispondente buco (T2-10). Le parti girevoli della serratura, come pure le rimanenti parti del meccanismo di chiusura, risultano essere frequenti tra i reperti mobili rinvenuti in località antiche (AHUMADA SILVA, TESTA, 1991, 146; SO- KOL, 1998, 31; BAUSOVAC, 2003, 300). Le stanghette venivano posizionate all interno della serratura e venivano mosse ogni qual volta i corrispondenti dentelli di chiave rivolti verso l alto venivano infilati nei corrispondenti buchi della serratura. In questa maniera, la stanghetta veniva mossa e la porta si apriva (GÁSPÁR, 1985, 71-76; AHUMADA SILVA, TESTA, 1991, 146; POULTER, 2007, 40). L oggetto T3-6 rappresenta parte di un lume. Lumi simili venivano appesi a tre o quattro catene collegate mediante anelli al centro della parte superiore a forma di cupola del lume. Due o tre gancetti allungati collegavano invece la parte inferiore munita di recipiente per l olio alla parte superiore del lume. L estremità inferiore del nostro esemplare di gancetto risulta essere spezzato, mentre la parte superiore non possiede il perno nel quale veniva inserito l anello. La sua forma è allungata, rettangolare, con la parte superiore decorata da profilatura e con la parte centrale ristretta e rialzata. L intera parte posteriore che si è conservata, ad eccezione della parte posta in rilievo, è munita di incastro. Si sono conservati anche due rivetti, mentre l apertura per il terzo si è conservata solo in parte sulla parte spezzata. 169

170 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO L armatura in bronzo incurvata a semicerchio (T3-9) apparteneva ad un oggetto circolare con diametro di 20 cm. La parte visibile presenta una serie di decorazioni linguiformi, mentre il dorso è privo di decorazioni. In base alla sua forma circolare, possiamo concludere che si tratta molto probabilmente di un armatura decorativa dell orlo di qualche vaso. Piramidalni vrhovi s nasadom na tuljac (T4-8, T4-9). Estremità piramidali con fissaggio su cilindro (T4-8, T4-9). Sono stati rinvenuti pure due coltelli. Entrambi gli esemplari sono di ferro e risultano essere molto corrosi. Del primo (T3-8) si è conservata l intera lama, mentre il codolo risulta essere spezzato e conservato solo in parte. Per quanto riguarda invece il secondo esemplare (T3-7), sia la lama che il codolo si sono conservati solo in parte. Siccome è stato rinvenuto nello strato superficiale, non possiamo avere la certezza che si tratti di un oggetto di epoca tardoantica. Gli oggetti T4-1, T4-2 e T4-3 sono molto probabilmente cunei o parti di quest ultimi. L oggetto T3-4 rappresenta la punta di un cuneo di dimensioni maggiori. Siccome è stato rinvenuto in uno strato superficiale tra i reperti che vengono fatti risalire pure a periodi più recenti, non possiamo avere la certezza che si tratti di un oggetto risalente al periodo tardoantico. Per concludere, in questo gruppo di oggetti possono venir inclusi pure i numerosi chiodi in ferro battuto rinvenuti di cui vengono qui presentati solo alcuni esemplari (T4-5, T4-6, T4-7). Armi Dio strelice s krilcima i s nasadom na tuljac (T4-11). Un frammento di freccia con alette con fissaggio su cilindro (T4-11). Gli scavi eseguiti nei principia hanno portato alla luce pure una quantità minore di oggetti che possono venir inclusi nella categoria delle armi. Tra questi va senza alcun dubbio annoverato l oggetto T4-8. Trattasi di una cuspide piramidale con fissaggio su cilindro. Reperti simili risultano essere molto frequenti in siti di epoca romana. Deve trattarsi della punta di una lancia o di quella di un proiettile. Le punte di questi oggetti risultano essere pressoché simili. Si suppone però che in linea di massima le punte delle lancie siano state più leggere delle punte dei proiettili. In genere il peso che viene preso in considerazione va dai 25 ai 30 gr. Ciò nonostante, risulta difficile determinare 170

171 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA jektila. Najčešće se kao okvirna uzima granična težina od 25 do 30 g. Ipak, teško je sa sigurnošću odrediti namjenu vrhova, jer se njihova težina kreće između 20 i 40 g (RADMAN LIVAJA, 2004, 87). S obzirom na to da je naš primjerak težak 39 g, sličniji je vrhovima projektila. Predmet koji je pronađen u neposrednoj blizini (T4-9) prethodno opisanog, svojim dimenzijama i izgledom odgovara vrhu jednog takvog projektila s nasadom na tuljac. Predmet je slomljen, tako da ostatak, odnosno tuljac, nije pronađen. Još jedan bi sačuvani vrh mogao predstavljati dio projektila (T4-10), iako nije isključeno da je mogao predstavljati i dio nekog oruđa. Vrh ovog ulomka lagano je savijen, što bi mogla biti posljedica udarca o neku tvrdu podlogu. Drugi predmet (T4-11) koji zasigurno možemo okarakterizirati kao oružje jest dio strelice s krilcima i s nasadom na tuljac. Izrađena je od željeza, a nedostaje joj sam vrh. Strelice plosnatog presjeka s krilcima susreću se od kasne republike pa sve do kasnoantičkog razdoblja, pa zapravo nisu pogodne za dataciju. No, kako je naša strelica pronađena u kontekstu koji pripada kasnoantičkom razdoblju njezina datacija nije upitna. Zaključna razmatranja Velika većina pronađenih predmeta uistinu odgovara karakteru principija i može se povezati sa svim aktivnostima unutar takvih kompleksa. Najveći dio pronađenih predmeta jest osobna oprema vojnika koji su ondje boravili i obavljali svoje dužnosti. To su prije svega dijelovi odjeće, ali i dijelovi konjske opreme. Ono što se najizrazitije može povezati s jednim ovakvim kompleksom jesu dijelovi oružja. Međutim, ulomaka ove vrste pronađeno je uistinu malo. Nedostatak oružja na području ovog vojnog logora mogao bi se možda objasniti činjenicom da je ono imalo veliku vrijednost u nemirnim vremenima kasne antike i činjenicom da je kompleks nasilno uništen, te mogućnošću da je vojska koja je tuda prošla ili vojska u povlačenju zasigurno sa sobom odnijela dostupno oružje. con certezza la destinazione d uso di tali punte, in quanto il loro peso si aggira intorno ai g (RADMAN LIVAJA, 2004, 87). Considerando però che il nostro esemplare pesa 39 g, è più simile alle punte di proiettili. Anche l oggetto rinvenuto nelle immediate vicinanze (T4-9) dell oggetto precedentemente descritto, in base alle sue dimensioni e aspetto può venir paragonato alla punta di un simile proiettile. L oggetto risulta essere spezzato. La parte mancante, vale a dire il cilindro, non è stata ritrovata. Anche un altra punta conservata potrebbe essere appartenuta ad un proiettile (T4-10), sebbene non si possa escludere l ipotesi che possa trattarsi di una parte di arma. La punta di questo frammento è leggermente piegata, il che potrebbe essere la conseguenza di un urto contro una superficie dura. Il secondo oggetto (T4-11) che possiamo inserire nella categoria delle armi è senza alcun dubbio un frammento di freccia con alette con fissaggio su cilindro, eseguita in ferro e mancante proprio della punta. Le freccie a sezione piatta con alette appaiono nella tarda Repubblica e vengono usate fino all epoca tardoantica e sono quindi difficilmente databili. Considerando però che la nostra freccia è stata ritrovata in un contesto che viene fatto risalire all epoca tardoantica, la data che le viene attribuita non può in alcun modo venir messa in dubbio. Considerazioni finali Il carattere della stragrande maggioranza degli oggetti rinvenuti coincide effettivamente col carattere dei principia e di tutte le attività svolte all interno di tali complessi. La maggior parte degli oggetti rinvenuti proviene dall equipaggiamento personale dei soldati che alloggiavano e svolgevano le proprie funzioni entro le mura del complesso. Trattasi innazitutto di parti di abbigliamento, ed in secondo luogo di parti di equipaggiamento cavalleresco. Quello che senza ombra di dubbio può venir messo in relazione ad un tale complesso sono le parti di armi, anche se i ritrovamenti di frammen- 171

172 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Predmeti praktične namjene tipični su za nalazišta iz rimskog doba. Različitog su karaktera i nemaju funkciju koja bi se mogla povezati s djelovanjem vojske. Tako zasune brava, dijelove svjetiljki, noževe, okove, klinove ili čavle možemo naći i unutar bilo kojeg civilnog rimskog naselja, ali su zasigurno mogli biti iskorišteni i bili potrebni i unutar kompleksa vojnog zapovjedništva. Stilusi i dijelovi lovorovog vijenca mogu se izravnije povezati s principijem što je i prikazano u tekstu. Svi pronađeni predmeti dokazuju tezu da je ovo područje bilo u funkciji rimskog vojnog zapovjedništva i potvrđuju da antički rimski nalazi nisu ovdje dospjeli naknadno, s nekih drugih položaja. ti di questo tipo sono stati alquanto scarsi. La mancanza di armi sul territorio di questo accampamento militare potrebbe essere dovuto al fatto che quest ultimo ha rivestito una grande importanza nei periodi burrascosi dell età tardoantica e che il complesso è stato distrutto con violenza. È inoltre possibile che gli eserciti che si trovavano a passare da quelle parti per caso o l esercito costretto alla ritirata abbiano portato con sé le armi che in quel momento erano lì a portata di mano. Sono tipici i ritrovamenti di oggetti destinati ad una funzione pratica nei siti di epoca romana. Tali oggetti hanno sicuramente un carattere differente rispetto a quelli precedentemente descritti e la loro funzione quindi non va messa in relazione alle attività dell esercito. In questo modo stanghette di serratura, parti di lumi, coltelli, ferrature, cunei e chiodi possono venir rinvenuti anche all interno di qualsiasi centro civile romano, anche se potevano venir usati ed erano necessari anche all interno del complesso della sede del comando militare. Stilo e parti di ghirlande di alloro invece possono venir messi in relazione ai principia in maniera più diretta, come indicato nel testo. Tutti gli oggetti rinvenuti avvalorano la tesi secondo la quale questo territorio avrebbe ospitato la sede del comando militare romano e confermano inoltre il fatto che i reperti romani di età antica non vi sono provenuti da altri luoghi in epoche successive. 172

173 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA KATALOG: TABLA 1 1. SEKTOR IXb, SJ 8, PN 143. Bronca. Dužina 4,1 cm, visina 2,6 cm. Trakasti luk s naglašenim trakastim središnjim rebrom ukrašenim sitnim urezanim linijama. Na prijelazu luka u zaglavnu pločicu nalazi se kružna perforacija, a simetrična perforacija nije sačuvana. Prijelaz luka u nogu naglašen je poprečnim rebrima. Držač igle je trokutast, dok ukrasno dugme nedostaje. Na zaglavnoj pločici nalazi se ukrasna puncirana koncentrična kružnica, a simetrični ukras također nedostaje. Mehanizam za kopčanje i igla nisu sačuvani. 2. SEKTOR IV, SJ 83, PN 47. Bronca. Dužina 2,8 cm, visina 1,6 cm. Noga kružnog presjeka završava dugmetastim ukrasom. Držač igle je četvrtast s dvije kružne perforacije. 3. SEKTOR IV, SJ 83a, PN 52. Bronca. Dužina 4,6 cm, visina 2,5 cm. Luk trapezoidnog presjeka s lagano zaobljenim stranicama završava ukrasom u obliku rebra. Noga je ukrašena nizom udubljenja simetrično smještenih oko dvije uzdužne brazde. Držač igle je cjevasta oblika. 4. SEKTOR IV, SJ 83a, PN 53. Bronca i emajl. Promjer 3,3 cm. Pločasta kružna fibula. Cijela je gornja površina bila ukrašena emajlom koji je sačuvan u tragovima. Ploča je podijeljena na tri koncentrična pojasa odijeljena narebrenjima. Vidljivi su tragovi kvadratnih polja koja su dijelila pojaseve fibule. U središtu je pločice kružna perforacija. 5. SEKTOR IXc, SJ 83, PN 154. Bronca. Dužina 6,5 cm, visina 2,5 cm, širina 5,5, cm. Zglobni tuljac je profiliran i perforiran s dva kružna otvora. Sačuvane su dvije bočne lukovice poligonalne forme. Luk je trapezoidna presjeka, a na prijelazu u nogu nalazi se ukras u obliku četiri prstenasta zadebljanja. Noga je ukrašena četirima kružnim udubljenjima i četirima udubljenjima na donjem dijelu, simetrično smještenima oko središnje uzdužne brazde. Držač igle je cjevasta oblika. 6. SEKTOR III, SJ 9a. Bronca. 4,2 x 3,1 cm. Pojasna pređica D-oblika izrazito sužena zglobnog spoja, s dva spojena šarnira smještena u središtu stražnjeg dijela pređice. Na neukrašenu obruču vidljiva su oštećenja na mjestima gdje je bila spojena igla. CATALOGO: TABELLA 1 1. SETTORE IXb, US 8, RA 143. Bronzo. Lunghezza 4,1 cm, altezza 2,6 cm. Arco nastriforme con costola mediana nastriforme rilevata e decorata da piccole linee incise. Nel punto di congiunzione tra arco e piastra di testa appare un foro circolare, mentre il foro simmetrico non si è conservato. Il punto di congiunzione tra arco e piede è accentuato da costole trasversali. Staffa triangolare, mancante di bottone decorativo. Piastra di testa munita di occhiello concentrico punzonato, mancante di decorazione simmetrica. Il meccanismo di fissaggio e l ago non si sono conservati. 2. SETTORE IV, US 83, RA 47. Bronzo. Lunghezza 2,8 cm, altezza 1,6 cm. Piede della sezione circolare terminante con una decorazione a bottone. Staffa quadrangolare con due fori circolari. 3. SETTORE IV, US 83a, RA 52. Bronzo. Lunghezza 4,6 cm, altezza 2,5 cm. Arco a sezione trapezoidale, con lati leggermente arrotondati terminante con una decorazione a forma di costola. Piede decorato da una serie di cavità poste simmetricamente attorno a due solchi longitudinali. Staffa tubolare. 4. SETTORE IV, US 83a, RA 53. Bronzo e smalto. Diametro 3,3 cm. Fibula a disco circolare. L intera superficie superiore venne decorata con smalto di cui si sono conservate solamente alcune tracce. Piastra suddivisa in tre fascie di circoli concentrici separate da costolature. Visibili tracce di campi di forma quadrata che separano le fascie della fibula. Al centro della piastra un foro circolare. 5. SETTORE IXc, US 83, RA 154. Bronzo. Lunghezza 6,5 cm, altezza 2,5 cm, larghezza 5,5, cm. Cilindro di giunzione profilato e perforato da due aperture circolari. Si sono conservati due bulbi laterali di forma poligonale. Arco a sezione trapezoidale. Il punto di congiunzione tra arco e piede decorato da quattro ingrossamenti ad anello. Piede decorato da quattro cavità circolari e quattro cavità sulla parte inferiore, poste simmetricamente attorno al solco longitudinale mediano. Staffa tubolare. 6. SETTORE III, US 9a. Bronzo. 4,2 x 3,1 cm. Fibbia di cintura a forma di D con bloccaggio molto stretto, con due perni collegati al centro della parte posteriore della fib- 173

174 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 7. SEKTOR IXa, SJ 83, PN 153. Bronca. Promjer 1,3 cm. Okrugla zakovica s praznim središnjim poljem u koje je fiksiran trn. Na gornjoj strani pločice ukrasna prstenasta profilacija na rubnom dijelu. 8. SEKTOR VIII, SJ 83, PN 82. Bronca. 5 x 1,2 cm. Pojasni okov kojemu nedostaju šarniri. Izrađen je od bronce. Na gornjoj plohi nalazi se pet kvadratnih polja s križnim ukrasima. Sačuvana je i jedna manja zakovica. 9. SEKTOR IXc, SJ 83d, PN 116 Bronca. 3,6 X 3,5 cm. Pojasni okov četvrtasta oblika napravljen od brončanog lima. Valovito završeni rubovi ukrašeni urezanim crtama. 10. SEKTOR V, SLUČAJNI NALAZ, PN 46. Bronca. 2,2 cm. Brončana zakovica stožaste glave. 11. SEKTOR IXc, SJ 83 D, PN 123. Bronca. Promjer žice 1 mm. Petljica od tanke brončane žice. 12. SEKTOR V, SJ 23. Bronca. 5,1 x 3,5 cm. Ljuska oklopa. 13. SEKTOR IV, SJ 83a Bronca. 7 X 4,7 cm Dijelovi četiriju pločica načinjenih od brončanog lima i međusobno spojenih većim brojem zakovica. 14. SEKTOR IV, SJ 83, PN 50. Bronca. 4,3 x 2,9 cm. Privjesak konjske orme. Srcoliko tijelo i završna pločica u obliku pelte. Na pločici i tijelu nalaze se parovi bubrežastih perforacija, a središnji dio zauzima sniženo kružno polje i dvije simetrično postavljene kružne perforacije. 15. SEKTOR IXb, SJ 83, PN 136 Bronca, 2,4 x 1,6 cm. Brončana pločica lepezasto ukrašena. TABLA 2 1. SEKTOR VI, SJ 83, PN 34. Bronca i željezo. 3 x 3,8 cm. Brončano zvono četvrtasta tijela i zaobljenih rubova, s blago naznačenim nožicama i djelomično sačuvanim šarnirom. U unutrašnjosti bat načinjen od željeza. 2. SEKTOR IXb, SJ 83/86 Bronca. 2,7 X 1,5 cm. Donji dio manjeg zvona načinjenog od brončanog lima. bia. I punti di congiunzione all ago del cerchio spovvisto di decorazioni risultano essere danneggiati. 7. SETTORE IXa, US 83, RA 153. Bronzo. Diametro 1,3 cm. Rivetto a testa tonda con campo mediano vuoto nel quale viene inserita la spina. Bordi della parte superiore della piastra decorati da profilatura a forma d anello. 8. SETTORE VIII, US 83, RA 82. Bronzo. 5 x 1,2 cm. Staffa di cintura senza perni. Eseguita in bronzo. Sul piano superiore cinque campi di forma quadrata con decorazioni a croce. Conservato pure un rivetto di minori dimensioni. 9. SETTORE IXc, US 83d, RA 116 Bronzo. 3,6 X 3,5 cm. Staffa di cintura di forma quadrangolare in lamiera di bronzo. Bordi ondulati decorati con linee incise. 10. SETTORE V, REPERTO CASUALE, RA 46. Bronzo. 2,2 cm. Rivetto in bronzo a testa conica. 11. SETTORE IXc, US 83 D, RA 123. Bronzo. Diametro del filo1 mm. Fibbietta eseguita con sottili fili di bronzo. 12. SETTORE V, US 23. Bronzo. 5,1 x 3,5 cm. Corazza a squame. 13. SETTORE IV, US 83a Bronzo. 7 X 4,7 cm. Parti di quattro piastre in lamiera di bronzo reciprocamente collegate con numerosi rivetti. 14. SETTORE IV, US 83, RA 50. Bronzo. 4,3 x 2,9 cm. Ciondolo di bardatura di cavallo. Corpo a forma di cuore e piastra terminale a forma di pelta. Sulla piastra e corpo si notano coppie di fori reniformi, la parte centrale occupa il campo circolare ridotto e due fori circolari simmetrici l uno rispetto all altro. 15. SETTORE IXb, US 83, RA 136 Bronzo, 2,4 x 1,6 cm. Piastra in bronzo decorata a ventaglio. TABELLA 2 1. SETTORE VI, US 83, RA 34. Bronzo e ferro. 3 x 3,8 cm. Campana di bronzo con corpo quadrangolare e bordi arrotondati, con piedi leggermente marcati e perno conservato solo in parte. Al suo interno un battaglio di ferro. 174

175 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 3. SEKTOR I, SJ 8a Željezo. 8,7 X 10,8 cm. Masivno željezno zvono deformirano pod utjecajem visoke temperature. Sačuvan šarnir. 4. SEKTOR IV, SJ 83, PN 44. Bronca. Širina obruča 4 mm. Trakasta narukvica s rubovima koji se preklapaju. Ukrašena je utiskivanjem motiva u obliku pješčanog sata. 5. SEKTOR V, SJ 83, PN 41. Bronca. Promjer 5,1 cm, promjer pločice 7 mm. Prsten glatka obruča i ovalna presjeka s kružnom pločicom i zvjezdastim ukrasom. 6. SEKTOR IX, SJ 83, PN 101. Bronca. Glava igle u obliku lukovice. Glava je šuplja, napravljena od brončanog lima. 7. SEKTOR VIII, SJ 83, PN 84. Bronca. 3 x 1,1 cm. Pločica trokutasta oblika s profilacijom koja se nastavlja na uži dio. Profilacija izvedena jednim narebrenjem kvadratnog oblika, zatim zadebljanjem u obliku krnje piramide, te na kraju prstenastim zadebljanjem. Predmet se spaja s fragmentom T SEKTOR VIII, SJ 86, PN 90. Bronca. Dužina 4,8 cm. Drška koja se spaja s predmetom T2-7. Ukrašena je spiralnim brazdama na bočnim dijelovima, dok je na središnjem dijelu ukrasno kućište s pomičnom kuglicom. 9. SEKTOR IXa, SJ 83, PN 126. Bronca. Dužina 11,8 cm. Stilus savijen po sredini. Bez ukrasa. 10. SEKTOR IV, SJ 83, PN 45. Bronca. 7,5 x 1,6 cm. Pokretni zasun brave s četiri perforacije. TABLA 3 1. SEKTOR IXb, SJ 83, PN 150. Bronca. 7,6 x 7,6 cm. Aplika u obliku stilizirane bikove glave. 2. SEKTOR IXa, SJ 83, PN 135. Bronca. 5 x 5,6 cm. Predmet u obliku kaleža s oštećenom nožicom. 3. SEKTOR V, SJ 83, PN 55. Bronca. 8,4 x 2,4 cm. Brončani lovorov list. 2. SETTORE IXb, US 83/86 Bronzo. 2,7 X 1,5 cm. Parte inferiore di una campana di minori dimensioni eseguita in lamiera di bronzo. 3. SETTORE I, US 8a Ferro. 8,7 X 10,8 cm. Campana in ferro massiccio deformata a causa dell esposizione ad alte temperature di cui si è conservato il perno. 4. SETTORE IV, US 83, RA 44. Bronzo. Larghezza del cerchio 4 mm. Bracciale nastriforme con bordi pieghevoli. Decorazione impressa a forma di clessidra. 5. SETTORE V, US 83, RA 41. Bronzo. Diametro 5,1 cm, diametro della piastra 7 mm. Anello con cerchio liscio e sezione ovale con piastra circolare e decorazione a forma di stella. 6. SETTORE IX, US 83, RA 101. Bronzo. Testa di spilla a forma di bulbo. Testa cava, eseguita in lamiera di bronzo. 7. SETTORE VIII, US 83, RA 84. Bronzo. 3 x 1,1 cm. Piastra di forma triangolare con profilatura che continua fino alla parte più stretta della stessa. Profilatura eseguita con costolatura di forma quadrata, quindi con ingrossamento a forma di piramide troncata, e per finire con ingrossamento a forma d anello. L oggetto si congiunge al frammento T SETTORE VIII, US 86, RA 90. Bronzo. Lunghezza 4,8 cm. Impugnatura che si congiunge all oggetto T2-7. Decorata da solchi a spirale sulle parti laterali, mentre la parte centrale presenta un astuccio decorativo con sfera scorrevole. 9. SETTORE IXa, US 83, RA 126. Bronzo. Lunghezza 11,8 cm. Stilo piegato in mezzo. Senza decorazioni. 10. SETTORE IV, US 83, RA 45. Bronzo. 7,5 x 1,6 cm. Stanghetta di serratura girevole, con quattro fori. TABELLA 3 1. SETTORE IXb, US 83, RA 150. Bronzo. 7,6 x 7,6 cm. Applicazione a forma di testa di toro stilizzata. 2. SETTORE IXa, US 83, RA 135. Bronzo. 5 x 5,6 cm. Oggetto a forma di calice con piede danneggiato. 175

176 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 4. SEKTOR IXc, SJ 83d Bronca. 4,1 X 3,9 cm. Brončana, lagano zakrivljena pločica s djelomično sačuvanim otvorom zakovice. 5. SEKTOR VI, SJ 83 Bronca. 8 X 6,4 cm. Brončana pločica na rubu dekorirana nizom polukružnih ukrasa unutar kojih se nalaze ukrasi trokutasta oblika. 6. SEKTOR IXa, SJ 83, PN 130. Bronca. 12,4 x 1,8 cm. Spojnica izdužena pravokutna oblika, u gornjem dijelu ukrašena profilacijama i izdignutim, suženim središnjim dijelom, dok je na suprotnom kraju slomljena. Na stražnjoj strani, cijelom dužinom, osim na istaknutom dijelu, napravljen je utor. Sačuvane su dvije zakovice, a otvor za treću je djelomično sačuvan na slomljenom dijelu. 7. SEKTOR VI, SJ 83. Željezo. 11,6 x 2,8 cm. Nož povijena hrpta s asimetrično postavljenim djelomično sačuvanim trnom. 8. SEKTOR V, SJ 23. Željezo. 14,1 x 2,1 cm. Nož s asimetrično postavljenim, djelomično sačuvanim trnom. 9. SEKTOR IV, SJ 83, PN 49. Bronca. 8,6 x 1 cm. Okov, polukružno povijen u presjeku. Pripadao je kružnom predmetu promjera 20 cm. Na vanjskoj strani ukrašen nizom jezičastih ukrasa, dok je na poleđini neukrašen. Sačuvani su tragovi dviju zakovica. TABLA 4 1. SEKTOR IXb, SJ 83. Željezo. Visina 13,1 cm. Klin kvadratna presjeka. 2. SEKTOR IXb, SJ 83. Željezo. Visina 6,2 cm. Dio klina kvadratna presjeka. 3. SEKTOR IXb, SJ 83/86. Željezo. Visina 8,8 cm. Vrh klina pravokutna presjeka. 4. SEKTOR V, SJ 23. Željezo. Visina 4,3 cm. Dio klina s glavom koja se širi u obliku slova T, napravljenom od presavijena lima. 3. SETTORE V, US 83, RA 55. Bronzo. 8,4 x 2,4 cm. Foglia d alloro in bronzo. 4. SETTORE IXc, US 83d Bronzo. 4,1 X 3,9 cm. Oggetto in bronzo, piastra leggermente piegata con apertura del rivetto conservata solo in parte. 5. SETTORE VI, US 83 Bronzo. 8 X 6,4 cm. Piastra in bronzo con bordo decorato da una serie di ornamenti semicircolari all interno dei quali si possono notare decorazioni di forma triangolare. 6. SETTORE IXa, US 83, RA 130. Bronzo. 12,4 x 1,8 cm. Gancetto allungato di forma rettangolare, la cui parte superiore risulta essere decorata da profilatura, con parte centrale ristretta e rialzata, parte opposta spezzata. L intera parte posteriore, ad eccezione della parte posta in rilievo, è munita di incastro. Si sono conservati due rivetti, mentre l apertura per il terzo si è conservata solo in parte sulleto spezzato. 7. SETTORE VI, US 83. Ferro. 11,6 x 2,8 cm. Coltello a lama incurvata e codolo posto in maniera assimmetrica e conservato solo in parte. 8. SETTORE V, US 23. Ferro. 14,1 x 2,1 cm. Coltello con codolo posto in maniera assimmetrica e conservato solo in parte. 9. SETTORE IV, US 83, RA 49. Bronzo. 8,6 x 1 cm. Armatura, con sezione incurvata a semicerchio. È appartenuto ad un oggetto circolare di diametro pari a 20 cm. La parte esteriore presenta una serie di decorazioni linguiformi, mentre il dorso è privo di decorazioni. Si sono conservate le tracce di due rivetti. TABELLA 4 1. SETTORE IXb, US 83. Ferro. Altezza 13,1 cm. Cuneo a sezione quadrata. 2. SETTORE IXb, US 83. Ferro. Altezza 6,2 cm. Parte di cuneo a sezione quadrata. 3. SETTORE IXb, US 83/86. Ferro. Altezza 8,8 cm. Punta di cuneo a sezione quadrata. 176

177 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 5. SEKTOR VI, SJ 83. Željezo. 6,7 cm. Kovani čavao. 6. SEKTOR V, SJ 23. Željezo. 3,6 cm. Kovani čavao. 7. SEKTOR V, SJ 23. Željezo. 2,2 cm. Kovani čavao. 8. SEKTOR IXa, SJ 83. Željezo. Visina 21,1 cm, promjer tuljca 1,5 cm. Projektil s nasadom na tuljac. 9. SEKTOR IXa, SJ 83. Željezo. Visina 7 cm. Ulomak (vrh) projektila s nasadom na tuljac. 10. SEKTOR VII, SJ 83. Željezo. Visina 6 cm. Ulomak (vrh) projektila. 11. SEKTOR IV, SJ 83 Željezo. Visina 8 cm, promjer tuljca 0,7 cm. Dio strelice s krilcima i nasadom na tuljac. Nedostaje sam vrh strelice. 4. SETTORE V, US 23. Ferro. Altezza 4,3 cm. Parte di cuneo con testa che si allarga a forma di T, eseguita in lamiera ripiegata. 5. SETTORE VI, US 83. Ferro. 6,7 cm. Chiodo in ferro battuto. 6. SETTORE V, US 23. Ferro. 3,6 cm. Chiodo in ferro battuto. 7. SETTORE V, US 23. Ferro. 2,2 cm. Chiodo in ferro battuto. 8. SETTORE IXa, US 83. Ferro. Altezza 21,1 cm, diametro del cilindro 1,5 cm. Proiettile con fissaggio su cilindro. 9. SETTORE IXa, US 83. Ferro. Altezza 7 cm. Frammento (punta) di proiettile con fissaggio su cilindro. 10. SETTORE VII, US 83. Ferro. Altezza 6 cm. Frammento (punta) di proiettile. 11. SETTORE IV, US 83 Ferro. Altezza 8 cm, diametro del cilindro 0,7 cm. Parte di freccia con alette e fissaggio su cilindro, mancante proprio della punta. 177

178 Tablica 1 Tabella 1

179 Tabla 2 Tabella 2

180 Tabla 3 Tabella 3

181 Tabla 4 Tabella 4

182

183 ANTIČKI NUMIZMATIČKI NALAZI REPERTI NUMISMATICI DI ETÀ ANTICA Luka Bekić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

184

185 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ANTIČKI NUMIZMATIČKI NALAZI REPERTI NUMISMATICI DI ETÀ ANTICA Uvod Prilikom arheoloških iskopavanja principija u Rijeci pronađena je veća količina antičkog, kasnosrednjovjekovnog, novovjekovnog i modernog novca. Osim novca, u ovom su radu opisani i žetoni, svetačke i druge medaljice, olovne bule i drugi slični predmeti pronađeni na istome mjestu, jer je uobičajeno da se i oni obrađuju zajedno s novcem. Pronađena su ukupno 124 primjerka novca te 7 drugih numizmatičkih nalaza. Među pronađenim kovanicama, u 76 primjeraka riječ je o antičkom novcu, 10 nalaza pripada razdoblju do 19.st., a 30 nalaza potječe iz 19. i 20.st. Sa sigurnošću je datirano, ili barem okvirno određeno, čak 116 kavanica, dok ih je 8 bilo nemoguće vremenski odrediti. Sustavnih numizmatičkih objava u arheološkom smislu nema za područje Rijeke, pa je ovaj prilog zapravo prva slika jednog određenog gradskog prostora kroz numizmatičke nalaze. Novac pronađen na principiju uglavnom je bio u vrlo lošem stanju. Na njemu su se redovito nalazile debele naslage štetnih oksida ili klorida. Osim toga, na površini se čvrsto usidrila veća količina pijeska i sitnog kamena koja je dodatno otežavala čišćenje. Novac je očišćen prema već standardnoj restauratorskoj proceduri. Dobro očuvani primjerci samo su oprani, manje uprljan novac očišćen je mehanički, a na ponekim, vrlo korodiranim primjercima morala su se uz mehanička primijeniti i kemijska sredstva. Čišćenje novca pronađenog na arheološkim nalazištima vrlo je važno za arheologe jer je svaki podatak koji iz njega mogu dobiti važan. Introduzione Gli scavi archeologici eseguiti nei principia di Fiume hanno portato alla luce una maggiore quantità di monete antiche, tardomedievali, postmedievali e dell età contemporanea. Oltre alle monete, in questo saggio vengono descritti pure gettoni, medagliette sacre ed altri tipi di medaglie, bolle in piombo ed altri oggetti simili rinvenuti nello stesso luogo, siccome è consuetudine produrli assieme alle monete. Sono stati rinvenuti complessivamente 124 esemplari di moneta e 7 altri reperti numismatici. Tra le monete rinvenute vanno annoverati 76 esemplari di monete antiche, 10 esemplari risalenti al periodo fino al XIX secolo, 30 esemplari risalenti al XIX e XX secolo. A ben 116 monete è stata attribuita una data certa o almeno sono state inserite in un contesto temporale, mentre per le rimanenti 8 monete è stato impossibile definire un contesto temporale. Per il territorio di Fiume non sono stati pubblicati in ambito archeologico studi sistematici concernenti la numismatica, e perciò tale contributo rappresenta in realtà la prima rappresentazione di una determinata area cittadina attraverso i reperti numismatici. Le monete rinvenute nei principia si sono presentate in genere in pessime condizioni di conservazione. Presentavano regolarmente strati spessi e dannosi di ossido o cloruro. Oltre a ciò, sulla loro superficie risultava fortemente ancorata una maggiore quantità di sabbia e pietra minuta che hanno reso difficile la loro pulitura. Le monete sono state pulite usando metodi standard di restauro. Gli esemplari conservati in buono stato sono stati solamente lavati, le monete meno sporche pulite usando mezzi meccanici, mentre per alcuni esemplari molto corrosi sono stati applicati accanto ai mezzi meccanici pure quelli chimici. La pulitura delle monete rinvenute nei siti arche- Claustra Alpium Iuliarum ( 185

186 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Kontekst Veći dio novca nađen je u slojevima koji su i prema drugim nalazima dobro datirani. Antički novac, primjerice, gotovo u potpunosti pripada sloju SJ 83, što potvrđuju i ostali kasnoantički pokretni nalazi. Međutim, jasno je da je sloj SJ 83 mogao biti nataložen na trg principija tek nakon njegove propasti, jer se na trg još aktivnog principija sigurno nije odlagao otpad. Međutim ne zna se kada se to dogodilo. Budući da u SJ 83 nema nalaza iz kasnijeg doba, to se moglo dogoditi prirodnim procesom erozije nakon propasti principija, kada je gotovo jedno tisućljeće ovaj prostor bio napušten. Ipak, moguće je da je gradnja novih kuća u kasnom 15. st. i početkom 16. st. uzrokovala zasipavanje trga većom količinom zemlje i građevinskog otpada prepunog kasnoantičkih nalaza. Sloj SJ 83 zauzima veliku površinu, pa je prekriven raznim mlađim slojevima, ologici è una procedura molto importante per gli archeologi siccome ogni dettaglio che viene scoperto può essere importante. Contesto La maggior parte delle monete è stata rinvenuta negli strati ben databili pure in base agli altri reperti. Le monete antiche, per esempio, provengono quasi esclusivamente dallo strato US 83, il che viene confermato pure dal ritrovamento di altri reperti mobili tardoantichi. È logico però supporre che lo strato US 83 sia stato depositato sulla piazza dei principia solamente dopo la decadenza degli stessi. Appare infatti inverosimile che i rifiuti siano stati depositati sui principia in cui si svolgeva ancora una vita attiva. Tuttavia non si sa quando ciò sia successo. Siccome lo strato US 83 non ha portato alla luce reperti risalenti a periodi Principij: Količina novca po razdoblju, 66 komada Principia: Quantità di monete per epoca, 66 pezzi

187 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA posebice slojem SJ 86. Sloj SJ 86 može se prema ostalim nalazima datirati u drugu polovicu 16. st., ali sadrži i mnogo kasnoantičkih nalaza. To je zasigurno hodni sloj 15. i 16. st. koji je nastajao odbacivanjem onovremenog otpada ili prekopavanjem starijeg sloja SJ 83. Stoga je odvajanje sloja SJ 83 i SJ 86 bio težak zadatak. U najmlađim slojevima gotovo da nema antičkog novca. Radovi na prekopavanju terena nakon rušenja zgrada u drugoj polovini 20. st. izbacili su iz sloja SJ 83 poneki primjerak kasnoantičkog novca, koji je tako završio na površini trga. U odnosu na ostale antičke nalaze s riječkog principija, novac je prilično brojan. U početku istraživanja smo pomislili kako je riječ o ostacima opljačkane vojne blagajne, koja se uvijek čuvala u zgradi zapovjedništva. Naime, iza bazilike se redovito nalazio hram (sacellum ili aedes), gdje su se čuvale bojne oznake i zastave (vexillum, successivi a quello antico, tale presenza può venir giustificata solamente dall esistenza di un processo naturale di erosione iniziato dopo la decadenza dei principia, dopo che per quasi un millennio tale area è stata disabitata. Ciò nonostante, è possibile che durante i lavori di costruzione di nuove case nel tardo XV secolo ed inizi XVI secolo, nella piazza siano stati eseguiti rinterri accompagnati da una maggiore quantità di terra e rifiuti edili ricchi di reperti tardoantichi. Lo strato US 83 occupa una grande superficie e risulta essere ricoperto da differenti strati recenti, specialmente dallo strato US 86. Lo strato US 86 in base ai rimanenti reperti può venir datato alla seconda metà del XVI secolo, anche se contiene pure molti reperti tardoantichi. Si ritiene che possa trattarsi sicuramente dello strato pedonale del XV e XVI secolo originatosi con la deposizione dei rifiuti di allora o con il movimento dello strato più vecchio US 83. Per tale motivo la separazione Tarsatika: Količina novca po razdoblju, 108 komada Tarsatica: Quantità di monete per epoca, 108 pezzi

188 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO turmae), a to je bio i najčuvaniji prostor unutar tabora. U toj prostoriji ili ponekad u podzemnoj sobi ispod nje, čuvala se glavna vojna blagajna (aerarium) te ušteđevine vojnika (deposita). Za čuvanje je osobno bio zadužen zastavnik postrojbe (signifer). Budući da je krov u pokrajnjim prostorijama bio zapaljen, pretpostavlja se da je kraj principija bio nasilan, te lako možemo naslutiti da je upravo vojna blagajna bila prva na udaru pljačkaša. Njih, posebice ako je riječ o barbarima, u to vrijeme zanima ponajprije plemeniti metal, odnosno srebrni i zlatni novac. Tako ne bi bilo čudno da su sav, za njih bezvrijedan bakreni sitni novac prosipali po zapaljenom principiju. Pratimo li pažljivo sektore iskopavanja, najveća količina novca pronađena je upravo oko bazilike i njezina stubišta. S druge strane, riječ je o središtu vojnoga tabora, pa veća količina izgubljenog i odbačenog nov- degli strati US 83 e US 86 è risultato essere un compito alquanto arduo. Negli strati più recenti sono quasi assenti esemplari di monete antiche. I lavori di movimento della terra dopo la demolizione di edifici nella seconda metà del XX secolo hanno portato alla luce dallo strato US 83 alcuni esemplari di monete tardoantiche che sono così finite sulla superficie della piazza. Tra i rimanenti reperti antichi provenienti dai principia fiumani, le monete sono abbastanza numerose. All inizio degli scavi ritenemmo trattarsi di resti di una cassa militare saccheggiata, che veniva sempre custodita nell edificio della sede del comando. Infatti, dietro alla basilica di regola c era un tempio (sacellum o aedes), dove venivano custoditi vessilli militari e bandiere (vexillum, turmae). Quest ultimo era lo spazio più custodito all interno dell accampamento. In tale vano o talvolta nella stanza sotterranea sottostante ad esso, Zastupljenost kovnica unutar skupa novca s principija od 250. do 400.g. Rappresentazione di zecche nella collezione di monete dai Principia dal 250 al 400. ALE 1 GALL 3 HER 3 KYZ 2 LUG 2 ARL 1 TES 2 CONS 1 SIS 15 ROM 4 AQS 3 188

189 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ca na takvu mjestu ne mora biti neobična. Ako uzmemo u obzir velik broj vojnika sa sigurnim plaćama na jednom mjestu, tada bi se ovo mjesto moglo usporediti i s trgovištima, lukama ili civilnim forumima gdje se mnogo i često radilo s novcem. Ovoj pretpostavci u korist ide i vremenski pravilna zastupljenost novca, odnosno ovaj skup novca ne odgovara sadržaju tipične vojne blagajne devedesetih godina 4.st. Stoga bi valjalo odbaciti pretpostavku o pljački. Nalazi novca vrlo su korisni za razumijevanje stratigrafije nalazišta, ali i kao pomoć u razjašnjavanju šireg konteksta života u principiju i njegove uloge u tadašnjoj Tarsatici. Ovaj rad posvećen je antičkom novcu, dok su mlađi primjerci obrađeni u zasebnom poglavlju u drugom dijelu knjige. veniva custodita la cassa militare principale (aerarium) come pure i risparmi dei soldati (deposita) della cui custodia era personalmente responsabile il vessillifero (signifer). Il tetto delle stanze attigue venne incendiato, il che fa supporre che i principia abbiano subito una fine violenta. È perciò verosimile che sia stata proprio la cassa militare la prima meta dei saccheggiatori. Quest ultimi, specialmente se si tratta di barbari, in quel periodo erano interessati soprattutto ai metalli nobili, rispettivamente monete in argento ed oro. Siccome le monete minute in rame per loro non avevano alcun valore si suppone che le abbiano sparse per i principia in fiamme. Se seguiamo attentamente i settori di scavo, possiamo concludere che il maggior numero di monete è stato rinvenuto proprio attorno alla basilica e rispettiva scalinata. D altra parte però, trattandosi del centro di un accampamento militare, è logico supporre che la maggioranza delle monete siano state perse o scartate proprio in tale area. Se prendiamo in considerazione l elevato numero di militari con paghe sicure concentrati in un unica area, allora tale area può venir paragonata alle piazze, porti o fori cittadini dove il denaro circola con molta frequenza. La rappresentatività temporale regolare del denaro andrebbe a favorire questa supposizione. Il gruppo di monete inoltre non corrisponde alla cassa militare tipica degli anni Novanta del IV secolo. Andrebbe quindi scartata l ipotesi del saccheggio. I rinvenimenti di monete sono molto utili per comprendere la stratigrafia del sito, per aiutarci a comprendere il contesto di vita allargato nei principia e nell antica Tarsatica. Questo saggio è dedicato alle monete antiche, mentre gli esemplari recenti verranno elaborati in un capitolo a parte nella seconda parte del libro. 189

190 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Katalog novca Catalogo delle monete 1. stoljeće I secolo 1. Sek. IX, između SJ 111 i SJ 109, nasip. Domitianus ( ). Roma, g. Ae. 30 mm. As. Av: IMPCAESDOMITAVGGERMCOSXIII- ICENSPERPP Glava nadesno, ovjenčan. Rv: V[IRT]VTI AVGVSTI S C Virtus stoji nadesno, ljevicom se oslanja na koplje, u desnici drži parazonium (trokutasti bodež). (RIC II, 373, str.200) Tekst aversa čita se: Imperator Caesar Domitianus Augustus Germanicus Consul Tertius Censor Perpetuus Pater Patriae. 1. Sett. IX, tra US 111 e US 109, terrapieno. Domitianus ( ). Roma, Ae. 30 mm. As. Av: IMPCAESDOMITAVGGERMCOSXIIII- CENSPERPP Testa a destra, laureato. Rv: V[IRT]VTI AVGVSTI S C La Virtus stante a destra, con la mano sinistra si appoggia ad una lancia, con la mano destra tiene un parazonium (pugnale triangolare). (RIC II, 373, pag.200) Sul dritto si legge: Imperator Caesar Domitianus Augustus Germanicus Consul Tertius Censor Perpetuus Pater Patriae. 2. stoljeće II secolo 2. Sek. IXb, SJ 83/86, PN 157. Hadrianus ( ). Roma, 119.g. Ae. 33 mm. As. Av: [IMPCAESARTR]AIANVS [HADRIA- NVSAVG] Poprsje nadesno, ovjenčan. Rv: [PONT MAX TR POT COS III] SC Roma sjedi nalijevo na oklopu, desna noga na šljemu, drži Viktoriju i koplje, iza nje štit. (RIC II, 562, str.411) 2. Sett. IXb, US 83/86, RA 157. Hadrianus ( ). Roma, 119. Ae. 33 mm. As. Av: [IMPCAESARTR]AIANVS [HADRIAN- VSAVG] Busto laureato a destra. Rv: [PONT MAX TR POT COS III] SC Roma seduta a sinistra su una corazza, con il piede destro su di un elmo, tiene la Vittoria e una lancia, alle sue spalle uno scudo. (RIC II, 562, pag.411) 190

191 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 3. stoljeće III secolo 3. Sek. IXa, SJ 83, PN 132. Severus Alexander ( ). Roma, g. Orichalcum. 24 mm. Dupondius. Av: IMPALEX[ANDERPIV]S[AVG] Glava nadesno, ovjenčan. Rv: [MAR]S [VLT]OR S C Mars hoda nadesno, u ljevici drži štit, a u desnici koplje. (RIC IV/II, 636, str.120). Mars Ultor i slični borbeni natpisi na reversu Aleksandra Severa vjerojatno su povezani s perzijskim ratom (RIC IV/II, 68) 4. Sek. IXa, SJ 86, PN 120. Gallienus ( ). Billon 19 mm. Antoninianus. Av: GA[LLIENVSA]VG Glava nadesno, zrakasta kruna. Rv: AE[TERNITA]SAVG Saturn stoji nadesno, u ljevici drži globus. 5. Slučajni nalaz. Gallienus ( ). Ae. 19 mm. Antoninianus. Av: [GALL]IENVSA[VG] Glava nadesno, zrakasta kruna. Rv: Nečitljiv Trup neke životinje koja se kreće nadesno? 6. Sek. VI, SJ 83, PN 67. Gallienus ( ). Billon 22 mm. Antoninianus. Av: GAL[LIEN]VSA[VG] Poprsje nadesno, zrakasta kruna. Rv: PAX[AVG] Pax stoji nalijevo, u desnici uzdiže maslinovu granu. 3. Sett. IXa, US 83, RA 132. Severus Alexander ( ). Roma, Oricalco. 24 mm. Dupondio. Av: IMPALEX[ANDERPIV]S[AVG] Testa laureata a destra. Rv: [MAR]S [VLT]OR S C Marte avanzante a destra, nella mano sinistra tiene uno scudo, in quella destra una lancia. (RIC IV/II, 636, pag.120). Mars Ultor e simili insegne militari al rovescio di Alessandro Severo sono molto probabilmente collegate alla guerra di Persia (RIC IV/II, 68) 4. Sett. IXa, US 86, RA 120. Gallienus ( ). Billon 19 mm. Antoniniano. Av: GA[LLIENVSA]VG Testa a destra, con corona radiata. Rv: AE[TERNITA]SAVG Saturno stante a destra, con la mano sinistra regge un globo. 5. Reperto casuale. Gallienus ( ). Ae. 19 mm. Antoniniano. Av: [GALL]IENVSA[VG] Testa a destra, con corona radiata. Rv: Illeggibile Corpo di un animale andante a destra? 6. Sett. VI, US 83, RA 67. Gallienus ( ). Billon 22 mm. Antoniniano. Av: GAL[LIEN]VSA[VG] Busto a destra, con corona radiata. Rv: PAX[AVG] La Pax stante a sinistra, con la mano destra solleva un ramo d ulivo. 191

192 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 7. Sek. IXa, SJ 83, PN 137. Gallienus ( ). Roma, g. Ae. 18 mm. Antoninianus. Av: [GALLIE]NVSAVG Glava nadesno, zrakasta kruna. Rv: [VIRTV]SAVGVSTI Virtus stoji nalijevo, u desnici drži maslinovu grančicu, a ljevicom se oslanja o koplje. (RIC V/I, 330var, str.159) Jedini Galijenov revers koji prikazuje Virtus s ovim tekstom naveden je pod brojem RIC 330, međutim, na našem reversu nedostaje oznaka kovnice X u lijevom polju. 8. Sek. VI, SJ 83, PN 68. Postumus ( ). Lugdunum, g. Billon 21 mm. Antoninianus. Av: IMPCPOSTVMVS[P]F[AVG] Glava nadesno, zrakasta kruna. Rv: SALVSPROV[INCIA]RV[M] Bog Rajne leži nalijevo oslanjajući se na urnu, uz noge mu pramac broda. (RIC V/II, 87, str. 344) 9. Sek.VI, SJ 83, PN 31. Claudius II ( ). Ae mm. Antoninianus. Av: [IMPC]CLAVDIVSAVG Glava nadesno, zrakasta kruna. Rv: [AE]QVITASAVG Ekvitas stoji nalijevo, desnicom drži vagu, a u ljevici rog obilja. (RIC V/I, 14,15,137 ili 197) Odsječak nije vidljiv, pa nije sigurna kovnica. 7. Sett. IXa, US 83, RA 137. Gallienus ( ). Roma, Ae. 18 mm. Antoniniano. Av: [GALLIE]NVSAVG Testa a destra, con corona radiata. Rv: [VIRTV]SAVGVSTI La Virtus stante a sinistra, nella mano destra tiene un ramo d ulivo, con la sinistra si appoggia ad una lancia. (RIC V/I, 330var, pag.159) L unico esemplare con il rovescio di Gallieno con la Virtus e questo testo viene menzionato al numero 330 del RIC. Sul nostro rovescio invece è assente l indicazione della zecca X sul campo sinistro. 8. Sett. VI, US 83, RA 68. Postumus ( ). Lugdunum, Billon 21 mm. Antoniniano. Av: IMPCPOSTVMVS[P]F[AVG] Testa a destra, con corona radiata. Rv: SALVSPROV[INCIA]RV[M] Il dio del Reno giacente a sinistra si appoggia ad un urna, accanto ai piedi una prua di nave. (RIC V/II, 87, pag. 344) 9. Sett.VI, US 83, RA 31. Claudius II ( ). Ae mm. Antoniniano. Av: [IMPC]CLAVDIVSAVG Testa a destra, con corona radiata. Rv: [AE]QVITASAVG L Aequitas stante a sinistra, nella mano destra tiene una bilancia, in quella sinistra il corno dell abbondanza. (RIC V/I, 14,15,137 o 197) Il segmento di cerchio non è visibile, non si tratta di una zecca sicura. 192

193 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 10. Sek. IXa, SJ 83, PN 88. Claudius II ( ). Ae mm. Antoninianus. Av: [IMPCL]AV[DIVSAVG] Glava nadesno, zrakasta kruna. Rv: Nečitljivo Stojeća figura okrenuta nalijevo, raširenih ruku. Ispod svake ruke neki predmet? S obzirom na oštećenost novca, nemoguće je reći o kojem se prikazu radi. U obzir dolaze PROVI- DENTAVG, na kojem Providencija stoji oslonjena na stup desno, a s lijeva ispod štapa se nalazi globus, ili IVVENTVSAVG, na kojem Herkul stoji i oslanja se rukom na štap lijevo, a u drugoj ruci drži jabuku. 11. Sek. VI, SJ 83, PN 43. Quintillus (270). Roma, 270.g. Ae mm. Antoninianus. Av: IMPCM[CLQVINTILLVSAVG] Poprsje u plaštu nadesno, zrakasta kruna. Rv: SECV[RITAVG] XI Securitas stoji nalijevo, u desnici uzdiže skeptar, a ljevicom se oslanja na stup desno. (RIC V/I, 31, str. 242) 10. Sett. IXa, US 83, RA 88. Claudius II ( ). Ae mm. Antoniniano. Av: [IMPCL]AV[DIVSAVG] Testa a destra, con corona radiata. Rv: Illeggibile Una figura in piedi rivolta verso sinistra, con le braccia allargate e con un oggetto sotto ogni mano? Siccome la moneta risulta danneggiata, è impossibile determinare di quale rappresentazione si tratti. Potrebbe trattarsi di PROVIDENTAVG, con la Provvidenza che si appoggia ad un palo a destra, con un globo sotto un bastone a sinistra, oppure IVVENTVSAVG, con Ercole in piedi che si appoggia ad un bastone a sinistra, con una mela nell altra mano. 11. Sett. VI, US 83, RA 43. Quintillus (270). Roma, 270. Ae mm. Antoniniano. Av: IMPCM[CLQVINTILLVSAVG] Rv: SECV[RITAVG] XI La Securitas stante a sinistra, con la mano destra solleva uno scettro, con quella sinistra si appoggia ad un palo a destra. (RIC V/I, 31, PAG. 242) 193

194 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 12. Sek.VI, SJ 83, PN 76. Doba Quintillusa (270) ili Aurelianusa ( ). Neslužbeni kov - Galija?, g. Ae mm. Antoninianus. Av: [D]IV[OCLAVDIO] Glava nadesno, zrakasta kruna. Rv: [CON]SACRATIO Oltar s girlandom, na kome gori vatra. 1 (RIC V/I, 261, str. 233, službeni kov, usporedi: ŠIPUŠ 1991, sl.2-1, sl.4-9) Novac je kovan nakon smrti Klaudija II Gotskog 270.g. Posmrtne novce Klaudiju II kovali su Kvintil i Aurelijan, međutim postoje i brojni primjerci iz galskih kovnica koji svojom grubošću nalikuju barbarskim kovovima. Na primjerku iz principija zamjećuje se razlika u pisanju pa umjesto CONSECRATIO stoji CONSACRATIO. Takvi primjerci su poznati, a postoji i inačica s natpisom CONSAECRATIO. Također, slovo R izvedeno je samo s dvije ukošene crte, isto kao i slovo A. To je tipično za slabe i neslužbene kovove. Na novcu se, podjednako na aversu i reversu, poznaju ostaci prekova, odnosno starijeg novca koji je iskorišten kao podloga za ovaj novi kov. S obzirom na neuredno i grubo izvedeni prikaz, vjerojatno je ovaj primjerak iz neke od neslužbenih galskih kovnica. Aurelijan je 274.g. zabranio kovanje malih barbariziranih patvorina. 12. Sett.VI, US 83, RA 76. Epoca di Quintillus (270) o Aurelianus ( ). Conio non ufficiale - Gallia?, Ae mm. Antoniniano. Av: [D]IV[OCLAVDIO] Testa a destra, con corona radiata. Rv: [CON]SACRATIO Un altare con ghirlanda, su cui arde il fuoco. 1 (RIC V/I, 261, pag. 233, conio ufficiale, paragona: ŠIPUŠ 1991, fig.2-1, fig.4-9) Moneta coniata dopo la morte di Claudio II il Gotico nel 270. Le monete postume di Claudio II sono state coniate da Quintillio ed Aureliano. Esistono inoltre numerosi esemplari provenienti dalle zecche galliche che essendo rozzi assomigliano molto ai conii barbarici. L esemplare rinvenuto nei principia riporta una scritta differente, con CONSACRATIO al posto di CONSECRA- TIO. Questi esemplari di moneta sono molto noti. Esiste pure la variante che riporta la leggenda CONSAECRATIO. Inoltre sia la lettera R che la lettera A sono state eseguite solamente con due linee oblique, il che è normale quando si tratta di conii di qualità scadente e non ufficiali. Sulla moneta, in equal misura sul dritto e sul rovescio, si notano tracce di riconiatura, rispettivamente di una vecchia moneta che ha funto da base per creare questo nuovo conio. Questa rappresentazione è stata eseguita in maniera disordinata e scadente il che fa supporre che possa trattarsi di un esemplare proveniente da una delle zecche galliche non riconosciute ufficialmente. Aureliano nel 274 vieta la coniatura di piccole imitazioni barbarizzate. 1 Na fotografiji je revers greškom okrenut naopako. 1 Sulla foto il rovescio è stato erroneamente capovolto. 194

195 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 13. Sek. IXc, SJ 83, PN 138. Doba Quintillusa (270) ili Aurelianusa ( ). Neslužbeni kov - Galija?, g. Ae mm. Antoninianus. Av: [DIVO CLAVDI]O Glava nadesno, zrakasta kruna. Rv: CO[NS]E[CRATIO] Oltar s girlandama, na kome gori vatra. (RIC V/I, 261, 267, str. 233, 234 službeni i galski kov, usporedi: ŠIPUŠ 1991, sl.2-1, sl.4-9) Kao i prethodni, i ovaj primjerak je prekovan preko nekog drugog novca. Prema Webbu (RIC V/I, 233, 234), galske kovnice koriste prikaz posmrtne lomače, dok je mediolanumska kovnica koristila prikaz oltara s vatrom (RIC V/I, br.261), kao na našem primjerku. Na vratu cara su dvije točke koje spominje i RIC za primjerke iz Kizika i galskih kovnica, ali taj tip ima prikaz vatre na reversu (RIC V/I, br.267). Moguće je također da su to ostaci prikaza prekovanog novca. S obzirom na neuredno i grubo izveden prikaz, vjerojatno je i ovaj primjerak iz neke od neslužbenih galskih kovnica. 13. Sett. IXc, US 83, RA 138. Epoca di Quintillus (270) o Aurelianus ( ). Conio non ufficiale - Gallia?, Ae mm. Antoniniano. Av: [DIVO CLAVDI]O Testa a destra, con corona radiata. Rv: CO[NS]E[CRATIO] Un altare con ghirlande, su cui arde il fuoco. (RIC V/I, 261, 267, pagg. 233, 234 conio ufficiale e gallico, paragona: ŠIPUŠ 1991, fig.2-1, fig.4-9) Come per l esemplare precedente, anche questo esemplare è stato riconiato sopra un altra moneta. Secondo Webb (RIC V/I, 233, 234), le zecche galliche producevano monete raffiguranti roghi mortuari. La zecca di Mediolanum invece produceva monete raffiguranti un altare con fuoco (RIC V/I, n.261), come sul nostro esemplare. Sul collo dell imperatore ci sono due punti che vengono menzionati anche dal RIC per gli esemplari provenienti da Cizico e dalle zecche galliche. Questo tipo di moneta però rappresenta il fuoco sul rovescio (RIC V/I, n.267). Potrebbe trattarsi pure dei resti di una rappresentazione presente su una moneta riconiata. Questa rappresentazione è stata eseguita in maniera disordinata e scadente il che fa supporre che possa trattarsi di un esemplare proveniente da una delle zecche galliche non riconosciute ufficialmente. 195

196 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 14. Sek IXc, SJ 83, PN 162. Doba Quintillusa (270) ili Aurelianusa ( ). Neslužbeni kov - Galija?, g. Ae mm. Antoninianus. Av: [DIVO CLAVDIO]? Glava. Rv: [CONSECRAT]IO Oltar na kome gori vatra. (RIC V/I, 261, str. 233, službeni kov, usporedi: ŠIPUŠ 1991, sl.2-1, sl.4-9) I ovaj primjerak pripada u skupinu posmtrnog novca Klaudija II. Vrlo vjerojatno je također riječ o primjerku kovanom u nekoj od neslužbenih radionica koje su se nalazile u Britaniji, Hispaniji i poglavito Galiji. Obično su službeni primjerci kovani u Mediolanumu bili promjera 17,7 mm, na osnovi meni poznatih 13 primjeraka iz aukcijskih kuća. Isto tako, neslužbeni ( barbarizirani ) primjerci bili su mnogo manji, u prosjeku oko 15 mm. I ovaj primjerak, s obzirom na grubost izrade i svoju veličinu, pripada neslužbenim kovovima. 15. Sek. VI, SJ 83, PN 42. Aurelianus ( ). Cyzicus. Ae. 24 mm. Antoninianus. Av: [I]MP[CAVR]ELIANVSAVG Poprsje okrenuto nadesno, u oklopu, zrakasta kruna. Rv: ORIEN[S]A[VG] Δ XXI Sol stoji nalijevo, uzdiže desnicu, u ljevici drži globus, uz nogu sjedi zarobljenik. (RIC V/I, 360, str. 305) Kovan je u zadnjem, 3. razdoblju u Kiziku. Mjestimice vidljivi tragovi posrebrenja, novac je probijen četvrtastim šilom? 14. Sett. IXc, US 83, RA 162. Epoca di Quintillus (270) o Aurelianus ( ). Conio non ufficiale - Gallia?, Ae mm. Antoniniano. Av: [DIVO CLAVDIO]? Testa. Rv: [CONSECRAT]IO Altare su cui arde il fuoco. (RIC V/I, 261, pag. 233, conio ufficiale, paragona: ŠIPUŠ 1991, fig.2-1, fig.4-9) Anche questo esemplare va annoverato tra le monete postume di Claudio II. Deve trattarsi molto probabilmente di un esemplare coniato in una delle officine non riconosciute ufficialmente situate in Britannia, Ispagna e principalmente in Gallia. Generalmente gli esemplari ufficiali coniati a Mediolanum avevano un diametro di 17,7 mm, il che può venir dedotto analizzando 13 esemplari di moneta a me noti provenienti da varie case d asta. Il diametro degli esemplari non ufficiali ( barbarizzati ) era invece considerevolmente minore, in media attorno ai 15 mm. Anche questo esemplare, per le sue caratteristiche scadenti e per le sue dimensioni, viene annoverato tra i conii non ufficiali. 15. Sett. VI, US 83, RA 42. Aurelianus ( ). Cyzicus. Ae. 24 mm. Antoniniano. Av: [I]MP[CAVR]ELIANVSAVG Busto corazzato a destra, con corona radiata. Rv: ORIEN[S]A[VG] Δ XXI Sol stante a sinistra, con la mano destra protesa verso l alto, con quella sinistra regge un globo, accanto al piede un prigioniero seduto. (RIC V/I, 360, pag. 305) Coniato nell ultimo, terzo periodo a Cizico. Qua e là sono visibili tracce di inargentatura, trattasi forse di moneta perforata da un punteruolo quadrangolare? 196

197 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 16. Sek. IXb, SJ 83/86, PN 158. Aurelianus ( ). Ae mm. Antoninianus. Av: I[MP]CAVRELIANVSAVG Poprsje nadesno, u oklopu, zrakasta kruna. Rv: ORIENSAV[G] Sol se kreće nalijevo, uzdiže desnicu, u ljevici drži globus, uz nogu sjedi zarobljenik. Odsječak je nečitljiv, pa se ne može odrediti kovnica. Inačice na kojima se Sol kreće nalijevo, a ne stoji, uglavnom imaju prikazana po dva zarobljenika, po jednog sa svake strane. Novac je probijen kao i prethodni primjerak. 17. Sek. IXa, SJ 83, PN 122. Tetricus I ( ). Ae mm. Antoninianus. Av: [IMPTE]TRICVSP[FAVG] Poprsje nadesno, zrakasta kruna. Rv: LAETI TI[A AVG] Leticija stoji nalijevo, u desnici drži vijenac, a u ljevici sidro. (RIC V/II, 86-88, str.408) 18. Sek.VI, SJ 83, PN 70. Aurelianus ( ). Siscia, g. Ae mm. Antoninianus. Av: IMPAVRELIANVSAVG Poprsje u oklopu nadesno, sa zrakastom krunom. Rv: CONCORDIAMILITVM S* Aurelijan i Konkordija stoje jedno nasuprot drugome i rukuju se. (RIC V/I, 216, str.288) 16. Sett. IXb, US 83/86, RA 158. Aurelianus ( ). Ae mm. Antoniniano. Av: I[MP]CAVRELIANVSAVG Busto corazzato a destra, con corona radiata. Rv: ORIENSAV[G] Sol stante a sinistra, con la mano destra protesa in alto, con quella sinistra regge un globo, accanto al piede un prigioniero seduto. Il segmento di cerchio è illeggibile, risulta quindi impossibile determinare in quale zecca sia stata coniata. Le varianti che raffigurano il Sol andante verso sinistra, invece di raffigurarlo in piedi, rappresentano in genere due prigionieri, stanti ciascuno su un lato. La moneta risulta perforata come quella precedentemente descritta. 17. Sett. IXa, US 83, RA 122. Tetricus I ( ). Ae mm. Antoniniano. Av: [IMPTE]TRICVSP[FAVG] Busto corazzato a destra, con corona radiata. Rv: LAETI TI[A AVG] La Letizia stante a sinistra, nella mano destra tiene una ghirlanda, in quella sinistra un ancora. (RIC V/II, 86-88, pag.408) 18. Sett.VI, US 83, RA 70. Aurelianus ( ). Siscia, Ae mm. Antoniniano. Av: IMPAVRELIANVSAVG Busto corazzato a destra, con corona radiata. Rv: CONCORDIAMILITVM S* Aureliano e la Concordia in piedi faccia a faccia che si stringono la mano. (RIC V/I, 216, pag.288) 197

198 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 19. Sek. VIII, SJ 83, PN 61. Magnia Urbica - Carinus ( ) ili Salonina - Gallienus ( ). Roma. Billon mm. Antoninianus. Av: [ AV]C Glava nadesno, na polumjesecu. Rv: [VEN]VSVI CTRIX Božica stoji nalijevo, ljevicom se oslanja o koplje. Obje carice kovale su ovaj tip novca Venus victrix na kojem se Venera oslanja o uspravno koplje na desnoj strani. Nažalost, obje su u stilu svog vremena kovale vrlo sličan novac, pa ih je s obzirom na očuvanost teško razlikovati. Caričina frizura više odgovara Salonini, no ovaj tip je kod Magnie Urbice mnogo češći, pa je vjerojatno riječ o njoj. (Salonina RIC V/I, Roma 31, str.194; Magnia Urbica RIC V/II, Roma 343, str.185 ) 20. Sek. IXc, SJ 83, PN 147. Maximianus ( ). Siscia, g. Ae. 23 mm. Antoninianus. Av: IMPCMAVALMAXIMIANVSPF Golo poprsje nadesno, zrakasta kruna. Rv: CO[NSERV]ATOR[A]VGG Car drži koplje, stoji nadesno, nasuprot stoji Herkul oslanjajući se na toljagu. Polažu žrtvu nad oltarom. (RIC V/II, 580, str.287) 19. Sett. VIII, US 83, RA 61. Magnia Urbica - Carinus ( ) o Salonina - Gallienus ( ). Roma. Billon mm. Antoninianus. Av: [ AV]C Testa a destra, su una mezzaluna. Rv: [VEN]VSVI CTRIX La Dea volta a sinistra, con la mano sinistra si appoggia ad una lancia. Entrambe le imperatrici hanno coniato questo tipo di moneta Venus victrix che raffigura Venere che si appoggia ad una lancia diritta sulla destra. Siccome entrambe le imperatrici hanno coniato monete molto simili seguendo lo stile del proprio tempo, risulta alquanto difficile differenziarle considerando anche il cattivo stato di conservazione delle stesse. La pettinatura dell imperatrice corrisponde di più a Salonina. D altra parte però questo tipo di moneta è più frequente presso Magnia Urbica il che fa supporre che possa trattarsi proprio di quest ultima. (Salonina RIC V/I, Roma 31, pag.194; Magnia Urbica RIC V/II, Roma 343, pag.185 ) 20. Sett. IXc, US 83, RA 147. Maximianus ( ). Siscia, Ae. 23 mm. Antoniniano. Av: IMPCMAVALMAXIMIANVSPF Busto nudo a destra, con corona radiata. Rv: CO[SERV]ATOR[A]VGG L imperatore stante a destra tiene una lancia, di rimpetto Ercole in piedi appoggiato ad una clava. Pongono una vittima sull altare. (RIC V/II, 580, pag.287) 198

199 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 21. Sek. IXb, SJ 83/86, PN 156. Galerius ( ). Heraclea, g. Ae mm. Follis. Av: CALVALMAXIMIANVSNOBCAES Glava nadesno, ovjenčan. Rv: GENIOPOPV L IROMANI HTS Genij stoji nadesno, u ljevici drži rog obilja, a u ispruženoj desnici pateru. (RIC VI, 20b, str.531) 21. Sett. IXb, US 83/86, RA 156. Galerius ( ). Heraclea, Ae mm. Follis. Av: CALVALMAXIMIANVSNOBCAES Testa laureata a destra. Rv: GENIOPOPV L IROMANI HTS Il Genio stante a destra, nella mano sinistra tiene il corno dell abbondanza, nella mano destra protesa in avanti una patera. (RIC VI, 20b, pag.531) 22. Sek. VI, SJ 83, PN pol. 3.st. Ae. 17 mm. Antoninianus. Av: Nečitljivo. Poprsje nadesno, zrakasta kruna. Rv: Nečitljivo. S Boginja stoji nalijevo, desnica ispružena prema dolje, u ljevici rog obilja, preko ruke pada veo. Možda je riječ o Galijenovu novcu koji na reversu prikazuje Uberitas. 23. Sek. IV. SJ 83a (na popločanju), PN pol. 3.st. Ae. 18 mm. Antoninianus. Av: Nečitljivo. Poprsje nadesno, zrakasta kruna. Rv: Nečitljivo. Dugo koplje?. 24. Sek. IXc, SJ 83, PN pol. 3.st. Ae mm. Antoninianus. Av: Nečitljivo. Poprsje nadesno, zrakasta kruna. Rv: Nečitljivo. Lik stoji nalijevo, u ljevici rog obilja?. 22. Sett. VI, US 83, RA 36. Seconda metà del III secolo. Ae. 17 mm. Antoniniano. Av: Illeggibile. Busto a destra, con corona radiata. Rv: Illeggibile. S La dea stante a sinistra, con il braccio destro rivolto verso il basso, nella mano sinistra tiene il corno dell abbondanza, con un velo che le cade sopra il braccio. Si presume possa trattarsi di una moneta di Gallieno che sul rovescio raffigura l Uberitas. 23. Sett. IV. US 83a (sul lastricato), RA 54. Seconda metà del III secolo. Ae. 18 mm. Antoniniano. Av: Illeggibile. Busto a destra, con corona radiata. Rv: Illeggibile. Lancia lunga? 24. Sett. IXc, US 83, RA 145. Seconda metà del III secolo. Ae mm. Antoninianus. Av: Illeggibile. Busto a destra, con corona radiata. Rv: Illeggibile. Figura stante a sinistra, nella mano sinistra tiene il corno dell abbondanza? 199

200 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 4. stoljeće IV secolo 25. Sek. IX, SJ 83/86, PN 83. Licinius I ( ). Siscia, g. Ae. 23 mm. Follis. Av: IMPLICLICINIVSPFAVGNN Glava nadesno, ovjenčan. Rv: IOVICONSERVATORIAVGNN Δ SIS Jupiter stoji nalijevo, na ispruženoj ljevici drži Viktoriju, desnicom drži koplje. S lijeve strane stoji orao s vijencem u kljunu. (RIC VII, 4, str. 423) 26. Sek. VI, SJ 83, PN 60. Constantius II ( ). Siscia, g. Ae. 18 mm. Ae III. Av: FLIVLCONSTANTIVSNOBC Glava nadesno, u oklopu, ovjenčan. Rv:GLOR IAEXERC ITVS ASIS Dva vojnika stoje jedan nasuprot drugome, u sredini dva bojna znaka. (BRUCK 1961, 29-30; RIC VII, 237, str. 456) 27. Sek. IXc, SJ 83, PN 142. Constantius II ( ). Cyzicus, g. Ae mm. Ae III/IV. Av: DNCONSTAN TIVSPFAVG Glava nadesno, ovjenčan. Rv: GLORI AEXERC ITVS SMKA Dva vojnika stoje jedan nasuprot drugome, u sredini jedan bojni znak. (BRUCK 1961, 29-30; RIC VIII, 20, str.491.) 25. Sett. IX, US 83/86, RA 83. Licinius I ( ). Siscia, Ae. 23 mm. Follis. Av: IMPLICLICINIVSPFAVGNN Testa laureata a destra. Rv: IOVICONSERVATORIAVGNN Δ SIS Giove stante a sinistra, con la mano protesa in avanti tiene la Vittoria, in quella destra tiene una lancia. Sulla sinistra un aquila con una ghirlanda nel becco. (RIC VII, 4, pag. 423) 26. Sett. VI, US 83, RA 60. Constantius II ( ). Siscia, Ae. 18 mm. Ae III. Av: FLIVLCONSTANTIVSNOBC Testa laureata e corazzata a destra. Rv:GLOR IAEXERC ITVS ASIS Due soldati stanti uno di fronte all altro, in mezzo due insegne militari. (BRUCK 1961, 29-30; RIC VII, 237, pag. 456) 27. Sett. IXc, US 83, RA 142. Constantius II ( ). Cyzicus, Ae mm. Ae III/IV. Av: DNCONSTAN TIVSPFAVG Testa laureata a destra. Rv: GLORI AEXERC ITVS SMKA Due soldati stanti uno di fronte all altro, in mezzo un insegna militare. (BRUCK 1961, 29-30; RIC VIII, 20, pag.491.) 200

201 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 28. Sek. IXa, SJ 83, PN 141. Constantius II ( ). Siscia, g. Ae. 15 mm. Ae IV. Av: CO[NST]ANTI VSPFAVG Poprsje u plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: VIC[TORIAEDD]AVG[GQ]NN HR εsis Dvije Viktorije stoje jedna nasuprot drugoj i drže vijence. (BRUCK 1961, 80; RIC VIII, 191var, str.363) 29. Sek. IXc, SJ 83d, PN 128. Constans ( ). Aquileia, g. Ae mm. Ae IV. Av: CO[NSTAN] SPFAVG Poprsje u plaštu nadesno, dijadem. Rv: [VIC]TORIAEDDAVGQNN A AQP Dvije Viktorije stoje jedna nasuprot drugoj i drže vijence. (BRUCK 1961, 80; RIC VIII, 81, str.322) 30. Sek. IXc, SJ 83d, PN 117. Constantius 2. ( ). Alexandria, g. Ae mm. Ae IV. Av: [DNCONSTAN] TIVSPFAVG Glava nadesno, biserni dijadem. Rv: VOT XX MVLT XXX SMALA Natpis u vijencu. (RIC VIII, 33, str.541) 28. Sett. IXa, US 83, RA 141. Constantius II ( ). Siscia, Ae. 15 mm. Ae IV. Av: CO[NST]ANTI VSPFAVG Busto avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: VIC[TORIAEDD]AVG[GQ]NN HR εsis Due Vittorie faccia a faccia tengono ciascuna una ghirlanda. (BRUCK 1961, 80; RIC VIII, 191var, pag.363) 29. Sett. IXc, US 83d, RA 128. Constans ( ). Aquileia, Ae mm. Ae IV. Av: CO[NSTAN] SPFAVG Busto diademato e avvolto da un mantello a destra. Rv: [VIC]TORIAEDDAVGQNN A AQP Due Vittorie faccia faccia tengono ciascuna una ghirlanda. (BRUCK 1961, 80; RIC VIII, 81, pag.322) 30. Sett. IXc, US 83d, RA 117. Constantius II ( ). Alexandria, Ae mm. Ae IV. Av: [DNCONSTAN] TIVSPFAVG Testa a destra, con diadema di perle. Rv: VOT XX MVLT XXX SMALA Scritta entro ghirlanda. (RIC VIII, 33, pag.541) 201

202 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 31. Sek. VI, SJ 83, PN 33. Constantius II ( ). Heraclea, g. Ae. 18 mm. Ae III. Av: D[NCONSTAN] [TIVSPFAVG] Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: [FELTEMP] REPA[RATIO] SMHЄ Car stoji nalijevo i gazi neprijateljskog konja. Desnicom neprijatelja probada kopljem, a ljevicom drži štit. (BRUCK 1961, 16; RIC VIII, 90, str. 436) 32. Sek. IV, SJ83a, PN 51. Constantius Gallus ( ). Siscia, g. Ae mm. Ae II. Av: DNCO[NSTANTI]VSIVNNOBC A Poprsje nadesno, gologlav. Rv: FELTEMPRE [PARATIO] ASIS[ ] Car stoji nalijevo i gazi neprijateljskog konja. Desnicom neprijatelja probada kopljem, a ljevicom drži štit. (BRUCK 1961, 19; RIC VIII, 341, str. 374) 31. Sett. VI, US 83, RA 33. Constantius II ( ). Heraclea, Ae. 18 mm. Ae III. Av: D[NCONSTAN] [TIVSPFAVG] Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: [FELTEMP] REPA[RATIO] SMHЄ L Imperatore stante a sinistra calpesta il cavallo del nemico. Nella mano destra tiene una lancia che trafigge il nemico, in quella sinistra tiene uno scudo. (BRUCK 1961, 16; RIC VIII, 90, pag. 436) 32. Sett. IV, US83a, RA 51. Constantius Gallus ( ). Siscia, Ae mm. Ae II. Av: DNCO[NSTANTI]VSIVNNOBC A Busto a destra, a capo scoperto. Rv: FELTEMPRE [PARATIO] ASIS[ ] L Imperatore stante a sinistra calpesta il cavallo del nemico. Nella mano destra tiene una lancia che trafigge il nemico, in quella sinistra tiene uno scudo. (BRUCK 1961, 19; RIC VIII, 341, pag. 374) 202

203 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 33. Sek. IXc, Slučajni nalaz. Iulianus II ( ) ili Constantius Gallus ( ). Oko g. Ae. 16 mm. Ae III. Av: Nečitljivo Poprsje nadesno, gologlav. Rv: [FELTEMPRE PARATIO] Car stoji nalijevo i gazi neprijateljskog konja. Desnicom neprijatelja probada kopljem, a ljevicom drži štit. (BRUCK 1961, 20-21) Više careva kovalo je novac ovog tipa, ali samo Julijan II i Konstancije Gal prikazani su gologlavi, odnosno kao cezari. No inflacija nakon rata s Magnencijem ( ) uzrokovala je smanjivanje ovog tipa novca, pa tako možemo suziti razdoblje kovanja ovog primjerka na vrijeme između g. 34. Sek. VI, SJ 83, PN 32. Constantius II ( ). Aquileia, g. Ae. 19 mm. Ae II. Av: DNCONSTA[N] TIVS[PF]AVG Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: FE[L]TEMP [R]EPARATIO II AQS Car stoji nalijevo i gazi neprijateljskog konja. Desnicom neprijatelja probada kopljem, a ljevicom drži štit. Neprijatelj nema kapu, bradat je (?) i podiže ruku u obranu. Štit pod nogama cara. (BRUCK 1961, 16; RIC VIII, 205var, str.334) Za razliku od primjerka koji navodi RIC, u oznaci kovnice trebalo bi stajati AQP a ne AQS. Radionica u Akvileji s oznakom AQS kovala je novac s prikazom Viktorije. 33. Sett. IXc, Reperto casuale. Iulianus II ( ) o Constantius Gallus ( ). Circa Ae. 16 mm. Ae III. Av: Illeggibile Busto a destra, a capo scoperto. Rv: [FELTEMPRE PARATIO] L Imperatore stante a sinistra calpesta il cavallo del nemico. Nella mano destra tiene una lancia che trafigge il nemico, in quella sinistra tiene uno scudo. (BRUCK 1961, 20-21) Monete di questo tipo sono state coniate da molti imperatori. Gli unici però ad essere rappresentati a capo scoperto sono Giuliano II e Costanzo Gallo, vale a dire come cesari. L inflazione a seguito della battaglia contro Magnenzio ( ) ha fatto sì che le dimensioni delle monete venissero ridotte, e di conseguenza possiamo ridurre il periodo di coniatura di questo esemplare facendolo risalire al periodo compreso tra il 351 ed il Sett. VI, US 83, RA 32. Constantius II ( ). Aquileia, Ae. 19 mm. Ae II. Av: DNCONSTA[N] TIVS[PF]AVG Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: FE[L]TEMP [R]EPARATIO II AQS L Imperatore stante a sinistra calpesta il cavallo del nemico. Nella mano destra tiene una lancia che trafigge il nemico, in quella sinistra uno scudo. Il nemico con testa barbuta (?) è sprovvisto di cappello, solleva la mano per difendersi. Scudo sotto i piedi dell imperatore. (BRUCK 1961, 16; RIC VIII, 205var, pag.334) A differenza dell esemplare che viene menzionato nel RIC, la moneta dovrebbe riportare l iscrizione AQP invece di AQS. L officina di Aquileia con l iscrizione AQS coniava monete che raffiguravano la Vittoria. 203

204 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 35. Sek. VI, SJ 83, PN 35. Iulianus II ( ). Roma, g. Ae. 17 mm. Ae III. Av: [DNCLIVL IANV]SNC Poprsje nadesno, gologlav. Rv: FE[LTEMPRE PARATIO] Car stoji nalijevo i gazi neprijateljskog konja. Desnicom neprijatelja probada kopljem, a ljevicom drži štit. Neprijatelj podiže ruku u obranu, ima kapu?. (BRUCK 1961, 20-21; RIC VIII, str ) Na ovom tipu novca samo su Julijan II i Konstantin Gal prikazivani gologlavi. Međutim, kraj natpisa na aversu odgovara samo natpisu Julijana, i to za kovnicu u Rimu. 35. Sett. VI, US 83, RA 35. Iulianus II ( ). Roma, Ae. 17 mm. Ae III. Av: [DNCLIVL IANV]SNC Busto a destra, a capo scoperto. Rv: FE[LTEMPRE PARATIO] L Imperatore stante a sinistra calpesta il cavallo del nemico. Nella mano destra tiene una lancia che trafigge il nemico, in quella sinistra tiene uno scudo. Il nemico solleva la mano per difendersi, munito di cappello? (BRUCK 1961, 20-21; RIC VIII, pagg ) Su questo tipo di moneta solamente Giuliano II e Costanzo Gallo vengono rappresentati a capo scoperto. La parte finale della leggenda al dritto corrisponde solamente alla leggenda della moneta di Giuliano, coniata nella zecca di Roma. 36. Sek. IXb, SJ 83, PN 163. Constantius II ( ). Oko g. Ae. 14 mm. Ae III/IV. Av: [DNCONSTAN] TIVSPF[AVG] Glava nadesno, dijadem. Rv: [FELTEMPRE PARATIO] Car stoji nalijevo i gazi konja na kojem jaše neprijatelj. Desnicom neprijatelja probada kopljem, a ljevicom drži štit. (BRUCK 1961, 16-18) S obzirom da je novac u promjeru vrlo malen, gotovo sigurno je riječ o posljednjem razdoblju kovanja ovog tipa, o vremenu od 355. do 361.g. Naime u početku je ovaj tip kovan kao Ae II da bi kasnije postao veličine Ae III, dok su posljednji primjerci već veličine Ae IV, ali s obzirom da to nije službeno, nazivaju se Ae III/IV. 36. Sett. IXb, US 83, RA 163. Constantius II ( ). Circa Ae. 14 mm. Ae III/IV. Av: [DNCONSTAN] TIVSPF[AVG] Testa diademata a destra. Rv: [FELTEMPRE PARATIO] L Imperatore stante a sinistra calpesta il cavallo cavalcato dal nemico. Nella mano destra tiene una lancia che trafigge il nemico. (BRUCK 1961, 16-18) Siccome il diametro della moneta è alquanto ridotto, deve trattarsi quasi sicuramente dell ultimo periodo di coniatura di questo tipo di moneta, e più precisamente del periodo compreso tra il 355 ed il 361. All inizio le dimensioni di questo tipo di moneta equivalevano a Ae II, successivamente a Ae III ed infine a Ae IV. Considerando però che ciò non è ufficiale, vengono denominate Ae III/IV. 204

205 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 37. Sek. IXc, SJ 83d, PN 113. Constantius II ( ). Siscia, g. Ae. 17 mm. Ae II. Av: [DNCO]NSTA[N] TIVSPF[A]VG Poprsje nadesno, dijadem. Rv: FEL[TEMPRE PARATIO] M [ ]SIS[ ] Car stoji nalijevo i nogom gazi konja na kojem jaše neprijatelj. Desnicom neprijatelja probada kopljem, a ljevicom drži štit. (BRUCK 1961, 16-18; RIC VIII, , str.375) 37. Sett. IXc, US 83d, RA 113. Constantius II ( ). Siscia, Ae. 17 mm. Ae II. Av: [DNCO]NSTA[N] TIVSPF[A]VG Busto diademato a destra. Rv: FEL[TEMPRE PARATIO] M [ ]SIS[ ] L Imperatore stante a sinistra calpesta il cavallo cavalcato dal nemico. Nella mano destra tiene una lancia che trafigge il nemico, in quella sinistra tiene uno scudo. (BRUCK 1961, 16-18; RIC VIII, , pag.375) 38. Sek. IXa, SJ 83, PN 98. Iulianus II ( ). Heraclea, g. Ae. 15 mm. Ae III. Av: [DNIVLIAN]V SNOB[CAES] Poprsje nadesno. Rv: [FELTEMPRE PARAT]IO SMHA Car stoji nalijevo i gazi konja na kojem jaše neprijatelj. Desnicom neprijatelja probada kopljem, a ljevicom drži štit. (BRUCK 1961, 16-18; RIC VIII, 95, str. 437) 38. Sett. IXa, US 83, RA 98. Iulianus II ( ). Heraclea, Ae. 15 mm. Ae III. Av: [DNIVLIAN]V SNOB[CAES] Busto a destra. Rv: [FELTEMPRE PARAT]IO SMHA L Imperatore stante a sinistra calpesta il cavallo cavalcato dal nemico. Nella mano destra tiene una lancia che trafigge il nemico, in quella sinistra tiene uno scudo. (BRUCK 1961, 16-18; RIC VIII, 95, pag. 437) 39. Sek. VI, SJ 83, PN 59. Constantius II ( ). Constantinopolis, g. Ae. 16 mm. Ae IV. Av: [DN]CONSTAN TIVS[PFAVG] Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: [SPESREI] PVBLICAE C [CONS]A Car u dugom plaštu stoji nadesno, u ljevici drži koplje, a u desnici kuglu. (BRUCK 1961, 69; RIC VIII, 153, str 461.) 39. Sett. VI, US 83, RA 59. Constantius II ( ). Constantinopolis, Ae. 16 mm. Ae IV. Av: [DN]CONSTAN TIVS[PFAVG] Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: [SPESREI] PVBLICAE C [CONS]A L Imperatore avvolto da un lungo mantello stante a destra, nella mano sinistra tiene una lancia, in quella destra una sfera. (BRUCK 1961, 69; RIC VIII, 153, pag. 461.) 205

206 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 40. Sek. VI, SJ 83, PN 63. Iulianus II ( ). Thessalonica, g. Ae. 16 mm. Ae III. Av: [DNCL]IV[LIANVSNO]BCAES Poprsje nadesno, gologlav. Rv: [FELTEMP] REPARATIO M [S]MTS[A] Car stoji nalijevo i nogom gazi konja na kojem jaše neprijatelj. Desnicom neprijatelja probada kopljem, a ljevicom drži štit. (BRUCK 1961, 16-18; RIC VIII, 210, str. 421) 41. Sek. VI, SJ 83, PN 29. Iulianus II ( ) g. Ae. 19 mm. Ae III. Av: [DNFLCLIVLI] ANVSPFAVG Poprsje nalijevo, u šljemu, sa štitom i kopljem. Rv: VOT X MVLT X X [ ] Natpis u vijencu. (BRUCK 1961, 90) Ovaj novac kovan je nakon što je Julijan II postao samostalni vladar. 42. Sek. VII, SJ 83, PN 74. Valentinianus I ( ). Arelate, g. Ae. 17 mm. Ae III. Av: [DN]VALEN[TINI ANVSPFAVG] Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: [GLORIARO] MANORVM OF III CONST Car stoji nadesno, lijevu ruku drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu. (BRUCK 1961, 35-37, RIC IX, 7a, str.64) Natpis na aversu ne može se u potpunosti pročitati, no s obzirom da se iza slova N u izravnom nastavku nazire još nekoliko slova, može se zaključiti kako je riječ o Valentinijanu I a ne Valensu. 40. Sett. VI, US 83, RA 63. Iulianus II ( ). Thessalonica, Ae. 16 mm. Ae III. Av: [DNCL]IV[LIANVSNO]BCAES Busto a destra, a capo scoperto. Rv: [FELTEMP] REPARATIO M [S]MTS[A] L Imperatore stante a sinistra calpesta il cavallo cavalcato del nemico. Nella mano destra tiene una lancia che trafigge il nemico, in quella sinistra tiene uno scudo. (BRUCK 1961, 16-18; RIC VIII, 210, pag. 421) 41. Sett. VI, US 83, RA 29. Iulianus II ( ) Ae. 19 mm. Ae III. Av: [DNFLCLIVLI] ANVSPFAVG Busto elmato a sinistra, con lancia e scudo. Rv: VOT X MVLT X X [ ] Scritta entro ghirlanda. (BRUCK 1961, 90) La coniatura di questa moneta risale al periodo successivo alla nomina di Giuliano II a sovrano indipendente. 42. Sett. VII, US 83, RA 74. Valentinianus I ( ). Arelate, Ae. 17 mm. Ae III. Av: [DN]VALEN[TINI ANVSPFAVG] Busto corazzato e avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: [GLORIARO] MANORVM OF III CONST L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene una bandiera. (BRUCK 1961, 35-37, RIC IX, 7a, pag.64) Non è possibile leggere per intero la leggenda sul dritto della moneta. Considerando però che dietro alla lettera N in continuazione diretta s intravvedono altre lettere, è logico concludere trattarsi di una moneta di Valentiniano I e non di Valente. 206

207 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 43. Sek. IXa, SJ 83, PN 99. Valens ( ). Siscia, g. Ae. 18 mm. Ae III. Av: DNVALEN SPFAVG Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: GLORIARO M[ANORVM] * A BSISC Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu s kristogramom. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 5b, str.145) 44. Sek. IX, SJ 83, PN 95. Valens ( ). Siscia, g. Ae mm. Ae III. Av: DNVALEN SPFAVG Poprsje nadesno, biserni dijadem. Rv: SECVRITAS [REIPVBL]ICAE * A DASISC Viktorija s krilima korača nalijevo, u uzdignutoj desnici drži vijenac. (BRUCK 1961, 66-67; RIC IX, 7b, str.146.) 45. Sek. IXc, SJ 83d, PN 108. Valentinianus I ( ). Siscia, g. Ae mm. Ae III. Av: DNVALENTINI ANVSPFAVG Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: GL[ORIARO] MANORVM * A DΓSISC Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu s kristogramom. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 5a, str.145) 43. Sett. IXa, US 83, RA 99. Valens ( ). Siscia, Ae. 18 mm. Ae III. Av: DNVALEN SPFAVG Busto corazzato e avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: GLORIARO M[ANORVM] * A BSISC L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene una bandiera con cristogramma. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 5b, pag.145) 44. Sett. IX, US 83, RA 95. Valens ( ). Siscia, Ae mm. Ae III. Av: DNVALEN SPFAVG Busto a destra, con diadema di perle. Rv: SECVRITAS [REIPVBL]ICAE * A DASISC La Vittoria alata avanzante a sinistra, nella mano destra protesa verso l alto tiene una ghirlanda. (BRUCK 1961, 66-67; RIC IX, 7b, pag.146.) 45. Sett. IXc, US 83d, RA 108. Valentinianus I ( ). Siscia, Ae mm. Ae III. Av: DNVALENTINI ANVSPFAVG Busto corazzato e avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: GL[ORIARO] MANORVM * A DΓSISC L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene una bandiera con cristogramma. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 5a, pag.145) 207

208 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 46. Slučajni nalaz, PN 79. Valens ( ). Siscia, g. Ae. 19 mm. Ae III. Av: DNVALEN S[PFAVG] Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: SECVRITAS REIPVBL[ICE] A[SISC] Viktorija korača nalijevo, u ruci drži vijenac. (BRUCK 1961, 66-67; RIC IX, 7b, str. 146) 47. Sek. VI, SJ 83, PN 27. Valens ( ) g. Ae mm. Ae III. Av: DNVALEN [SPF]AVG Poprsje nadesno, biserni dijadem. Rv: SE[CVRIT]AS [REIPVBL]ICAE [ ]R[ ]P Viktorija s krilima korača nalijevo, u uzdignutoj desnici drži vijenac. (BRUCK 1961, 66-67) Kovnica je možda Trier ili Rim. 48. Sek. IXa, SJ 83/86, PN 106. Valens ( ) g. Ae. 18 mm. Ae III. Av: [DN]VALEN S[PFAVG] Poprsje nadesno, u oklopu, biserni dijadem, dvije trakice Rv: [GLORIARO] MANORVM A SM[ ]S Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu s kristogramom. (BRUCK 1961, 35-36) S obzirom na oznaku radionice, vjerojatno je kovan u Akvileji ili Tesaloniki. 46. Reperto casuale, RA 79. Valens ( ). Siscia, Ae. 19 mm. Ae III. Av: DNVALEN S[PFAVG] Busto corazzato e avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: SECVRITAS REIPVBL[ICE] A[SISC] La Vittoria avanzante a sinistra, con una ghirlanda in mano. (BRUCK 1961, 66-67; RIC IX, 7b, pag. 146) 47. Sett. VI, US 83, RA 27. Valens ( ) Ae mm. Ae III. Av: DNVALEN [SPF]AVG Busto a destra, con diadema di perle. Rv: SE[CVRIT]AS [REIPVBL]ICAE [ ]R[ ]P La Vittoria alata avanzante a sinistra, nella mano destra protesa verso l alto tiene una ghirlanda. (BRUCK 1961, 66-67) Trattasi forse della zecca di Treviri o di Roma. 48. Sett. IXa, US 83/86, RA 106. Valens ( ) Ae. 18 mm. Ae III. Av: [DN]VALEN S[PFAVG] Busto corazzato a destra, con diadema di perle e due nastrini Rv: [GLORIARO] MANORVM A SM[ ]S L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene una bandiera con cristogramma. (BRUCK 1961, 35-36) In base all indicazione dell officina, è logico concludere che si tratta di una moneta coniata ad Aquileia o Salonicco. 208

209 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 49. Sek. VIII, SJ 83, PN 86. Valentinianus I ( ), Valens ( ) ili Valentinianus II ( ). Oko g. Ae. 19 mm. Ae III. Av: DNV[ ]P[ ] Poprsje nadesno, dijadem. Rv: [SEC]VR[ITAS REI]PVB[LICAE] * [ ] Viktorija s krilima korača nalijevo, u ispruženoj desnici drži vijenac. (BRUCK 1961, 66, 67) Ovaj tip novca kovan je u vremenu g. Prema poprsju na aversu, najvjerojatnije je riječ o Valentinijanu II. 50. Sek. IV, SJ 68. Valentinianus I ( ), Valens ( ), Gratianus ( ) ili Valentinianus II ( ). Oko g. Ae. 19 mm. Ae III. Av: Nečitljivo Poprsje nadesno, dijadem. Rv: [SECVRITAS] REI[PVBLICAE] Viktorija s krilima korača nalijevo, u ispruženoj desnici drži vijenac. (BRUCK 1961, 66) Ovaj tip novca kovan je u razdoblju g. 51. Sek. IXc, SJ 83d, PN 110. Valentinianus I ( ) ili Valentinianus II ( ) g. Ae. 17 mm. Ae III. Av: [ ] ANV[ ] Poprsje nadesno, biserni dijadem. Rv: SECVRITAS REIPVBLICAE [ ] Viktorija s krilima korača nalijevo, u uzdignutoj desnici drži vijenac. (BRUCK 1961, 66) Novac je kovan za Valentinijana I, Valensa, Gracijana i Valentinijana II. Međutim početak drugog dijela legende aversa ne odgovara Gracijanu i Valensu. 49. Sett. VIII, US 83, RA 86. Valentinianus I ( ), Valens ( ) o Valentinianus II ( ). Circa Ae. 19 mm. Ae III. Av: DNV[ ]P[ ] Busto diademato a destra. Rv: [SEC]VR[ITAS REI]PVB[LICAE] * [ ] La Vittoria alata avanzante a sinistra, nella mano destra protesa verso l alto tiene una ghirlanda. (BRUCK 1961, 66, 67) La coniatura di questo tipo di moneta risale al periodo compreso tra il 364 ed il 378. Il busto sul dritto ci fa supporre che possa trattarsi di una moneta di Valentiniano II. 50. Sett. IV, US 68. Valentinianus I ( ), Valens ( ), Gratianus ( ) o Valentinianus II ( ). Circa Ae. 19 mm. Ae III. Av: Illeggibile Busto diademato a destra. Rv: [SECVRITAS] REI[PVBLICAE] La Vittoria alata avanzante a sinistra, nella mano destra protesa verso l alto tiene una ghirlanda. (BRUCK 1961, 66) La coniatura di questo tipo di moneta risale al periodo compreso tra il 364 ed il Sett. IXc, US 83d, RA 110. Valentinianus I ( ) o Valentinianus II ( ) Ae. 17 mm. Ae III. Av: [ ] ANV[ ] Busto a destra, con diadema di perle. Rv: SECVRITAS REIPVBLICAE [ ] La Vittoria alata avanzante a sinistra, nella mano destra protesa verso l alto tiene una ghirlanda. (BRUCK 1961, 66) Moneta coniata per Valentiniano I, Valente, Graziano e Valentiniano II anche se l inizio della seconda parte della leggenda non corrisponde alla moneta di Graziano e Valente. 209

210 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 52. Sek. IXc, SJ 83, PN 93. Valentinianus I ( ), Valens ( ), Gratianus ( ) ili Valentinianus II ( ). Oko g. Ae. 18 mm. Ae III. Av: Nečitljivo Poprsje nadesno, biserni dijadem. Rv: Nečitljivo Viktorija s krilima korača nalijevo, u ispruženoj desnici drži vijenac. (BRUCK 1961, 34, 66) Ovaj primjerak pripada tipu SECVRITAS REI- PVBLICAE ili GLORIARO MANORVM, koji se datiraju u razdoblje g. 53. Sek. IXa, SJ 83, PN 133. Valentinianus I ( ), Valens ( ), Gratianus ( ) ili Valentinianus II ( ). Oko g. Ae. 18 mm. Ae III. Av: DN[ ]AVG Poprsje nadesno, dijadem. Rv: [GLOR]IARO MANO[RVM * [ ] Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu s kristogramom. (BRUCK 1961, 35-37) S obzirom na oznaku radionice, vjerojatno je kovan u Akvileji, Rimu ili Tesaloniki. 52. Sett. IXc, US 83, RA 93. Valentinianus I ( ), Valens ( ), Gratianus ( ) o Valentinianus II ( ). Circa Ae. 18 mm. Ae III. Av: Illeggibile Busto a destra, con diadema di perle. Rv: Illeggibile La Vittoria alata avanzante a sinistra, nella mano destra protesa verso l alto tiene una ghirlanda. (BRUCK 1961, 34, 66) Questo esemplare va annoverato tra le monete con leggenda SECVRITAS REIPVBLICAE o GLORIARO MANORVM, che vengono fatte risalire al periodo compreso tra il 364 ed il Sett. IXa, US 83, RA 133. Valentinianus I ( ), Valens ( ), Gratianus ( ) o Valentinianus II ( ). Circa Ae. 18 mm. Ae III. Av: DN[ ]AVG Busto diademato a destra. Rv: [GLOR]IARO MANO[RVM * [ ] L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene bandiera con cristogramma. (BRUCK 1961, 35-37) L indicazione dell officina ci fa supporre che possa trattarsi di una moneta coniata ad Aquileia, Roma o Salonicco. 210

211 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 54. Sek. IXc, SJ 83d, PN 121. Valentinianus I ( ), ili Valentinianus II ( ). Aquileia. Oko g. Ae. 17 mm. Ae III. Av: DNVALENT[IN]I ANVSPFAVG Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: GLORIARO MANORVM [ ] SMAQS Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu s kristogramom. (BRUCK 1961, 35-37) Nije moguće pouzdano odrediti cara, jer oznaka radionice nije cjelovita. 55. Sek. IXc, SJ 83, PN 151. Valentinianus I ( ), Valens ( ), Gratianus ( ) ili Valentinianus II ( ). Oko g. Ae mm. Ae III. Av: Nečitljivo Poprsje nadesno, dijadem. Rv: [GLORIA ROMANORVM] Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu. (BRUCK 1961, 35-37) Ovaj tip kovan je u razdoblju g. 56. Sek. V, SJ 83, PN 48. Valens ( ). Thessalonica, g. Ae. 18 mm. Ae III. Av: DNVALEN SPFAVG Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: GL[ORIA]RO MANORVM A TES Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu s kristogramom. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 26b, str. 178). 54. Sett. IXc, US 83d, RA 121. Valentinianus I ( ), o Valentinianus II ( ). Aquileia. Circa Ae. 17 mm. Ae III. Av: DNVALENT[IN]I ANVSPFAVG Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: GLORIARO MANORVM [ ] SMAQS L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene bandiera con cristogramma. (BRUCK 1961, 35-37) È impossibile determinare con certezza il nome dell imperatore siccome l indicazione dell officina non è completa. 55. Sett. IXc, US 83, RA 151. Valentinianus I ( ), Valens ( ), Gratianus ( ) o Valentinianus II ( ). Circa Ae mm. Ae III. Av: Illeggibile Busto diademato a destra. Rv: [GLORIA ROMANORVM] L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene una bandiera. (BRUCK 1961, 35-37) Esemplare coniato tra il Sett. V, US 83, RA 48. Valens ( ). Thessalonica, Ae. 18 mm. Ae III. Av: DNVALEN SPFAVG Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: GL[ORIA]RO MANORVM A TES L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene bandiera con cristogramma. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 26b, pag. 178). 211

212 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 57. Sek. VI, SJ 83, PN 40. Valens ( ) (ili Gratianus ( )). Lugdunum, g. Ae. 18 mm. Ae III. Av: [DNVALEN SPF]AVG Poprsje nadesno, biserni dijadem. Rv: S[ECVRITAS] REIPVBL[ICAE] OF I S R LVGP Viktorija s krilima korača nalijevo, u ispruženoj desnici drži vijenac. (BRUCK 1961, 66; RIC IX, 21, str. 46). S obzirom na portret najvjerojatnije je riječ o Valensu a ne Gracijanu. 58. Slučajni nalaz Valens ( ). Siscia, g. Ae mm. Ae III. Av: DNVALE [NSPF]AVG Poprsje nadesno, biserni dijadem. Rv: SECVRITAS REIPVBLICAE A R F [ ] Viktorija s krilima korača nalijevo, u uzdignutoj desnici drži vijenac. (BRUCK 1961, 66-67; RIC IX, 15b, str. 147) 59. Sek. VI, SJ 83, PN 30. Gratianus ( ). Siscia, g. Ae. 17 mm. Ae III. Av: DNGRATIANVSPFAVG Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: GLORIARO MANORVM Q * K ΔSIS[CR] Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 14c, str. 147) 57. Sett. VI, US 83, RA 40. Valens ( ) (o Gratianus ( )). Lugdunum, Ae. 18 mm. Ae III. Av: [DNVALEN SPF]AVG Busto a destra, con diadema di perle. Rv: S[ECVRITAS] REIPVBL[ICAE] OF I S R LVGP La Vittoria alata avanzante a sinistra, nella mano destra protesa in avanti tiene una ghirlanda. (BRUCK 1961, 66; RIC IX, 21, pag. 46). Il ritratto fa supporre che possa trattarsi molto probabilmente di Valente e non di Graziano. 58. Reperto casuale Valens ( ). Siscia, Ae mm. Ae III. Av: DNVALE [NSPF]AVG Busto a destra, con diadema di perle. Rv: SECVRITAS REIPVBLICAE A R F [ ] La Vittoria alata avanzante a sinistra, nella mano destra protesa verso l alto tiene una ghirlanda. (BRUCK 1961, 66-67; RIC IX, 15b, pag. 147) 59. Sett. VI, US 83, RA 30. Gratianus ( ). Siscia, Ae. 17 mm. Ae III. Av: DNGRATIANVSPFAVG Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: GLORIARO MANORVM Q * K ΔSIS[CR] L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene una bandiera. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 14c, pag. 147) 212

213 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 60. Sek. IXa, SJ 83, PN 94. Valens ( ). Roma, g. Ae. 17 mm. Ae III. Av: DNVALE[N] SPFAVG Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: GLORIARO MA[N]ORVM [R ]QVART[A] Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu s kristogramom. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 23b, str.120) 61. Sek VI, SJ 83, PN 38. Gratianus ( ). Siscia, g. Ae. 17 mm. Ae III. Av: DNGRATIA NVSPFAVG Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: GLORIARO MANORVM P S P ΔSISA Car stoji nadesno, ljevicu drži na zarobljeniku koji kleči lijevo, u desnici drži zastavu. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 21b, str. 149) 62. Sek. IXc, SJ 83d, PN 118 Valentinianus II ( ). Siscia, g. Ae. 18 mm. AE III. Av: DNVALENTINIANVSPFAVG Poprsje u plaštu i oklopu nadesno, biserni dijadem. Rv: GLORIARO MANORVM D F P BSISCS Car stoji nadesno, ljevicom drži zastavu s kristogramom, desnicom vuče zarobljenika. (RIC IX, 21c, str.149) 60. Sett. IXa, US 83, RA 94. Valens ( ). Roma, Ae. 17 mm. Ae III. Av: DNVALE[N] SPFAVG Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: GLORIARO MA[N]ORVM [R ]QVART[A] L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene una bandiera con cristogramma. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 23b, pag.120) 61. Sett. VI, US 83, RA 38. Gratianus ( ). Siscia, Ae. 17 mm. Ae III. Av: DNGRATIA NVSPFAVG Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: GLORIARO MANORVM P S P ΔSISA L Imperatore stante a destra, con la mano sinistra posata su un prigioniero inginocchiato a sinistra, nella mano destra tiene una bandiera. (BRUCK 1961, 35-37; RIC IX, 21b, pag. 149) 62. Sett. IXc, US 83d, RA 118 Valentinianus II ( ). Siscia, Ae. 18 mm. AE III. Av: DNVALENTINIANVSPFAVG Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: GLORIARO MANORVM D F P BSISCS L Imperatore stante a destra, nella mano sinistra tiene una bandiera con cristogramma, con quella destra si trascina dietro un prigioniero. (RIC IX, 21c, pag.149) 213

214 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 63. Sek. VII, SJ 83a, PN 58. Valentinianus II ( ). Aquileia, g. Ae mm. AE 2. Av: DN[V]ALENTINIANVS[PFA]VG Poprsje u oklopu i plaštu nadesno, biserni dijadem. Rv: [REP]ARATIO [R]EIPVB SMAP Car stoji nalijevo, desnicom podiže ženu koja kleči, u ljevici drži Viktoriju na kugli. (RIC IX, 30b-var, str. 100) RIC IX (RIC IX, str i drugdje) ne navodi kovničku oznaku SMAP niti za jednu kovnicu. Ipak, najlogičnije je da je riječ o Akvileji. Ona upotrebljava oznaku SM (Sacra moneta), A bi stajalo za Aquileia umjesto AQ, a kod njih djeluje i radionica (officina) P. 64. Sek. IXc, SJ 83, PN 152. Theodosius I ( ). Oko g. Ae. 15 mm. Ae IV. Av: [DNTH]EODO SIVSPFAVG Poprsje nadesno, dijadem. Rv: [SALVSREI] PVB[LICAE] Viktorija hoda nalijevo, desnicom pridržava koplje preko ramena, ljevicom vuče zarobljenika iza sebe. (BRUCK 1961, 61) 63. Sett. VII, US 83a, RA 58. Valentinianus II ( ). Aquileia, Ae mm. AE 2. Av: DN[V]ALENTINIANVS[PFA]VG Busto corazzato avvolto da un mantello a destra, con diadema di perle. Rv: [REP]ARATIO [R]EIPVB SMAP L Imperatore stante a sinistra, con la mano destra aiuta una donna inginocchiata ad alzarsi, nella mano sinistra tiene la Vittoria sopra un globo. (RIC IX, 30b-var, pag. 100) Nel RIC IX (RIC IX, pag ed altrove) l indicazione SMAP non viene assegnata a nemmeno una zecca. Ciò nonostante, è logico supporre che possa trattarsi di Aquileia. Quest ultima utilizza l indicazione SM (Sacra moneta), A potrebbe riferirsi ad Aquileia al posto di AQ, presso la quale lavora pure l officina P. 64. Sett. IXc, US 83, RA 152. Theodosius I ( ). Circa Ae. 15 mm. Ae IV. Av: [DNTH]EODO SIVSPFAVG Busto diademato a destra. Rv: [SALVSREI] PVB[LICAE] La Vittoria camminante a sinistra, nella mano destra una lancia appoggiata sulla spalla, con quella sinistra si trascina dietro un prigioniero. (BRUCK 1961, 61) 65. Sek. IXc, SJ 83d, PN 125. Valentinianus II ( ), Theodosius I ( ), Arcadius ( ), ili Honorius ( ) g. Ae. 12 mm. Ae IV. Av: Nečitljivo. Poprsje nadesno. Rv: [SALVSREI PVBLICAE] Viktorija hoda nalijevo, desnicom pridržava koplje preko ramena, ljevicom vuče zarobljenika iza sebe. (BRUCK 1961, 61) 65. Sett. IXc, US 83d, RA 125. Valentinianus II ( ), Theodosius I ( ), Arcadius ( ), o Honorius ( ) Ae. 12 mm. Ae IV. Av: Illeggibile. Busto a destra. Rv: [SALVSREI PVBLICAE] La Vittoria camminante a sinistra, nella mano destra una lancia appoggiata sulla spalla, con quella sinistra si trascina dietro un prigioniero. (BRUCK 1961, 61) 214

215 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 66. Sek. VII, SJ 83, PN 73. Barbarizirani kov. Druga polovina 4.st. Ae mm. Ae III. Av: Nečitljivi znakovi Poprsje nadesno s dijademom. Rv: Nečitljivi znakovi Car stoji, u desnici drži koplje, a u ljevici okrugli štit. Riječ je o novcu koji je nije kovan u službenoj kovnici Rimskog Carstva, već u nekoj neslužbenoj (ilegalnoj) kovnici unutar ili izvan granica Carstva, u tzv. Barbarikumu. Slaba izrada novca, slabo izveden prikaz cara i samo simbolično naznačena slova znak su da je majstor bio neškolovan i nepismen. Ovaj primjerak oponaša široko rasprostranjeni tip Fel Temp reparatio koji je službeno kovan od 348. do oko 360.g. 67. Sek. VIII, SJ 83, PN st. Ae. 12 mm. Ae IV. Av: Nečitljivo Rv: Nečitljivo 68. Sek. VIII, SJ 83c, PN st. Ae. 13 mm. Ae IV. Av: Nečitljivo Poprsje nadesno Rv: Nečitljivo Uspavna figura. 69. Sek. VI, SJ 83, PN st. Ae. 12 mm. Ae IV. Av: Nečitljivo Poprsje nadesno, biserni dijadem. Rv: nečitljivo 70. Sek. IXc, SJ 83d, PN st. Ae. 16 mm. Av: Nečitljiv Rv: Nečitljiv Lik stoji? 66. Sett. VII, US 83, RA 73. Conio barbarizzato. Seconda metà del IV secolo. Ae mm. Ae III. Av: Segni illeggibili Busto diademato a destra. Rv: Segni illeggibili L imperatore stante, nella mano destra tiene una lancia, in quella sinistra uno scudo rotondo. Trattasi di moneta che non è stata coniata nella zecca ufficiale dell Impero Romano, bensì in una zecca non riconosciuta ufficialmente (illegale) situata entro o al di fuori dei confini dell Impero, nel cosiddetto Barbaricum. L elaborazione della moneta e la rappresentazione dell imperatore prive di particolari e le lettere indicate solo simbolicamente indicano che il maestro zecchiere doveva essere stata una persona incolta ed analfabeta. Questo esemplare imita il tipo molto diffuso Fel Temp reparatio che fu coniato ufficialmente dal 348 fino il 360 circa. 67. Sett. VIII, US 83, RA 85. IV secolo. Ae. 12 mm. Ae IV. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 68. Sett. VIII, US 83c, RA 75. IV secolo. Ae. 13 mm. Ae IV. Av: Illeggibile Busto a destra Rv: Illeggibile Figura retta. 69. Sett. VI, US 83, RA 62. IV secolo. Ae. 12 mm. Ae IV. Av: Illeggibile Busto a destra, con diadema di perle. Rv: Illeggibile 70. Sett. IXc, US 83d, RA 112. IV secolo. Ae. 16 mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile Figura stante? 215

216 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 71. Sek. IXc, SJ 83d, PN st. Ae. 14 mm. Ae IV. Av: Nečitljiv Rv: Nečitljiv 72. Sek. VIII, SJ 83, PN st. Ae. 14 mm. Ae IV. Av: Nečitljivo Glava cara. Rv: Nečitljivo. Zarobljenik i car? 73. Sek. IXc, SJ 83d, PN st. Ae. 15 mm. Ae IV. Av: Nečitljiv Rv: Nečitljiv 74. Sek. IXc, SJ 83d, PN st. Ae. Nečitljivo. Poprsje nadesno. Av: Nečitljivo. Rv: 75. Sek. IXc, SJ 83d, PN st. Ae. 14 mm. Av: Nečitljivo Rv: Nečitljivo 76. Sek. IXe, SJ 83d, PN st. Ae. 12 mm. Ae IV. Av: Nečitljivo. Rv: Nečitljivo. 71. Sett. IXc, US 83d, RA 97. IV secolo Ae. 14 mm. Ae IV. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 72. Sett. VIII, US 83, RA 81. IV secolo Ae. 14 mm. Ae IV. Av: Illeggibile Testa di un imperatore. Rv: Illeggibile Prigioniero ed imperatore? 73. Sett. IXc, US 83d, RA 100. IV secolo Ae. 15 mm. Ae IV. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 74. Sett. IXc, US 83d, RA 109. IV secolo Ae. Illeggibile Busto a destra. Av: Illeggibile Rv: 75. Sett. IXc, US 83d, RA 127. IV secolo Ae. 14 mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 76. Sett. IXe, US 83d, RA 119. IV-V secolo Ae. 12 mm. Ae IV. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 216

217 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Numizmatički komentar nekih nalaza Među antičkim novcem s principija nema nekih značajnijih numizmatičkih rijetkosti. Ipak, postoji nekoliko zanimljivijih primjeraka koje bi valjalo zasebno komentirati. Tri primjerka novca, br.12, 13 i 14. posmrtni su kovovi posvećeni caru Klaudiju II Gotskom. Posmrtni novac posvećen Klaudiju II kovan je u svim tadašnjim službenim kovnicama Carstva, u čak tri serije, (WEBB 1968a/RIC V/I, 202). Posmrtne novce počeo je nakon Klaudijeve smrti 270.g. kovati njegov brat Kvintil što potvrđuju primjerci iz svih kovnica (WEBB 1968a/RIC V/I, 201). Posmrtni novac Klaudija II čest je i u neslužbenim kovnicama Galije, gdje je, mada nikad nije vladao, također bio vrlo cijenjen (WEBB 1968a/RIC V/I, 202). Međutim, vojskovođa Aurelijan ubrzo je zadobio povjerenje vojske, poglavito svoje konjice, te je preuzeo vlast krenuvši sa dunavskog limesa gdje se tada nalazio (SCARRE 1996, 185). Preuzimanjem vlasti i smrću Kvintila, kovnice nastavljaju s kovanjem posmrtnog novca Klaudija II, ali sada u ime Aurelijana. Sva tri primjerka s principija pripadaju istom osnovnom tipu. Na aversu se nalazi natpis DIVO CLAVDIO i poprsje cara a na reversu natpis CONSE(A)CRATIO, te oltar na kojem gori posmrtna vatra. Službene kovnice koje su kovale ovaj tip jesu Mediolanum i Rim (RIC V/I, 233, 234). Galske kovnice (i Kizik) kovale su tip s natpisom DIVO CLAVDIO CON- SACRATIO, ali samo s prikazom vatre (RIC V/I, 233, 234). Oko 270.g. u Carstvu vlada velika kriza (ŠIPUŠ 1991). Galija je odvojena od ostatka Rimskog Carstva, brojni su pokušaji državnih udara, barbari navaljuju iz različitih smjerova, a inflacija je velika. Za potrebe vojske trebalo je brzo iskovati što više novca i dostaviti ga na bojišta. Stoga vladari osnivaju i nove kovnice, bliže bojištima. Službene kovnice nemaju dovoljno sirovine i obučenih ljudi da bi mogle održati kvalitetu novca, pa tako kuju novac koji je čas dobre veli- Commento di alcuni reperti numismatici Tra le monete antiche rinvenute nei principia non annoveriamo esemplari rari a cui si può attribuire un particolare valore numismatico. Vanno comunque annoverati alcuni esemplari interessanti che vanno commentati a parte. Tra i conii postumi dedicati all imperatore Claudio II il Gotico vanno annoverati tre esemplari di moneta, e più precisamente le monete n.12, 13 e 14. Le monete postume dedicate a Claudio II sono state prodotte da tutte le zecche ufficiali di quel tempo presenti su tutto il territorio dell Impero, addirittura in tre serie (WEBB 1968a/RIC V/I, 202). Dopo la morte di Claudio nel 270, il fratello di quest ultimo Quintilio ha ricominciato a produrle, il che viene confermato dagli esemplari provenienti da tutte le zecche (WEBB 1968a/ RIC V/I, 201). Le monete postume di Claudio II vengono frequentemente coniate pure nelle zecche non riconosciute ufficialmente della Gallia, dove, sebbene Claudio II non abbia mai regnato, godeva comunque di molta stima (WEBB 1968a/RIC V/I, 202). Il comandante Aureliano intanto riesce a conquistare la fiducia dell esercito, specialmente della propria cavalleria. Conquista il potere partendo dal Limes danubiano dove si era stabilito (SCARRE 1996, 185). Conquistando il potere e con la morte di Quintilio, le zecche continuano a coniare le monete postume di Claudio II, anche se a nome di Aureliano. Tutti e tre gli esemplari rinvenuti nei principia appartengono allo stesso tipo di moneta base. Sul dritto riportano la leggenda DIVO CLAVDIO e il busto dell imperatore mentre sul rovescio la leggenda CONSE(A)CRATIO, ed un altare su cui arde il fuoco funerario. Le zecche ufficiali che hanno coniato questo tipo di moneta sono quelle di Mediolanum e Roma (RIC V/I, 233, 234). Le zecche galliche (compresa quella di Cizico) coniavano un tipo di moneta che riportava la leggenda DIVO CLAVDIO CONSACRATIO. Quest ultime a differenza delle prime raffigurano solamente il fuoco (RIC V/I, 233, 234). Nel 270 circa l Impero viene travolto da una grande crisi (ŠIPUŠ 1991). La Gallia si ritro- 217

218 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO čine i težine, a kroz nekoliko mjeseci za trećinu manji. U isto vrijeme djeluju i brojne neslužbene kovnice, poglavito u Galiji, a prema podacima iz aukcijskih kuća, postoje i primjerci iz drugih neslužbenih radionica u Britaniji i Hispaniji. Stoga je teško odrediti kojim kovnicama pripadaju slabo otkovani primjerci. Poznati su i hibridni primjerci koji imaju avers jednog, a revers sasvim drugog tipa novca, razni prekovi, a čest je i slučaj da su slova otkovana sasvim nepravilno ili je natpis gramatički netočan. Obično su službeni primjerci, uglavnom kovani u Mediolanumu, bili promjera 17,7 mm. Neslužbeni primjerci bili su mnogo manji, u prosjeku oko 15 mm. Nije međutim sigurno je li ovdje riječ o službenim kovnicama koje su s vremenom oslabile ili su to proizvodi neslužbenih kovnica. Najčešće se loše primjerke ovog razdoblja pripisuje neslužbenim, ilegalnim kovnicama. Međutim, Šipuš upozorava kako je teško stanje dovelo do pojave ovih značajki i u službenim kovnicama, naročito u kovnici Roma (ŠIPUŠ 1991, 37, 38). Aurelijan provodi novčanu reformu odnosno pokušava dovesti u red službene kovnice, te kovati bolje izrađen novac, stalne mase. To mu ne ide posve od ruke, pa je prisiljen krvavo ugušiti pobunu kovničara u Rimu (ŠIPUŠ 1991, 39). Kasnije, 274.g., Aurelijan je službeno zabranio i kovanje malih barbariziranih patvorina na cijelom području Carstva, što se uglavnom odnosilo na galske neslužbene kovnice. Čini se ipak kako su naša tri primjerka otkovana u nekim neslužbenim kovnicama Galije. Svaki od njih ima različite značajke (opisano u katalogu) koje ga čine barbariziranom patvorinom službenog antoninijana. No ova tri primjerka nisu jedini s principija koji potječu iz Galije. To su još novac Postuma (br.8) i Tetrika (br.17), oba primjerci iz službenih kovnica. I oni su kovani u istom razdoblju kao i navedeni posmrtni kovovi Klaudija II, odnosno mogli su biti u optjecaju u isto vrijeme. Službeni i neslužbeni novci Galije nisu česti na području današnje Hrvatske, a naročito ne u Primorju. Obično se nalaze bliže Dunavskom limesu, u Pova separata dal resto dell Impero romano, con numerosi tentativi di colpo di stato e una situazione di inflazione galoppante. Inoltre i barbari avanzano da differenti direzioni. Per le esigenze dell esercito bisognava coniare quanto più denaro e spedirlo al fronte. Per tale motivo i sovrani aprono nuove zecche, vicine al fronte. Le zecche ufficiali però non hanno materie prime a sufficienza e persone qualificate per coniare monete di qualità. Quest ultime infatti hanno dapprima peso e dimensioni appropriate, per poi ridursi di due terzi nell arco di qualche mese. Nello stesso periodo sono attive pure numerose zecche non riconosciute ufficialmente, specialmente in Gallia. Dai dati in possesso delle case d asta risulta che esistono pure esemplari provenienti da altre officine non riconosciute ufficialmente situate in Britannia ed Ispagna. Risulta alquanto difficile determinare a quali zecche devono venir assegnati gli esemplari coniati male. Sono state rinvenute monete ibride che hanno il dritto proprio di una tipologia monetaria ed il rovescio di un altra, differenti riconiature ecc. Frequenti sono gli esemplari con lettere irregolari o con leggende grammaticalmente scorrette. In genere gli esemplari ufficiali, coniati per lo più a Mediolanum, avevano un diametro di 17,7 mm. Gli esemplari non ufficiali avevano un diametro considerevolmente ridotto, in media attorno ai 15 mm. Risulta quindi difficile distinguere se le monete provengono da zecche ufficiali la cui qualità col tempo è diminuita o se si tratta di prodotti provenienti da zecche non riconosciute ufficialmente. La maggior parte di brutte copie risalenti a tale periodo proviene da zecche illegali non riconosciute ufficialmente. Šipuš ci fa notare come la situazione difficile ha fatto sì che venissero coniate monete con tali caratteristiche pure nelle zecche ufficiali, specialmente nella zecca di Roma (ŠIPUŠ 1991, 37, 38). Aureliano decide di introdurre una riforma monetaria. Vuole rimettere ordine nella produzione monetaria delle zecche ufficiali e produrre monete di qualità aventi un peso stabile. La situazione però gli sfugge di mano ed è costretto a reprimere nel sangue la rivolta degli zecchieri di Roma (ŠIPUŠ 1991, 39). Successivamente nel 218

219 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA dravini, u Slavoniji i u Srijemu, a nalazi iz Siska svjedoče o njegovoj vojnoj i političkoj ulozi u tom vremenu (DEMO 1984, 180, 182). Ovako velik broj novca, statistički gledano, iz galskih kovnica na principiju vrlo je zanimljiv. Budući da je ovdje bila smještena vojska, možemo pretpostaviti kako su neke od tih postrojbi bile unovačene u Galiji ili su pak sudjelovale u Aurelijanovu pohodu na Galiju. 1 Porijeklo ostalog novca s principija, naročito iz 4.st, uglavnom je iz Siscije, ali i iz Akvileje, Rima i Herakleje. Logično je i uobičajeno da novac na istočnoj obali sjevernog dijela Jadrana potječe većinom iz Siscije i Akvileje. 2 Osim tih dviju kovnica, pronalazi se i novac s istočnog Sredozemlja. Najčešće je to novac iz Tesalonike, Konstantinopolisa, a moguće je naći i primjerke kovane u Kiziku, Antiohiji, Nikomediji itd. Očigledno je novac radije dostavljan morskim putem, jer bismo inače ovdje nalazili novac Sirmija i drugih kovnica koje su bliže, ali duboko u kopnu. Novac pod brojem 66 jest onovremena patvorina službenog rimskog novca. Riječ je o novcu koji je uglavnom kovan izvan granica Rimskog Carstva, u tzv. Barbarikumu. S obzirom da se i ondje koristio rimski novac, kojeg nije bilo dovoljno u optjecaju, tamošnji stanovnici pokušavali su kovati novac nalik izvornom, s time da nisu previše truda ulagali u natpise ili prikaze. Tako naš primjerak vjerojatno oponaša široko rasprostranjeni tip Fel Temp reparatio koji je službeno kovan od 348. do oko 360.g. Barbarizirani novac kovan je i u ilegalnim kovnicama unutar Carstva, u doba kriza, kada je službenog novca nedostajalo. 1 Demo smatra kako galski novac dolazi u optjecaj u Panoniju uglavnom nakon 274.g. kada Aurelijan pripaja odcijepljenu Galiju ostatku Rimskog Carstva (DEMO 1981, 16, 17; DEMO 1984, 182). 2 Na brojčano sličnim uzorcima vidi se ova dosljednost. U Novalji većina kasnoantičkog novca potječe iz Siscije, Akvileje i Rima (ILKIĆ 2007, 61). I u Istri je slično, barem prema nalazištima Veštar i Laganiši gdje u ukupnom broju nalaza predvode Akvileja i Siscija (Veštar BEKIĆ 2001, uključujući i neke novije neobjavljene primjerke; Laganiši BEKIĆ 2008) 274, Aureliano vieta ufficialmente la coniatura di piccole imitazioni barbarizzate su tutto il territorio dell Impero, il cui divieto si riferisce principalmente alle zecche galliche non riconosciute ufficialmente. Nonostante tutto ciò, sembra proprio che i nostri tre esemplari siano stati coniati in qualche zecca della Gallia non riconosciuta ufficialmente. Ciascuno di essi ha differenti caratteristiche (come descritto nel catalogo) che li rendono imitazioni barbariche dell antoniniano ufficiale. Questi tre tipi di esemplari non sono gli unici rinvenuti nei principia che provengono dalla Gallia. Vanno annoverate pure le monete di Postumo (n.8) e Tetrico (n.17), entrambe provenienti da zecche ufficiali. Anch esse sono state coniate nello stesso periodo come i conii postumi di Claudio II, vale a dire che l una circolava parallelamente all altra. Le monete ufficiali come pure quelle non ufficiali della Gallia non sono frequenti sul territorio dell odierna Croazia, e specialmente sono assenti sul territorio del Litorale croato. In genere si trovano più vicino al Limes danubiano, nella regione del basso corso della Drava, in Slavonia e nel Sirmio. Per quanto riguarda invece i reperti provenienti da Sisak, essi sono una testimonianza del ruolo militare e politico che la città rivestiva in quel periodo (DEMO 1984, 180, 182). È molto interessante da un punto di vista statistico aver rinvenuto nei principia una così grande quantità di monete provenienti dalle zecche galliche. Siccome in questo luogo si era stabilito l esercito, possiamo supporre come alcune di queste formazioni militari siano state reclutate in Gallia o abbiano partecipato alla spedizione di Aureliano in Gallia. 1 Le rimanenti monete rinvenute nei principia, specialmente quelle che risalgono al IV secolo, provengono in genere da Siscia, ma anche da Aquileia, Roma ed Eraclea. È logico ed usuale che le monete della costa orientale della parte 1 Demo ritiene che la moneta gallica sia stata messa in circolazione in Pannonia principalmente dopo il 274 quando Aureliano annette la Gallia divisa ai resti dell Impero romano (DEMO 1981, 16, 17; DEMO 1984, 182). 219

220 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Barbarizirani novac tipa Fel Temp Demo naziva drugom generacijom brončanih patvorina 4.st., koja upućuje na postojanje značajnog kriznog trenutka u monetarnom sustavu i gospodarstvu kasnog carstva (DEMO 1984, 192). Zaključak Najstariji novac pripada caru Domicijanu koji je vladao u 1.st. Njega prati novac Hadrijana iz 2.st. i Aleksandra Severa iz prve polovine 3.st. Više nalaza novca pojavljuje se tek od Galijena u drugoj polovini 3.st., i taj niz se nastavlja sve do samog kraja 4.st. Ovo je ujedno i ključna činjenica ove analize, jer nam daje prilično određen vremenski okvir kad je principij sagrađen i kada je srušen. Prema numizmatičkim nalazima, moglo bi se zaključiti kako je principij građen u doba Galijena ili njegovog nasljednika Klaudija II, a zapaljen i napušten vjerojatno u doba Teodozija I ili još vjerojatnije njegovih nasljednika Arkadija ili Honorija. Novac Domicijana, Hadrijana i Aleksandra Severa ovdje se našao više-manje slučajno. Jednim dijelom on govori o naseljavanju same Tarsatike, a ne toliko o principiju. Svakako je mogao biti i ponovno korišten u doba djelovanja principija i tada konačno izgubljen. Statistički gledano, nema osobitu vrijednost među svim pronađenim novcem. No, od vremena Galijena novca je na ovome mjestu više, pa možemo zaključiti kako se tada na ovim prostorima živjelo u punom smislu te riječi. Početak gradnje doduše ne moramo izravno vezati uz Galijena, jer je moguće da je njegov novac naprosto još bio u optjecaju kada je Klaudije II izgradio principij. Zasad je najbolje pretpostaviti kako je do gradnje došlo između 260. i 270.g. Kako bismo ovakvu tvrdnju opravdali, važno je navesti i moguće razloge za gradnju vojnog zapovjedništva u Tarsatici. U to doba velik je pritisak na granice Carstva. Barbari navaljuju iz raznih smjerova, 250. Franci stižu na Rajnu, 256. Goti prodiru u Dakiju, 260. Alemani probijaju germanski limes, 271. Dakija je prepuštena Gotima a 272. oko Rima se grade novi besettentrionale dell Adriatico provengano per la maggior parte dalle zecche di Siscia e Aquileia. 2 Oltre a queste due zecche, sono state rinvenute pure monete provenienti dal Mediterraneo orientale. Trattasi di monete provenienti da Salonicco, Costantinopoli. È possibile rinvenire pure monete coniate a Cizico, Antiochia, Nicomedia ecc. È evidente che le monete venivano trasportate via mare, siccome in caso contrario avremmo rinvenuto qui monete coniate a Sirmio ed in altre zecche più vicine, situate però nel profondo entroterra. La moneta n.66 è un imitazione di quel tempo della moneta romana. Trattasi di una moneta che venne generalmente coniata al di fuori dei confini dell Impero romano, nel cosiddetto Barbaricum. Pure nel Barbaricum si utilizzava il denaro romano che però scarseggiava. Gli abitanti cercavano di coniare monete assomiglianti a quelle originali, senza impegnarsi a riprodurre leggende e rappresentazioni fedeli alle monete originali. Così il nostro esemplare vuole molto probabilmente imitare il tipo diffuso Fel Temp reparatio coniato ufficialmente a partire dal 348 fino a circa il 360. Le monete barbarizzate venivano coniate pure in zecche illegali entro i confini dell Impero, in tempo di crisi ed in assenza di una produzione monetaria ufficiale. Le monete barbarizzate del tipo Fel Temp che vengono considerate da Demo come la seconda generazione di contraffazioni in bronzo del IV secolo, che indica l esistenza di un periodo di crisi profonda nel sistema monetario ed economico del tardo impero (DEMO 1984, 192). Conclusione La moneta più antica viene attribuita all imperatore Domiziano che ha regnato nel I secolo. Segue 2 Sugli esemplari numericamente simili è possibile notare questa coerenza. In Novalia la maggioranza delle monete tardoantiche proviene da Siscia, Aquileia e Roma (ILKIĆ 2007, 61). Anche in Istria si registra una situazione simile, almeno in base ai siti di Veštar i Laganiši nei quali Aquilea e Siscia detengono il primato per il numero complessivo di reperti (Veštar BEKIĆ 2001, includendo pure alcuni esemplari più recenti non ancora pubblicati; Laganiši BEKIĆ 2008) 220

221 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA demi u dužini 19 km i 383 kule zbog zaštite od barbara (KRONOLOGIJA, 70, 71). Galijen u to doba u Panoniji naizmjence ratuje i pregovara s raznim barbarskim narodima, Roksolanima, Sarmatima, Markomanima. I njegov nasljednik Klaudije II i 269.g. uspješno ratuje u Panoniji s Gotima i Alamanima. Čak i od 270.g, kada vlast preuzima Aurelijan, nastavljaju se borbe s Vandalima, Svevima, Sarmatima, Gepidima u Panoniji (KRONOLOGIJA, 253). Očigledno je doba između 260. i 270.g. bilo vrlo osjetljivo za sigurnost same Italije iz pravca Panonije, pa je tih godina odučeno da se uspostavi i sagradi sklop zapovjedništva Alpskog limesa (Claustra Alpium Iuliarum) u Tarsatici. 3 Sudeći prema numizmatičkim nalazima, principij je kao vojno zapovjedništvo ostao na ovom mjestu slijedećih stotinu pedeset godina. Očigledno je da nema razmjerno jednak broj novca u doba svih careva nadalje, no to se može opravdati sigurnijim razdobljima, kada je ovdje smješten manji broj vojnika i zapovjednika (nalazi novca Maksimijana, Galerija, Licinija I itd.). No, u drugoj polovici 4.st. ponovno se rasplamsava Panonija. Car Konstancije II mora odgovoriti na provale Sveva, Kvada i Sarmata 355.g. Porazio ih je 358.g. I njegovi nasljednici, Valentinijan i Valens, također su suočeni sa sličnim nedaćama, kao i Valentinijan II i Gracijan (KRONOLO- GIJA 253, 356). Ova događanja prepoznaju se i u oživljavanju sklopa i svrhe zapovjedništva, 3 Posebice upozoravam na izvanredno važan nalaz novca iz temelja gradine Pasjak, koja je dijelom ovog limesa. Ranko Starac u svojem prilogu u ovom zborniku navodi kako taj novac pripada antonijanima vladara Klaudija II Gotika, Galijena i Kvintila, zakopanim nakon 260. godine (STARAC 1993, 29; te ovdje u knjizi). Također treba spomenuti statistički vrlo izraženu količinu novca razdoblja g. (Galijen, Klaudije II i Aurelijan) na nalazištima Ajdovščina/Castra i Hruščica/Ad Pirum. Ranijeg novca na oba nalazišta skoro i nema. U oba slučaja radi se o vojnim utvrdama uključenim u obrambeni sustav Claustra Alpium Iuliarum (KOS 1997, 104,sl.8). la moneta di Adriano risalente al II secolo e quella di Alessandro Severo alla prima metà del III secolo. È stata rinvenuta invece una maggiore quantità di monete a partire da Gallieno, dalla seconda metà del III secolo. Questa serie di ritrovamenti continua fino alla fine del IV secolo. Nello stesso tempo questo dato rappresenta un fattore chiave per questa analisi, siccome ci offre un determinato contesto temporale su quando i principia siano stati costruiti e quando invece distrutti. In base ai reperti numismatici si potrebbe concludere che i principia siano stati costruiti all epoca di Gallieno o all epoca del suo successore Claudio II, e incendiati ad abbandonati probabilmente all epoca di Teodosio I o ancora più probabilmente all epoca del suo successore Arcadio od Onorio. Le monete di Domiziano, Adriano e Alessandro Severo sono state rinvenute in questo contesto più o meno per caso. Esse stanno più a testimoniare l insediamento della stessa Tarsatica, piuttosto che quello dei principia. Potrebbero essere state riutilizzate all epoca dei principia pullulanti di vita e in quel contesto temporale andate pure definitivamente perdute. Da un punto di vista statistico, tra tutte altre monete rinvenute, a quest ultime non viene attribuito un particolare valore. A partire dall epoca di Gallieno, in questa zona circola comunque una maggiore quantità di moneta. Possiamo supporre quindi che in questa zona ci sia stata una vita particolarmente intensa. Non dobbiamo necessariamente far risalire all epoca di Gallieno l inizio della costruzione dei principia, siccome è possibile che la sua moneta fosse ancora in circolazione quando Claudio II iniziò a costruirli. Per ora è meglio ipotizzare che la costruzione sia iniziata nel periodo compreso tra il 260 e il 270. Per giustificare tale constatazione, vanno menzionati pure i possibili motivi che hanno portato alla costruzione della sede del comando a Tarsatica. Durante questo periodo è grande la pressione esercitata sui confini dell Impero. I barbari avanzano da differenti direzioni. Nel 250 i Franchi raggiungono il Reno, nel 256 i Goti entrano nella Dacia, nel 260 gli Alemanni sfondano il Limes germanico, nel 271 la Dacia viene consegnata ai Goti e nel 272 attorno a Roma si costruiscono nove mura con un diametro di 19 km e 383 torri per difendersi dai barbari (CRONOLOGIA, 221

222 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO odnosno većoj količini njihova novca u principiju. 4 Osim za obranu od barbarskih provala, važno je i napomenuti kako je sustav zatvarača (claustra) služio i u brojnim međusobnim obračunima istočnih i zapadnih rimskih careva, kao i raznih pretetendenata na prijestolje (PETRU 1978, 508; i drugdje). Ključna zbivanja za propast principija očigledno su se odigrala oko 400. godine. Od tog razdoblja pa nadalje ne nalazimo niti jedan numizmatički primjerak. Štoviše, nalaza novca koji datira od samog početka 5.st. nadalje nema niti u jednoj pouzdanoj arheološkoj cjelini unutar ostalih dijelova Tarsatike! (MIMICA 1997, ). Prema novijim istraživanjima isto se može zaključiti i za cijeli sustav Alpske klauzure. Smatra se da je napuštena na početku prvog desetljeća 5. st. (BRATOŽ 2007, 190). 5 Propast principija i u ovom slučaju vrlo se dobro može povezati s poznatim povijesnim događajima. Od 397. do 401.g. Vizigoti pod vodstvom Alarika provaljuju preko Alpskog limesa na teritorij Italije (KRONOLOGIJA 356). Nakon sporazuma s rimskim vojskovođom Stilihonom, 401.g. odlaze u Istru i Dalmaciju. Do 408.g. njihovo kretanje ne prestaje, ponovo provaljuju u Italiju 403.g., povlače se u Panoniju pa se ponovno vraćaju na italsko tlo 408.g. (KRONO- LOGIJA 356). Pitanje druge provale 403.g. se 70,71). Durante questo periodo, in Pannonia Gallieno alterna periodi di guerra a periodi in cui negozia con i popoli barbari, Rossolani, Sarmati, Marcomanni mentre il suo successore Claudio II nel 268 e 269 guerreggia con successo contro Goti ed Alemanni. Nel 270 il potere viene conquistato da Aureliano, ma le battaglie non si placano e si continua a guerreggiare contro i Vandali, Svevi, Sarmati e Gepidi in Pannonia (CRONO- LOGIA, 253). Il periodo compreso tra il 260 ed il 270 è ovviamente un periodo alquanto critico per la stessa Italia dalla direzione della Pannonia, e in questi anni si decide di costruire a Tarsatica la sede del comando del Limes alpino (Claustra Alpium Iuliarum). 3 In base ai reperti numismatici rinvenuti, si ritiene che i principia come sede del comando siano rimasti in questa zona per altri 150 anni. È evidente che la quantità di monete in circolazione non era la stessa all epoca di tutti gli imperatori, il che è variato a seconda dei periodi più sicuri quando vi si stabilirono un minor numero di soldati e comandanti (reperti di monete di Massimiano, Gallerio, Licinio I etc.). Tuttavia nella seconda metà del IV secolo la Pannonia viene nuovamente incendiata. Nel 355 l Imperatore Costanzo II è costretto a reagire alle invasioni degli Svevi, Quadi e Sarmati e nel 358 li sconfigge. Anche i successori di quest ultimo Valentiniano e Valente, sono costretti ad affrontare simili avversità, come pure Valentiniano II e Graziano (CRONOLOGIA 253, 356). Questi eventi fanno sì che la summenzionata sede del comando venga rimessa in piedi 4 Veća količina novca iz razdoblja g., a u nekim slučajevima i iz druge polovine 4.st., redovna je pojava i na mnogim drugim nalazištima (Michlhallberg, Immurium, Hruščica, Ramsau/ Knallwand GRABHERR 2001, 23, 26; Virunum, Celeia, Emona, Poetovio, Neviodunum, Kalsdorf, St.Margarethen GUGL 2004, , 261). Razlozi tomu su opći gospodarski krah u to doba, inflacija u vidu masovnog kovanja manjih obezvrijeđenih nominala, sve to popraćeno barbarskim provalama i unutarnjim nemirima. Tako u našem slučaju veći broj novca možemo djelomično pripisati i inflaciji i barbarskim provalama. 5 Bratož u svojem odgovoru na knjigu Claire Sotinel među ostalim razlaže i pitanje pada Alpske klauzure te navodi noviju literaturu vezanu uz to pitanje (BRATOŽ 2007, 190, reference 56, 57) 3 In particolare, richiamo l attenzione sul reperto di moneta di particolare importanza rinvenuto nelle fondamenta del castelliere Pasjak che fa parte di questo limes. Ranko Starac nel suo contributo a questa collezione cita come questa moneta sia appartenuta ai sovrani antoniniani dei sovrani Claudio II il Gotico, Gallieno e Quintillio, sotterrati dopo il 260 (STARAC 1993, 29; nel libro). Va inoltre citata la quantità di monete considerevole da un punto di vista statistico risalente al periodo compreso tra il 260 ed il 276 (Gallieno, Claudio II e Aureliano) rinvenuto nei siti di Ajdovščina/Castra e Hruščica/Ad Pirum. Questi due siti sono quasi privi di moneta di epoca anteriore. In entrambi i casi trattasi di fortificazioni militari incluse nel sistema difensivo di Claustra Alpium Iuliarum (KOS 1997, 104,fig.8). 222

223 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA sada osporava, kao što i ostaje upitno na koje se točno prostore Alarik vraćao nakon pohoda na Italiju (GRAČANIN 2006, 87-89). 6 Očigledno je da uslijed učestalih pljačkaških provala preko Istre, Dalmacije i Panonije, uvijek nanovo prema Italiji, Alpski limes više ne djeluje. Tako je zapovjedništvo, principij u Tarsatici zauvijek napušten. Sloj gareži i drvenog ugljena pomiješanog sa slomljenim tegulama na podovima u bočnim prostorijama principija pokazuje kako je kraj principija bio nasilan i rušilački. Zasad ovo rušenje ne možemo sa sigurnošću povezati s nekim od ovih pohoda, ali prema svemu sudeći, zapovjedništvo je propalo između 401. i 408.g. Ovdje predstavljena analiza antičkog novca pronađenog na principiju potvrđuje takvu tezu. Kako bi se usporedila skupina novca s principija sa stanjem nalaza iz cijele antičke Tarsatike, bilo je potrebno saznati koliko je tih nalaza dosad sačuvano i prepoznato. Pomorsko-povijesni muzej u Rijeci posjeduje kolekciju kovanica, međutim većini primjeraka ne zna se porijeklo, pa taj novac u ovom slučaju ne može dati relevantne podatke. Novac iz muzeja svojedobno je pregledao Bože Mimica, te rezultate svog rada objavio u knjizi. Kao relevantne podatke, preuzeo sam njegove podatke o novcu koji se sada čuva u muzeju (Užarska ulica 1933.g., Slogin kula 1933/1934.g. itd.), te sa iskopavanja Korza 1914.g. o čemu su podaci također pohranjeni u muzeju (MIMICA 1996, ). Ostale podatke, primjerice navode o slučajnim nalazima, morao sam isključiti kao nepouzdane. Za 108 pronađenih primjeraka možemo reći da su pouzdano određeni i da su sa poznatog nalazišta unutar Rijeke odnosno Tarsatike. Usporedba tih podataka vidljiva je i na priloženim tablicama. Na području Tarsatike prisutan je veći broj ranijeg novca nego u samom principiju. Razdo- 6 Gračanin navodi kako se nekoć pogrešno smatralo da je Alarik dvaput upao u Italiju 401. i 403.g. Također, kako je na osnovu te greške iznesena hipoteza kako se tada Alarik povukao u Histriju i/ ili Dalmaciju, pa je Margetić čak pomišljao da su se Vizigoti povukli u okolicu Tarsatike (GRAČANIN 2006, 87). con un relativo aumento della quantità di monete rinvenute nei principia. 4 Oltre a difendersi dalle invasioni barbariche, va menzionato come il sistema di chiusure (claustra) sia servito pure agli imperatori dell Impero Romano d Occidente e quello d Oriente impegnati nelle loro infinite guerre reciproche ed ai vari pretendenti al trono (PETRU 1978, 508; ed altrove). Risulta quindi evidente che gli eventi chiave che hanno causato la rovina dei principia si sono svolti attorno al 400. Non vengono infatti ritrovati reperti numismatici che risalgono al periodo dal 400 in poi. Per di più, le monete datate proprio inizi V secolo non vengono rinvenute in nessuna unità archeologica affidabile situata entro le rimanenti parti dell antica Tarsatica! (MIMICA 1997, ). Le più recenti ricerche permettono di applicare tale teoria pure a tutto il sistema della Clausura alpina. Si suppone che sia stata abbandonata agli inizi del primo decennio del V secolo (BRATOŽ 2007, 190). 5 Anche in questo caso la decadenza dei principia può venir attribuita a cause derivanti da eventi storici a noi noti. Dal 397 al 401 i Visigoti sotto la guida di Alarico invadono l Italia sfondando il Limes alpino (CRONOLOGIA 356). Dopo l accordo con il comandante romano Stilicono, nel 401 partono alla volta dell Istria e Dalmazia. 4 Una maggiore quantità di monete risalenti al periodo compreso tra il 260 ed il 280, e in alcuni casi pure alla seconda metà del IV secolo, è un fatto normale pure in molti altri siti (Michlhallberg, Immurium, Hruščica, Ramsau/Knallwand GRABHERR 2001, 23, 26; Virunum, Celeia, Emona, Poetovio, Neviodunum, Kalsdorf, St.Margarethen GUGL 2004, , 261). Le ragioni di tutto ciò vanno ricercate nel crollo generale dell economia del tempo, l inflazione che porta alla coniatura di una massa enorme di monete con valore nominale svalutato, il tutto accompagnato dalle invasioni barbariche e disordini interni. Così nel nostro caso l aumento della quantità di monete può venir attribuito in parte all inflazione ed in parte alle invasioni barbariche. 5 Bratož nella sua risposta al libro di Claire Sotinel espone tra l altro la questione inerente al crollo della Clausura alpina e cita la letteratura più recente che tratta questa questione (BRATOŽ 2007, 190, referenze 56, 57). 223

224 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO blje između 260. i 270.g. više je nego dvostruko statistički zastupljeno u principiju u odnosu na Tarsatiku. Očigledno je to ključni moment ove građevine. Prva polovina 4.st. nešto je bolje zastupljena u Tarsatici, ali je druga polovina 4.st. na oba mjesta jasno izražena. Nakon toga principij, kao i cijela Tarsatika zamire. Ovih 66 primjeraka novca s principija ne čini vrlo velik statistički uzorak u numizmatičkom smislu, ali nam svejedno pruža mogućnost da bolje upoznamo ovu građevinu i njezin značaj. Continuano a spostarsi fino al 408, irrompono di nuovo in Italia nel 403, si ritirano nella Pannonia per poi scendere di nuovo in terra italica nel 408 (CRONOLOGIA 356). Viene però contestata la questione inerente la seconda invasione avvenuta nel 403. Inoltre non è stato ancora stabilito a quali territori abbia fatto ritorno Alarico dopo la spedizione in Italia (GRAČANIN 2006, 87-89). 6 È evidente che a causa di frequenti spedizioni di saccheggio attraverso Istria, Dalmazia e Pannonia, sempre e novamente verso Italia, il Limes alpino perde la propria funzione difensiva, e di conseguenza, la sede del commando militare, i principia di Tarsatica, vengono abbandonati per sempre. Lo strato di fuliggine e carbone di legna mescolato a le tegole spezzate sui pavimenti nei vani laterali dei principia sono una testimonianza della fine violenta e distruttiva. Per ora non è possibile attribuire con sicurezza questa distruzione a cause derivanti da alcune di queste spedizioni. Tuttavia in base ai dati in nostro possesso, possiamo concludere che la sede del comando è stata distrutta nel periodo compreso tra il 401 ed il 408. La presente analisi delle monete antiche rinvenute nei principia avvalora questa tesi. Per poter paragonare il gruppo di monete rinvenute nei principia con i reperti rinvenuti in tutta l antica Tarsatica, è stato necessario scoprire quanti di questi reperti siano stati fino ad oggi conservati e catalogati. Il museo storico-navale di Fiume possiede sì una collezione di monete, ma siccome per la maggior parte degli esemplari non si è riuscito a determinarne l origine, questa collezione non può fornirci dati rilevanti. La moneta proveniente dal museo è stata a suo tempo analizzata da Bože Mimica, ed il risultato del suo lavoro pubblicato in un libro. Per raccogliere dati rilevanti, mi sono servito dei dati sulla moneta che viene conservata nel museo (Užarska ulica 1933, Slogin kula 1933/1934 ecc.), ed i dati sui 6 Gračanin cita come un tempo erroneamente si credeva che Alarico fosse entrato in Italia per ben due volte e più precisamente nel 401 e nel 403. Siccome in base a questo dato inesatto è stata formulata l ipotesi che allora Alarico si fosse ritirato in Histria e/oppure Dalmazia, Margetić ha addirittura pensato che i Visigoti si fossero ritirati nei dintorni di Tarsatica (GRAČANIN 2006, 87). 224

225 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA reperti venuti alla luce durante i lavori di scavo del Corso nel 1914 che vengono altresì conservati nel sucitato Museo (MIMICA 1996, ). Ho dovuto invece escludere altri dati, come per esempio quelli riguardanti reperti casuali, come inaffidabili. Per i 108 esemplari rinvenuti possiamo dire che sono determinati con certezza e che provengono dal sito noto situato all interno di Fiume vale a dire Tarsatica. Le tabelle allegate riportano l analisi dei dati messi a paragone. Nella zona di Tarsatica è presente una maggiore quantità di moneta più vecchia di quella presente invece negli stessi principia. Da un punto di vista statistico, nei principia sono stati rinvenuti più del doppio di reperti risalenti al periodo compreso tra il 260 ed il 270 di quanti invece non ne siano stati rinvenuti nella stessa Tarsatica. È evidente trattarsi del momento chiave di questa struttura. Tarsatica rispecchia meglio i caratteri della prima metà del IV secolo. Entrambi i luoghi invece rispecchiano i caratteri della seconda metà del IV secolo. Dopo di ciò, i principia, come pure l intera Tarsatica scompaiono. Questi 66 esemplari di moneta rinvenuti nei principia non rappresentano un esemplare statistico di considerevole valore in termini di numismatica. Ci offrono comunque la possibilità di approfondire la conoscenza di questa costruzione e del suo significato. 225

226

227 ANTIČKI STAKLENI NALAZI REPERTI IN VETRO DI ETÀ ANTICA Andrej Janeš Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

228

229 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ANTIČKI STAKLENI NALAZI REPERTI IN VETRO DI ETÀ ANTICA Staklene posude i predmeti od stakla bili su dijelom luksuznijeg kućnog posuđa koje se koristilo za posluživanje, konzumiranje i konzerviranje tekućina, začina i mirisa. Staklarska proizvodnja odvijala se kontinuirano tijekom cijelog trajanja Rimskoga Carstva, a osobito intenzivno od kraja 1. do početka 3. stoljeća. (FADIĆ 2004, 102). Stakleni materijal se na područje današnje Hrvatske uglavnom uvozio s teritorija Italije, ali i iz drugih provincija. Tako su na područje Tarsatike stakleni predmeti pristizali preko Akvileje iz koje se također izvozilo i u dalmatinsko priobalje i u zapadni dio Panonije (FADIĆ 1993, 71). Stakleni matrijal je ovamo dospijevao i iz radionica na teritoriju provincije Dalmacije, iz njezina sjedišta Salone, zatim iz onih za koje se vjeruje da su postojale na području južne Liburnije (Iader, Aenona, Asseria, Argyruntum i Scardona), kao i Recipienti e oggetti di vetro facevano parte del vasellame casalingo di lusso che veniva usato per servire, consumare e conservare liquidi, spezie e profumi. La produzione di oggetti in vetro è continuata ininterrottamente per tutta la durata dell Impero romano, intensificandosi soprattutto dalla fine del I secolo agli inizi del III secolo (FADIĆ 2004, 102). Il vetro veniva importato nel territorio dell attuale Croazia soprattutto dall Italia ma anche dalle altre province. In questa maniera al territorio di Tarsatica gli oggetti di vetro arrivavano attraverso Aquileia dalla quale si esportava pure nel litorale dalmato e nella parte occidentale della Pannonia (FADIĆ 1993, 71). Il vetro proveniva pure dalle officine collocate sul territorio della provincia di Dalmazia, dal centro di quest ultima Salona, da quelle officine per le quali si suppone che siano esistite sul territorio della Liburnia meridionale (Iader, Aenona, Asseria, Argyruntum e Scardona), come pure dalla provinca limitrofe di Pannonia, da Siscia e dal Sirmio (FADIĆ 2004, 102). Un numero minore di oggetti di vetro importati dalle officine pannoniche sono riconducibili al periodo compreso tra il III ed il V sec. (FADIĆ 2004, 134), quando la maggior parte di merce in vetro arrivava dalle officine della Renania (DAMEVSKI 1976, 66). Parti di bicchieri sono il materiale di vetro più frequente rinvenuto nei principia. Si distinguono maggiormente frammenti decorati con gocce di vetro colorate o gocce applicate sulle pareti che in epoca tardoantica erano di gran moda. Gocce di color blu o verde venivano applicate sulle superfici delle pareti mediante gocciolatura senza venir impresse, bensì applicate in leggero rilievo sulle pareti del recipiente. Le gocce azzurre sui bicchieri vanno attribuite alle officine della Renania del III e IV secolo. Vengono collocate sulla metà superiore del bicchiere in una linea diritta (T1:3), oppure collocate in gruppi (T1:1, T1:2,T1:6). I Čaša s apliciranim kapljicama (T1:1) Bicchiere con gocce applicate (T1:1) 229

230 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Obod čaše s kapljicama (T1:4) Orlo di bicchiere con gocce (T1:4) Čaša s kapljicama (T1:6) Bicchiere con gocce (T1:6) 230 iz susjedne provincije Panonije, iz Siscije i Sirmija (FADIĆ 2004, 102). Malobrojni stakleni predmeti uvezeni iz panonskih radionica ukazuju na razdoblje od 3. do 5. st. (FADIĆ 2004, 134), kada je glavnima staklene robe pristizala iz porajnskih radionica (DAMEVSKI 1976, 66). Među staklenim materijalom nađenim na principiju najmnogobrojniji su dijelovi čaša. Najviše se ističu ulomci s apliciranim obojenim staklenim kapljicama ili kapljama na stijenkama koje su u kasnoantičkom razdoblju bile osobito popularne. Kapljice plave ili zelene boje aplicirane su na površinu stijenki kapanjem te nisu utisnute u podlogu, već blago reljefno izviruju iz stijenki posude. Modre kaplje na čašama karakteristične su za porajnske radionice iz 3. i 4. stoljeća. Nalaze se na gornjoj polovici čaše u ravnoj liniji (T1:3) ili u skupinama (T1:1, T1:2,T1:6). Čaše s plavim kapljama pojavljuju se u cijelom Carstvu. Taj tip čaša poluloptasta je oblika sa zadebljanim, zakrivljenim ili ravnim i brušenim obodom, udubljena dna (po tipologiji Isingsove spada u tip Is 107b). Poluloptaste čaše pojavljuju se u zapadnom dijelu Carstva (Porajnje) prije sredine 3. stoljeća, vrhunac doživljavaju u ranom 4, te se koriste do početka 5. st. (LAZAR 2003, 121). U Italiji i na zapadu poluloptaste su čaše zaobljenije i imaju širu stajaću površinu. Maslinastozelene su boje, rijetko od bezbojna stakla. Postoje i primjerci na prstenastoj nozi. Čaše s apliciranim kapljama poznate su iz Emone i utvrđenih gradova (Martinj hrib, Hrušica) u Sloveniji (LAZAR 2003, 121). Jedan sličan primjerak nađen je u gradskom arealu nekadašnje Tarsatike u grobu iz 5. stoljeća (STA- RAC 2004, 27). bicchieri con gocce blu fanno la loro comparsa sul territorio di tutto l Impero. Questo tipo di bicchiere ha un corpo emisferico con orlo ingrossato, incurvato o diritto e molato, e fondo concavo (secondo la tipologia di Isings appartiene al tipo Is 107b). I bicchieri a corpo emisferico appaiono nella parte occidentale dell Impero (Renania) prima della metà del III secolo, la loro produzione raggiunge l apice agli inizi del IV secolo, vengono usati fino agli inizi del V secolo (LAZAR 2003, 121). In Italia e ad occidente i bicchieri a corpo emisferico risultano essere più arrotondati e presentano una superficie piana più larga. Sono di colore verde oliva, raramente eseguiti con vetro incolore. Esistono inoltre esemplari con piede ad anello. I bicchieri decorati con gocce sono noti ad Emona e nelle città fortificate (Martinj hrib, Hrušica) della Slovenia (LAZAR 2003, 121). Un esemplare analogo è stato ritrovato nell areale cittadino dell allora Tarsatica in un sepolcro risalente al V secolo (STARAC 2004, 27). Oltre ai bicchieri sprovvisti di decorazioni del tipo summenzionato, tra il vasellame che nel IV secolo veniva utilizzato per bevande vanno annoverati pure esemplari di bicchieri conici. Un esemplare rinvenuto (T2:5) appartiene al tipo di bicchiere conico su piede ad anello (Is 109c). Questi bicchieri presentano un orlo estroflesso che si congiunge ad un collo tagliato e molato oppure arrotondato. L orlo viene talvolta decorato con linee molate. In Egitto le gocce vitree decoravano i bicchieri conici che venivano utilizzati come lumi. Mettendo a paragone i reperti con le necropoli tardoromane di Colonia, e con quelle di Treviri e Petovio (databili al IV secolo) possono venir datati tra la fine del III e gli inizi del IV secolo (LAZAR 2003, 118). Nelle province occidentali dell Impero fanno la loro comparsa a partire dalla fine del III secolo e vengono usati fino al VI secolo (ISINGS 1957, ). Potevano venir usati come lampade, inserendoli nei cerchi metallici di piedistalli o candelabri (BULJEVIĆ 1994, 259). Questo esemplare di bicchiere su piccolo piede si è conservato fino all epoca franca (ISINGS 1957, 137). Il bicchiere conico su piede introflesso al quale appartiene il frammento rinvenuto (T2: 6) (Is 109b) si è diffuso nel IV secolo, e il tipo viene datato in base ai reperti rinvenuti nelle necropoli di

231 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Uz neukrašene čaše gore navedenog tipa glavno su posuđe za piće u 4. stoljeću bile i konusne čaše. Jedan primjerak (T2:5) pripada tipu konusne čaše na prstenastoj nozi (Is 109c). U ovih je čaša obod izvijen prema van i ravno prelazi u odrezani i brušeni ili zaobljeni vrat. Ponekad je obod ukrašen brušenim linijama. U Egiptu su staklenim kapljama ukrašavane konusne čaše koje su se upotrebljavale kao svjetiljke. Usporedbom s nalazima s kasnorimske nekropole u Kölnu, te onima iz Triera i iz Ptuja (koji su datirani u 4. stoljeće) mogu se datirati su na kraj 3. i 4. st. (LAZAR 2003, 118). U zapadnim provincijama Carstva pojavljuju se od kraja 3. st. i koriste se do 6. st. (ISINGS 1957, ). Mogle su se koristiti i kao lampe, a tada su se postavljale u metalni obruč stalka ili svijećnjaka (BULJEVIĆ 1994, 259). Ovaj tip na maloj nozi zadržao se do franačkog doba (ISIN- GS 1957, 137). Konusna čaša na uvučenoj nozi, kojoj pripada pronađeni ulomak, (T2: 6) (Is 109b) raširena je u 4. st., a tip je datiran nalazima u nekropolama toga doba u Francuskoj (ISINGS 1957, 137). Pronađeni ulomak cjevasta uvučena dna (T2:7) pripadao je čaši na niskoj nozi ukrašenoj ovalom (Is 33). Po Lazar, čaša je bikonična i sužuje se prema zaobljenu obodu pod kojim se nalazi rebro. Noga je puhana posebno i dodana kasnije, a rub je cjevasto oblikovan. Datira iz druge polovice 1. st. i početka 2. st. Najveću popularnost takve su čaše imale u doba Flavijevaca. Najviše ih je pronađeno u Italiji i Švicarskoj (LAZAR 2003, 113). Poznate su analogije iz njemačkog Heddernheima, nizozemskog Nijmegena i Velike Britanije. questo periodo situate in Francia (ISINGS 1957, 137). Il reperto rinvenuto a fondo tubolare introflesso (T2:7) è appartenuto ad un bicchiere su piede basso decorato a ovale (Is 33). Secondo Lazar, il bicchiere è biconico e si restringe verso l orlo arrotondato sotto al quale si può notare una costolatura. Il piede è stato soffiato a parte ed aggiunto successivamente, mentre il bordo è di forma tubolare. Databile alla seconda metà del I ed inizi II secolo. Bicchieri analoghi hanno raggiunto l apice della loro popolarità all epoca dei Flavi. I reperti più numerosi provengono dall Italia e Svizzera (LAZAR 2003, 113). Sono note le analogie con i reperti provenienti dal Heddernheim tedesco, Nijmegen olandese e dalla Gran Bretagna. Il fondo arrotondato piatto di colore verde trasparente (T2:10) fa parte di un bicchiere cilindrico su piede, prodotto entro stampo. Calvi inserisce questo tipo di bicchiere nel suo gruppo B di bicchieri databili al I secolo (CALVI 1968, 52). Esistono esemplari con e senza decorazioni. La loro produzione è iniziata nella seconda metà del I secolo, sono stati usati fino al IV secolo diffondendosi su tutto il territorio dell Impero. Un esemplare simile viene conservato presso il museo di Aquileia (CALVI 1968, Tav.B:2). Obod čaše (T2:6) Orlo di bicchiere (T2:6) Obod čaše (T3:1) Orlo di bicchiere (T3:1) 231

232 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Dno čaše (T2:10) Fondo di bicchiere (T2:10) Ravno zaobljeno dno prozirnozelenkaste boje (T2:10) dio je cilindrične čaše na nozi, napravljene u kalupu. Calvi takav tip smješta u svoju B-grupu čaša iz 1. stoljeća (CALVI 1968, 52). Postoje primjerci s ukrasom i bez njega. Počele su se proizvoditi u drugoj polovici 1. st, korištene su sve do 4. st. i bile su proširene po cijelome Carstvu. Slična postoji u muzeju u Akvileji (CALVI 1968, Tav.B:2). Prstenasto dno (T2:8) dio je cilindrične čaše s istom takvom nogom (Is 85a) koja je datirana u razdoblje od 2. do 3. st. (LAZAR 2003, 102). Analogije iz talijanskog mjesta Este ukazuju da taj tip potječe s kraja 1. i početka 2. st. (ISIN- GS 1957, 101), a one iz Rüchingena iz 1. i 2. st. (ISINGS 1957, 101). Moguće je da je ono bilo i dio kruškaste čaše sužena oboda i prstenaste noge, te široka donjeg dijela trupa. Po analogijama iz Augsta Lazar datira slične primjerke iz Slovenije u razdoblje od kraja 2. st. do posljednje četvrtine 3. st. (LAZAR 2003, 105). Ulomak dna i noge čaše (T2:9) rijedak je primjerak pokala ili duboke čaše na visokoj prstenastoj nozi (Is 87) (ISINGS 1957, 104). Usporedbom s primjercima iz mjesta Este može se datirati na kraj 1. i početak 2. st., dok primjerak iz Ventimiglie upućuje na razdoblje vladavine Marka Aurelija ( ). Ulomak tijela čaše ravna ruba i lagano izvučen obod (T2:11) pripadaju tipu čaše s udubljenjima na stijenkama (Is 32) koja je čest nalaz među rimskim staklom i koja se pojavljuje u više vari- Il fondo ad anello (T2:8) fa parte di un bicchiere cilindrico con un piede uguale (Is 85a) databile al periodo compreso tra il II ed il III secolo (LA- ZAR 2003, 102). Analogie con i reperti provenienti dalla località italiana di Este indicano che questo tipo di bicchiere risale al periodo compreso tra la fine del I e gli inizi del II secolo ISINGS 1957, 101), mentre i reperti provenienti da Rüchingen al I e II secolo (ISINGS 1957, 101). È possibile che si tratti di un bicchiere a pera con orlo che si restringe e piede ad anello, e parte inferiore del tronco larga. Dalle analogie con i reperti da Augst, Lazar data esemplari analoghi provenienti dalla Slovenia al periodo compreso tra la fine del II secolo e l ultimo quarto del III secolo (LAZAR 2003, 105). Il frammento del fondo e del piede del bicchiere (T2:9) è un raro esemplare di coppa o di bicchiere lungo su alto piede ad anello (Is 87) (ISINGS 1957, 104). Paragonandolo con gli esemplari provenienti da Este, lo si può datare al periodo compreso tra la fine del I e gli inizi del II secolo, mentre l esemplare proveniente da Ventimiglia viene attribuito all epoca di Marco Aurelio ( ). Il frammento del corpo del bicchiere con bordo diritto e orlo leggermente estroflesso (T2:11) appartiene al tipo di bicchiere con incavature sulle pareti (Is 32) i cui rinvenimenti risultano essere frequenti tra gli oggetti di vetro di epoca romana e si presentano in più varianti (LAZAR 2003, 100). Lazar data questo tipo di bicchiere alla seconda metà del I secolo oppure prima metà del II secolo. Esemplari analoghi sono stati rinvenuti a 232

233 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA janti (LAZAR 2003, 100). Lazar ovaj tip datira u drugu polovicu 1. st. ili prvu polovicu 2.st. Slični primjerci nađeni su u Locarnu i potječu iz kasnog 1. st., dok su u Karanisu (Egipat) nađeni u slojevima datiranima u sredinu 4.st. (ISINGS 1957, 47) što bi moglo ukazivati na popularnost ovog tipa kroz duže vremensko razdoblje. Također je moguće da pripada tipu koji Calvi smješta u C-grupu čaša iz 1. st. To su čaše na nozi s ukrasnim udubljenjima koje su bila raširene Carstvom u 1. st, pogotovo na mediteranskom prostoru, u Pompejima, na Cipru, Theri i Korintu (CALVI 1968, 54). Nakon 2. st. ovaj se oblik proširuje u sjeverozapadna područja gdje se koristi tijekom 3. i 4. st. (CALVI 1968, 54). Među pronađenim materijalom identificirani su ulomci koji su vrlo vjerojatno pripadali polukružnim zdjelama. Ulomak ravno odrezana oboda (T3:5) pripada plitkoj zdjeli (Is 18) kakve su često korištene u drugoj polovici 1. st. Poznati su i primjerci takvih zdjela ukrašeni linijom izrađenom pomoću kotačića. Uz zdjele za posluživanje jela nađeni su i ulomci staklenih tanjura. Ulomak zelena prozirna dna (T3:8) pripada tanjuru zaobljena oboda (Is 47). To je bila plitka posuda okomitih stijenki, ravna dna i prstenaste noge. Noga je mogla biti ili pričvršćena taljenjem ili izvučena. Nalazi ovog tipa rijetki su u Europi. Lazar takav tanjur datira u drugu polovicu 1. st. i početak 2. st. (LAZAR 2003, 64), a Isings pomoću analogija iz Pompeja i Este u sredinu 1. st, te usporedbom s primjerkom iz Tirlemonta (Belgija) na kraj 2. i početak 3. st. Pronađen je i ulomak plitkog tanjura s previjenim rubom, ukrašen kosim ovalnim urezima (T3:7) koji je imao niži stajaći prsten. Takav tip tanjura koristio se u 3. st. (DAMEVSKI 1976, 65; tab. XI, 6). Potječe iz ciparskih radionica koje su svoj procvat doživjele u razdoblju od prve polovice 2. do prve polovice 3. st. Ulomak rebraste ručke (T3:10) pripada loptastom vrču s obodom s izljevom (Is 56a) kakav se koristio u drugoj polovici 1. st. (LAZAR 2003, 134), a upotrebljavan je do ranog 3. st. (ISINGS 1957, 74). Takav tip vrča bio je namijenjen po- Locarno e risalgono alla fine del I secolo, mentre a Karanis (Egitto) sono stati rinvenuti in strati databili alla metà del IV secolo (ISINGS 1957, 47) il che fa supporre che questo tipo di bicchiere sia stato popolare per un arco temporale più lungo. È inoltre possibile che appartenga al tipo che Calvi inserisce nel gruppo C di bicchieri databili al I secolo. Trattasi di bicchieri su piede con incavature decorative che si sono diffusi su tutto il territorio dell Impero nel I secolo, soprattutto in area mediterranea, a Pompei, Cipro, Thera e Corinto (CALVI 1968, 54). Dopo il II secolo questa forma di bicchiere si diffonde pure nelle aree nordoccidentali dove viene usato durante tutto il III e IV secolo (CALVI 1968, 54). Tra il materiale rinvenuto sono stati identificati frammenti appartenuti molto probabilmente a ciotole semicircolari. Il frammento dall orlo dritto e tagliato (T3:5) appartiene ad una ciotola piatta (Is 18), di quelle che si usavano molto nella seconda metà del I secolo. Sono noti inoltre esemplari di tali ciotole decorati con una linea eseguita con rotellina. Oltre alle ciotole utilizzate per servire cibi, sono stati rinvenuti frammenti di piatti in vetro. Il frammento con fondo verde trasparente (T3:8) appartiene ad un piatto con orlo arrotondato (Is 47). Trattasi di recipiente piatto con pareti verticali, fondo diritto e piede ad anello. Il piede poteva essere fissato mediante fusione o tiratura. Reperti simili risultano essere rari in Europa. Lazar data questo tipo di piatto alla seconda metà del I ed inizi II secolo (LAZAR 2003, 64), mentre Isings, grazie alle analogie con i reperti di Pompei Obod tanjura ukrašen urezima (T3:7) Orlo di piatto decorato con incisioni (T3:7) 233

234 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Rebrasta ručka (T3:10) Manico costolato (T3:10) Rebrasta ručka (T3:9) Manico costolato (T3:9) služivanju pića, a nastao je kao imitacija brončane oinochoe. Iskopana je i dobro očuvana boca, njen obod, vrat i dio tijela (T1:7). Velika je vjerojatnost da je riječ o cilindričnoj boci (Is 102) izvučena i podebljana ili zaobljena oboda, uvučena dna te cilindrastih stijenki oblikovanih u jednostavnu kalupu. Takvi su nalazi česti na istočnom Sredozemlju. Najraniji oblici datirani su u 1. st., a izgleda da je taj tip bio u upotrebi dugo razdoblje jer su nađeni i primjerci u kontekstima 4. st. iz Kölna, Nijmegena, Izraela i Francuske. Boce ovakva tipa iz zapadne ptujske nekropole nađene su u grobovima 2. i 3. st. (LAZAR 2003, 149). Isings navodi primjere iz Remagena (kraj 2. početak 3. st.), Od luksuznog posuđa nađen je ulomak dna cjevastog balzamarija (T1:8) (Is 27) za pohranjivanje kozmetičkih preparata i lijekova. Trup je cjevasto oblikovan, blago izbačena, zaobljena ili odrezana oboda i zaobljena dna koje je oblikovano u malu stajaću površinu (LAZAR 2003, ed Este, lo data alla metà del I secolo, e paragonandolo con l esemplare proveniente da Tirlemont (Belgio) al periodo compreso tra la fine del II e gli inizi del III secolo. È stato inoltre ritrovato un frammento di piatto poco profondo con orlo piegato, decorato con incisioni ovali oblique (T3:7) munito di un basso anello piano. Piatti analoghi venivano utilizzati nel III secolo (DAMEVSKI 1976, 65; tab. XI, 6). Provengono dalle officine di Cipro che hanno raggiunto il loro apice nel periodo compreso tra la prima metà del II e la prima metà del III secolo. Il frammento di manico costolato (T3:10) appartiene ad un boccale sferico con orlo munito di beccuccio (Is 56a) come quelli utilizzati nella seconda metà del I secolo (LAZAR 2003, 134) fino agli inizi del III secolo (ISINGS 1957, 74). Questo tipo di boccale veniva usato per servire bevande. È nato come un imitazione dell oinochoe in bronzo. È stata dissotterrata e ben conservata una bottiglia, con orlo, collo e parte di corpo (T1:7). Trattasi molto probabilmente di una bottiglia cilindrica (Is 102) con orlo estroflesso e ingrossato oppure con orlo arrotondato, fondo introflesso e pareti cilindriche modellate con uno stampo semplice. Reperti analoghi sono frequenti nell area del Mediterraneo orientale. I reperti più vecchi sono databili al I secolo. Sembrerebbe che questo tipo sia stato utilizzato per un lungo arco di tempo siccome sono stati ritrovati esemplari nei contesti databili al IV secolo di Colonia, Nijmegen, Israele e Francia. Bottiglie analoghe provenienti dalla necropoli occidentale di Petovio sono state ritrovate nei sepolcri databili al II e III secolo (LAZAR 2003, 149). Isings cita gli esemplari provenienti da Remagen (fine II inizi III secolo). Tra il vasellame di lusso rinvenuto va annoverato il frammento del fondo di un balsamario tubolare (T1:8) (Is 27) utilizzato per custodire preparati cosmetici e medicinali. Il tronco ha una forma tubolare, con orlo leggermente convesso, arrotondato o tagliato e fondo arrotondato modellato in piccola superficie piana (LAZAR 2003, 175). Balsamari analoghi fanno la loro comparsa a par- 234

235 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Obod vrča ili boce (T3:11) Orlo di boccale o bottiglia (T3:11) 175). Ovakav tip balzamarija pojavljuje se od neronsko flavijskog doba do 4. st. (El Jish). Posebnost među staklenim matrijalom s principija predstavlja ulomak narukvice od crna stakla (T1:9). Po analogijama iz Salone taj ulomak pripada Speareovu B2 tipu, odnosno narukvicama ukrašenima vertikalnim rebrastim uzorkom koje datiraju iz 3. i 4. st. (BULJEVIĆ 1994, 251). Takve narukvice vuku porijeklo s Istoka, a brzo su prihvaćene i proširene u Europi. U Trieru je postojala i radionica predmeta iz stakla i gagata. Narukvica je naizgled neprozirna, ali pri prolasku svjetla naziru se zelenkasti tonovi što ukazuje da su narukvice naknadno bojene. Pojavile su se na istočnom Sredozemlju u 3. st. Isprva su se izrađivale za djecu, a kasnije su ih prihvatili i odrasli, pa su do sredine 3. st. postale općeprihvaćene. Naš primjerak bi po dimenzijama s velikom vjerojatnošču mogli pripisati dijelu dječjega nakita. Izrađivane su od gagata, popularnog zbog uvjerenja da ima magičnu moć, a kasnije i od jeftinijeg pseudogagata. Narukvice od gagata ili pseudogagata pronađene su u grobovima 3. i 4. st. u Germaniji (BULJEVIĆ 1994, 251). Na naše prostore stigle su s Istoka ili iz srednje Europe ili su pak bile proizvedene u lokalnim radionicama (BULJEVIĆ 1994, 251). Većina staklenog materijala s principija može se datirati u razdoblje 3. i 4. stoljeća, te tako s ostalim nalazima potvrđuje živost prostora principija i Tarsatike u kasnoantičko doba. Sta- tire dall epoca di Nerone e dei Flavi e vengono utilizzati fino al IV secolo (El Jish). Tra il materiale vitreo rinvenuto nei principia va annoverato un particolare frammento di bracciale eseguito con vetro nero (T1:9). In base alle analogie con i reperti provenienti da Salona, possiamo concludere che tale frammento appartiene al tipo B2 di Speare, vale a dire al tipo di bracciali decorati con costolatura verticale databili al III e IV secolo (BULJEVIĆ 1994, 251). Bracciali simili sembrano provenire dall Oriente, e vengono molto presto accolti e diffusi in tutta Europa. A Treviri è esistita un officina che produceva oggetti di vetro e gagate. A prima vista il bracciale sembra essere trasparente. Avvicinandolo però alla luce, s intravvedono tonalità verdognole il che sta ad indicare che il bracciale è stato colorato in un tempo successivo. Bracciali analoghi hanno fatto la loro comparsa nell area del Mediterraneo orientale nel III secolo. Sono stati dapprima destinati ai bambini. In seguito anche gli adulti hanno iniziato ad indossarli, per poi essere indossati da tutti fino alla prima metà del III secolo. In base alle dimensioni del nostro esemplare, si potrebbe concludere trattarsi con molta probabilità di un gioiello destinato ai bambini. Gioielli analoghi venivano eseguiti con gagate, per il quale si pensava che avesse poteri magici, e piu tardi con pseudogagate molto meno costoso. Bracciali eseguiti con gagate o pseudogagate sono stati rinvenuti in Germania nei sepolcri databili al III e IV secolo (BULJEVIĆ 1994, 251). Sono arrivati alle nostre aree dall Occidente o dall Europa cen- 235

236 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Dno balzamarija (T1:8) Fondo di balsamario (T1:8) kleni predmeti predstavljali su luksuz, pa su i u vojnom kontekstu bili tračak lagodnijeg života. Moguće je da su se njima služili časnici principija koja je kao zapovjedno mjesto morala pružati dobre uvjete za život osoblju koje je ondje službovalo. Od 4. stoljeća većinu su zapovjednog kadra činili germanski časnici u rimskoj vojsci (BISHOP, COULSTON 1993, 160). Ovi nalazi upućuju da su i oni prihvatili navike senatora i vitezova koji su prije zapovijedali rimskim legijama. Najveći dio materijala s principije pripada posuđu za piće. To su uglavnom staklene čaše, dok je udio ostalih predmeta, tanjura, boca i vrčeva, mnogo manji. Predmeti od stakla ukazuju na relativno visok standard života antičkog svijeta na prostoru istočne jadranske obale u teška vremena ekonomske i političke krize Carstva u 3. i 4. stoljeću. trale. Venivano inoltre prodotti in officine locali (BULJEVIĆ 1994, 251). La maggioranza del materiale vitreo proveniente dai principia può venir datato al periodo compreso tra il III ed il IV secolo, ed assieme agli altri reperti rinvenuti sta ad indicare che in epoca tardoantica l area dei principia come pure la stessa Tarsatica pullulavano di vita. Gli oggetti di vetro erano considerati un lusso, ed anche in ambito militare la loro presenza testimonia l esistenza di un tenore di vita piuttosto elevato. È possibile che siano stati utilizzati dagli ufficiali dei principia in quanto che la sede del comando militare doveva garantire al proprio personale un buon tenore di vita. A partire dal IV secolo, la maggioranza del personale in servizio all interno del comando militare era composto da ufficiali di origine germanica nell esercito romano (BISHOP, COUL- STON 1993, 160). Questi reperti testimoniano il fatto che anche quest ultimi accettarono le abitudini dei senatori e cavalieri che comandavano le legioni romane. La maggior parte del materiale proveniente dai principia appartiene a vasellame per bevande. Trattasi principalmente di bicchieri in vetro, mentre una parte minore è rappresentata dai rimanenti oggetti, piatti, bottiglie e boccali. Gli oggetti di vetro indicano che in età antica nell area della costa adriatica orientale, nonostante la crisi economica e politica che nel III e IV ha abbracciato l Impero, si è condotto comunque un tenore di vita relativamente alto. 236

237 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Katalog: Catalogo: Tabla Ulomak čaše. Staklo svijetlozelene boje, prozirno, s ponekim mjehurićem. Ukrašena trima plavičastim, reljefno izraženim kapljicama. Još dvije kapljice samo su djelomično očuvane. Duž. 7,2 cm; šir. 4 cm; deb. 0,2 cm. Sektor VI; SJ 83; PN Ulomak prozirna stakla u reljefu ukrašena četirima plavim kapljicama različitih veličina. Duž. 3,1 cm; šir. 2,3 cm; deb. 0,1 cm. Sektor VI; SJ Ulomak oboda i tijela. Obod izvučen i ravna ruba. Staklo žutozelene boje, prozirno. Ukras u obliku dviju taljenih, reljefno izraženih kapljica plavičaste boje. Duž. 3,5 cm; šir. 4,4 cm; deb. 0,1-0,2 cm. Sektor IV; SJ Ulomak oboda i tijela čaše. Obod je lagano izvučen i stanjen, ravna ruba. Staklo zelenkaste boje, prozirno. Tijelo je ukrašeno većim reljefnim kapljicama plavičaste boje i ovalna oblika. Duž. 5,8 cm; šir. 7 cm; deb. 0,2-0,5 cm; pr. 13 cm. Sektor VII; SJ Ulomak tijela s reljefnim ukrasom u obliku velike plave kapljice. Duž. 2,8 cm; šir. 3 cm; deb. 0,2-0,5 cm. Sektor IV; SJ Ulomak oboda i tijela čaše. Obod lagano izvučen, ravno odrezana ruba. Tijelo ukrašeno taljenjem malih plavičastih kapljica u reljefu. Staklo zelene boje, prozirno. Duž. 2,8 cm; šir. 4,5 cm; deb. 0,1-0,2 cm; pr. 7 cm. Sektor IV; SJ Dio oboda, vrata i tijela boce ili vrča. Staklo bijele boje, prozirno, s mjehurićima. Obod je horizontalno izvučen i zaobljena ruba. Duž. 4,4 cm; šir. 4,5 cm; deb. 0,1-0,3 cm; pr. otvora 3 cm. Sektor IX; SJ Dno. Staklo plave boje, prozirno, s mjehurićima. Duž. 3,5 cm; šir. 2,9 cm; deb. 0,1-0,5 cm; pr. dna 2 cm. Sektor IXB; SJ Ulomak narukvice od crna neprozirna stakla. Ukrasi u obliku okomitih (ili lagano ukošenih) utora. Polukružnog je presjeka. Pr. 4,6 cm. Sektor VI; SJ 83. Tabla Ulomak ravno odrezana oboda. Staklo zelenkaste boje, prozirno, s malo mjehurića. Duž. 4 cm; šir. 3,9 cm; deb. 0,1-0,2 cm; pr. 8 cm. Sektor VI; SJ Ulomak lagano izvučena oboda ravna ruba. Staklo plavozelene boje, prozirno. Najvjerojatnije Tabella Frammento di bicchiere. Vetro di color verde chiaro, trasparente, con qualche bollicina. Decorato con tre gocce bluastre accentuate a rilievo. Altre due gocce si sono conservate solo in parte. Lunghezza 7,2 cm; larghezza 4 cm; spessore 0,2 cm. Settore VI; US 83; RA Frammento di vetro trasparente in rilievo decorato con quattro gocce blu di varie dimensioni. Lunghezza 3,1 cm; larghezza 2,3 cm; spessore 0,1 cm. Settore VI; US Frammento di orlo e corpo. Orlo estroflesso con bordo diritto. Vetro di color giallo-verde, trasparente. Decorazione a forma di due gocce bluastre fuse, accentuate a rilievo. Lunghezza 3,5 cm; larghezza 4,4 cm; spessore 0,1-0,2 cm. Settore IV; US Frammento di orlo e corpo di bicchiere. Orlo leggermente estroflesso e assottigliato, bordo diritto. Vetro verdognolo, trasparente. Corpo decorato con gocce bluastre a forma ovale di maggiori dimensioni accentuate a rilievo. Lunghezza 5,8 cm; larghezza 7 cm; spessore 0,2-0,5 cm; diametro 13 cm. Settore VII; US Frammento di corpo con decorazione a rilievo a forma di grande goccia blu. Lunghezza 2,8 cm; larghezza 3 cm; spessore 0,2-0,5 cm. Settore IV; US Frammento di orlo e corpo di bicchiere. Orlo leggermente estroflesso, bordo tagliato dritto. Corpo decorato mediante fusione di piccole gocce bluastre a rilievo. Vetro di colore verde, trasparente. Lunghezza 2,8 cm; larghezza 4,5 cm; spessore 0,1-0,2 cm; diametro 7 cm. Settore IV; US Parte di orlo, collo e corpo di bottiglia o boccale. Vetro di color bianco, trasparente, con bollicine. Orlo estroflesso orizzontalmente con bordo arrotondato. Lunghezza 4,4 cm; larghezza 4,5 cm; spessore 0,1-0,3 cm; diametro dell apertura 3 cm. Settore IX; US Fondo. Vetro di colore blu, trasparente, con bollicine. Lunghezza 3,5 cm; larghezza 2,9 cm; spessore 0,1-0,5 cm; diametro del fondo 2 cm. Settore IXB; US Frammento di bracciale eseguito in vetro nero opaco. Decorazioni a forma di intagli verticali (o leggermente obliqui). Semicircolare in sezione. Diametro 4,6 cm. Settore VI; US

238 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO dio čaše. Duž. 4,4 cm; šir. 3,6 cm; deb. 0,1-0,2 cm; pr. 10 cm. Sektor VII; SJ Ulomak oboda i tijela čaše. Obod lagano izvučen i ravna ruba. Staklo plavozelene boje, prozirno. Naznake malenih plavičastih kapljica. Duž. 5,7 cm; šir. 6,9 cm; deb. 0,2-0,3 cm; pr. 9 cm. Sektor VII; SJ 83A. 4 - Ulomak oboda. Obod lagano izvučen i ravna ruba. Staklo žućkastozelene boje, prozirno, s malim mjehurićima. Duž. 3 cm; šir. 2,6 cm; deb. 0,1-0,2 cm; pr. 9 cm. Sektor V/VIII; SJ Ulomak oboda i tijela čaše. Obod izvučen i ravna ruba. Staklo zelenkaste boje, prozirno, s malim mjehurićima. Ispod oboda ukras u obliku izdužena tanka lista plavičaste boje. Duž. 4,5 cm; šir. 5,3 cm; deb. 0,1-0,2 cm; pr. 11 cm. Sektor V/ VIII; SJ 83/ Ulomak oboda i tijela. Obod lagano izvučen i ravna ruba. Staklo zelene boje, prozirno s mjehurićima. Duž. 4,5 cm; šir. 5,8 cm; deb. 0,3-0,4 cm; pr. 11 cm. Sektor IV; SJ Ulomak cjevasta uvučena dna. Staklo zelene boje, prozirno. Duž. 3,5 cm; šir. 3 cm; deb. 0,2-0,5 cm; pr. dna 5 cm. Sektor VI; SJ Ulomak dna s prelaskom u donji dio tijela. Prstenasta noga okruglog presjeka. Staklo zelenkaste boje, prozirno, s malo mjehurića. Duž. 5,5 cm; šir. 2,6 cm; deb. 0,1-0,7 cm; pr. 6 cm. Sektor VIII; SJ 83C. 9 - Ulomak noge i dna čaše. Izvučena cjevasta noga zaobljena ruba. Staklo plavičasto do prozirno, s malo mjehurića. Duž. 6,9 cm; šir. 2,5 cm; deb. 0,2-0,5 cm; pr. 8 cm. Sektor VIII; SJ ulomka Ravno dno sa zaobljenim prelaskom u tijelo. Pripada čaši. Staklo zelenkaste boje, prozirno, s dosta mjehurića. Pr. dna 4 cm; deb. dna 0,7 cm; deb. stijenke 0,1 cm. Sektor VI; SJ Ulomak oboda i tijela čaše. Obod lagano izvučen i ravna ruba. Staklo zelenkaste boje, prozirno, s malo mjehurića. Duž. 8 cm; šir. 5 cm; deb. 0,1-0,2 cm; pr. 9 cm. Sektor V/VIII; SJ 83/86. Tabla Ulomak oboda čaše. Obod lagano izvučen i ravna ruba. Staklo zelenkaste boje, prozirno, s malo mjehurića. Duž. 4,1 cm; šir. 3,9 cm; deb. 0,1-0,2 cm; pr. 12 cm. Sektor VII; SJ Ulomak oboda ravna ruba. Ispod oboda mala plitka horizontalna kanelura. Staklo zelenkaste boje, prozirno, s mjehurićima. Prilično debela sti- Tabella Frammento di orlo tagliato dritto. Vetro verdognolo, trasparente, con poche bollicine. Lunghezza 4 cm; larghezza 3,9 cm; spessore 0,1-0,2 cm; diametro 8 cm. Settore VI; US Frammento di orlo leggermente estroflesso con bordo diritto. Vetro blu-verde, trasparente. Con molta probabilità facente parte di un bicchiere. Lunghezza 4,4 cm; larghezza 3,6 cm; spessore 0,1-0,2 cm; diametro 10 cm. Settore VII; US Frammento di orlo e corpo di bicchiere. Orlo leggermente estroflesso con bordo diritto. Vetro blu-verde, trasparente. Segni di piccole gocce bluastre. Lunghezza 5,7 cm; larghezza 6,9 cm; spessore 0,2-0,3 cm; diametro 9 cm. Settore VII; US 83A. 4 - Frammento di orlo. Orlo leggermente estroflesso con bordo diritto. Vetro verde-giallastro, trasparente, con piccole bollicine. Lunghezza 3 cm; larghezza 2,6 cm; spessore 0,1-0,2 cm; diametro 9 cm. Settore V/VIII; US Frammento di orlo e corpo di bicchiere. Orlo estroflesso con bordo diritto. Vetro verdognolo, trasparente, con piccole bollicine. Sotto l orlo una decorazione bluastra a forma di foglia sottile allungata. Lunghezza 4,5 cm; larghezza 5,3 cm; spessore 0,1-0,2 cm; diametro 11 cm. Settore V/VIII; US 83/ Frammento di orlo e corpo. Orlo leggermente estroflesso con bordo diritto. Vetro di colore verde, trasparente con bollicine. Lunghezza 4,5 cm; larghezza 5,8 cm; spessore 0,3-0,4 cm; diametro 11 cm. Settore IV; SJ Frammento di fondo tubolare introflesso. Vetro di colore verde, trasparente. Lunghezza 3,5 cm; larghezza 3 cm; deb. 0,2-0,5 cm; diametro del fondo 5 cm. Settore VI; US Frammento di fondo con passaggio alla parte inferiore del corpo. Piede ad anello a sezione circolare. Vetro verdognolo, trasparente con poche bollicine. Lunghezza 5,5 cm; larghezza 2,6 cm; spessore 0,1-0,7 cm; diametro 6 cm. Settore VIII; US 83C. 9 - Frammento di piede e fondo di bicchiere. Piede tubolare estroflesso con bordo arrotondato. Vetro con tonalità bluastre fino a diventare trasparente, con poche bollicine. Lunghezza 6,9 cm; larghezza 2,5 cm; spessore 0,2-0,5 cm; diametro 8 cm. Settore VIII; US frammenti Fondo piatto con passaggio arrotondato al corpo. Appartenente ad un bicchiere. Vetro verdognolo, trasparente, con molte bollicine. Diametro del fondo 4 cm; spessore del fondo 0,7 cm; spessore delle pareti 0,1 cm. Settore VI; US

239 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA jenka. Duž. 4,1 cm; šir. 5,1 cm; deb. 0,4 cm; pr. 10 cm. Sektor VII; SJ Ulomak oboda i tijela čaše. Obod lagano izvučen i ravna ruba. Staklo zelene boje, prozirno, s malo mjehurića. Duž. 5,4 cm; šir. 3,9 cm; deb. 0,1-0,2 cm; pr. 8 cm. Sektor V; SJ Ulomak dna i tijela čaše. Ravno dno zaobljeno prelazi u tijelo. Staklo plave boje, prozirno, s dosta mjehurića. Duž. 4,2 cm; šir. 1,4 cm; deb. 0,2-0,4 cm. Sektor IV; SJ Ulomak ravno odrezana oboda. Staklo zelenkaste boje, prozirno. Duž. 5,7 cm; šir. 2,2 cm; deb. 0,3 cm; pr. 17 cm. Sektor VI; SJ Ulomak ravno odrezana oboda. Staklo zelenkaste boje, prozirno. Ispod ruba oboda nalazi se horizontalna plitka kanelura. Duž. 4,3 cm; šir. 2,7 cm; deb. 0,2-0,3 cm; pr. 16 cm. Sektor VI; SJ Ulomak oboda tanjura. Staklo prozirno, s mjehurićima. Širok, izvučen horizontalan obod s unutarnje je strane ukrašen kosim ovalnim urezima. S vanjske strane, ispod oboda, nalazi se manje plastično rebro. Duž. 4,3 cm; šir. 2,7 cm; deb. 0,2-0,3 cm; pr. 18 cm. Sektor IXB; SJ 83/ Ulomak dna s prelaskom u tijelo. Staklo zelene boje, prozirno, s mjehurićima. Dno na prstenastoj nozi ovalnog presjeka. Duž. 6,5 cm; šir. 2,9 cm; deb. 0,1-0,4 cm; pr. 10 cm. Sektor IXC; SJ Ulomak ručke s izrazitim rebrastim uzorkom. Staklo zelenkaste boje. Duž. 5,5 cm; pr. 1,6 cm. Sektor V; SJ Ulomak tijela s ručkom. Ručka masivna i rebrasta uzorka. Staklo plavozelene boje, prozirno, s mjehurićima. Duž. 5,5 cm; šir. 4,8 cm; deb. 0,2-0,3 cm. Sektor IV; SJ 83A Ulomak oboda vrča ili boce. Staklo plavkaste boje, prozirno i puno mjehurića. Obod izvučen, širok i horizontalan, zaobljena ruba. Pr. 6,1 cm. Sektor IXB; SJ Frammento di orlo e corpo di bicchiere. Orlo leggermente estroflesso con bordo diritto. Vetro verdognolo, trasparente, con poche bollicine. Lunghezza 8 cm; larghezza 5 cm; spessore 0,1-0,2 cm; diametro 9 cm. Settore V/VIII; US 83/86. Tabella Frammento di orlo di bicchiere. Orlo leggermente estroflesso con bordo diritto. Vetro verdognolo, trasparente, con poche bollicine. Lunghezza 4,1 cm; larghezza 3,9 cm; spessore 0,1-0,2 cm; diametro 12 cm. Settore VII; US Frammento di orlo con bordo diritto. Sotto l orlo una piccola scanalatura piatta orizzontale. Vetro verdognolo, trasparente, con bollicine. Parete piuttosto spessa. Lunghezza 4,1 cm; larghezza 5,1 cm; spessore 0,4 cm; diametro 10 cm. Settore VII; US Frammento di orlo e corpo di bicchiere. Orlo leggermente estroflesso con bordo diritto. Vetro verdognolo, trasparente, con poche bollicine. Lunghezza 5,4 cm; larghezza 3,9 cm; spessore 0,1-0,2 cm; diametro 8 cm. Settore V; US Frammento di fondo e corpo di bicchiere. Il fondo piatto si congiunge in maniera arrotondata al corpo. Vetro di color blu, trasparente, con molte bollicine. Lunghezza 4,2 cm; larghezza 1,4 cm; spessore 0,2-0,4 cm. Settore IV; SJ Frammento di orlo diritto tagliato. Vetro verdognolo, trasparente. Lunghezza 5,7 cm; larghezza 2,2 cm; spessore 0,3 cm; diametro 17 cm. Settore VI; US Frammento di orlo diritto tagliato. Vetro verdognolo, trasparente. Sotto il bordo dell orlo una scanalatura orizzontale piatta. Lunghezza 4,3 cm; larghezza 2,7 cm; spessore 0,2-0,3 cm; diametro 16 cm. Settore VI; US Frammento di orlo di piatto. Vetro trasparente, con bollicine. Orlo orizzontale estroflesso largo la cui parte interna presenta decorazioni a forma di incisioni ovali oblique. La parte esterna, sotto l orlo, presenta una costola di minori dimensioni. Lunghezza 4,3 cm; larghezza 2,7 cm; spessore 0,2-0,3 cm; diametro 18 cm. Settore IXB; US 83/ Frammento di fondo con passaggio al corpo. Vetro di color verde, trasparente, con bollicine. Fondo su piede ad anello a sezione ovale. Lunghezza 6,5 cm; larghezza 2,9 cm; spessore 0,1-0,4 cm; diametro 10 cm. Settore IXC; US Frammento di manico con costolatura accentuata. Vetro verdognolo. Lunghezza 5,5 cm; diametro 1,6 cm. Settore V; SJ

240 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 10 - Frammento di corpo con manico. Esemplare di manico massiccio e costolato. Vetro di color bluverde, con bollicine. Lunghezza 5,5 cm; larghezza 4,8 cm; spessore 0,2-0,3 cm. Settore IV; US 83A Frammento di orlo di boccale o bottiglia. Vetro di colore bluastro, trasparente, con molte bollicine. Orlo estroflesso, largo e orizzontale, con bordo arrotondato. Diametro 6,1 cm. Settore IXB; US

241 Tabla 1 Tabella 1

242 Tabla 2 Tabella 2

243 Tabla 3 Tabella 3

244

245 OSTALI ANTIČKI POKRETNI NALAZI ALTRI REPERTI MOBILI DI ETÀ ANTICA Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

246

247 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA OSTALI ANTIČKI POKRETNI NALAZI ALTRI REPERTI MOBILI DI ETÀ ANTICA U ovom kratkom poglavlju opisani su predmeti koji ne pripadaju niti jednoj od skupina nalaza o kojima se dosad pisalo, a koji zbog činjenice da su pronađeni u malom broju ne mogu biti niti zasebno obrađeni. Pa ipak, zbog svoje važnosti svakako zaslužuju da ovdje budu spomenuti. Nel presente breve capitolo vengono descritti quegli oggetti che non appartengono ai gruppi di reperti trattati a parte finora, dato che, considerando l esiguo numero di esemplari venuti alla luce non possono venir analizzati separatamente. Considerata però la loro importanza, meritano di essere menzionati. Koštani predmeti Zbog niskih cijena i brzine izrade, kost se u antici upotrebljavala za masovnu proizvodnju predmeta namijenjenih svakodnevnoj uporabi. Na principiju su pronađena tri predmeta uobičajena među koštanim antičkim izrađevinama. Prvi je ulomak koštanog jednorednog češlja (T1-1) na kojemu se nekada nalazila i ukrasna pločica, o čemu svjedoči sačuvana zakovica. Najvjerojatnije je pripadao tipu tzv. trodijelnih češljeva sastavljenih od triju pločica, središnje nazubljene i dvije vanjske koje su činile dršku ili oplatu. Ta su tri dijela bila spojena metalnim zakovicama. Češljevi trodijelne konstrukcije javljaju se tek od 3. st. (PETKOVIĆ, 1995, 21). Ulomak koštanog predmeta, gladak i bez ukrasa, kružnog presjeka i šupalj u unutrašnjosti, vjerojatno je držak noža ili nekog drugog alata (T1-2). U kosti su sačuvani ostaci željeznog predmeta kojemu je držak nekada pripadao. Kost je inače u antici bila osnovna sirovina za izradu držaka metalnog oruđa, noževa i mačeva (PETKOVIĆ, 1995, 48). Posljednji predmet jest šilo izrađeno od vrha zaglađenog jelenjeg paroška (T1-3). Primjena šila u antici je mnogostruka. Koristilo se u obradi kože, ukrašavanju predmeta od keramike, kao klin za vješanje ili čak kao kolčić za pričvršćivanje šatora i nadstrešnica. Oblik šila kroz dugo je Reperti ossei Grazie al basso costo e alla semplice e veloce lavorazione, l osso come materiale veniva usato nell antichità per produrre oggetti d uso quotidiano. Nel complesso dei principia sono stati ritrovati tre oggetti molto comuni tra gli antichi manufatti: il primo è un frammento di pettine di osso a singola fila di denti (T1-1) sul quale un tempo c era anche una targhetta ornamentale, dato che c è tuttora intatto un rivetto. Si trattava probabilmente di un pettine triplice, costituito da tre piastre: quella centrale con i denti e le due esterne che fungevano da manico o da astuccio. Le tre parti erano unite mediante rivetti metallici. Pettini costituiti da tre parti distinte comparvero appena a partire dal III sec. (PETKOVIĆ, 1995, 21). Ulomak koštanog češlja (T1-1) Frammento di pettine di osso (T1-1). 247

248 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Pečat tegule s natpisom A. FAESONI AF (T1-4). Bollo di tegola con iscrizione A. FAESONI AF (T1-4). Pečat tegule s natpisom C.PR.CASSI AN (T1-8). Bollo di tegola con iscrizione C.PR.CASSI AN (T1-8). vrijeme ostao nepromijenjen, pa nije pogodan za datiranje (PETKOVIĆ, 1995, 47-48). Pečati s tegula Tegule su pravokutne ili trapezoidne keramičke ploče koje su u kombinaciji s imbreksima korištene za pokrivanje krovova. Pečati koje na njima pronalazimo jesu oznake radionica u kojima su izrađivane. Na principiju su pronađena četiri djelomično ili u cijelosti sačuvana pečata koja pripadaju trima različitim radionicama. Na području sjevernog Jadrana postojale su četiri radionice čiji se pečati češće pojavljuju te mnoštvo manjih proizvođača (MATIJAŠIĆ, 1985, 291; MATIJAŠIĆ, 1989, 62-63). Od važnijih radionica koje su svojim proizvodima opskrbljivale najveći dio sjevernojadranskog područja, na principiju su pronađeni proizvodi tvornice A. FAESONI AF. Riječ je o dva pečata, od kojih je jedan sačuvan u cijelosti (T1-4). Natpis se čita A(uli) Faesoni Af(ricani). Radionica se nalazila negdje na potezu između padske delte i Ancone. U Liburniji je ovaj pečat pronađen u Plominu i u Zagori kod Brseča, dok je na području Istre jako čest i drugi je po brojnosti odmah iza pečata radionice PANSI- ANA (MATIJAŠIĆ, 1985, 297; MATIJAŠIĆ, 1987; MATIJAŠIĆ, 1989, 64). Druga dva pečata pripadaju znatno rjeđim skupinama. Tako mali sačuvani ulomak sa slovima...nian... (T1-6) pripada pečatu Cinniana Iuli Pri(mi). Primjerak jed- Un frammento di oggetto di osso, liscio, senza ornamenti, di sezione circolare e cavo all interno, era probabilmente il manico di un coltello o di altro arnese (T1-2). Nell osso si sono conservati i resti dell oggetto metallico a cui un tempo apparteneva il manico. Va detto che nell antichità il materiale osseo era la materia di base nella costruzione di manici di arnesi metallici, coltelli e spade (PETKOVIĆ, 1995, 48). L ultimo oggetto ritrovato è un punteruolo ricavato dalla punta lisciata di palco di corna cervine (T1-3). In epoca antica, il punteruolo aveva funzioni multiple: lo si usava nella concia del pellame, nella decorazione di oggetti di ceramica, quale cuneo con la funzione di gancio o addirittura come paletto per il fissaggio di tendoni o di tettoie. La sua forma rimase invariata per moltissimo tempo e di conseguenza non ci permette di datarlo con precisione (PETKOVIĆ, 1995, 47-48). Bolli di tegole Le tegole sono lastre di terracotta rettangolari o a forma di trapezio che combinate agli embrici venivano usate per la copertura dei tetti. I bolli che ritroviamo su di esse sono i marchi delle officine di produzione. Nel complesso dei principia sono emersi quattro bolli parziali o completi, appartenenti a tre officine distinte. Nell area dell Alto Adriatico esistevano quattro officine i cui bolli sono più frequenti e molti altri produttori minori (MATIJAŠIĆ, 1985, 291; MATIJAŠIĆ, 1989, 62-63). Tra le officine più importanti che rifornivano quasi l intero territorio alto-adriatico, nei principia sono stati rinvenuti prodotti appartenenti a quella denominata A. FAESONI AF. Si tratta di due bolli, uno dei quali completamente integro (T1-4). L iscrizione va letta nel seguente modo: A(uli) Faesoni Af(ricani). L officina si trovava nell area compresa tra il delta del Po ed Ancona. Nell area liburnica un bollo identico è stato ritrovato a Fianona (Plomin) e a Zagora vicino a Bersezio (Brseč), mentre in Istria è molto comune ed è al secondo posto per esemplari emersi, subito dopo quello dell officina PANSIANA (MATIJAŠIĆ, 1985, 297; MATIJAŠIĆ, 1987; MATIJAŠIĆ, 1989, 64). 248

249 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA nog takvog pečata poznat je iz Plomina, a nekoliko je primjera otkriveno u Nezakciju (MATI- JAŠIĆ, 1987, 167; MATIJAŠIĆ, 1989, 68). Na posljednjem primjerku koji je u cijelosti sačuvan čitamo C.PR.CASSI AN (T1-8). Preko pečata i iznad njega vidljiva je polukružna oznaka nastala potezanjem prstiju po još svježoj glini. Ovakve oznake, za koje još nije ponuđeno konačno objašnjenje, najvjerojatnije su bile oznake majstora, možda izrađivane radi kontrole od strane vlasnika radionice (MATIJAŠIĆ, 1987a, 505; VIŠNJIĆ, 2007, 118). Nisu pronađeni drugi ovakvi pečati. Kameni predmeti Pronađena su čak četiri ulomka bruseva napravljenih od tvrdog kamena pješčenjaka. Najvjerojatniji je razlog tomu potreba da se oružje skladišteno u prostoru principija primjereno održava. U tri primjerka riječ je ulomcima kružnih bruseva, a kod jednog je primjerka sačuvano i središnje kružno udubljenje (T2-1). Na osnovi toga možemo pretpostaviti kako su možda pripadali dijelu nekog stroja, mehanizma pomoću kojeg su pokretani. Četvrti ulomak je izdužen i ovalan (T2-4) te je vjerojatno mogao biti prenošen. Ovakvi amorfni ulomci pješčenjaka korišteni za brušenje česti su na kasnoantičkim, ali i na kasnijim nalazištima (POPOVIĆ, 1999, 114). Pronađen je i jedan ulomak kružnog žrvnja (T3-1) na kojem se drobljenje najvjerojatnije obavljalo ručno, jer nije riječ o rotacijskom žrvnju. Zanimljiva je činjenica da je takav predmet pronađen unutar kompleksa vojnog zapovjedništva. Međutim s obzirom na veliku količinu pronađenih amfora i kuhinjskog posuđa, to i nije tako neobično. Ovoj skupini predmeta pripada i veliki kameni uteg (T4-1). Izrađen je od vapnenca, kružnog je oblika s ravnim gornjim i donjim dijelom. Na gornjoj strani vidljivi su tragovi željezne kuke pomoću koje je uteg vješan na vagu, dok se s donje strane nalazi udubljenje ispunjeno olovom. Ovo je bio uobičajeni način precizna određivanja težine. Budući da je prilikom izrade utega Altri due bolli appartengono a gruppi molto più rari. Un frammento minuto, con le lettere... NIAN... (T1-6) appartiene al bollo: Cinniana Iuli Pri(mi). Un esemplare simile era emerso a Fianona e altri anche a Nesazio (MATIJAŠIĆ, 1987, 167; MATIJAŠIĆ, 1989, 68). Sull ultimo esemplare conservatosi interamente leggiamo C.PR.CASSI AN (T1-8). Sul bollo e sopra di esso è ben visibile un segno semicircolare, prodotto con le dita sull argilla ancora cruda. Sono segni per i quali non siamo ancora in grado di fornire una spiegazione definitiva, ma si pensa che con molta probabilità si trattasse di marchi di maestri vasai o forse di segni di controllo per i proprietari delle officine (MATIJAŠIĆ, 1987a, 505; VIŠNJIĆ, 2007, 118). Non sono emersi altri bolli di questo tipo. Oggetti di pietra Sono stati ritrovati addirittura quattro frammenti di cote ottenuti da pietra solida arenaria. Con molta probabilità, servivano per la regolare manutenzione delle armi immagazzinate entro il perimetro dei principia. Tre esemplari sono frammenti di cote rotonde, un altro porta intatta anche un incavatura circolare centrale (T2-1). Sono dettagli che ci suggeriscono che forse erano pezzi di un macchinario, di un meccanismo che li metteva in moto. Il quarto frammento ha la forma allungata e ovale (T2-4) e con molta probabilità poteva venir spostato. Frammenti amorfi di arenaria usati per affilare altri oggetti sono ritrovamenti molto comuni nei siti d epoca tardoantica e più tarda ancora (POPOVIĆ, 1999, 114). Durante gli scavi è emerso anche un frammento di pietra molare circolare (T3-1), che con molta probabilità veniva usata manualmente, perché non si tratta di una macina a rotazione. È interessante il fatto che un oggetto di questo tipo è emerso all interno del complesso del quartiere generale romano, ma considerato l elevato numero di anfore e di vasellame da mensa ri- Kameni brus (T2-1). Cote di pietra (T2-1). 249

250 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Kameni uteg (T4-1). Peso di pietra (T4-1). zbog različitih karakteristika kamena bilo teško uskladiti težinu, često ih je bilo potrebno korigirati. Ukoliko je uteg bio pretežak, u donjem su se dijelu pravile udubine ili se dio površine kamena klesanjem uklanjao, a ukoliko je bio prelagan, udubina u kamenu punila se olovom (CORTI, PALLANTE, TARPINI, 2001, 283; ČIMIN, 2007, 135). Primjerak pronađen na riječkom nalazištu teži 8,180 kg odnosno 25 libri. Pronađena je i jedna kamena kugla, načinjena grubom obradom vapnenca, teška 7,1 kg. Iako je pronađena u površinskom sloju, može se pretpostaviti da je riječ o kamenom projektilu kakvi su korišteni u rimskoj vojsci. (BISHOP, COUL- STON, 1993). trovati nel sito, nemmeno questo ritrovamento è inusuale. A questo gruppo di oggetti appartiene pure un grosso peso di pietra (T4-1). Prodotto con pietra calcarea, ha forma circolare con superficie superiore ed inferiore piana. Sul lato superiore ci sono ancora le tracce del gancio di ferro con l ausilio del quale il peso veniva appeso alla bilancia, mentre la parte inferiore ha un incavatura colma di piombo. Era il metodo comunemente usato per stabilire un peso esatto. Se consideriamo che all atto della creazione di pesi con pietra dalle più svariate caratteristiche era molto difficile stabilire esattamente il peso, molto spesso questo doveva subire correzioni. Se era troppo pesante, sulla facciata inferiore veniva rimossa con scalpello la parte di troppo, se invece era più leggero, l incavatura veniva colmata di piombo (CORTI, PAL- LANTE, TARPINI, 2001, 283; ČIMIN, 2007, 135). L esemplare rinvenuto nei principia di Fiume ha il peso di 8,180 kg, ovvero di 25 libbre. È stata ritrovata pure una sfera di sasso, ricavata mediante lavorazione grezza di pietra calcarea, pesante 7,1 kg. Pur essendo emersa da uno strato superficiale, si può supporre che si trattasse di un proiettile di pietra comunemente usato dalle formazioni romane (BISHOP, COULSTON, 1993). 250 Kameni projektil. Proiettile di pietra

251 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Kamena dekoracija Pronađeno je nekoliko ulomaka kamene arhitektonske dekoracije. Riječ je o malim ulomcima izrađenima od kamena vapnenca, pa stoga nije moguće reći što su predstavljali (T3-2, T3-3). Posebno je zanimljiv ulomak T5-1, dio natpisa monumentalne veličine. Nažalost, sačuvan je tek manji ulomak gornjeg dijela. Ima profiliran rub te samo dio gornje haste jednog slova. Vjerojatno je riječ o slovu F ili E. To nije dovoljno da bismo mogli donijeti bilo kakav zaključak. Uistinu je šteta što nije pronađen bar još pokoji dio ovog natpisa koji bi donio mnogo novih saznanja o tarsatičkom principiju. Elementi decorativi di pietra Sono stati ritrovati alcuni frammenti di elementi architettonici ornamentali di pietra. Sono pezzi minuti, prodotti in pietra calcarea ed è perciò impossibile stabilire che cosa essi rappresentassero (T3-2, T3-3). Ulomak natpisa (T5-1). Frammento di iscrizione (T5-1). È particolarmente interessante il frammento T5-1, ovvero una parte di iscrizione di dimensioni monumentali. Purtroppo, a noi è pervenuto solamente un piccolissimo pezzo della parte superiore. Ha l orlo profilato e solo un pezzo di asta superiore di una lettera, probabilmente di F o di E. Non è sufficiente per esprimere con certezza alcun ché. A dire il vero, è proprio un peccato non aver ritrovato ancora qualche pezzo dell iscrizione, che ci permetterebbe di acquisire nuove nozioni sui principia di Tarsatica. Ulomak kamene dekoracije (T3-2). Frammento di elemento decorativo di pietra (T3-2). 251

252 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO KATALOG: TABLA 1 1. SEKTOR IXa, SJ 86, PN 105. Kost i željezo. 1,9 x 4,8 cm. Ulomak srednje pločice trodijelnog češlja s jednom sačuvanom zakovicom. 2. SEKTOR IXc, SJ 83 D, PN 111. Kost i željezo. Promjer 1,6 cm, sačuvana dužina 4,7 cm. Zaglačana koštana drška, bez ukrasa, kružnog presjeka, šuplja u sredini. U središtu sačuvani tragovi željeznog predmeta. 3. SEKTOR VII, SJ 83, PN 72. Parožak. Šilo izrađeno od dodatno zaglačana vrha jelenjeg roga. 4. SEKTOR IX, SJ 83. Ulomak tegule s natpisom A. FAESONI.AF. Dimenzije pečata 18,1 x 4,5 cm. Visina slova 3,4 cm. Slova unutar udubljenog polja su izbočena, slova N i I povezana su ligaturom. Između A i F te N i A nalaze se znakovi interpunkcije trokutastog oblika. 5. SEKTOR IX, SJ 83. Ulomak tegule s natpisom A. FAES... Dimenzije sačuvanog dijela pečata 9,5 x 4,5 cm. Visina slova 3,4 cm. Slova unutar udubljenog polja su izbočena. Posljednje slovo tek je djelomično vidljivo. Između A i F je znak interpunkcije trokutastog oblika. 6. SEKTOR IX, SJ 83. Ulomak tegule s natpisom...niana... Dimenzije sačuvanog dijela pečata 5,5 x 2 cm. Sačuvana visina slova 1,9 cm. Slova unutar udubljenog polja su izbočena. N i I su povezani ligaturom, a posljednje slovo je vidljivo tek djelomično. 7. SEKTOR IX, SJ 83. Ulomak tegule s natpisom C.PR.CASSIAN. Dimenzije pečata 15,7 x 2,1 cm. Slova su udubljena. S i I te A i N su povezani ligaturama. Između C i P te R i C nalaze se znakovi interpunkcije trokutastog oblika. Iznad pečata su dvije polukružne brazde. CATALOGO: TABELLA 1 1. SETTORE IXa, US 86, RA 105. Osso e ferro. 1,9 x 4,8 cm. Frammento di parte centrale di pettine a tre settori, con un rivetto conservato. 2. SETTORE IXc, US 83 D, RA 111. Osso e ferro. Diametro 1,6 cm, lunghezza conservata 4,7 cm. Manico di osso lisciato, senza ornamenti, di sezione circolare, cavo all interno. Nel centro ci sono tracce di oggetto metallico. 3. SETTORE VII, US 83, RA 72. Palco di corna. Punteruolo prodotto da cima di corno di cervo ulteriormente lisciata. 4. SETTORE IX, US 83. Frammento di tegola con inscrizione A. FAESO- NI.AF. Dimensioni del bollo 18,1 x 4,5 cm. Altezza delle lettere 3,4 cm. Le lettere interne ad un campo incavato sono sporgenti; la lettera N e la lettera I sono collegate mediante legatura. Tra le lettere A ed F ed N ed A ci sono dei segni di interpunzione di forma triangolare. 5. SETTORE IX, US 83. Frammento di tegola con iscrizione A. FAES... Dimensioni della parte di bollo conservata 9,5 x 4,5 cm. Altezza delle lettere 3,4 cm. Lettere sporgenti all interno di un campo incavato. L ultima lettera è visibile solo parzialmente. Tra la A e la F c è un segno d interpunzione a forma triangolare. 6. SETTORE IX, US 83. Frammento di tegola con iscrizione...niana... Dimensioni della parte di bollo conservata 5,5 x 2 cm. Altezza delle lettere 1,9 cm. Le lettere interne ad un campo incavato sono sporgenti. N ed I sono collegate mediante legatura e l ultima lettera è visibile solo parzialmente. 7. SETTORE IX, US 83. Frammento di tegola con iscrizione C.PR.CAS- SIAN. Dimensioni del bollo 15,7 x 2,1 cm. Lettere incise. S ed I ed A ed N sono collegate mediante legatura. Tra la C e la P e la R e la C ci sono dei segni di interpunzione di forma triangolare. Sopra il bollo ci sono due solchi semicircolari. 252

253 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA TABLA 2 1. SEKTOR IV, SJ 89. Kamen pješčenjak. 20,3 x 11,2 7 cm. Ulomak kružnog brusa, oblog u presjeku, u čijem se središtu na gornjoj strani nalazi kružni utor. 2. SEKTOR IV, SJ 83 A, PK 10. Kamen pješčenjak. 7,3 x 11,3 x 6 cm. Ulomak kružnog brusa. 3. SEKTOR VIII, SJ 35/86, PK 17. Kamen pješčenjak. 8,1 x 12,5 x 4,5 cm. Ulomak kružnog brusa. 4. POVRŠINSKI NALAZ. Kamen pješčenjak. 12 x 7,3 x 5,8. Ulomak brusa amorfnog oblika. TABLA 3 1. SEKTOR, SJ 83 Kamen. 27,5 x 14,8 x 9 cm. Ulomak velikog kružnog žrvnja. 2. SEKTOR IX, SJ 83 Kamen vapnenac. 7,8 x 9,9 x 4,1 cm. Ulomak kamene dekoracije. 3. SEKTOR I, SJ 9 Kamen vapnenac. 15,8 x 14,8 x 9,2 cm. Ulomak kamene dekoracije. TABLA 4 1. SEKTOR, SJ 1 Kamen, željezo, olovo. Promjer 21,8, debljina 10,2 cm. Uteg napravljen od kamena vapnenca. Na gornjoj su strani tragovi željezne kuke pomoću koje je vješan na vagu. Na donjoj strani rupa ispunjena olovom. TABLA 5 1. SEKTOR IX, SJ 83 Kamen vapnenac. 18,7 x 24,2 x 9,1 cm. Ulomak natpisne ploče. Sačuvan je gornji dio uokviren profiliranim rubom širine 9,9 cm s dijelom haste jednog slova. Stražnja strana je grubo obrađena. TABELLA 2 1. SETTORE IV, US 89. Pietra arenaria. 20,3 x 11,2 7 cm. Frammento di cote rotonda, guarnizione in sezione nel cui centro, sul lato superiore, c è un solco circolare. 2. SETTORE IV, US 83 A, LA 10. Pietra arenaria 7,3 x 11,3 x 6 cm. Frammento di cote rotonda. 3. SETTORE VIII, US 35/86, LA 17. Pietra arenaria. 8,1 x 12,5 x 4,5 cm. Frammento di cote rotonda. 4. REPERTO SUPERFICIALE Pietra arenaria. 12 x 7,3 x 5,8. Frammento di cote di forma amorfa. TABELLA 3 1. SETTORE, US 83 Pietra. 27,5 x 14,8 x 9 cm. Frammento di grande pietra molare circolare. 2. SETTORE IX, US 83 Pietra calcarea. 7,8 x 9,9 x 4,1 cm. Frammento di decorazione lapidea. 3. SETTORE I, US 9 Pietra calcarea. 15,8 x 14,8 x 9,2 cm. Frammento di decorazione lapidea. TABELLA 4 1. SETTORE, US 1 Pietra, ferro, piombo. Diametro 21,8, spessore 10,2 cm. Peso ricavato da pietra calcarea. Sul lato superiore sono visibili i segni di un gancio di ferro con il quale veniva appeso sulla bilancia. Sul lato inferiore buco colmo di piombo. TABELLA 5 1. SETTORE IX, US 83 Pietra calcarea. 18,7 x 24,2 x 9,1 cm. Frammento di lapide. Conservata la parte superiore incorniciata da margine profilato, della larghezza di 9,9 cm assieme ad un pezzo di asta di una lettera. La facciata posteriore è lavorata grezzamente. 253

254 Tabla 1 Tabella 1

255 Tabla 2 Tabella 2

256 Tabla 3 Tabella 3

257 Tabla 4 Tabella 4

258 Tabla 5 Tabella 5

259

260

261 ARHEOZOOLOŠKA ANALIZA ANALISI ARCHEOZOOLOGICA Ana Štilinović, Tajana Trbojević Vukičević Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Istituto di anatomia, istologia ed embriologia Facoltà di Veterinaria dell Università di Zagabria

262

263 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ARHEOZOOLOŠKA ANALIZA ANALISI ARCHEOZOOLOGICA Arheozoološka analiza obuhvatila je životinjske ostatke iskopane godine na lokalitetu Rijeka - principij. Riječ je o kostima iz slojeva koji su gotovo isključivo povezani s kasnoantičkim razdobljem. Ukupan uzorak broji 2870 fragmenata kostiju, zuba i rogova životinja. Determinirano je 735 skeletnih elemenata, od čega je 20 (2,72 %) kostiju ptica. Fragmentiranost uzoraka je velika, što je u velikoj mjeri otežalo razlikovanje pojedinih životinjskih vrsta i u potpunosti onemogućilo osteometrijsku analizu. Pojedine kosti ovaca (Ovis aries L.) i koza (Capra hircus L.) teško je razlikovati i kada je riječ o cjelovitim recentnim nalazima, a osobito je to teško kada se radi o oštećenim arheološkim nalazima. Stoga su koštani ostaci za koje se zbog nedostatka bitnih anatomskih pokazatelja nije mogla precizno odrediti pripadnost vrsti ovaca ili koza svrstani u zajedničku skupinu malih preživača. Broj identificiranih uzoraka pojedinih skupina životinja prikazan je u Tablici 1, a njihov postotni udio u Grafikonu 1. U tabličnom prikazu nisu iskazani koštani fragmenti ptica (Aves sp.). Kosti lubanje (cranium) pobrojane su zajedno, osim rogova (proc. cornualis), gornje čeljusti (maxilla), donje čeljusti (mandibula) i pojedinačnih zuba (dentes). Kralješci su uvršteni u skupinu kralješaka (vertebrae), osim prvog (atlas) i drugog (axis) vratnog kralješka. U zajedničku skupinu metapodija uvršteni su koštani ostaci za koje se zbog oštećenosti nije moglo utvrditi pripadaju li kostima pesti (ossa metacarpalia) ili kostima stopala (ossa metatarsalia). Sve kosti zapešća (ossa carpi) pobrojene su u jednoj skupini, dok su kod ko- L analisi archeozoologica ha interessato i resti animali emersi durante gli scavi del 2007 in località Fiume Principia. Si tratta di ossa ritrovate negli strati legati quasi esclusivamente al periodo tardoantico. Il numero complessivo di campioni ammonta a 2870 frammenti di ossa, denti e corna animali. Sono stati identificati 735 elementi di scheletro, dei quali 20 (2,72%) appartenenti allo scheletro di uccelli. La frammentarietà degli esemplari è molto alta, il che ha reso molto complicata l identificazione delle singole specie animali, rendendo comunque completamente impossibile l analisi osteometrica. È molto complicato distinguere singole ossa di pecora (Ovis aries L.) e di capra (Capra hircus L.) anche quando si tratta di reperti completi e più recenti, ma lo è soprattutto nei casi in cui i ritrovamenti archeologici sono danneggiati. Per tale motivo, per quel che concerne i resti ossei per i quali non possediamo indici anatomici fondamentali, ci è stato impossibile definire con precisione la loro appartenenza a pecore o a capre e di conseguenza essi sono stati raggruppati con il nome comune di Ruminanti piccoli. Il numero di campioni identificati dei singoli gruppi di animali viene riportato nella Tabella 1, la loro percentuale nel Grafico 1. Nella tabella non vengono riportati i frammenti ossei di uccelli (Aves sp.). Le ossa del cranio (cranium) sono state contate come insieme, fatta eccezione di quelle delle corna (proc. cornualis), della mascella superiore (maxilla), di quella inferiore (mandibula) e di singoli denti (dentes). Le vertebre sono state considerate nel gruppo delle vertebre (vertebrae), fatta eccezione della prima (atlas) e della seconda (axis) della zona cervicale. Nel gruppo comune del metapodio sono stati 263

264 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Rog malog preživača prerezan oštrim metalnim predmetom. Corno di ruminante piccolo tagliato con oggetto metallico affilato. Nadlaktična kost divlje svinje distalno odrezana oštrim predmetom. Omero di cinghiale tagliato distalmente mediante oggetto affilato. stiju zastopalja (ossa tarsi) izdvojene petna kost (calcaneus) i gležnjača (talus). Skeletni su ostaci malih preživača (zajedno ovce, koze i mali preživači) najbrojniji. Ukupno su pronađena 264 fragmenta što iznosi 35,92%. Koštanih ostataka za koje se sa sigurnošću moglo utvrditi da pripadaju ovcama je 36, a kozama 11. Iako je najviše bilo pojedinačnih zuba (32 uzorka), pronalazak 26 donjih čeljusti (mandibula) može nam reći puno više. Determinirano je 13 lijevih i 12 desnih mandibula malih preživača. Na osnovi toga izračunan je najmanji broj jedinki (MNI) koji iznosi 13. Prema definiciji MNIa (Klein i Cruz-Uribe, 1984) to znači da je na istraženom području bilo najmanje 13 jedinki malih preživača. Taj se podatak može učiniti introdotti i resti ossei il cui pessimo stato non ci ha permesso di stabilirne l appartenenza alle ossa della mano (ossa metacarpalia) o alle ossa del piede (ossa metatarsalia). Tutte le ossa del carpo (ossa carpi) sono state introdotte in un unico gruppo, mentre quelle del tarso (ossa tarsi) sono state divise in ossa del calcagno (calcaneus) e dell astralago (talus). I resti di scheletro di Ruminanti piccoli (di pecore, capre e di altri piccoli animali ruminanti) sono i più numerosi. Sono stati ritrovati complessivamente 264 frammenti, il che corrisponde al 35,92%. Sono 36 i frammenti di ossa per i quali si è potuto stabilire esattamente l appartenenza ad ovini e 11 quelli appartenenti a capre. Nonostante il fatto che siano emersi moltissimi denti singoli (32 reperti), le 26 mandibole ritrovate (mandibula) ci illustrano molto di più. Le mandibole sinistre di piccoli Ruminanti sono 13, quelle destre sono 12. In base a tali dati abbiamo calcolato il numero minimo di individui (MNI) che ammonta a 13. In base alla definizione dell MNI (Klein e Cruz-Uribe, 1984) ciò significa che nell area interessata dagli scavi c erano almeno 13 piccoli Ruminanti. Il dato potrebbe sembrare insignificante, considerato che il periodo trattato si protende per alcune centinaia di anni (Bartosiewicz, 1998), ma esso ci illustra comunque il numero di Ruminanti piccoli nel campione sottoposto a ricerca. L età approssimativa dei piccoli animali ruminanti all atto della loro morte è stata valutata in base alla sequenza di crescita e di cambio dei denti della mascella inferiore. È il metodo che ci permette di stabilire l età esatta, soprattutto se la stima concerne una serie di denti ancora fissi nella mascella e non singoli denti (Hillson, 1986). È questo il motivo per cui i singoli denti, a prescindere dal loro numero, non sono stati considerati nella definizione dell età degli animali. L analisi ha dimostrato che la gran parte degli animali nel momento del decesso aveva più di un anno e mezzo e meno di due anni di età (13 campioni). L età compresa tra i 3 e i 6 mesi ha interessato due campioni e per altri due invece è risultato che prima di morire avessero più di 3 6 mesi. In base alla chiusura delle epifisi delle ossa lunghe, è stato stabilito che all atto della loro morte, 8 dei 264

265 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA nevažnim s obzirom da je riječ o razdoblju od nekoliko stotina godina (Bartosiewicz, 1998), ali on nam ipak govori o broju malih preživača u istraživanom uzorku. Približna dob malih preživača u trenutku uginuća procijenjena je na osnovi slijeda nicanja i izmjene zuba donje čeljusti. Tako se s velikom točnošću može procijeniti dob, pogotovo ako se procjena temelji na nizu zuba u čeljusti, a ne na pojedinačnim zubima (Hillson, 1986). Zbog toga pojedinačni zubi, iako mnogobrojni, nisu uzeti u obzir kod procjene dobi. Analiza je pokazala da je najveći broj životinja u trenutku uginuća bio u dobi starijoj od 1,5 do 2 godine (13 uzoraka). Dob od oko 3 do 6 mjeseci procijenjena je za 2 uzorka, a na još 2 uzorka procijenjeno je da su životinje bile starije od 3 do 6 mjeseci. Na temelju srastanja epifiza dugih kostiju procijenjeno je da je 8 malih preživača u trenutku uginuća bilo mlađe od 3 do 3,5 godine. U dobi od oko 2 godine bile su 3 životinje, a u dobi od oko 3 godine 4 mala preživača. Utvrđene su dvije juvenilne životinje u dobi od 6 do 9 mjeseci. Procjena dobi ovom metodom najtočnija je kada je na kosti vidljiva linija srastanja epifize s dijafizom duge kosti. Za uzorke kojima epifiza još nije srasla može se sa sigurnošću reći da potječu od životinja koje su mlađe od dobi u kojoj epifiza obično sraštava, a za one kojima je epifiza srasla ne može se znati da li su životinje uginule neposredno nakon sraštavanja ili mnogo godina kasnije (Reitz i Wing, 1999). Na koštanim fragmentima uočljivi su urezi, većinom na distalnim epifizama kostiju ekstremiteta, što upućuje da su životinje bile komadane na manje dijelove prikladne za konzumaciju, tzv. sekundarnim mesarenjem. Vidljivi su i tragovi rezanja rogova (proc. cornualis) malih preživača oštrim metalnim predmetima. Identificirani koštani elementi svinja (Sus sp.) drugi su po brojnosti s 26,94% (198 fragmenata). Kosti su ubrojene u skupinu Sus sp. jer nije bilo moguće provesti osteometrijsku analizu na temelju koje bi se mogli odijeliti fragmenti divljih svinja (Sus scrofa L.) od fragmenata domaćih piccoli Ruminanti avevano meno di 3 3,5 anni d età. Tre animali avevano circa 2 anni, mentre 4 erano all incirca al terzo anno d età. Due erano gli animali giovani, di soli 6 9 mesi. La stima della vecchiaia con l applicazione del presente metodo è più esatta se sull osso risulta visibile la linea di chiusura dell epifisi alla diafisi dell osso lungo. Per quegli esemplari nei quali l epifisi non è ancora chiusa, si può stabilire con sicurezza che appartenessero ad animali che non avevano ancora raggiunto l età in cui si ha la normale chiusura dell epifisi, per quelli invece interessati da quest ultimo fenomeno non ci è stato possibile stabilire se si trattasse di animali morti direttamente dopo tale fase o molto più in là (Reitz e Wing, 1999). Sui frammenti ossei sono visibili delle incisioni, prevalentemente nel settore delle epifisi distali delle ossa delle estremità, il che ci suggerisce che gli animali venissero tagliati in pezzi minori, ideali per il consumo, ovvero che avessero subito la cosiddetta macellazione secondaria. Sono visibili le tracce di taglio delle corna (proc. cornualis) di piccoli Ruminanti, effettuato con l ausilio di oggetti metallici. Gli elementi ossei suini (Sus sp.) identificati sono al secondo posto per numero di ritrovamenti e raggiungono il valore percentuale di 26,94% (198 frammenti). Le ossa sono state considerate quali gruppo dei Sus sp., perché non ci è stato possibile sottoporle ad analisi osteometrica che ci avrebbe permesso di identificare quelle appartenenti a cinghiali (Sus scrofa L.) e di distinguerle da quelle dei maiali domestici (Sus domesticus L.). Comunque, in base alle specificità morfologiche dell osso frontale (os frontale) e di quello dell omero (humerus), dove il foramen supratrochleare è tipico solamente dei cinghiali (Babić e coll., 2002), i loro resti sono almeno dodici. Considerato che sono stati identificati 9 omeri sinistri e 2 destri di Lakatna kost konja prerezana pilom. Osso segato di avambraccio di cavallo. 265

266 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Parožak roga jelena običnog odrezan oštrim metalnim predmetom. Palco di corna cervine tagliato mediante oggetto metallico affilato. svinja (Sus domesticus L.). Ipak je na temelju morfoloških specifičnosti čeone kosti (os frontale) i nadlaktične kosti (humerus), gdje foramen supratrochleare imaju samo divlje svinje (Babić i sur., 2002), identificirano najmanje 12 ostataka divljih svinja. S obzirom da je identificirano 9 lijevih i 2 desna humerusa divljih svinja, najmanji broj jedinki (MNI) na istraživanom području je 9. Najbrojniji su fragmenti lopatica (scapula) svinja (Sus sp.). Identificirano je 17 lijevih i 7 desnih distalnih fragmenata lopatica, na osnovi čega je izračunan najmanji broj jedinki (MNI) koji iznosi 17. S obzirom na slijed nicanja i izmjene zuba gornje i donje čeljusti procijenjena je dob svinja u trenutku uginuća. Jedna je svinja bila dobi od oko mjesec dana, jedna oko 1,5 godine, a tri su bile starije od 1,5 godine. Na osnovi srastanja epifiza dugih kostiju svinja zaključeno je da su 2 životinje u trenutku uginuća cinghiale, il numero minimo di individui (MNI) presenti nell area sottoposta a ricerche è di 9. I più numerosi sono i frammenti di scapola (scapula) di maiale (Sus sp.): sono emersi 17 pezzi di scapola sinistra e 7 di quella destra che ci hanno permesso di definire il numero minimo di individui (MNI) che corrisponde a 17. Prendendo in considerazione la sequenza di crescita e di cambio dei denti della mascella inferiore e di quella superiore, si è poi fissata l età dei suini all atto della loro morte. Un maiale aveva all incirca un mese, uno un anno e mezzo e tre avevano più di un anno e mezzo. Considerando poi la chiusura delle epifisi delle ossa lunghe dei suini, si è arrivati alla conclusione che nel momento della morte 2 di essi avevano meno di un anno e mezzo, 19 avevano meno di due anni e mezzo e altri 19 non avevano ancora raggiunto l età di tre anni e mezzo. Per un solo animale si è valutato che avesse un età di circa 2 anni. 266

267 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA bile mlađe od 1,5 godine, 19 ih je bilo mlađe od 2,5 godine, a 19 mlađe od 3,5 godine. Za jednu je životinju procijenjeno da je bila u dobi od oko 2 godine. Na lopaticama (scapula) i na nekoliko drugih kostiju vidljivi su urezi oštrim metalnim predmetima, najvjerojatnije nastali skidanjem mesa s kostiju. Na distalnim okrajcima nadlaktičnih kostiju (humerus) divljih svinja uočeni su prerezi oštrim metalnim predmetima. To bi moglo upućivati na mogućnost da su ondašnji lovci na mjestu ulova odvajali proksimalnije dijelove ekstremiteta bogate mesom i u naselja odnosili samo te dijelove. Goveda (Bos sp.) su zastupljena sa 195 fragmenata, odnosno 26,53%, od čega je najviše pojedinačnih zuba (28 fragmenata). Determinirano je 16 donjih čeljusti, od kojih je 12 lijevih i 4 desne. Prema tom podatku izračunan je najmanji broj jedinki (MNI) koji iznosi 12, odnosno u istraživanom je uzorku bilo najmanje 12 goveda. Na temelju slijeda nicanja i izmjene zuba gornje i donje čeljusti procijenjeno je da su 3 goveda u trenutku uginuća bila starija od 1,5 godine. Prateći srastanje epifiza dugih kostiju goveda procijenjeno je da su 3 životinje bile mlađe od 1,5 do 2 godine, a 3 su životinje u trenutku uginuća bile mlađe od 3 do 4 godine. Po jedno govedo bilo je u dobi od oko 2 do 2,5 godine i oko 3,5 godine. Tragovi oštrih metalnih predmeta na površini kostiju i ovdje bi mogli biti posljedica skidanja mesa s kostiju goveda. Na rogovima goveda također su vidljivi tragovi rezanja nastali prilikom odvajanja rogova (proc. cornualis) s glava životinja. Konji (Equus cabalus L.) su u uzorku zastupljeni sa 37 koštanih fragmenata (5,03%). Najviše je pojedinačnih zuba, a ostale kosti prednjih i stražnjih ekstremiteta podjednako su zastupljene. Nađene su 2 desne lakatne kosti (ulna), Sulle scapole (scapula) e su alcune altre ossa sono visibili delle incisioni provocate da oggetti metallici affilati, probabilmente il risultato dell operazione di distacco della carne dalle ossa. Sulle estremità distali dell omero (humerus) di cinghiali, si notano dei tagli prodotti da un oggetto metallico appuntito. Forse potremmo addebitare questo aspetto al fatto che i cacciatori dell epoca staccavano dagli animali appena uccisi le parti più distali delle estremità ricche di carne, portando solo queste nell abitato. I bovini (Bos sp.) sono rappresentati con 195 frammenti, ovvero con il 26,53%, tra i quali ci sono soprattutto singoli denti (28 frammenti). Sono state identificate 16 mascelle inferiori, delle quali 12 sinistre e 4 destre. Quest ultimo dato ci ha permesso di calcolare il numero minimo di individui (MNI) che ammonta a 12, il che significa che i campioni analizzati corrispondono ad almeno 12 bovini. In base alla serie di dentizione e al cambio dei denti delle mascelle superiori e inferiori, si è stabilito che 3 animali avessero più di un anno e mezzo nel momento della morte. Seguendo la chiusura delle epifisi delle ossa bovine lunghe, si è stabilito che 3 animali avessero meno di un anno e mezzo - due anni, mentre altri 3 fossero più giovani di 3 4 anni. Un bue aveva circa tra i due e i due anni e mezzo e un altro circa tre anni e mezzo. Tracce superficiali di oggetti metallici appuntiti sulle ossa potrebbero essere la conseguenza dell operazione di distacco della carne dalle ossa dei bovini. Anche sulle corna bovine sono ben visibili le tracce causate dai tagli all atto del distacco delle stesse corna (proc. cornualis) dalla testa degli animali. Il cavallo (Equus cabalus L.) è presente nel nostro campione con 37 frammenti (5,03%). Prevalentemente si tratta di denti singoli e di ossa delle estremità anteriori e posteriori, che nel nostro caso sono rappresentate parimenti. Sono state ritrovate 2 ulne destre, estremità prossimali, in base alle quali si può concludere che nel campione sottoposto ad analisi ci sono almeno 2 cavalli. Un ul- 267

268 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO proksimalni okrajci, na temelju kojih možemo zaključiti da su u istraživanom uzorku najmanje 2 konja. Jedna lakatna kost otpiljena je i proksimalno i distalno, što je vrlo neobičan nalaz, jer na drugim koštanim ostacima konja nisu nađeni nikakvi tragovi mesarenja koji bi upućivali da se njihovo meso koristilo u prehrani. U ovom slučaju, tragovi pokazuju da je kost prerezana pilom. Moguće je da je riječ o nekoj vrsti obrade te kosti. Na temelju nesraštene distalne epifize bedrene kosti (os femoris) konja procijenjeno je da je životinja u trenutku uginuća bila mlađa od 3,5 godine. Identificiranih je koštanih ostataka jelena običnog (Cervus elaphus L.) 13 (1,77%). Najviše je fragmenata rogova (proc. cornualis) na kojima se vide tragovi rezanja nastali prilikom odvajanja rogova s glave. Na jednoj bočnoj kosti (os coxae) vidljivi su urezi oštrim predmetom, najvjerojatnije nastali skidanjem mesa sa kosti životinje, što ukazuje da se meso te lovne divljači koristilo u ishrani tadašnjeg stanovništva. Nalaz 5 (0,68%) koštanih ostataka pasa (Canis familiaris L.) potvrđuje da su psi obitavali uz ljude i jeli ostatke njihove hrane, što dokazuju tragovi zuba pasa na pojedinim kostima svinja, goveda i malih preživača. Dva identificirana uzorka zeca (Lepus europeaus L.) (0,27%) upućuju i na njegovu prisutnost na tom području kao i na vjerojatnost da su tadašnji žitelji u manjoj mjeri koristili njegovo meso i krzno. Pronađena je i jedna nadlaktična kost (humerus) mačke (Felis catus L.) (0,14%). To može ukazivati da su i one obitavale u blizini ljudi i uništavale štetne glodavce. Identificirani su i koštani fragmenti ptica. Od ukupno 20 fragmenata (2,72%), 17 koštanih odlomaka pripada kokošima (Gallus gallus), a ostala 3 koja se nisu mogla pobliže taksonomski odrediti svrstana su u skupinu ptica (Aves sp.). Najviše je kostiju nogu (os femoris i tibiotarsus) na ha le tracce di un taglio fatto con la sega sia in senso prossimale, che in senso distale, il che è un ritrovamento molto insolito, visto che sui restanti frammenti di ossa non compaiono altri segni di macellazione che ci potrebbero suggerire che la carne degli animali fosse usata come cibo. Le tracce mostrano che l osso fu tagliato con l ausilio di una sega, il che ci fa pensare che si sia trattato di una qualche lavorazione dell osso. In base all epifisi distale non chiusa del femore (os femoris) di cavallo, si è stabilito che l animale all atto della sua morte avesse meno di tre anni e mezzo. Sono stati identificati 13 resti ossei di cervo comune (Cervus elaphus L.) (1,77%). I frammenti più numerosi appartengono alle corna (proc. cornualis) e su di essi sono visibili le tracce di taglio avvenuto all atto del distacco delle corna dalla testa. Su un osso laterale (os coxae) si notano i tagli prodotti con un oggetto affilato all atto del distacco della carne dalle ossa dell animale il che dimostra che le carni di questo tipo di selvaggina venivano consumate dalla popolazione dell epoca. I 5 (0,68%) resti ossei di cane (Canis familiaris L.) confermano che l animale viveva con l uomo e che mangiava i resti del suo cibo, il che viene comprovato dai segni di dente di cane su singole ossa di maiale, di bovino e di Ruminanti piccoli. Due esemplari di lepre identificati (Lepus europeaus L.) (0,27%) testimoniano della presenza dell animale nell area, come pure della possibilità che la popolazione locale usasse la sua carne e la sua pelliccia, ma in misura minore. Sono stati ritrovati anche due omeri (humerus) di gatto (Felis catus L.) (0,14%), il che ci fa pensare che l animale vivesse vicino all uomo, per eliminare i roditori nocivi. Sono stati identificati anche dei frammenti ossei di uccello. Del numero totale di 20 frammenti ossei (2,72%), 17 appartengono a polli (Gallus gallus), mentre non siamo stati in grado di identificare tassonomicamente i restanti 3, che perciò sono diventati semplicemente parte del gruppo degli uccelli (Aves sp.). Ci sono soprattutto ossa di zampa (os femoris e tibiotarsus), il che ci sugge- 268

269 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA što nam govori da su batak i zabatak bili najviše korišteni u prehrani. Uz ostatke sisavaca i ptica pronađeni su i ostaci školjaka i morskih puževa. Jedanaest ljuštura školjaka pripada porodici Ostridae (ostrige, kamenice), dva su fragmenta kućica morskih puževa najvjerojatnije iz porodice Muricidae (bodljikavi volci) a jedna ljuštura školjke vjerojatno pripada porodici Nuculidae (oraščići). Neidentificiranih je fragmenata Vrlo je velik udio ostataka rebara (518 fragmenata ili 24,26%) i kralježaka (132 ili 6,18%). Najveći je broj fragmenata dugih kostiju (864 ili 40,47%) koji se uglavnom odnosi na kosti ekstremiteta. Nađeno je 214 fragmenata ili 10,02% plosnatih kostiju (lopatica i bočna kost). Kod ovih je kostiju bilo moguće napraviti djelomičnu skeletnu determinaciju, ali taksonomska je bila u potpunosti onemogućena. Fragmenata dugih kostiju ptica je 8 (0,84%). Skeletno i taksonomski neidentificiranih uzoraka ima 214 (10,02%). Razlog velikome broju nedeterminiranih fragmenata uglavnom su tafonomski procesi koje možemo podijeliti u nekoliko skupina: a) djelovanje drevnog čovjeka na lešinu životinje: način pribavljanja životinja (lov, razmjena, uzgoj, prehrambene navike), postupak sa životinjskom lešinom, način uklanjanja dijelova životinjskih tijela (bacanje u otpadne jame ili vatru, ostavljanje izvan naselja); b) prirodni procesi: ph tla, izloženost djelovanju vode, mehanička oštećenja (pritisak tla, pad kamena na kost i sl.), oštećenja djelovanjem grabežljivaca; c) djelovanje današnjeg čovjeka, prvenstveno arheologa: izbor mjesta iskopavanja, izbor uzorka, tehnika iskopavanja. (Bartosiewicz, 1998; Rackham, 1994; Trbojević Vukičević, 2002). risce che coscia e sopracoscia fossero le parti che venivano maggiormente usate in cucina. Accanto ai resti di mammiferi ed uccelli, sono emersi anche resti di molluschi e di ricci marini. Undici gusci di conchiglia appartengono alla famiglia delle Ostridae (ostriche), due frammenti di gusci di lumaca marina (gasteropodi) rientrano molto probabilmente nella famiglia delle Muricidae (murici) e un guscio appartiene probabilmente al gruppo denominato Nuculidae. I frammenti non identificati sono C è un alta percentuale di frammenti di costole (518 frammenti ovvero il 24,26%) e di vertebre (132 ovvero 6,18%). Il maggior numero di frammenti concerne ossa lunghe (864 ovvero 40,47%), prevalentemente ossa di estremità. Sono stati ritrovati 214 frammenti, ovvero il 10,02%, di ossa piatte (scapole, ossi iliaci). Per queste ossa è stato possibile effettuare una determinazione scheletrica parziale, ma non la tassonomia vera e propria. I frammenti di ossa lunghe di uccelli sono 8 (0,84%). I reperti non identificati scheletricamente e tassonomicamente sono 214 (10,02%) e la causa di tale profonda lacuna, ovvero di questo gran numero di frammenti non identificati va ricercata principalmente nei processi tafonomici che in questa sede possiamo suddividere in alcuni gruppi: Fragment bočne kosti s tragovima zuba psa. Frammento di osso iliaco con tracce di denti canini. 269

270 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO a) azione dell uomo antico sulle carogne degli animali modalità in cui catturava o riceveva un animale (caccia, baratto, allevamento, abitudini nutritive), trattamento dell animale morto, modalità di distacco di parti del suo corpo (eliminazione in fosse o nel fuoco, abbandono nel circondario dell abitato); b) processi naturali: ph del suolo, azione dell acqua, danni meccanici (pressione del suolo, caduta di massi sulle ossa, ecc. ), danni causati da animali rapaci; c) influenza dell uomo contemporaneo, prevalentemente dell archeologo: scelta dell area di scavo, scelta del campione, tecnica di scavo (Bartosiewicz, 1998; Rackham, 1994; Trbojević Vukičević, 2002). Postotni udio determiniranih koštanih elemenata prema pojedinim skupinama životinja s lokaliteta Rijeka principij. Valori percentuali di elementi ossei classificati per singoli gruppi animali - sito di Fiume-principia Mali preživači Sus sp. Bos sp. Equus cabalus Cervus elaphus Canis familiaris Lepus europeaus Felis catus Aves sp. Ruminanti piccoli 270

271 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Skeletni element Elemento dello scheletro Mali preživači Ruminanti piccoli Sus sp. Bos sp. Equus cabalus Cervus elaphus Canis familiaris Lepus europeaus Felis catus UKUPNO TOTALE Proc.cornualis Cranium Maxilla Mandibula Dentes Atlas Axis Vertebrae Scapula Humerus Radius Ulna Ossa carpi Metacarpus Os coxae Os femoris Tibia Fibula 3 3 Calcaneus Talus Ossa tarsi Metatarsus Metapodium Os sacrum 2 2 Phal. prox Phal. med Phal. dist UKUPNO TOTALE Broj identificiranih uzoraka pojedinih skupina sisavaca s lokaliteta Rijeka principij. Numero di esemplari identificati suddivisi per singoli gruppi di mammiferi sito di Fiumeprincipia. 271

272

273 LIBURNIJSKI LIMES ARHEOLOŠKO-KONZERVATORSKI RADOVI NA LOKALITETIMA VRANJENO I ZA PRESIKU LIMES LIBURNICO RICERCHE ARCHEOLOGICHE E LAVORI DI RECUPERO NELLE LOCALITÀ DI VRANJENO E ZA PRESIKU Ranko Starac Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci Museo marittimo e storico del litorale croato di Fiume

274

275 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA LIBURNIJSKI LIMES ARHEOLOŠKO- KONZERVATORSKI RADOVI NA LOKALITETIMA VRANJENO I ZA PRESIKU LIMES LIBURNICO RICERCHE ARCHEOLOGICHE E LAVORI DI RECUPERO NELLE LOCALITÀ DI VRANJENO E ZA PRESIKOM Nakon gotovo četiri desetljeća nastavljena su sustavna arheološka istraživanja i radovi na zaštiti i prezentaciji ostataka sustava bedemskih zatvarača i nadzornih tornjeva zvanih liburnijski limes, odnosno na dijelovima unutar sustava Clausurae Alpium Iuliarum (CIMIOTTI 1910; KOBLER 1894; MATEJČIĆ 1988). Riječ je o dionicama na području zaleđa Studene, odnosno Ravnog, s poddionicama na brežuljku Vranjeno te u dolini Za Presiku. Radove od godine vodi arheolog Ranko Starac, kustos Arheološkog odjela Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci, a financira ih Društvo za povjesnicu Klane i Općina Klana. Istodobno se provode intezivni terenski obilasci i prikuplja površinska pokretna arheološka građa s čitavog niza lokaliteta na širem području grada Rijeke. Povijest istraživanja Sustavno dokumentiranje istraživanja na ostacima dionice limesa na području Rijeke i njezina zaleđa započeo je godine radnim dogovorom između Konzervatorskog zavoda u Rijeci i arheologa Radmile Matejčić, kustosa u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci. Poticaj istraživanju dali su kolege iz Ljubljane, dr. Peter Petru i dr. Jaroslav Šašel, koji su se, s obzirom na veliko iskustvo stečeno radovima na limesu i antičkim kastelima na području Slovenije, povremeno uključivali u tijek radova. Iste godine obavljen je prvi dio obilazaka terena na području između izvora Rječine i Željeznih vrata. Potom je prehodana trasa limesa na području Kalvarije i Svete Katarine u Rijeci, te zona oko Donjeg Jelenja. Geodetsko snimanje Jelenjskog zida obavljeno je u srpnju godine. Istraživačku ekipu sačinjavali su Radmila Dopo quasi quattro decenni di pausa sono continuate le indagini archeologiche sistematiche ed i lavori di tutela e presentazione dei resti del sistema di chiusure fatte di mura e torri di guardia conosciute con il nome di limes liburnico, vale a dire delle parti situate all interno del sistema di Clausurae Alpium Iuliarum (CIMIOTTI 1910; KOBLER 1894; MATEJČIĆ 1988). Sono i tratti situati sul territorio dell entroterra di Studena, rispettivamente di Ravno, con subtratti sulla collina di Vranjeno e nella valle di Za Presikom. A partire dal 2003 i lavori vengono condotti dall archeologo Ranko Starac, Conservatore della Sezione archeologica del Museo marittimo e storico del litorale croato di Fiume, finanziati dalla Società di storia di Clana (Klana) e dalla Città di Clana. Nello stesso tempo si effettuano numerosi sopralluoghi sul terreno e si raccoglie il materiale archeologico mobile di superficie proveniente da tutta una serie di località situate nel circondario della città di Fiume. Storia delle indagini archeologiche La raccolta sistematica dei documenti inerenti le indagini archeologiche sui resti del tratto di limes situato sul territorio di Fiume e nel suo entroterra è iniziata nel 1961 in base all accordo tra L Ente preposto alla soprintendenza ai beni culturali di Fiume e l archeologa Radmila Matejčić, Conservatrice del Museo marittimo e storico del litorale croato di Fiume. Un impulso agli scavi è arrivato da Lubiana, dal dr. Peter Petru e dr. Jaroslav Šašel, i quali, avendo maturato una grande esperienza durante i lavori di scavo sul limes e sugli antichi castelli situati sul territorio della Slovenia, hanno partecipato periodicamente ai lavori di indagine archeologica. 275

276 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Detalj vedute grada Rijeke s kraja 18. st. U pozadini na obroncima brijega Kalvarija vidljiv sačuvan pravac pružanja rimskog zida. Dettaglio di una veduta di Fiume di fine XVIII sec.; sullo sfondo lungo i pendii del colle Calvaria si nota il tracciato preservatosi sul quale poggiavano le antiche mura romane. Matejčić, geodet iz Geodetskog zavoda u Rijeci Ivan Vučetić, fotograf iz Konzervatorskog zavoda Srećko Ulrich i nadšumar šumskog gospodarstva Klana Antun Rudin. Ubikacija jelenjske dionice limesa nije bila problematična (treba uzeti u obzir da je zbog višestoljetne ispaše obraštenost terena bila znatno manja nego danas). Voditelji istraživanja koristili su informacije o limesu koje je majoru Mijatu Sabljaru priopćio lugar Zorrer godine (MATEJČIĆ 1969; ŠAŠEL PETRU 1971; ŠAŠEL 1992;). U listopadu iste godine izviješće o rezultatima snimanja predano je na sastanku u Konzervatorskom zavodu dr. Mati Suiću, tajniku Međuakademijskog odbora za limes JAZU. Tada je istraživanje limesa u riječkom zaleđu uvršteno u program istraživanja limesa na tlu Jugoslavije, a za stručnog suradnika odabran je arheolog Štefan Mlakar iz Arheološkog muzeja u Puli. Za voditelja poslova tehničkog dokumentiranja određena je ing. Aleksandra Faber iz Zagreba, suradnica Arheološkog instituta. Nello stesso anno è stata portata a termine la prima fase di sopralluoghi sul terreno del territorio tra la fonte del fiume Fiumara (Rječina) e la Porta Ferrea (Željezna vrata). È stato quindi percorso il tracciato del limes sul territorio di Calvaria e Santa Caterina a Fiume e la zona attorno a Donje Jelenje. Il rilevamento geodetico di Jelenjski zid è stato eseguito nel luglio L èquipe di ricerca era composta da Radmila Matejčić, dal geodeta dell Ente geodetico di Fiume Ivan Vučetić, dal fotografo dell Ente preposto alla soprintendenza ai beni culturali Srećko Ulrich e dal capo sezione forestale di Clana Antun Rudin. Non è stato difficile individuare l ubicazione del tratto del limes presso Jelenje (va considerato che rispetto ad oggi, a causa della plurisecolare coltura a pascolo, in passato il terreno è stato alquanto povero di vegetazione). I ricercatori hanno utilizzato le informazioni sul limes che il guardiaboschi Zorrer trasmise al maggiore Mijat Sabljar nel 1817 (MATEJČIĆ 1969; ŠAŠEL PETRU 1971; ŠAŠEL 1992;). Nel corso della conferenza tenutasi presso l Ente preposto alla soprintendenza ai beni culturali nel mese di ottobre dello stesso anno, al dott. Mate Suić, segretario del Comitato Interaccademico per i limes dell Accademia Jugoslava delle Scienze e delle Arti JAZU fu consegnata la relazione sui risultati dell indagine archeologica. Al tempo le indagini sul limes nell entroterra fiumano vennero incluse nel programma jugoslavo di indagine archeologica sui limes. Come collaboratore professionale venne scelto l archeologo Štefan Mlakar del Museo Archeologico di Pola. L incarico per la redazione della documentazione tecnica venne affidato ad Aleksandra Faber, ingegnere di Zagabria e collaboratrice dell Istituto Archeologico. Le indagini archeologiche sul territorio di Jelenjski zid sono iniziate il 30 agosto La prima tappa delle indagini è durata 20 giorni. Sono continuate durante il mese di novembre dello stesso anno. Nel 1964 i lavori sono continuati con interruzioni dall inizio di giugno fino a dicembre. Per i lavori di sfalcio della vegetazione, estirpazione delle radici e rimozione dei cumuli di pietra sono stati ingaggiati dai due ai tre operai. 276

277 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Shematski označen pravac pružanja limesa između Rijeke Sv. Vida, Klane i Gotnika na zemljopisnoj karti iz 16. St. Riproduzione schematica della direzione del Limes tra Fiume San Vito, Clana e Gotnik, in una cartina geografica del XVI sec. Arheološka istraživanja na području Jelenjskog zida započela su 30. kolovoza 1963., a trajala su u prvoj etapi 20 dana. Nastavljena su i tijekom mjeseca studenog iste godine. Godine radovi su s prekidima trajali od konca lipnja do prosinca. Na čišćenju raslinja i korijenja te urušenog kamenja radila su dva do tri radnika. Početnom entuzijazmu istraživača zadan je udarac viješću da Međuakademijski odbor više neće financirati radove na području zapadne Hrvatske, jer su financijska sredstva prebačena na istraživanje dunavskog limesa u Srbiji. Tijekom i godine Muzej je povremeno obavljao čišćenja trase Jelenjskog zida, a u rujnu obavljeno je istraživanje trećeg nadzornog tornja na brdu Kilavac (lokalitet Kuk). All entusiasmo iniziale dei ricercatori venne infierito un duro colpo quando quest ultimi appresero che il Comitato Interaccademico non voleva più finanziare i lavori di scavo sul territorio della Croazia occidentale, siccome i mezzi finanziari erano stati destinati ai lavori di indagine e scavo sul limes danubiano situato in Serbia. Durante il 1964 e 1965, il Museo ha effettuato saltuari lavori di pulitura del tracciato di Jelenjski zid, mentre nel mese di settembre 1967 sono stati eseguiti i lavori di indagine e scavo sulla terza torre di guardia sulla montagna di Kilavac (località Kuk). Sul tracciato di limes di Jelenje sono state sottoposte ad indagine aecheologica e documentate le seguenti località: dalla località di Vodičajna lungo 277

278 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Dionica limesa iznad Podkilavca (općina Donje Jelenje), stanje nakon čišćenja trase godine Il tratto di limes sopra Podkilavac (comune di Donje Jelenje) dopo i lavori di pulitura del tratto nel Na jelenjskoj trasi limesa istraženi su i dokumentirani sljedeći lokaliteti: od lokaliteta Vodičajna uz tok Rječine humak zida pruža se prema brijegu Gorica s crkvom Svetog Mihovila. Ovdje je zid porušen, kao i na području naselja Donje Jelenje. Zid se dalje pruža od lokaliteta Burinje po obronku Jelenjskog brijega i Gradišća, može se pratiti na lokalitetima Ograda i Čelo, zatim se pruža kroz Jelenjski rebar do Laza, odakle se pravocrtno uspinje do lokaliteta Kilavac, odnosno Kuba. Trag zida istražen je još preko potoka Sušice do Borovina. Na lokalitetu Čelo iskopana je u potpunosti dionica zida duga 12 metara, debljine 90 cm. S unutarnje strane zida, na svaka 3 metra, bili su prizidani piloni širine jednog metra. Oni su izvorno nosili drvenu konstrukciju ophodne platforme. Lokalitet Ograda jest suhozidom omeđen prostor na kome, kao ni uz spomenuti zid, nisu pronađeni sitni arheološki nalazi. Nakon Ograde, iskopan je prvi nadzorni toranj, prizidan uz unutarnje lice zida, dimenzija 4 x 4 metra. U vanjskom obrušenom nasipu uočeno je uz ovaj toranj, nazvan Kula, nekoliko ulomaka debelih stijenki amfora. Uz Kulu je očišćena trasa limesa u dužini od 160 metara. Dio zida presječen je šumskim putem koji spaja Jelenje (Podkilavac) il corso del fiume Fiumara un poggio di mura si estende verso il colle di Gorica con la chiesa di San Michele. Qui le mura risultano demolite, come pure sul territorio dell abitato di Donje Jelenje. Le mura continuano ad estendendersi fino alla località di Burinje lungo il pendio di Jelenjski brijeg e Gradišće percorrendo le località di Ograda e Čelo. Attraversano quindi Jelenjski rebar fino a Laz da cui si elevano in maniera rettilinea fino alla località di Kilavac, vale a dire Kuba. Si sono ricercate tracce delle mura anche oltre il ruscello di Sušice fino a Borovina. Sulla località di Čelo è stato dissotterrato un intero tratto murario lungo 12 metri, spesso 90 cm. Lungo la parte interna delle mura, posti ad una distanza reciproca di 3 metri, alla struttura muraria vennero successivamente aggiunti piloni di larghezza pari a 1 metro. Essi servivano a sorreggere la costruzione in legno della piattaforma di vedetta. La località di Ograda risulta essere cinta da un muro a secco nel quale non sono stati rinvenuti reperti archeologici minuti. Quest ultimi non sono stati rinvenuti neppure lungo le summenzionate mura. Dopo Ograde, è stata dissotterrata la prima torre di guardia, aggiunta lungo la parte interna delle mura, di dimensioni pari a 4 x 4 metri. Nel terrapieno esterno precendentemente crollato, accanto a questa torre, denominata Kula, si nota la presenza di alcuni frammenti di pareti spesse di anfore. Presso la torre di Kula è stato ripulito pure un tracciato di limes di lunghezza pari a 160 metri. Una parte di cinta muraria risulta interrotta da un sentiero boschivo che collega Jelenje (Podkilavac) a Ravna. Anche in questo contesto spaziale sono state notate mura rettangolari aggiunte successivamente alla struttura muraria e poste ad una distanza reciproca di tre metri lungo la parte interna del muro. Alla fine del 1963 vennero rinvenute tracce di un altra torre nella località di Rebar. Anche su questo segmento di limes, tra i piloni rettangolari situati nella parte interna del muro sono visibili mura aggiunte successivamente alla struttura muraria. Trattasi di una struttura portante di scale mediante la quale si raggiungeva la piattaforma di vedetta in legno. Tra le rovine della torre sono stati rinvenuti frammenti di macine, atipici frammenti di pareti di anfore e tegole (copertura del tetto). Le parti di cinta muraria costruite sul terreno a superficie più liscia sono munite di sporgenze rettangolari - piloni, mentre

279 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA s Ravnim. I ovdje su uočeni pravokutni prizidi uz unutarnje lice zida, na razmaku od tri metra jedan od drugoga. Krajem iskopani su tragovi drugog tornja na lokalitetu Rebar. Na ovdje iskopanom segmentu limesa uočeni su između pravokutnih pilona s unutarnje strane zida i prizidani zidići. Bili su to nosači stuba kojima se uspinjalo na drvenu ophodnu platformu. U ruševinama tornja pronađeni su ulomci žrvnja, atipični ulomci stijenki amfora i tegula (krovnog pokrova). Dijelovi zida na ravnijem zemljanom terenu građeni su s pravokutnim istacima - pilonima, a ondje gdje je teren bio previše stjenovit, zid je građen bez pilona u punoj širini od dva metra. U jesen obavljeni su već spomenuti radovi na istraživanju trećeg tornja na strateški važnom Kuku. Toranj je istih dimenzija poput prethodnih, nalazi se povrh prirodnog prolaza prema zaleđu Studene i udoline Suhog potoka. Ovaj zatvarač štitio je prolaz prema potezu limesa na Studenjskom ravnu povrh izvora Rječine. Međuakademijskom odboru za limes preostala su skromna sredstva, pa je Muzej pokrenuo probno iskopavanje dionice zida na području zaleđa Studene (dijela zida na potezu izvor Rječine - Željezna vrata) odnosno na ledini zvanoj Za Presiku. Ta su istraživanja obavljena između 23. i 31. kolovoza godine. Tada je iskopana dionica zida u dužini od 30 metara. Povrh ove dionice, na Ravnom, talijanski su vojnici pod zapovjedništvom Itala Gariboldia uz trasu kolnog puta iskopali dio poteza zida, zatečen u lošem stanju. Taj potez zida potom su godine konzervirali stručnjaci iz Službe za zaštitu spomenika iz Trsta. Tada je prekopavan i toranj dimenzija 5 x 5 metara, s kojega se pruža pogled na udolinu Presika i susjedni brežuljak Vranjeno po čijemu se obodu pruža trasa zida. Dionice na Ravnom kao i na Presiki građene su različito od dionica Jelenjskog zida. Riječ je o masivnu kamenom bedemu, građenom mjestimice vrlo krupnim lomljencem, širokom oko dva metra (najčešće 2,20 m), očuvane visine do osamdesetak centimetara iznad današnje površine tla. Iskopom do dna zida (bedem je bez temeljne stope položen na poravnatu nabijenu pjeskovitu nei punti dove il terreno risultava troppo pietroso, le mura venivano costruite senza piloni con il massimo della lunghezza pari a due metri. Nell autunno del 1967 furono eseguiti i succitati lavori di indagine archeologica sulla terza torre nella località strategicamente importante di Kuk. Le dimensioni della torre collocata al di sopra di un varco naturale verso l entroterra di Studena e la vallata di Suhi potok, risultano essere identiche a quelle precedenti. Questa chiusura serviva per proteggere il varco verso il tratto di limes di Studenjska Ravan accanto alla fonte del fiume Fiumara. Siccome il Comitato Interaccademico per i limes disponeva di pochi mezzi, il Museo avviò lavori di scavo di prova sul tratto murario situato sul territorio dell entroterra di Studena (parte di cinta muraria sul tratto della fonte del fiume Fiumara Porta Ferrea), rispettivamente sulla brughiera denominata Za Presiku. Tali indagini sono state effettuate tra il 23 ed il 31 agosto In quell occasione è stato dissotterrato un tratto murario lungo 30 metri. Accanto a questo tratto, a Ravno, i militari italiani guidati da Italo Gariboldi dissotterrarrono lungo il tracciato della strada carreggiabile una parte di tratto murario rinvenuto in cattive condizioni di conservazione. Nel 1939 questo tratto murario fu recuperato dagli esperti del Servizio per la conservazione dei monumenti di Trieste. In quell occasione fu dissotterrata pure una torre di dimensioni 5 x 5 metri, con vista che si estendeva sulla vallata di Presika e sulla collina limitrofa di Vranjeno, il cui margine viene percorso da un tracciato murario. Sia il tratto di Ravno che quello di Presika sono stati costruiti in maniera differente rispetto al tratto di Jelenjski zid. Trattasi di una struttura muraria di pietra massiccia, realizzata con la sporadica presenza di grossi massi di pietra irregolare, larghi circa due metri (per lo più 2,20 m), la cui altezza si è conservata fino a una ottantina di centimetri al di sopra del livello dell odierna superficie del suolo. Scavando fino al fondo delle mura (le mura senza fondamenta sono state collocate su argilla sabbiosa compressa e lisciata) si è potuto scoprire che si è conservata l altezza totale del muro che varia dai 0.90 ai 1.40 metri. Radmila Matejčić cita che in quell occasione non furono rinvenuti reperti archeologici mobili. Dopo il 279

280 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO ilovaču) ustanovljena je uščuvana ukupna visina zida između 0.90 i 1.40 m. Radmila Matejčić napominje da nisu pronađeni pokretni arheološki nalazi. Nakon godine radovi na dionicama liburnijskog limesa se prekidaju. Prošla su gotovo četiri desetljeća od istraživanja djela rimskih vojnika i graditelja u zaleđu Studene. Nažalost, nijedna dionica limesa na području Jelenja, odnosno Studene, nije bila konzervirana i očuvana od propadanja. Također, kod nadležnog Konzervatorskog zavoda nije obavljena registracija vidljivih dionica limesa. Zaštita i registracija kulturnih dobara zastala je kod dionice limesa na Kalvariji (Kozali) u Rijeci, što je omogućilo da dio limesa bude uništen izgradnjom nebodera i okolnih parkirališta s betonskim podzidima i stubištima. Posebno je devastiran Jelenjski zid s kulama. On je gotovo nestao, bez zaštite je izložen eroziji, obrasla ga je šikara, a u posljednje je vrijeme ispresijecan i razaran zemljanim radovima u zoni novog stambenog naselja povrh Jelenja. Uzgred spomenimo da su upravo ljudska nebriga i neznanje uzrokom uništenja većeg dijela prilimeske, iznimno značajne kasnoantičke utvrde Gradišće. To se zdanje kružnog oblika (promjera 24 metra, visine ziđa do 4 metra) nalazi na području Zahuma, podno vrha Bela peša na istočnom rubu Grobničkog polja. Ovaj značajan arheološki spomenik (također nije doživio registraciju) razoren je tijekom 90-tih godina 20. stoljeća, kada su u nj deponirana ili u njemu aktivirana odbačena minsko-eksplozivna sredstva iz obližnjih vojnih skladišta. U sklopu programa istraživanja, zaštite i prezentacije kulturno-povijesnih spomenika koji koordinira Društvo za povjesnicu Klana uz materijalnu pomoć Općine Klana, te nakon obilaska dijelova dionica s ostacima kasnoantičkog obrambenog zida, započeti su radovi na čišćenju, arhitektonskoj sanaciji i prezentaciji ovog značajnog arheološkog spomenika. Najprije je odabran segment obrambenog zida na lokaciji Vranjeno, čiji je opstanak bio ugrožen radovima na uređenju pomoćnih objekata uokolo nekadašnje zgrade pogranične karaule (riječ je o karauli jugoslavenske vojske na rapalskoj graničnoj crti između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugo i lavori sui tratti del limes liburnico furono interrotti. Sono passati quasi quattro decenni dalle indagini sulle imprese dei soldati romani e costruttori nell entroterra di Studena. Sfortunatamente, nessun tratto di limes situato sul territorio di Jelenje, rispettivamente Studena, non si è conservato e salvato dalla distruzione. Inoltre, presso l Ente preposto alla soprintendenza ai beni culturali non è stata effettuata la registrazione dei tratti visibili del limes. Tutela e registrazione dei beni culturali hanno subito un arresto presso il tratto di limes situato a Calvaria (Cosala) a Fiume, il che ha permesso che una parte del limes fosse distrutta con la costruzione di grattacieli e rispettivi parcheggi, dotati di fondamenta e di scalinate di calcestruzzo. È stato particolarmente devastato il tratto murario di Jelenjski zid con relative torri che è quasi scomparso, sottoposto ad erosione a causa della mancanza di un adeguata protezione, coperto di boscaglia, e negli ultimi tempi spezzettato e demolito dai movimenti di terra nella zona del nuovo abitato residenziale soprastante Jelenje. Vogliamo inoltre aggiungere che proprio la noncuranza e l ignoranza dell uomo sono state la causa della distruzione della maggior parte della fortificazione di Gradišće di epoca tardoantica situata accanto al limes che riveste particolare importanza in ambito archeologico. Questa struttura di forma circolare (diametro 24 metri, altezza delle mura fino a 4 metri) è situata sul territorio di Zahum, ai piedi della vetta di Bela peša sul margine orientale di Piana di Grobnico (Grobničko polje). Questo monumento di particolare importanza archeologica (anch esso non è stato registrato) è stato demolito durante gli anni Novanta del XX secolo, quando in esso sono stati deposti o attivati ordigni esplosivi e mine precedentemente scartate, provenienti dai magazzini militari adiacenti. Nell ambito del programma di ricerca, tutela e presentazione dei monumenti storico-culturali coordinato dalla Società di storia di Clana con l aiuto materiale del Comune di Clana, e dopo aver effettuato sopralluoghi sulle parti di tratto con i resti delle mura difensive di epoca tardoantica, sono iniziati i lavori di pulitura, ristrutturazione architettonica e presentazione di questo monumento di particolare valore archeologico. È 280

281 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA slavije) posljednjih godina preuređene u izletište i lovački dom. Otkopan je zid dug 15 metara, koji se ravnim potezom uspinje uz bok krševitog brežuljka, nekoliko metara istočnije od spomenute zgrade. Zid je zatečen u relativno dobru stanju, naravno znatno niži, jer je kamen kojim je bio izgrađen korišten za okolne gradnje, posebno za izgradnju grudobrana obližnjih rovova i bunkera. Zid je građen od nepravilna vapnenačkog lomljenca različitih dimenzija. Na kamenom licu nema tragova zidarskog alata. Očito je kamen lomljen udarcima bata i grubo oblikovan čekićem. Sljubnice između blokova popunjavane su krhotinama kamena, potom su bile obilno zalivene vapnenim mortom žućkasto-sive boje. Jezgra zida, u sačuvanoj visini od 40 do 70 cm, nastala je nabacivanjem lomljenog vapnenca pomiješanog s vapnenim mortom. Širina zida iznosi od 180 do 200 cm. Nisu uočeni tragovi proširene temeljne stope. Prilikom čišćenja zida nisu pronađeni pokretni arheološki nalazi. Među kamenjem i po tlu u okolici, uz otpadke iz novijeg razdoblja pronađeni su brojni komadići šrapnela od bombi, ispaljena zrna i prazne čahure metaka, a pronađene su i dvije neeksplodirane granate koje su potom uništene. Na vrhu ovog brežuljka nađena je i kružna gomila, izgrađena na sniženom i poravnatom dijelu antičkog zida. Gomila je pravilna, kružnog oblika s okomito zidanim vanjskim obodnim licem, izgrađena bez uporabe vezivnog morta, promjera 4.30 m. Vanjsko okomito lice očuvano je u visini do najviše 70 cm. Unutar plašta gomile nije se prekopavalo jer već pri čišćenju nije bilo tragova pokretnog arheološkog materijala. Među kamenjem su pronađeni ulomci vapnene zidne žbuke koja je na gomilu odbačena kada su obnavljane unutarnje prostorije bivše karaule. Pronađeni su također i komadići staklene ambalaže, meci i odbačene životinjske kosti. Rimski je zid niz sjeverni obronak spomenutog brežuljka presječen ranije opisanim rovovima, dok se smjer pružanja zida počinje vrlo slabo naslućivati tek u šikari pri dnu brežuljka, desetak metara prije istražene dionice u ravnici, na lokaciji Za Presiku. Nakon čišćenja spomenute kratke dionice stato innanzitutto scelto un segmento di mura difensive nella località di Vranjeno, la cui sopravvivenza veniva messa in pericolo dai lavori di assetto delle strutture ausiliarie situate attorno all ex torre di guardia di confine (trattasi di una torre di guardia dell armata jugoslava situata sulla linea di confine indicata dal Trattato di Rapallo tra il Regno d Italia e il Regno di Jugoslavia), negli ultimi anni trasformata in meta d escursione o casa del cacciatore. È stato dissotterrato un muro lungo 15 metri, che seguendo una linea dritta si eleva lungo il fianco di una collina rocciosa, alcuni metri più ad oriente dell edificio summenzionato. Le mura sono state rinvenute in uno stato di conservazione relativamente buono, considerevolmente più basse, siccome la pietra con la quale vennero costruite fu utilizzata per la costruzione delle strutture adiacenti, specialmente dei parafulmini di trincee e rifugi vicini. Le mura sono state costruite utilizzando pietre calcaree di forma irregolare e dimensioni differenti. La superficie della pietra non risulta aver subito nessun tipo di lavorazione con arnesi da muratore. Risulta evidente che la pietra è stata sminuzzata con colpi di maglio e grezzamente lavorata con martello. I giunti tra i blocchi sono stati riempiti da sfasciumi di roccia e abbondantemente ricoperti da intonaco a calce di color grigio-giallastro. Il nucleo delle mura, di cui risulta essersi conservata l altezza che varia dai 40 ai 70 cm, è stato riempito con frammenti di pietra calcarea mescolata a malta di calce. La larghezza delle mura varia dai 180 ai 200 cm. In profondità non sono state rinvenute tracce di piede allargato di fondamenta. Durante i lavori di pulitura delle mura non sono stati rinvenuti reperti archeologici mobili. Tra la pietra e sul suolo limitrofo, oltre ai detriti provenienti da epoche più recenti sono stati rinvenuti numerose schegge di bomba, proiettili esplosi e bossoli vuoti. Sono state inoltre rinvenute due granate inesplose, che sono state in seguito distrutte. Sulla cima di questa collina è stato rinvenuto pure un tumulo circolare, costruito sulla parte abbassata e spianata delle mura antiche. Il tumulo è regolare, di forma circolare con la facciata esterna del perimetro costruita in verticale, senza l utilizzo di 281

282 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Dionica limesa na lokalitetu Za Presiku kod Studene (općina Klana) nakon konzervatorskih radova godine. Il tratto di limes nella località di Za Presiku presso Studena (comune di Clana) dopo i lavori di recupero effettuati nel uz bok lovačke kuće na Vranjenu, započeli su radovi na konzervaciji zida, odnosno na njegovoj djelomičnoj rekonstrukciji. Cijela površina zida prekrivena je novim zaštitnim slojem lomljenog kamena, povezanog produžnim mortom, zbog klimatskih prilika ojačanim dodatkom bijelog cementa. Kamena je kružna gomila presložena u suhozidnoj tehnici. Ostaje otvorenim pitanje funkcije i vremena gradnje gomile. Ona je podignuta izravno na sniženom i poravnatom dijelu zida limesa, na najvišem dijelu uzvisine, s koje se pruža pogled na okolno područje. Ne vjerujemo da je gomila nastala u vrijeme izgradnje granične karaule, jer su obližnji rovovi i grudobrani građeni uz uporabu betona, opeke i armaturnog željeza. Predpostavljamo da je gomila pravilnog kružnog oblika sa suhozidnim okomitim obodnim licem bila u funkciji nadzornog tornja, odnosno položaja s istaknutom nadzornom, stražarskom i signalnom funkcijom. Gomila nije prekopavana u dubinu, pa nisu zamijećeni tragovi pougljenjena drva koji bi sugerirali da je imala funkciju mjesta na kojem su paljene signalne vatre. Ipak, uloga gomile kao stražarsko-nadzornog tornja vrlo je vjerojatna, a pretpostavlja se da je izgrađena u vremenu stalnih upada turskih martoloza u primorsko zaleđe od kraja 15. stoljeća. U neposred- malta connettiva, con diametro pari a 4.30 m. La faccia verticale esterna risulta essersi conservata fino ad un altezza massima di 70 cm. Il mantello di terra del tumulo non è stato sottoposto ad escavazione siccome già in occasione dei lavori di pulitura non sono state rinvenute tracce di materiale archeologico mobile. Tra le pietre sono stati rinvenuti frammenti di intonaco murario a base di calce gettato sul tumulo in occasione dei lavori di ristrutturazione dei vani interni dell ex torre di guardia. Sono stati inoltre rinvenuti frammenti di imballaggio in vetro, proiettili e ossa animali. Lungo il pendio settentrionale della summenzionata collina le mura romane vengono interrotte dalle trincee precedentemente descritte, mentre l andamento delle mura si può a malapena scorgere nella boscaglia situata presso i piedi della collina, ad una decina di metri prima del tratto sottoposto ad indagine archeologica situato in pianura, nella località di Za Presiku. Dopo aver effettuato i lavori di pulitura del summenzionato breve tratto lungo il fianco della casa del cacciatore di Vranjeno, sono iniziati i lavori di conservazione delle mura, rispettivamente della loro parziale ricostruzione. L intera superficie delle mura è stata ricoperta da un nuovo strato protettivo di pietra frammentata, collegata da malta cementizia. Inoltre, per difenderle da condizioni atmosferiche avverse sono state rinforzate con l aggiunta di cemento bianco. Il tumulo circolare di pietra è stato ricomposto sottoforma di muro a secco. Non si è del tutto stabilito quale sia stata la funzione del tumulo e quando sia stato costruito. Esso è stato eretto direttamente sulla parte abbassata e spianata delle mura del limes, sulla parte più alta dell altura, con vista che si estende sul territorio limitrofo. Non riteniamo possibile che il tumulo sia stato costruito durante l edificazione della torre di guardia di confine, siccome le trincee ed i parafulmini adiacenti furono costruiti utilizzando calcestruzzo, mattoni e cemento armato. Supponiamo invece che il tumulo di forma circolare regolare, con facciata verticale del perimetro sottoforma di muro a secco, abbia fatto parte del complesso della torre di guardia, svolgendo innanzitutto una funzione di controllo, guardia e segnalazione. Il tumulo non è stato escavato in profondità in modo da rinvenire tracce di legno incarbonito il che avrebbe fatto supporre che vi si accendevano fuochi segnaletici. Ciò nonostante,

283 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA noj blizini lovačke kuće i dionice limesa na položaju Vranjeno nalazi se i kružna vrtača jamskog tipa, danas velikim dijelom zatrpana smećem i svakovrsnim krupnim otpadom. Ova vrtača blizu vrha brežuljka svakako je mogla poslužiti braniteljima iz kasnoantičkog doba, ali i lokalnom pučanstvu za turskih provala kao izvrsno mjesto za zaklon i privremeni boravak. Toponim Vranjeno sa značenjem crno prije će se odnositi na ovu jezovitu i mračnu rupu, negoli na suncem obasjan bijeli vapnenački brežuljak. U podnožju Vranjena nalazi se pitoma udolina kojom u pravcu istoka i gornjeg toka Rječine vijuga bujični vodotok. Dolinu na njezinu najužem dijelu kao bedemski zatvarač presijeca rimski zid. Već je ranije spomenuto u kojim je okolnostima arheološko iskopavanja na ovoj lokaciji, znakovita naziva Za Presiku, vodila Radmila Matejčić. S obzirom na ravničarski položaj, ovdje otkrivena dionica zida zidana je vrlo kvalitetno, od lomljenog vapnenca pomiješanog s blokovima pješčenjaka i krupnog potočnog šljunka. Vezivni mort je vrlo čvrst, sivožućkaste boje. Obilno je korišten i potočni pijesak i šljunak. U vezivnom mortu vidljivi su amorfni grumenčići drobljene opeke. Međutim pažljivim pregledom zida i šireg okolnog područja nismo uočili niti jedan ulomak antičke keramike (građevne opeke, krovne opeke, amfora ili drugih tipova posuda). Zid koji je u duljini od trideset metara otkopala Radmila Matejčić tada nije bio zaštićen ili konzerviran, pa je u protekla četiri desetljeća izrazito propao, najviše zbog rasta drveća i grmlja. U našoj akciji čišćenja morali smo iznova očistiti bočne površine i gornju plohu zida, te ga dijelom razidati zbog vađenja korijenja. Širina zida ovdje iznosi 200 cm, a visina se kreće od 70 do 140 cm. Pri konzervaciji je poravnata vršna kapa zida i dodan je barem jedan red novog kamena, prikupljenog iz okolnog urušenja. Već je tijekom radova šezdesetih godina R. Matejčić na dva mjesta uz istočno vanjsko lice zida zamijetila neobične prizidane istake. Međutim kako je radnicima bilo rečeno da iskopom prate vanjsko lice i pravac pružanja bedema, oni nisu obratili pažnju na ove detalje, već su ih krampovima presjekli i poravnali do temelja. Kada je voditeljica radova stigla na teren, bilo je prekasno, pa je risulta molto probabile che il tumulo abbia funto da torre di guardia e postazione di controllo. Si suppone inoltre che sia stato costruito durante le costanti invasioni delle guardie di confine turche nell entroterra del Litorale a partire dalla fine del XV secolo. Nelle immediate vicinanze della casa del cacciatore e del tratto di limes presso Vranjeno si può notare pure una dolina circolare del tipo a fossa, che risulta a tutt oggi piena di immondizie e di rifiuti vari. Questa dolina situata vicino alla cima della collina potrebbe essere stata usata dai difensori di epoca tardoantica, ma anche dalla popolazione locale contro le invasioni turche come ottimo luogo di rifugio e permanenza temporanea. Riteniamo che il toponimo di Vranjeno con il significato di nero si riferisca, con molta probablità, a questo buco sinistro e buio piuttosto che ad una bianca collina calcarea illuminata dal sole. Ai piedi di Vranjeno è situata una vallata delicata lungo la quale in direzione est e in direzione del corso superiore del fiume Fiumara serpeggia un torrente. La parte più stretta di vallata viene tagliata in due dalle mura romane come fossero una sorta di chiusura. È stato precedentemente menzionato in quali circostanze gli scavi archeologici in quest area, denominata in modo significativo Za Presiku, siano stati condotti da Radmila Matejčić. Considerando la posizione pianigiana, il tratto murario qui rinvenuto risulta costruito con alta qualità, con pietra calcarea frammentata mescolata a blocchi di pietra arenaria e grossa ghiaia di torrente. La malta connettiva risulta essere molto solida, di colore grigio-giallastro. È stata abbondantemente utilizzata pure ghiaia e sabbia di torrente. La malta connettiva presenta tracce di pezzetti amorfi di mattone sminuzzato. Tuttavia, esaminando attentamente il tratto murario ed il territorio limitrofo, non siamo riusciti a notare nessun frammento di ceramica antica (mattoni edilizi, tegole, anfore o altri tipi di recipienti). Il tratto murario della lunghezza di trenta metri rinvenuto da Radmila Matejčić non è stato debitamente protetto o conservato. Di conseguenza negli ultimi quattro decenni ha subito una decadenza accelerata, soprattutto a causa della crescita di alberi e cespugli. Il nostro intervento di pulitura aveva lo scopo di liberare le superfici laterali ed il piano superiore del muro, e di smontare alcune parti a causa dell estirpazione 283

284 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Dio trase Liburnijskog limesa u zaleđu Studene; označene su nedavno sanirane i prezentirane dionice zida na lokalitetima Vranjeno i Za Presiku. Parte del tratto liburnico del limes nell entroterra di Studena; recentemente sono stati contrassegnati e presentati alcuni tratti delle mura in località Vranjeno e Za Presiku. delle radici. Il tratto murario ha una larghezza di 200 cm, mentre la sua altezza varia dai 70 ai 140 cm. È stata lisciata la punta del muro allo scopo di conservarne la struttura. È stata inoltre aggiunta almeno una fila di nuova pietra, raccolta tra la pietra demolita sul territorio limitrofo. Già nel corso dei lavori eseguiti negli anni Sessanta, R. Matejčić notò su due punti lungo la facciata esterna del muro volta ad oriente, la presenza di insolite sporgenze murarie aggiunte successivamente. Tuttavia, siccome venne detto ai lavoratori di scavare seguendo la faccia esterna e l andamento delle mura, non si dette importanza a questi dettagli, spaccandoli con colpi di piccone e lisciandoli fino alle fondamenta. Quando la responsabile dei lavori arrivò sul campo, era troppo tardi. Successivamente indicò sulle foto i punti sui quali aveva notato queste sporgenze esterne. In occasione dei lavori di pulitura ed indagine approfondita di questo tratto murario effettuata durante il 2005 e 2006, sono state rinvenute tracce di sporgenze rettangolari differenti l una dall altra lungo la facciata esterna del muro. Nonostante il cattivo stato di conservazione, mediante un dettagliato lavoro di pulitura siamo riusciti a stabilire la superficie delle sporgenze nello strato fondamentale di pietra. È stato inoltre stabilito che non si trattava di strutture aggiunte in tempi successivi, bensì i summenzionati sostegni murari vennero legati strutturalmente e costruiti parallelamente al limes. I tratti di limes situato presso Piana di Grobnico risultano essere costruiti in maniera differente. In questo punto il muro risulta essere molto più stretto, anche se la parte interna presenta sporgenze rettangolari aggiunte successivamente, poste ad un identica distanza reciproca, sulle quali venivano originariamente sistemate le travi, rispettivamente la postazione delle sentinelle. I tratti di limes tra Obruč, rispettivamente tra le cime sopra la fonte del fiume Fiumara e Vranjeno, come pure il tratto che attraversa la località di Presika e continua serpeggiando attraverso Ravno verso la Porta Ferrea nell entroterra di Studena, presentano caratteristiche identiche di larghezza, e si differenziano dai tratti sottoposti ad indagine situati sul territorio di Jelenje sopra la Piana di Grobnico. Tuttavia, la larghezza della struttura muraria del limes situato nell entroterra della fonte del fiume Fiumara e Studena non corrisponde ai tratti murari che si sono conservati a 284

285 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA na fotografijama naknadno zabilježila mjesta na kojima su postojali ovi vanjski istaci. Prigodom čišćenja i temeljita istraživanja ove dionice zida, provedenih tijekom i godine, pronašli smo tragove nejednakih pravokutnih istaka uz vanjsko lice zida. Unatoč lošem stanju, uspjeli smo detaljnim čišćenjem ustaviti površinu istaka u temeljnom sloju kamena, a također je ustanovljeno da nije riječ o naknadnim prigradnjama, već su spomenuti podupirači zida konstruktivno vezani i građeni istodobno s limesom. Grobničke dionice limesa građene su na drugi način. Ondje je bedem mnogo uži, ali zato s unutarnje strane ima jednako razmaknute prizidane pravokutne istake, na kojima su izvorno bile položene grede, odnosno hodna površina po kojoj se kretala straža. Dionice limesa između Obruča, odnosno vrhova povrh izvora Rječine i Vranjena, te dionica koja prolazi kroz Presiku i dalje vijuga preko Ravniga prema Željeznim vratima u zaleđu Studene, imaju istovjetne karakteristike i širinu, te se razlikuju od dionica istraživanih na području Jelenja povrh Grobničkog polja. Međutim limes u zaleđu izvora Rječine i Studene po širini ziđa ne odgovara dionicama ziđa konzerviranim između dva svjetska rata u Rijeci, na području Kalvarije i Kozale, odnosno obronku brijega Sveta Katarina. Dionica zida na obronku brijega Sveta Katarina (na teško pristupačnoj strmini iznad istoimenog tunela na riječkoj zaobilaznici) očuvana je dijelom do visine od dva i pol metra, a širina zida iznosi od 156 do 168 cm. Prema tome, na području grada Rijeke i u njegovu zaleđu postoje tri djelomice istražene dionice bedemskih zatvarača različitih arhitektonskih karakteristika. Razlike se ne ogledaju u tehnici gradnje ili načinu obrade kamena, uvijek je riječ o kamenu lomljenom na licu mjesta, već je riječ o različitoj debljini zida. Treba istaknuti činjenicu da sve navedene dionice limesa tehnikom gradnje odudaraju od načina zidanja dvostrukih kasnoantičkih bedema grada Tarsatike, a posebno odudaraju od kvalitetna načina gradnje (u tehnici opus mixtum). Ove razlike mogu, ali ne moraju svjedočiti o kronološki različitim etapama gradnje. U ziđu dijela tarsatičkih bedema (u sklopu prezentiranom unutar kavane Dva lava ) pronađeni su s vezivnim mortom pomiješani Fiume tra i due conflitti mondiali, sul territorio di Calvaria e Cosala, rispettivamente sul pendio del colle di Santa Caterina. Il tratto murario sul pendio del colle di Santa Caterina (su un erta difficilmente transitabile sopra l omonimo tunnel sulla tangenziale fiumana) si è conservato in parte fino ad un altezza di due metri e mezzo, mentre la larghezza delle mura varia dai 156 ai 168 cm. Sul territorio della città di Fiume e nel suo entroterra esistono quindi tre tratti di chiusure con differenti caratteristiche architettoniche, sottoposti ad indagine parziale. Le differenze non riguardano la tecnica di costruzione o le modalità di lavorazione della pietra in quanto si tratta sempre di pietra sminuzzata sul posto. La differenza sta invece nello spessore delle mura. Bisogna sottolineare il fatto che la tecnica di costruzione di tutti i summenzionati tratti di limes si differenzia dalle modalità di muratura della struttura muraria doppia di epoca tardoantica della città di Tarsatica, e che si differenzia profondamente per qualità costruttiva da quelli che erano gli standard di allora (tecnica dell opus mixtum). Queste differenze possono, ma non devono necessariamente essere una testimonianza delle differenti tappe cronologiche di costruzione. Nella muratura di una parte delle mura di Tarsatica (nel complesso presentato all interno del caffè-bar Dva lava ) sono state rinvenute monetine mescolate con malta connettiva di Valentiniano II, Graziano e Teodosio. Sfortunatamente, fino ad oggi sul tracciato dei tratti fiumani del limes non sono stati rinvenuti reperti numismatici che potrebbero esserci d aiuto alla sua datazione. Fino ad oggi nell ampio circondario fiumano sono state rinvenute o sottoposte ad indagine archeologica parziale strutture fortificate di epoca tardoantica come la summenzionata Gradišće ai piedi di Bela peša sul margine orientale della Piana di Grobnico, la fortificazione di Gradac soprastante Bakarac, la fortificazione di Badanj nell entroterra di Crikvenica e la fortificazione di Lopar a Novi Vinodolski (BLEČIĆ 2001;). Più ad occidente della città di Fiume, lungo il tracciato della rete stradale romana con la sua maestosa monumentalità si distingue la fortificazione Gradina soprastante il villaggio di Pasjak (STARAC 1996;). Analizzando il tipo di muratura e le caratteristiche della malta connettiva, la struttura muraria 285

286 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO novčići Valentinijana II, Gracijana i Teodozija. Nažalost, do sada na trasi riječkih dionica limesa nisu pronađeni numizmatički nalazi koji bi nam olakšali njegovu dataciju. Unutar šireg riječkog okruženja do sada su poznati ili dijelom arheološki istraženi kasnoantički fortifikacijski objekti poput spomenutog Gradišća podno Bele peše na istočnom rubu Grobničkog polja, utvrde Gradac povrh Bakarca, utvrde Badanj u zaleđu Crikvenice te utvrde Lopar u Novom Vinodolskom (BLEČIĆ 2001;). Zapadnije od grada Rijeke, također uz trase rimskih cestovnih pravaca svojom se monumentalnošću ističe utvrda na Gradini iznad sela Pasjak (STA- RAC 1996;). Prema tehnici zidanja i karakteristikama vezivnog morta, ziđe kastela na Pasjaku (opsega gotovo 400 m, očuvane visine do 1.75 m, širine bedema od 3 metra) možemo reći da graditelji pasjačke gradine i graditelji dionica limesa slijede isti projektni naputak, odnosno riječ je o istodobno realiziranom poduhvatu. Međutim, u jednom dijelu temelja pasjačke gradine pronađeni su vrlo loše očuvani antoninijani vladara Klaudija II Gotika, Galijena i Kvintila, zakopani nakon 260. godine. S druge strane, u obližnjem srednjovjekovnom kaštelu Klana, u sklopu dominantnog razvijenosrednjovjekovnog arheološkog sloja nataloženog u podnožju središnjeg palasa utvrde, otkrivena je brončana moneta cara Maksencija (akvilejski kov iz 307. god.). U jezgri ovog palasa uočeni su tragovi temelja prvobitne pravokutne kule - nadzornog tornja, građene uz uporabu kasnoantičkog vezivnog morta, koji se jasno razlikuje od mortova korištenih u kasnijim fazama. Prema tome, organizacija sustava Praetenturae Italiae i njeno provođenje u djelo bili su složen i skup projekt, posebice na krškom krajobrazu riječkog zaleđa i odvijali se u više etapa u duljem vremenskom razdoblju (SUIĆ 1955; SUIĆ 1970, ŠAŠEL 1970;). Konstatinovskom razdoblju pripada dovršetak izgradnje cestovne postaje nedaleko uvale Martinšćica u Kostreni, a postokonstatinovskom razdoblju pripisujemo izgradnju nadzorne priobalne postaje i funkcioniranje njene vojne posade uz uvalu Lokvišća u Jadranovu. Prve gradbene faze bakarskog kaštela te utvrde Gradac povrh Bakarca također pripadaju razdoblju obnova komunikacije između del castello sul territorio di Pasjak (di perimetro pari a quasi 400 m, di cui si è conservata l altezza fino a 1.75 m, con mura larghe 3 metri), possiamo affermare che i costruttori del castelliere di Pasjak come pure i costruttori dei tratti di limes hanno seguito le stesse indicazioni progettuali. In altre parole, possiamo affermare che i lavori sono stati intrapresi parallelamente. Tuttavia, in una parte delle fondamenta del castelliere di Pasjak sono stati rinvenuti antoniniani in uno stato di conservazione pessimo dei sovrani Claudio II il Gotico, Gallieno e Quintilio, seppelliti dopo il 260. D altra parte, nel castello medievale adiacente di Clana, nello strato archeologico prevalente del pieno Medioevo, depositatosi ai piedi del palazzo centrale della fortificazione, è stata rinvenuta una moneta in bronzo dell imperatore Massenzio (conio aquileiano databile al 307). Nel nucleo di questo palazzo sono state rinvenute tracce di fondamenta dell originaria torre rettangolare torre di guardia, costruita utilizzando malta connettiva tardoantica, che si differenzia nettamente dalla malta utilizzata in fasi successive. In base a ciò, risulta logico supporre che l organizzazione del sistema di Praetenturae Italiae come pure la sua messa in atto siano state un impresa complessa e costosa, specialmente per quanto riguarda il paesaggio carsico dell entroterra fiumano, svoltasi in più tappe nel corso di un arco temporale maggiore (SUIĆ 1955; SUIĆ 1970, ŠAŠEL 1970;). La conclusione dei lavori di costruzione della sede stradale non lontana alla baia di Martinšćica a Kostrena è riconducibile all epoca costantiniana mentre all epoca postcostaniana vanno fatti risalire i lavori di costruzione della sede costiera di guardia e il funzionamento del suo presidio militare lungo la baia di Lokvišće a Jadranovo. Le prime fasi di costruzione del castello di Bakarac e la fortificazione di Gradac soprastante Bakarac sono riconducibili al periodo dei lavori di ristrutturazione delle vie di comunicazione tra le città di Tarsatica, Volcera e Senia. A testimonianza di ciò sono stati rinvenuti reperti di pietre miliari con i nomi degli imperatori Floriano, Diocleziano e Flavio Severo (BRUNŠMID 1906;). In base alla scritta rinvenuta nella zona della grande fortificazione costiera di Lopar a Novi Vinodolski sembrerebbe che questa impresa edilizia sia stata guidata dal vicario della provincia di Dalmazia 286

287 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA gradova Tarsatike, Volcere i Senie, o čemu svjedoče nalazi miljokaza s imenima vladara Florijana, Dioklecijana i Flavija Severa (BRUNŠMID 1906;). Prema natpisu pronađenom u zoni velike priobalne utvrde Lopar u Novom Vinodolskom čini se da je ovaj graditeljski poduhvat vodio namjesnik Dalmacije Flavije Julije Rufin Sarmencije, između 337. i 350. godine (FABER MATEJČIĆ 1963;). Ovim kratkim pregledom kasnoantičke stambeno-fortifikacijske baštine u okolici grada Rijeke (bez navođenja drugih pojedinačnih arheoloških nalaza iz vremena od 4. do 6. stoljeća) završavamo prikaz stanja jednog zanemarenog dijela naše baštine. Bez komparativnog istraživanja više odabranih lokaliteta neće biti moguća kvalitetnija spoznaja o nastanku, organizaciji života i obrane te kraju sustava Pretenturae Italiae. On uključuje niz utvrda, bedemskih zatvarača, manjih kastela i izvidnica nad kopnenim i pomorskim komunikacijama koje se protežu Kvarnerom prema Riječkom zaljevu i njegovu gorskom zaleđu. Postoje dokazi i o obnavljanju bedema davno napuštenih prapovijesnih gradina iz vremena kada su one ponovno iskorištene za obranu. Ti tragovi ljudske djelatnosti, kao i njihova prisutnost u pećinama koje su također služile kao skloništa, prema dosadašnim spoznajama potječu tek iz vremena gotsko-bizantskog rata ili pak iz vremena prvog vala avaro-slavenske najezde kada se preživjelo domorodačko stanovništvo u njih sklanjalo. Flavius Iulius Rufinus Sarmentius tra il 337 ed il 350 (FABER MATEJČIĆ 1963;). Con questa breve revisione del patrimonio abitativo e fortificato di epoca tardoantica presente nel circondario della città di Fiume (senza menzionare altri reperti archeologici risalenti al periodo compreso tra il IV ed il VI secolo) si volge al termine la rappresentazione dello stato di una parte trascurata del nostro patrimonio. Senza un indagine comparativa di più località non è possibile ottenere informazioni precise sull origine, organizzazione della vita, sistema di difesa e crollo del sistema di Pretenturae Italiae. Quest ultimo include una serie di fortificazioni, chiusure fatte di mura, castelli di minori dimensioni e postazioni di vedetta sopra le vie di comunicazione terrestri e marittime che si estendono dal Quarnero verso il golfo di Fiume e nell entroterra del Gorski Kotar. Esistono inoltre prove sulla ristrutturazione della cinta muraria del castelliere, da tempo abbandonata, riconducibile all epoca in cui fu riutilizzata per motivi di difesa. Queste tracce di attività umana, come pure la loro presenza nelle caverne che venivano altresì utilizzate come rifugio, in base ai dati attuali sono riconducibili appena al periodo della guerra gotico-bizantina o addirittura all epoca della prima ondata di invasioni avaro-slave, quando la popolazione autoctona sopravvissuta si rifugiava in esse. 287

288

289 POVIJESNI PREGLED RIJEKE OD SREDNJEG VIJEKA DO DANAS SGUARDO STORICO ALL AREA FIUMANA DAL MEDIOEVO AI GIORNI NOSTRI Robert Čimin Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

290

291 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA POVIJESNI PREGLED RIJEKE OD SREDNJEG VIJEKA DO DANAS SGUARDO STORICO ALL AREA FIUMANA DAL MEDIOEVO AI GIORNI NOSTRI Povijest jednog velikog grada kakav je Rijeka seže daleko u prošlost i vezana je uz mnoge društvene, ekonomske, gospodarske i ine događaje, manje ili više značajne. Upravo stoga ovdje ćemo iznijeti tek osnovne podatke i spomenuti događaje koji su usmjeravali razvoj grada kako bi postao ono što danas i jest, jedan od najvećih i najrazvijenijih gradova Republike Hrvatske. Podrobnije je o povijesti grada Rijeke do danas pisano u više navrata, a spomenut ćemo najvažnije naslove koji su korišteni i u ovom pregledu: F. Hauptmann: Rijeka. Od rimske Tarsatike do hrvatsko-ugarske nagodbe, Zagreb 1951; D. Klen, ur.: Povijest Rijeke, Rijeka 1988; L. MAR- GETIĆ: Antička Tarsatica i počeci Rijeke, Rijeka 1, Rijeka 1994, i I. ŽIC: Kratka povijest grada Rijeke, Rijeka Povijesni pregled započet ćemo od vremena kasne antike kada na prostoru rimskog vojnog kompleksa (principij alpske klauzure) u Rijeci započinje vremenski hijat od gotovo tisuću godina. Postoji više teorija zašto se na ovom području zbio prekid aktivnog života, pa su tako neki mišljenja kako se on dogodio zbog legendarne provale Zapadnih Gota godine 403. u Istru. Kao druga mogućnost spominje se iscrpljujući dvadesetogodišnji rat između Gota i Bizanta ( ). Međutim, iako nalazi na prostoru zaštitnih arheoloških iskopavanja ne pokazuju tragove naseljavanja, odnosno bilo kakvog oblika boravka ljudi na tom mjestu, to ne znači da se tijekom ranog srednjeg vijeka u gradu Rijeci i oko nje nije živjelo. To je samo pokazatelj da položaj rimskog principija nakon kasne antike više nije bio aktivno korišten. No iz nenaseljenog međurazdoblja povijesna nam vrela donose nekoliko zapisa koji izravno ili neizravno spominju grad Rijeku. Tako je poznato da je godine 799. u La storia di una grande città come Fiume tocca epoche remote ed è il risultato dell intreccio di innumerevoli eventi sociali, economici e di altra natura, più o meno importanti. È questo il motivo per cui in questa sede si è deciso di porre in luce solamente alcuni dati ritenuti fondamentali e di nominare quegli accadimenti che hanno influito sullo sviluppo cittadino dal quale è nata la Fiume odierna: una delle maggiori e più sviluppate città della Repubblica di Croazia. Sono numerosi i testi storici dettagliati sulla città scritti fino ai giorni nostri, ma qui riportiamo solo i titoli delle opere che hanno avuto un peso particolare nella stesura del presente sguardo storico: F. Hauptmann: Rijeka. Od rimske Tarsatike do hrvatsko-ugarske nagodbe, Zagabria 1951; D. Klen, red.: Povijest Rijeke, Fiume 1988; L. MARGETIĆ: Antička Tarsatica i počeci Rijeke, Rijeka 1, Fiume 1994, e I. ŽIC: Kratka povijest grada Rijeke, Fiume Iniziamo il nostro sguardo dall epoca tardoantica, momento a partire dal quale nell area del complesso militare romano (Principium Claustra Alpium Iuliarum) di Fiume, iniziò uno iato di quasi un millennio. Sono molte le teorie su questa interruzione temporale della vita attiva nell area fiumana e sono molti a ritenere che con molta probabilità fu la conseguenza della leggendaria invasione in Istria dei Visigoti avvenuta nell anno 403. Una seconda supposizione parla della logorante guerra ventennale tra Goti e Bizantini ( ). Ma, a prescindere dal fatto che nell area sottoposta a scavi preventivi non ci siano tracce di popolamento di questo territorio, ovvero della presenza dell uomo in questo luogo, non significa che durante il primo Medioevo non ci fosse vita a Fiume e nei suoi dintorni, ma serve ad illustrare che la posizione dei principia romani dopo il periodo tardoantico non avesse più un ruolo attivo. Comunque, di questo periodo disabitato le fonti storiche ci trasmettono alcuni scritti che 291

292 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Bakrorez J. V. Valvasora s prikazom grada Rijeke i Trsata iz 1689.g. u djelu Slava Vojvodine Kranjske. Acquaforte di J. V. Valvasor, con l immagine di Fiume e Tersatto del 1689, nell opera Slava Vojvodine Kranjske. blizini civitas Tarsatice 1 ubijen franački vojvoda Erich, te da je 996.g. njemački car Oton III. u gradu osnovao biskupiju. Međutim, osnivanjem biskupije Rijeka ne dobiva važnost kakovu je njemačko Carstvo željelo, već nasuprot tome polako postaje pogranično mjesto, a veći dio stanovništva seli na poviši Trsat. Nakon ova dva usamljena spomena prvi kasniji zapis o srednjovjekovnoj Rijeci potječe iz 1281.g. kada se u povijesnim izvorima pojavljuju dva naselja: Richa na obali, koja se povezuje s područjem rimske Tarsatice i Flumen sancti Viti, tj. crkva Sv. Vida na Trsatu. Od tog vremena započinje zlatno doba grada Rijeke čija glavna ekonomska grana postaje trgovina. Ista se politika nastavlja i tijekom 14. i 15. stoljeća kada je Rijeka u posjedu knezova Krčkih (kasnijih Frankopana) i obitelji Habsburg. No u spomenutom razdoblju, uz razvijeni trgovački promet, javljaju se i druge gospodarske djelatnosti koje pridonose sve većem prilivu stanovnika. On je sredinom 14.st. nakratko prekinut epidemijom riguardano direttamente o indirettamente la città di Fiume. È ben noto che nell anno 799 venne ucciso il duca franco Erico e che ciò avvenne nelle vicinanze di civitas Tarsatica 1 ; un altra notizia risalente al 996 è quella sull imperatore tedesco Ottone III che costituì una curia in città, che però non accrebbe l importanza dell abitato, almeno non nella misura voluta dall Impero tedesco, ma anzi, Fiume divenne luogo di confine e la maggior parte della sua popolazione si trasferì nella più elevata Tersatto. Dopo questi due eventi solitari, la prima fonte scritta sulla Fiume medievale risale al 1281, quando nelle fonti storiche troviamo menzione di due abitati: Richa sulla costa, ricollegabile all area della Tarsatica romana e Flumen sancti Viti, ovvero chiesa di San Vito a Tersatto. Fu proprio allora che ebbe inizio l epoca d oro della città di Fiume, il cui ramo economico più fiorente divenne il commercio. La stessa politica proseguì anche durante il XIV e il XV sec., epoca in cui Fiume era governata dai conti di Veglia (i successivi Frankopani - Frangipane) e dalla famiglia degli Asburgo. Accanto al commercio nacquero altre attività economiche che attirarono nell area un numero sempre maggiore di persone. Verso la metà del XIV sec. l intenso ritmo subì un interruzione causata da un epidemia di peste. L epoca di benessere e di crescita urbana perdurò fino alla morte del re Mattia Corvino, avvenuta nel 1490, anno in cui il suo erede, l imperatore Massimiliano, iniziò a contrastare Venezia facendo esplodere il conflitto del 1508 durante il quale i Veneziani saccheggiarono e incendiarono anche Fiume. Riprese le forze, due anni più tardi i Fiumani risposero agli attacchi, che però provocarono solo nuovi saccheggi e distruzioni. La città, colpita e rovinata, aveva bisogno di qualcosa che la riportasse in vita, che riaccendesse la voglia di vivere e la ricostruzione: non parliamo semplicemente di palazzi cittadini, ma soprattutto della sfera morale in generale. L evento chiave avvenne nel 1530: l imperatore Ferdinando I Civitas se ovdje vjerojatnije odnosi na grad na obali, negoli na malu utvrdu (današnji Trsat). 1 Molto probabilmente in questo contesto civitas sta per la città lungo la costa, piuttosto che per la piccola fortificazione in collina (l odierna Tersatto).

293 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA kuge. Stanje blagostanja i uzleta grada traje sve do smrti Matije Korvina 1490.g. nakon čega njegov nasljednik, car Maksimilijan, počinje prkositi Veneciji. Zbog toga 1508.g. izbija rat u kojem Mlečani među ostalim gradovima pljačkaju i spaljuju Rijeku. Dvije godine kasnije oporavljeni Riječani uzvraćaju napadima, ali uslijed toga grad ponovno biva izložen pljački i paležu. Zbog spomenutih uništenja grada bilo je neophodno učiniti nešto što bi potaklo njegovu reanimaciju, oporavak i obnovu. Pod tim ne mislimo samo na gradska zdanja, nego ponajprije na moral samih građana. Ključni događaj odigrao se već 1530.g. kada car Ferdinand I. Habsburški potpisuje prvi Riječki statut. Njime je Rijeci potvrdio starohrvatsko uređenje gradske uprave. Da to nije bilo samo slovo na papiru, već podstrek za ponovni ekonomski procvat, pokazuje povećana trgovina željezom, uljem, drvnom građom, stokom, vunom i kožom. No osim ekonomske djelatnosti, jačaju i društvene i humanističke, o čemu najbolje svjedoči prva gradska tiskara na hrvatskom pismu, glagoljici. Treba spomenuti da je prosperitet grada nakratko prekinut provalom Turaka na Grobničko polje 1599.g. i crnom smrti (kuga) koja je nekoliko godina kasnije unutar gradskih zidina odnijela nekoliko stotina života. Ta nam se brojka možda ne čini prevelikom, ali uzme li se u obzir da Rijeka u to vrijeme broji tek oko 2000 stanovnika, dolazimo do spoznaje da je grad izgubio veći broj obrtnika, ribara, trgovaca itd. Vjerojatno je odluka Mlečana da sav trgovački promet preusmjere u sigurniji (frankopanski) grad Bakar bila posljedica tih događaja, čime Rijeka još više gubi ekonomsku moć. No unatoč tome znatno se unapređuje prosvjetno-kulturni život i to dolaskom redovnika isusovačkog reda u Rijeku prema nalogu puljskog biskupa. Spomenimo samo da je prva isusovačka talijanska gimnazija osnovana 1627.g., a prvo kazalište 1629.g. Koliko god je to s jedne strane pridonijelo razvoju, s druge je strane išlo na štetu hrvatskog jezika i glagoljičkog pisma. U isto to vrijeme završetkom uskočko-mletačkog rata 1617.g. započinje smirivanje ratnih prid Asburgo firmò il primo Statuto fiumano, confermando la forma amministrativa paleocroata della città. Non fu semplice teoria, ma provocò una vera e propria fioritura economica che a sua volta fece fiorire gli scambi commerciali: ferro, olio, legno, bestiame, lana e pellame, ma non solo. In città si rafforzarono le attività sociali e umanistiche e ne abbiamo conferma nell apertura della prima tipografia croata, che al tempo usava la scrittura glagolitica. Va anche ricordato che nel 1599 il periodo di prosperità subì una breve interruzione causata dall incursione turca nella Piana di Grobnico (Grobničko polje) e alcuni anni dopo una seconda morte nera (epidemia di peste) provocò alcune centinaia di vittime entro i perimetri delle mura cittadine. Forse, visto con i nostri occhi, non sembra un numero elevato, ma se pensiamo che la Fiume di allora aveva circa duemila abitanti, è probabile che perse numerosi artigiani, pescatori, commercianti, ecc. Probabilmente furono proprio i suddetti eventi a spingere i Veneziani a modificare la rotta del traffico commerciale, trasferendo tutti i movimenti in una città (frangipana) più sicura: a Buccari (Bakar), che fece perdere ulteriore potere economico a Fiume. Nonostante ciò, la vita spirituale e culturale divenne più vivace con l arrivo dei gesuiti, imposto dal vescovo di Pola. Il primo ginnasio italiano gesuita fu inaugurato nel 1627, il primo teatro nel Si fecero sì passi in avanti, ma a scapito della lingua croata e della scrittura glagolitica. Quasi contemporaneamente, grazie alla fine del conflitto tra Uscocchi e Veneziani, nel 1617 iniziò un epoca di relativa calma, durante la quale si riaccese il desiderio di rinnovare sia lo spirito che l economia della città. Fu una situazione quasi identica a quella di centotrenta anni prima, ma questa volta con l editto dell imperatore Leopoldo I (1659), che diede a Fiume lo stemma: un aquila bicipite con le teste rivolte nella stessa direzione. Agendo in tal modo la capitale austroungarica dimostrò il suo interesse per i potenziali di Fiume, del suo porto e dell ampia rete commerciale del territorio. Decadute le famiglie Zrinski e Frankopan, sorsero le condizioni di base che semplificarono gli spostamenti lungo le strade per l Adriatico e per il suo porto marino più adatto. A risultato di tali sforzi, nel

294 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO lika. Time je ponovno potaknuto pitanje obnove duha grada i gradskog gospodarstva. Ponovila se slična situacija kao i oko 130 godina ranije. Ovoga puta poveljom cara Leopolda I. (1659.g.) Rijeka je dobila grb s prikazom dvoglavog orla glava okrenutih na istu stranu. Austro-ugarska prijestolnica time je pokazala interes za iskorištavanjem potencijala Rijeke, njezine luke i raširene trgovačke mreže. Slomom hrvatskih velikaša koje su predvodili Zrinski i Frankopani ostvareni su osnovni preduvjeti za slobodnije korištenje putova prema sjevernom Jadranskom moru i njegovoj najprikladnijoj luci. To se ogleda ponajprije u proglašenju Rijeke slobodnom lukom 1719.g. čime ponovno počinje jačati gradska privreda. Spomenimo još da su radi razvoja što boljih veza Beča i Rijeke do 1728.g. dovršene cesta Karolina (Karlovac-Rijeka, Bakar) te ratna luka i brodogradilište u susjednoj Kraljevici koji su imali zadaću osigurati slobodnu i nesmetanu trgovinu. Rijeka je zasigurno tijekom proteklih nekoliko stoljeća mogla postati najbogatijom lukom na Jadranu da je ubrzo nakon početnog procvata neki nemili događaji nisu spustili na zemlju. Sredinom 18.st. grad je, umjesto prijašnje kuge i ratova, pogodilo nekoliko strašnih potresa. Zbog velike materijalne štete carica Marija Terezija u gradu potiče privredni zamah izgradnjom rafinerije šećera, ali i ostalih industrijskih postrojenja (vino, ulje, koža i drvna građa). Bitno je reći da merkantilizam Karla VI. i kćeri mu Marije Terezije nije do kraja proveo stvarnu preobrazbu infrastrukture, ali je zato u grad unio novi duh i želju za napretkom. Od Rijeka postaje Gubernij i pripada novoosnovanoj Severinskoj županiji koja je podložna Hrvatskom kraljevskom vijeću. No već 1785.g. Josip II. ukida županiju radi svojih centralističkih planova po kojima Hrvatsku i Mađarsku dijeli u 10 okruga, od kojih Riječki pripada riječkom kapetanu i guverneru Ugarskog primorja. Prijelaz 18. u 19.st. obilježen je napoleonovim ratovima ( ), uslijed kojih i Rijeka pada pod francusku upravu. I Napoleon u Rije- Fiume divenne porto franco imperiale e grazie a tale circostanza l economia locale si solidò. Fino al 1728 furono conclusi i lavori alla strada Carolina (Karlovac-Fiume Buccari), che migliorarono molti i rapporti tra Vienna e Fiume, come pure le opere di costruzione del porto bellico e del cantiere navale nella vicina Porto Re (Kraljevica), che dovevano garantire scambi commerciali liberi e indisturbati. Nei secoli passati Fiume sarebbe potuta diventare il porto più ricco dell Adriatico, se immediatamente dopo l epoca di fioritura di cui sopra, alcune vicissitudini non l avessero spinta nella direzione opposta. Verso la metà del XVIII sec. Fiume fu colpita da alcuni terribili terremoti. Gli ingenti danni materiali subiti dal luogo indussero l imperatrice Maria Teresa a sostenere la città con una nuova spinta economica: nacquero lo zuccherificio e altri impianti industriali (produzione di vino, olio, pellame, materiale legnoso). Va sottolineato che il mercantilismo di Carlo VI e di sua figlia Maria Teresa non riuscì mai a trasformare realmente l infrastruttura cittadina, ma contribuì comunque a risvegliare uno spirito nuovo e il desiderio di progredire. Dal 1776 Fiume divenne provincia, facente parte della Contea di Severin (Severinska županija), sottomessa al Consiglio del Regno di Croazia. Ma già nel 1785 Giuseppe II, con i suoi ideali di centralizzazione, sciolse la suddetta Contea e divise Croazia e Ungheria in dieci distretti: quello di Fiume toccò al capitano e governatore fiumano del Litorale ungherese. Il periodo di passaggio dal XVIII al XIX sec. fu contrassegnato dalle guerre napoleoniche ( ) che videro Fiume passare sotto l amministrazione francese. Anche Napoleone riconobbe in Fiume un ottimo centro strategico e commerciale ideale, che lo spinse ben presto a costruire la nuova strada Luisiana verso Karlovac, dedicandola a sua moglie Luisa, ma dopo la sconfitta russa e quella presso Lipsia, la città passò nuovamente all Austria. Entro la metà del XIX sec., sempre come misura di rafforzamento dell economia, fu costruita la linea ferroviaria Vukovar-Fiume e durante gli stessi anni anche la cantieristica fece enormi passi in avanti. Per la città fu un epoca contrassegnata dal progresso generale, culturale 294

295 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA ci vidi odlično strateško-trgovačko središte tako da vrlo brzo gradi novu cestu Luizijanu prema Karlovcu, nazvavši je po svojoj ženi Mariji Luizi. Bonaparteovim porazom u Rusiji i kod Leipziga, grad Rijeka je ponovno pod austrijskom vlašću. Austrija potiče i jača trgovinu izgradnjom željezničke pruge Vukovar-Rijeka do sredine 19.st., ed economico, si svilupparono le arti figurative, la musica e la letteratura. Tlocrt riječkog Starog grada iz 2. polovine 18. stoljeća. Područje arheoloških iskopavanja označeno je sivom bojom (prema: KLEN 1988, 76). Piantina del nucleo storico fiumano (Cittavecchia) della seconda metà del XVIII sec. L area degli scavi archeologici è contrassegnata con il colore grigio (secondo: KLEN 1988, 76). a u isto vrijeme jača i brodogradnja. Općenito je u gradu vidljiv sveopći kulturni i ekonomski napredak, a prvenstveno se razvija književna, likovna i glazbena umjetnost. Godinu diljem Europe obilježile su revolucije. U to je vrijeme Rijeka pripojena Banskoj Hrvatskoj, čijim guvernerom postaje ban Josip Jelačić. Idućih 20 godina sve se više zaoštrava borba za vlast u gradu između Hrvatske i Mađarske. Prema Ugarsko-hrvatskoj nagodbi iz 1868.g. grad kao izdvojeno tijelo izravno je pod upravom mađarske vlade. 2 Nakon raspada save- L anno 1848 fu contrassegnato da rivoluzioni in tutta Europa. All epoca Fiume venne annessa al Banato di Croazia, il cui governatore divenne Josip Jelačić. Nei due decenni successivi si intensificarono gli scontri per il potere tra Croazia e Ungheria. Con il Trattato croato-ungherese del 1868, la città divenne organo a sé stante, facente parte del governo ungherese 2. Rottasi l alleanza austro-ungarica, Fiume passò al nuovo Stato dei Serbi, Croati e Sloveni, ma venne ben presto occupata dal Regno d Italia. Solo un paio d anni dopo, con il Trattato di Rapallo (1920), il luogo divenne stato autonomo, noto con il nome di Città di Fiume, governato da Gabriele D Annunzio, sconfitto (nel marzo 1922) da Riccardo Zanella. Furono anni turbolenti e nel 1924 con il Trattato di Roma, Fiume fu annessa al Regno d Italia. Da 2 To je učinjeno na temelju jednog dodanog članka postojećem ugovoru, poznata Riječka krpica. 2 Ciò avvenne in base ad un articolo aggiunto all accordo già stilato, noto con il nome di Riječka krpica. 295

296 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO za Austro-Ugarske (1918), Rijeka je u sastavu Države SHS, ali je ubrzo zatim okupirana od Kraljevine Italije. Nedugo potom Rapalskim ugovorom (1920) nastaje samostalna Riječka država (Citta di Fiume). Državu pod vodstvom Gabriela D Annunzija nedugo potom ruši Ricardo Zanella (u ožujku 1922.g.). Tih nekoliko godina odigravaju se vrlo burni događaji, da bi g. Rimskim ugovorom Rijeka bila pripojena Kraljevini Italiji. Od tada, pa sve do Drugog svjetskog rata, Rijeka je pružala sveopći otpor fašizmu, pa je sukladno tome nakon talijanske kapitulacije 1943.g. okupiraju Nijemci. Četiri godine kasnije mirovnim ugovorom u Parizu grad je službeno vraćen Hrvatskoj u čijem je sastavu i danas. Rijeka danas predstavlja sve ono što je bila i proteklih nekoliko stotina godina, snažnu tranzicijsku i trgovačku luku s jakom brodogradnjom. allora e fino alla Seconda guerra mondiale Fiume contrastò il regime fascista, ma con la capitolazione d Italia del 1943 la occuparono i Tedeschi. Quattro anni più tardi, con l Accordo di pace di Parigi, la città fu restituita ufficialmente alla Croazia, di cui fa parte tuttora. Oggi Fiume rappresenta tutto quel che è stata anche durante i secoli passati: un potente porto di transito e commerciale, con una forte industria cantieristica. 296

297

298

299 OSTACI SREDNJOVJEKOVNE I NOVOVJEKOVNE ARHITEKTURE NA TRGU JURJA KLOVIĆA RESTI ARCHITETTONICI DEL MEDIOEVO E DELL ETÀ POSTMEDIEVALE RITROVATI IN PIAZZA JURAJ KLOVIĆ Josip Višnjić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

300

301 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA OSTACI SREDNJOVJEKOVNE I NOVOVJEKOVNE ARHITEKTURE NA TRGU JURJA KLOVIĆA RESTI ARCHITETTONICI DEL MEDIOEVO E DELL ETÀ POSTMEDIEVALE RITROVATI IN PIAZZA JURAJ KLOVIĆ Područje riječkoga Staroga grada koje je u antičkom razdoblju funkcioniralo kao razvijena urbana cjelina kroz nekoliko kasnijih stoljeća biva napušteno i tek se od 13. st. ponovno naseljava. Prve vijesti o tom novom naselju potječu iz g. Otada se Rijeka ili, kako se onda nazivala, Reka Sv. Vida, Sv. Vid na Rječini ili St. Veit am Pflaum, razvijala kao trgovačko i pomorsko središte. O povijesnom razvoju naselja više je rečeno u poglavlju posvećenom toj temi, dok će ovdje pažnja biti usmjerena na ostatke arhitekture iz razdoblja od 15. st. do prve polovice 20. st. koji su pronađeni pri iskopavanju. U provedenim su istraživanjima pronađeni temelji zgrada, crne jame i kanalizacijski kanali. To dokazuje da je ovaj prostor bio gusto izgrađen i da su se u gradnji kroz stoljeća djelomično koristili i postojeći antički zidovi. Zgrade su uništene u vrijeme ili ubrzo nakon Drugog svjetskog rata. Kasnije nisu obnavljane, a trg je zapušten i pretvoren u odlagalište otpada. Pronađeni arhitektonski ostaci mogu se podijeliti u dvije veće cjeline. Prvu skupinu čine nalazi koji bi se prema sitnom arheološkom materijalu pronađenom uz njih mogli datirati u prvi period naseljavanja ovog područja, odnosno u 15. st., a drugu oni koji se prema istom principu mogu datirati u razdoblje od druge polovice 18. st. do prve polovice 20. st. Čini se kako su u vrijeme prvih gradnji na ovom području najprije korišteni i popravljani već postojeći antički zidovi. Najkonkretniji tragovi tog prvog naseljavanja pronađeni su u prostoriji 1 te u prostoriji 4 i na prostoru ispred nje. Unutar prostorije 1, u njezinu jugozapadnom kutu, pronađena je otpadna jama (8A) korištena kroz duže vremensko razdoblje. Donji, odnosno L area di Fiume nota con il nome di Cittavecchia che in epoca antica era un conglomerato urbano ben sviluppato, nei secoli successivi fu abbandonata e venne ripopolata nuovamente appena nel XIII sec. Le prime notizie sul territorio in questione risalgono all anno Da allora Fiume, ovvero il centro abitato che veniva chiamato Reka Sv. Vida, Sv. Vid na Rječini o St. Veit am Pflaum, si sviluppò come centro commerciale e marittimo. Il tema dello sviluppo storico dell abitato viene trattato ampiamente in un capitolo a parte, mentre noi qui rivolgeremo la nostra attenzione agli elementi architettonici emersi durante gli scavi, appartenenti al periodo compreso tra il XV e la prima metà del XX secolo. Durante le ricerche sono stati rinvenuti fondamenta di edifici, pozzi neri e canali di scarico, che ci fanno presupporre che l area fosse densamente edificata e che attraverso i secoli per le nuove strutture architettoniche si sfruttassero Istražena kasnosrednjovjekovna jama (SJ 8A) u jugozapadnom kutu prostorije 1. Pozzo tardomedievale sottoposto a scavi (US 8A) nell angolo sudoccidentale del vano

302 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Kasnosrednjovjekovni popravci antičkih podnica. Riparazioni tardomedievali alle pavimentazioni d epoca antica. Grafika Rijeke iz 17. st. na kojoj se vide zgrade prepoznate i tijekom istraživanja. Grafica di Fiume del XVII sec. sulla quale si notano gli edifici identificati anche durante gli scavi. 302 najstariji sloj materijala potječe upravo iz druge polovice 15. st. (novac i keramički nalazi) i time potvrđuje činjenicu da je ova prostorija bila u uporabi već u tom periodu. Antička žbukana podnica (SJ 32) bila je probijena, a jama je iskopana unutar sloja batude (SJ 34) koja je korištena kao podloga za spomenutu podnicu. Sjevernije, na području prostorije 4, kao i istočnije od nje, pronađeni su tragovi popravaka na antičkim hodnim površinama nastali poravnavanjem matične stijene. Na mjestima koja su u antici bila ispunjena žbukom, s vremenom su se pojavile rupe. One su prilikom ponovnog naseljavanja ovog područja ispunjene slojem pjeskovite zemlje (SJ 73a1, 73b1, 73c1, 77a, 80a) i prekrivene tankim pločama kamena lomljenca (SJ 73a, 73b, 73c, 77, 80). Unutar slojeva zapune pronađeni su ostaci keramike, odnosno renesansne majolike koja potvrđuje dataciju u 15.st. parzialmente anche le esistenti mura antiche. Gli edifici subirono ingenti danni durante la Seconda guerra mondiale o nell immediato dopoguerra e non vennero più risanati. La piazza abbandonata divenne una discarica. I reperti emersi durante gli scavi si possono dividere in due gruppi maggiori distinti. Il primo è costituito da reperti che grazie al materiale minuto archeologico ritrovato accanto ad essi potrebbero risalire al primo periodo di popolamento di quest area, ovvero al XV sec.; il secondo, applicando lo stesso principio, raccoglie i reperti appartenenti al periodo compreso tra la seconda metà del XVIII sec. e la prima meta del XX sec. Sembra proprio che all epoca dei primi interventi edili nell area furono sfruttati e riparati i muri esistenti del periodo antico. Le tracce più evidenti del primo popolamento sono emerse nel vano 1 e nel vano 4, nonché nello spazio di fronte a quest ultimo. All interno del vano 1, nell angolo sudoccidentale, è stato ritrovato un pozzo nero (8A) usato durante un periodo di tempo molto lungo. Lo strato inferiore di materiale, quello più antico, appartiene esattamente alla seconda metà del XV sec. (monete e reperti ceramici), comprovando il fatto che lo spazio fosse in uso sin da tale periodo. L antica pavimentazione intonacata (US 32) risultava forata e il pozzo ricavato mediante lo scavo di uno strato di ghiaia (US 34) usata come basamento del pavimento in questione. Più a settentrione, nello spazio del vano 4 e ancora più ad est, sono state ritrovate tracce di interventi di riparazione alle antiche superfici pavimentali a risultato del livellamento delle rocce vive. Sui punti che originariamente erano colmati con l intonaco, con il passare del tempo si sono creati dei buchi, che a loro volta, con la ripopolazione dell area, vennero chiusi con uno strato di terriccio sabbioso (US 73a1, 73b1, 73c1, 77a, 80a) e ricoperti con sottili lastre di pietra irregolare (US 73a, 73b, 73c, 77, 80). All interno degli strati di colmatura sono stati ritrovati dei resti di ceramica, ovvero di maiolica rinascimentale, che confermano la datazione al XV sec. Com è ben visibile, gli interventi edili avvenivano sullo spiazzo laterale rialzato dell ex com-

303 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Kao što se može primijetiti, gradilo se na povišenom bočnom platou antičkog principija i to koristeći iste one podnice koje su se rabile u antici. Za razliku od ovog dijela, trg principija bio je prekriven slojem zemlje (SJ 86) prepunim sitnog arheološkog materijala pomoću kojeg se može datirati u isto razdoblje. Sloj se nalazi iznad SJ 83 naplavljene na trg tijekom dugog razdoblja u kojem je ovo područje ostalo napušteno. Čini se da stanovnici Rijeke nisu uklanjali zemlju nataloženu na antičko popločenje, nego su na nju nasuli novi sloj i time izjednačili visinu hodne površine na cijelom području. Crna jama i odvodni kanali u prostoriji 3. Pozzo nero e canale di scarico nel vano 3. Na prikazu Rijeke iz polovice 17. st. na području sjeverno od gradske palače (danas Koblerov trg) možemo uočiti niz zgrada podignutih upravo u smjeru koji odgovara pretpostavljenom položaju zgrada građenih na ostacima pomoćnih prostorija uz zapadni zid principija. Istočno od njih ostaje prazan prostor, što također odgovara situaciji na istraženom području. Čini se da je autor ovog stiliziranog prikaza ipak naznačio najuočljivije karakteristike grada, te nam donekle pruža potvrdu za pretpostavke temeljene na pronađenim arhitektonskim ostatcima. S razvojem grada i porastom broja stanovništva javlja se potreba za novim gradnjama. To se očituje i na istraženom prostoru. Materijalni ostaci ukazuju na intenziviranje gradnje tijekom 18. st., dok dio nalaza upućuje da se nastavilo graditi i u 19. st. To je vrijeme graditeljskog zamaha u Rijeci potaknutog proglašenjem Rijeke slobodnom lukom 1717., otvaranjem Karolinške ceste 1728, te gradnjom industrijskih postrojenja u drugoj polovici 18. st., što je nastavljeno i tijekom 19. st. (PRIKRIL, KOLACIO, 1988, ; KLEN, 1988, ). Valja napomenuti da je g. grad pogodio snažan potres, nakon čega je zasigurno bilo potrebno popraviti postojeće zgrade. U tom su razdoblju popravljene zgrade nastanjene još od 15. st, a na ranije neiskorištenom prostoru izgrađeno je još nekoliko novih zgrada. Osim temelja, o njihovu izgledu svjedoče nam podnice izrađene od kamenih ploča, opeke ili plesso dei principia sfruttando le stesse superfici pavimentali che venivano usate anticamente. A differenza di questo tratto, la piazza dei principia era ricoperta con uno strato di terra (US 86) ricchissimo di materiale archeologico grazie al quale siamo stati in grado di fissare la stessa datazione. Lo strato si trova sopra l US 83, strato di detriti creatosi in piazza durante il periodo di abbandono del luogo. Sembra proprio che gli abitanti di Fiume non rimossero il terriccio raccoltosi sopra l antica pavimentazione, ma che lo ricoprirono con un ulteriore strato in modo da parificare l altezza delle pavimentazioni dell intera area. Su un immagine di Fiume risalente alla metà del XVII sec., nell area a settentrione del palazzo municipale (l odierna piazza Kobler), si può notare una serie di palazzi rialzati proprio in quella direzione per la quale si presuppone che corrisponda alla posizione degli edifici costruiti sui resti dei vani ausiliari lungo il muro occidentale del complesso dei principia. Ad est c è uno spazio libero, il che corrisponde alla situazione presente nell area sottoposta a ricerca. Sembra proprio che l autore di questa immagine stilizzata abbia comunque catturato le peculiarità maggiormente visibili della città, offrendoci in un certo qual modo una conferma delle supposizioni fondate sui nostri ritrovamenti di elementi architettonici. 303

304 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Fotografija rimskog luka s početka 20. st. U pozadini se vide danas nepostojeće novovjekovne zgrade. Fotografia dell arco romano di inizio XX sec. Sullo sfondo si vedono gli edifici postmedievali oggi non esistenti. betonskog estriha te crne jame i kanalizacijski kanali. Popravci postojećih zgrada vidljivi su u gradnji novih podnica. Tako se u prostoriji 4 iznad antičkih i srednjovjekovnih slojeva nalazi sloj zemlje s mnoštvom novovjekovnih sitnih nalaza (SJ 9), a iznad njega podnica od kamenih ploča (SJ 17). U prostoriji 3, iznad sličnog sloja, nalazimo podnicu načinjenu od estriha (SJ 16), koja je vjerojatno zamijenila neku još stariju podnicu. Sličnu podnicu nalazimo u prostoriji B objekta okruženog zidovima SJ 2 i 110, dok je u prostoriji A podnica bila napravljena od opeke. Na fotografijama rimskog luka nastalima početkom 20. st. u pozadini se vide ondašnje zgrade. Njihov izgled potvrđuje da su najvjerojatnije bile izgrađene krajem 18. ili početkom 19. st. Svi novoizgrađeni objekti lako su prepoznatljivi i na planovima grada nastalima u 19. i prvoj polovici 20. st. Njima pripadaju i crne jame iz prostorija 2 (SJ 57 okružena zidovima SJ 12 i Con lo sviluppo della città e con l incremento del numero di abitanti nasce l esigenza di costruire altre abitazioni. Questa circostanza si rispecchia anche nell area sottoposta a scavi. I reperti materiali illustrano più intense attività edili durante il XVIII sec., mentre una parte di ritrovamenti testimonia che tali attività ebbero un seguito anche nel XIX sec. L epoca delle intense attività edilizie corrisponde all istituzione del porto franco di Fiume avvenuta nel 1717, all inaugurazione della strada Carolina del 1728 e alla costruzione degli impianti industriali nella seconda metà del XVIII sec., che ebbe un seguito anche nel XIX sec. (PRIKRIL, KOLACIO, 1988, ; KLEN, 1988, ). Va anche ricordato che nel 1750 la città fu colpita da un disastroso terremoto che dettò la successiva riparazione degli edifici presenti all epoca. Durante tale periodo si intervenne sugli edifici abitati dal lontano XV sec. e nell area precedentemente non sfruttata a tale scopo, si edificarono alcuni fabbricati nuovi. A testimoniare il loro aspetto ci sono le superfici pavimentali lastricate in pietra, con mattoni o con malta cementizia, i pozzi neri e i canali di scarico. Gli interventi di riparazione degli edifici esistenti sono visibili nella creazione di nuovi pavimenti: nel vano 4, sopra gli strati antichi e medievali, c è uno strato di terra con innumerevoli reperti minuti postmedievali (US 9), e sopra di esso un pavimento di lastre di pietra (US 17). Nella stanza 3, sopra uno strato simile, c è una pavimentazione di malta cementizia (US 16), che probabilmente sostituì un pavimento ancora più antico. Una copertura simile la ritroviamo nel vano B dell edificio, circondato dalle pareti US 2 e 110, mentre nel vano A la pavimentazione era di quadrelli di mattone. Nelle fotografie dell arco romano scattate all inizio del XX sec., sullo sfondo si notano gli edifici del tempo. Il loro aspetto conferma la tesi che fossero strutture edificate molto probabilmente verso la fine del XVIII sec. e l inizio del XIX sec. Tutte le strutture nuove sono facilmente riconoscibili anche nelle piante cittadine del XIX sec. e della prima metà del XX sec. Ad esse appartengono pure i pozzi neri dei vani 2 (US 57 circondata 304

305 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 52) i 3 (SJ 9A okružena zidovima SJ 37 i 48), kao i one koje se nalaze istočnije, između zidova SJ 22A, 88, 92 i 93 (SJ 91) te SJ 107, 114, 115 i 119 (SJ 116). Spomenute crne jame ukopavane su u živu stijenu, a na mjestima gdje je to bilo potrebno, prethodno su uklanjane i ploče antičkog popločenja. Godine Rijeka dobiva kanalizaciju (PRI- KRIL, KOLACIO, 1988, 190). Dotad korištene crne jame zamjenjuju se kanalima građenima od kamena i opeke. Oni su pronađeni u slojevima ispod ranije spomenutih podnica. Manji kanali SJ 49, 50, 62 i 63 slijevali su se u veći kanal SJ 85 kojim su otpadne vode usmjeravane dalje prema jugu. Još jedan zanimljiv detalj novovjekovnih gradnji jest bunar (SJ 19), otkriven u sjeverozapadnom kutu istraženog područja. Građen je od neobrađenih kamenih blokova povezanih žbukom. Do bunara se dolazilo ulicom Pod voltun, a s donje je strane, odnosno s današnjeg Trga J. Klovića, bio okružen zidovima. Bunar je istražen do du- dalle pareti US 12 e 52) e 3 (US 9A circondata dalle pareti US 37 e 48), come pure quelli presenti più ad est, posti tra i muri US 22A, 88, 92 e 93 (US 91) e US 107, 114, 115 e 119 (US 116). I pozzi neri in oggetto furono ricavati nella roccia viva, e nei punti in cui fu necessario, vennero prima rimosse anche le pietre dell antico lastricato. Nell anno 1882 Fiume venne dotata della rete di canalizzazione (PRIKRIL, KOLACIO, 1988, 190). I pozzi neri in uso fino a quel momento vennero sostituiti da canali costruiti in pietra e mattoni, emersi negli strati sottostanti le pavimentazioni di cui si è parlato in precedenza. Canali minori di US 49, 50, 62 e 63 confluivano in un canale maggiore di US 85 che portava le acque di scolo in direzione sud. Un altro dettaglio particolarmente interessante sugli interventi edili postmedievali è la cisterna (US 19) scoperta nell angolo nord-occidentale dell area da noi sottoposta a ricerca. Fu costruita con blocchi di pietra non lavorata, uniti con la malta. Ad essa si arrivava percorrendo via Pod voltun e sul suo lato inferiore, ovvero su quello Jedna od novovjekovnih crnih jama. Uno dei pozzi neri postmedievali. 305

306 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Katastarski prikaz Starog grada s kraja 19. st. Piano catastale di Cittavecchia di fine XIX sec. bine od 8 m, a daljnja su iskopavanja prekinuta iz sigurnosnih razloga. Bunar je u potpunosti bio ispunjen otpadom koji pripada prvoj polovici 20. st. (SJ 55). Očito više nije bio u upotrebi jer je g. uveden prvi vodovod (PRIKRIL, KOLACIO, 1988, 190), pa je postupno zatrpan građevinskim i drugim otpadom. Nakon Drugog svjetskog rata srušene zgrade nisu bile popravljane, te je taj prostor Staroga grada malo-pomalo u potpunosti zapušten i pretvoren u odlagalište otpada. Ovdje valja spomenuti i malobrojne tragove gradnji koje vjerojatno prethode 15. st., odnosno potječu iz vremena proteklog između uništavanja antičkog principija i ponovnog naseljavanja. Jedan od važnijih nalaza koji potvrđuju da se u tom razdoblju gradilo jest žbukana podnica SJ 103 koja se nalazila unutar sloja 83. Zidovi objekta koji je na njoj bio podignut nisu sačuvani. Budući da nisu pronađeni niti pokretni nalazi koji bi nam mogli pobliže datirati ovu gradnju, pretpostavljamo da je objekt bio korišten samo neko kraće vrijeme. dell odierna piazza J. Klović, era circondata da mura. La cisterna è stata interessata da scavi fino ad una profondità di 8 m e non si è proseguito più in basso per motivi di sicurezza. Era piena di rifiuti appartenenti alla prima metà del XX sec. (US 55). Sembra perciò abbastanza chiaro che non fosse più usata da lungo tempo, anche per il fatto che nel 1894 la città fu dotata del primo acquedotto (PRIKRIL, KOLACIO, 1988, 190), che ne causò la graduale colmatura con materiale edile e altra immondizia. Dopo la Seconda guerra mondiale, gli edifici demoliti non furono più ricostruiti e quest area di Cittavecchia venne man mano abbandonata e trasformata in semplice discarica. Vanno ricordate in questa sede anche le rare tracce di edificazione che con molta probabilità sono di epoca precedente al XV sec., ovvero che appartengono al periodo compreso tra la distruzione del complesso antico dei principia e il ripopolamento dell area. Uno dei reperti più importanti che ci conferma che in tale lasso di tempo c era comunque una certa attività edile è la pavimentazione intonacata US 103 interna allo strato 83. Le pareti dell impianto che si ergeva su di essa non sono più visibili e considerato che non sono emersi nemmeno reperti mobili che ci permetterebbero di esprimere una datazione approssimativa di tali interventi edili, si presuppone che l impianto sia stato usato solamente per un breve periodo di tempo. Alla stessa epoca si possono far risalire pure le pareti parzialmente conservate US 81, 120 e 121, ritrovate anch esse all interno degli strati alluvionali antichi. Tutti i reperti di cui si è parlato nel presente capitolo ci sono d aiuto per seguire lo sviluppo cittadino nell intera area del suo nucleo storico. Nella prima fase di ripopolamento la città non era densamente edificata. Gli edifici esistenti all epoca potevano soddisfare le esigenze della popolazione del tempo (nel XVII sec. la città aveva circa duemila abitanti). Nei secoli successivi, di pari passo con l incremento della popolazione, anche la città si sviluppò ulteriormente. Tale sviluppo dettò la costruzione di nuovi stabili (il numero di abitanti di Cittavecchia nella prima metà del XX 306

307 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Istom razdoblju mogu se pripisati i tek djelomično sačuvani zidovi SJ 81, 120 i 121, također pronađeni unutar antičkih naplavinskih slojeva. Svi spomenuti nalazi pomažu pratiti razvoj grada na području cijele njegove stare jezgre. Grad u prvoj fazi ponovnog naseljavanja nije bio pretjerano gusto izgrađen. Postojeće zgrade mogle su zadovoljiti potrebe tadašnjeg stanovništva (u 17. st. grad je imao oko 2000 stanovnika). U kasnijim stoljećima, paralelno s porastom stanovinštva, došlo je do daljnjeg razvoja grada. To je zahtijevalo i gradnju novih stambenih objekata (broj stanovnika Staroga grada u prvoj polovici 20. st. iznosi 6500). Na osnovi nalaza moguće je pratiti i razvoj infrastrukture, osobito odvodnju otpadnih voda ili napuštanje uporabe bunara. sec. arriva alle seimilacinquecento unità). Grazie ai reperti emersi è possibile seguire anche lo sviluppo infrastrutturale, particolarmente quello degli scarichi delle acque di scolo e l abbandono delle cisterne. Geodetski snimak istraženog područja. Ripresa geodetica dell area interessata dalle ricerche. 307

308

309 NUMIZMATIČKI NALAZI KASNOG SREDNJEG VIJEKA, NOVOG VIJEKA I MODERNOG DOBA REPERTI NUMISMATICI DEL TARDO MEDIOEVO, ETÀ POSTMEDIEVALE ED ETÀ CONTEMPORANEA Luka Bekić Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

310

311 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA NUMIZMATIČKI NALAZI KASNOG SREDNJEG VIJEKA, NOVOG VIJEKA I MODERNOG DOBA REPERTI NUMISMATICI DEL TARDO MEDIOEVO, ETÀ POSTMEDIEVALE ED ETÀ CONTEMPORANEA Osim antičkog novca o kojem je bilo riječi u prvom dijelu knjige, prilikom arheoloških iskopavanja principija u Rijeci pronađena je i manja količina kasnosrednjovjekovnog, novovjekovnog i modernog novca. U te su nalaze uključeni i žetoni, svetačke i druge medaljice, olovne bule i slično, jer je uobičajeno da se i oni obrađuju zajedno s novcem. Osim 76 primjeraka antičkog novca, 10 nalaza pripada razdoblju od 15. do 19.st., a 30 nalaza razdoblju 19. i 20.st. Među posljednje valja uključiti i 7 ostalih numizmatičkih nalaza. Dosad za područje Rijeke nije bilo sustavnih radova vezanih uz arheološke numizmatičke nalaze, pa će ovaj prilog pomoći u stvaranju realne slike jednog gradskog prostora kroz numizmatiku. Kao što to vrijedi za antički novac, i mlađi primjerci pronađeni na principiju uglavnom su sačuvani u vrlo lošem stanju. Posebice je slabo očuvan novac iz razdoblja Prvog i Drugog svjetskog rata, jer su tada zbog nedostatka kvalitetnih metala i inflacije kovanice izrađivane od lošijih slitina, vrlo osjetljivih na koroziju. Za razliku od antičkog novca, stratigrafski položaji mlađeg novca na principiju otkrivaju neke nelogičnosti. Nekoliko starijih primjeraka može se dobro povezati sa stratigrafskim jedinicama iz kojih potječu. Primjerci br. 3 i 4. pronađeni su u zatvorenoj cjelini, otpadnoj jami SJ 8a, koja je i prema drugim nalazima datirana u 16.st. Primjerak br.5 pronađen je na vrhu sloja SJ 83, koji je u sektoru IX prešao u SJ 86, a koji prema ostalim nalazima također nosi obilježja 16.st. SJ 86 može se odrediti kao hodni sloj 15. i 16.st. I njega također prekrivaju još mlađi slojevi. Većina novijeg novca uglavnom je pronađena u cjelinama koje mu i prema drugim nalazima Oltre alle monete antiche delle quali si è trattato nella prima parte del libro, gli scavi archeologici eseguiti nei principia situati a Fiume hanno portato alla luce anche una minore quantità di monete risalenti al periodo tardomedievale, età postmedievale ed età contemporanea. Tra questi vanno annoverati pure gettoni, medagliette sacre ed altri tipi di medaglie, bolle in piombo e oggetti simili, siccome è consuetudine analizzarli assieme alle monete. Fatta eccezione per 76 esemplari di monete antiche, 10 reperti risalgono al periodo compreso tra il XV ed il XIX secolo, 30 reperti invece al XIX ed al XX secolo. Tra gli ultimi vanno annoverati pure i 7 rimanenti reperti numismatici. Fino ad oggi per il territorio di Fiume non sono stati eseguiti studi sistematici concernenti reperti numismatici archeologici, e perciò tale contributo ci aiuterà a creare una rappresentazione reale di uno spazio cittadino attraverso la numismatica. Come per le monete antiche, anche gli esemplari più recenti rinvenuti nei principia si presentano in genere in pessime condizioni di conservazione. Vengono conservate particolarmente male le monete risalenti alla Prima e Seconda guerra mondiale, siccome durante questo periodo a causa della mancanza di metalli di qualità ed inflazione galoppante le monete venivano coniate usando metalli di scarsa qualità, molto sensibili alla corrosione. A differenza delle monete antiche, le posizioni stratigrafiche delle monete più recenti rinvenute nei principia presentano alcune illogicità. Alcuni esemplari più vecchi possono venir collegati senza difficoltà alle unità stratigrafiche dalle quali provengono. Gli esemplari n. 3 e 4 sono stati rinvenuti in un complesso chiuso, nella fossa di detriti US 8a, che anche altri reperti permettono di datare XVI secolo. L esemplare n. 5 è stato rin- 311

312 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO odgovaraju. Posebice se to odnosi na primjerke koji potječu iz crnih jama, kanala ili drugih fizički odvojenih cjelina. No dio novca potječe iz slojeva koji su gradnjom kuća u 19. i 20.st. poremećeni ili pak iz slojeva naplavina koje su u kasnijem vremenu prekrile trg. Takve slojeve ne može se vremenski odrediti prema većini pronađenih ostataka (sadrže antičke, srednjovjekovne, novovjekovne i moderne nalaze), nego jedino najmlađim nalazom unutar cjeline. Često su to sasvim moderni nalazi, pa tako možemo zaključiti kako su se najvažnija prekopavanja ovog trga dogodila na prijelazu iz 19. u 20.st. Treba imati u vidu kako je riječ o prostoru na kojem se živjelo stoljećima, gdje su se kuće gradile i rušile jedna preko druge, pa su tako mlađi slojevi prilično izmiješani. Ipak, i nalazi kasnosrednjovjekovnog, novovjekovnog i modernog novca vrlo su korisni za razumijevanje stratigrafije nalazišta. Mlađi novac također svjedoči o burnu povijesnom razvoju Rijeke sve do današnjih dana i čini osnovu za proučavanje optjecaja novca u Rijeci od 15. do 20.st. venuto sulla cima dello strato US 83, che nel settore IX è passato allo strato US 86, con caratteri distintivi del XVI secolo il che viene confermato pure dagli altri reperti rinvenuti. Lo strato su cui si camminava US 86 può venir definito come strato del XV e XVI secolo. Anch esso risulta essere ricoperto da strati ancora più recenti. La maggioranza delle monete più recenti è stata rinvenuta in genere in complessi ai quali esse appartengono anche in base agli altri reperti. Ciò si riferisce in particolare agli esemplari provenienti da pozzi neri, canali o altri complessi fisici separati. Una parte delle monete proviene però dagli strati che con la costruzione di case nel XIX e XX secolo sono stati dissestati o da strati di terreno alluvionale che hanno ricoperto la piazza in tempi successivi. Per tali strati non si può determinare un contesto temporale in base alla maggioranza dei resti rinvenuti (contengono reperti antichi, medievali, di età postmedievale ed età contemporanea), ma esclusivamente in base al reperto più recente rinvenuto all interno del complesso. Spesso si tratta di reperti completamente contemporanei, e perciò possiamo concludere che i lavori di movimento della terra più importanti di questa piazza siano avvenuti a cavallo tra il XIX ed il XX secolo. Bisogna considerare che si tratta di uno spazio sul quale si è vissuto per secoli e secoli, dove le case sono state demolite e successivamente costruite l una sull altra, e perciò gli strati più recenti con il passar del tempo risultano essere molto mescolati tra loro. Ciò nonostante, pure i reperti di monete tardomedievali, di età postmedievale ed età contemporanea sono molto utili per comprendere la stratigrafia dei siti. Le monete più recenti testimoniano lo sviluppo storico burrascoso di Fiume fino ai giorni nostri e rappresentano la base per lo studio della circolazione delle monete a Fiume dal XV fino al XX secolo. 312

313 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Količina novca pronađenog u Principiju po razdobljima. Quantità di monete rinvenute nei Principia per epoca Katalog novca Catalogo delle monete 15. stoljeće XV secolo 1. Sek. I, SJ 9a, PN 6. Sigismund I Tirolski ( ). Austrija, Tirol, g. Ag. 18 mm. 1 Grafschaft Kreuzer. Av: +SI [GIS] MVN DVS+ Dvostruki križ Rv:+C[O]ME[S*TYRO]L+ Dvoglavi okrunjeni orao (MIMICA 1996, str.140) 1. Sett. I, US 9a, RA 6. Sigismondo I del Tirolo ( ). Austria, Tirolo, Ag. 18 mm. 1 Grafschaft Kreuzer. Av: +SI [GIS] MVN DVS+ Doppia croce Rv:+C[O]ME[S*TYRO]L+ Aquila bicipite coronata (MIMICA 1996, pag.140) 313

314 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 2. Sek. VI, SJ 83, PN 76. Freidrich III Habsburški (V) ( ). Beč, nakon 1457.g. Ag mm. Einseitiger pfennig. Av: [H] W [T] U sredini grb grada Beča s križem. Rv: nije otkovan (KOCH 1994, taf.83-fa 13 var; MIRNIK, DU- KAT 2005; tri ovakva primjerka poznata su iz ostave Bukova kod Virovitice, pronađene g.; MIMICA 1997, br.12, str. 312) 2. Sett. VI, US 83, RA 76. Federico III d Asburgo (V) ( ). Vienna, dopo il Ag mm. Einseitiger pfennig. Av: [H] W [T] In mezzo lo stemma della città di Vienna con la croce. Rv: non è stato coniato (KOCH 1994, taf.83-fa 13 var; MIRNIK, DU- KAT 2005; sono noti tre esemplari di una simile moneta provenienti dalla dispensa di Bukova presso Virovitica, rinvenuti nel 1944; MIMICA 1997, n. 12, pag. 312) 16. stoljeće XVI secolo 3. Sek. I, SJ 7/8a/34, PN 7. Bezimeni kov. Mleci, g. Ag mm. 1 Gazzetta di 2 Soldi Av: IVSTITIA DILIGITE Pravda sjedi sučelice, u desnici drži mač, u ljevici vagu. Iza nje leže dva lava. Rv: +[SANCTVS] MARCVS VENETVS A Na lijevoj strani stoji krilati lav, pod šapom drži otvorenu knjigu. (BALDWIN & SONS 2005, br. 38, str. 12; MIMICA 1997, br. 1, str.434, 435; GHIGLI- ONE 15.nov.2007, br. 295, str. 28) Gazzette s oznakama radionica A i B kovane su u vrijeme dužda Pietra Landa ( g.). Dekret o kovanju ovog tipa novca donesen je 21. lipnja g., a ukinut je 27. siječnja 1550.g. 4. Sek. I, SJ 8a, PN 4. Alvise 1 Mocenigo. ( ). Mleci. Ae. 18 mm. 1 Sesino. Av: +[ALOY]MOCENIGODVXV Križ okružen točkama. Rv: +[SANCTV]SMARCVSVENETVS Sučelice krilati lav. 3. Sett. I, US 7/8a/34, RA 7. Conio ignoto. Venezia, Ag mm. 1 Gazzetta di 2 Soldi. Av: IVSTITIA DILIGITE La Giustizia seduta di fronte, nella mano destra tiene una spada, in quella sinistra una bilancia. Alle sue spalle due leoni giacenti. Rv: +[SANCTVS] MARCVS VENETVS A A sinistra un leone alato, con un libro aperto sotto una zampa. (BALDWIN & SONS 2005, n. 38, pag. 12; MIMICA 1997, n. 1, pagg. 434, 435; GHI- GLIONE 15.nov.2007, n. 295, pag. 28) Le gazzette munite di sigle delle officine A e B sono state coniate sotto il doge Pietro Lando ( ). Il decreto sulla coniatura di tale tipo di moneta viene emanato in data 21 giugno 1539, abolito il 27 gennaio Sett. I, US 8a, RA 4. Alvise I Mocenigo. ( ). Venezia. Ae. 18 mm. 1 Sesino. Av: +[ALOY]MOCENIGODVXV Croce contornata da punti. Rv: +[SANCTV]SMARCVSVENETVS Leone alato stante di fronte. 314

315 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 5. Sek. IXa, SJ 83, PN 103. Mleci. Druga polovica 16.st. Ae mm. 1 Sesino. Av: DVX VEN[ETVS ] Križ okružen točkama. Rv: SANCT[VSMARCVSVENETVS+] Sučelice krilati lav. Sesino s ovakvim prikazom križa kovan je od vremena dužda Gerolama Priulia ( ) do dužda Marina Grimania ( ). Tip reversa najsličniji je primjercima Pasqualea Cicogne ( ), no to nije sigurno. 5. Sett. IXa, US 83, RA 103. Venezia. Seconda metà del XVI secolo. Ae. 16b-18 mm. 1 Sesino. Av: DVX VEN[ETVS ] Croce contornata da punti. Rv: SANCT[VSMARCVSVENETVS+] Leone alato stante di fronte. Il Sesino con una tale rappresentazione della croce è stato coniato durante il dogado di Gerolamo Priuli ( ) fino al dogado di Marino Grimani ( ). Il rovescio di tale moneta assomiglia soprattutto agli esemplari di Pasquale Cicogna ( ), il che però non può venir dato per certo. 17. stoljeće XVII secolo 6. Slučajni nalaz Antonio Priuli ( ). Mleci. Ae mm. 1 soldo od 12 bagatina. Av: DEFENS NOSTER Isus Krist sučelice. Rv: S M VE[ ]ANT P[R] 12 Mletački krilati lav stoji na desnoj strani, pod lijevom mu je šapom otvorena knjiga. Lijevo kleči dužd, drži raspelo. (MIMICA 1997, br. 163, str. 410) 6. Reperto casuale Antonio Priuli ( ). Venezia. Ae mm. 1 soldo da 12 bagatine. Av: DEFENS NOSTER Gesù Cristo stante di fronte. Rv: S M VE[ ]ANT P[R] 12 Il leone alato veneziano stante a destra, con un libro aperto sotto la zampa sinistra. Il doge inginocchiato a sinistra tiene un crocifisso. (MIMICA 1997, n. 163, pag. 410) 18. stoljeće XVIII secolo 7. Sek. IV, slučajni nalaz. Karlo III Habsburški (VI) ( ). Graz?, g. Ag. 16 mm. 1 Kreuzer. Av: ARCHID AVS DVX BVR[G STY] RIAE 1715 Poprsje nadesno. Ispod u krugu 1. Rv: CAROL VI[ D G R ] I S A G HI H BO REX Austrijski dvoglavi orao, na prsima grb s lavom nalijevo. (MIMICA 1996, str. 288) 7. Sett. IV, reperto casuale. Carlo III d Asburgo (VI) ( ). Graz?, Ag. 16 mm. 1 Kreuzer. Av: ARCHID AVS DVX BVR[G STY] RIAE 1715 Sulla destra un busto. Sotto nel cerchio il numero1. Rv: CAROL VI[ D G R ] I S A G HI H BO REX Aquila austriaca bicipite, sul petto uno stemma con il leone stante a sinistra. (MIMICA 1996, pag. 288) 315

316 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 8. Sek. VI, čišćenje SJ 21, PN 37. Austro-Ugarsko Carstvo. Marija Terezija ( ) za Goricu. Nagybànya, g. Ae. 21 mm. 1 soldo. Av: 1 SOLDO 1765 G Natpis u vijencu. Rv: Gorički grb, iznad kruna. (MIMICA 1997, 507) 9. Sek. VI, SJ 75, PN 22. Austro-Ugarsko Carstvo. Marija Terezija ( ) za Goricu. Nagybànya, 1767.g. Ae. 21 mm. 1 soldo. Av: 1 SOLDO 1767 G Natpis u vijencu. Rv: Gorički grb. (MIMICA 1997, 507) 10. Sek. I, kraj zida SJ 52, SJ 57. Austro-Ugarsko Carstvo. Leopold II ( ) za Goricu. Beč, 1791.g. Ae. 17 mm. 1 soldo. Av: 1 2 SOLDO 1791 A Natpis u vijencu. Rv: Gorički grb. (MIMICA 1997, 508) 8. Sett. VI, pulitura US 21, RA 37. Impero Austro-Ungarico. Maria Teresa ( ) per Gorizia. Nagybànya, Ae. 21 mm. 1 soldo. Av: 1 SOLDO 1765 G Scritta entro ghirlanda. Rv: Stemma di Gorizia, sopra la corona. (MIMICA 1997, 507) 9. Sett. VI, US 75, RA 22. Impero Austro-Ungarico. Maria Teresa ( ) per Gorizia. Nagybànya, Ae. 21 mm. 1 soldo. Av: 1 SOLDO 1767 G Scritta entro ghirlanda. Rv: Stemma di Gorizia. (MIMICA 1997, 507) 10. Sett. I, accanto al muro US 52, US 57. Impero Austro-Ungarico. Leopoldo II ( ) per Gorizia. Vienna, Ae. 17 mm. 1 soldo. Av: 1 2 SOLDO 1791 A Scritta entro ghirlanda. Rv: Stemma di Gorizia. (MIMICA 1997, 508) 316

317 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 19. stoljeće XIX secolo 11. Sek. III, SJ 9, PN 1. Austro-Ugarsko Carstvo. Regno Lombardo- Veneto. Milano, g. Ae. 25 mm. 5 Centesimi. Av: 5 CENTESIMI 1822 Rv: REGNO LOMBARDO VENETO M Kruna u sredini. Ovaj novac kovan je za austrougarsku provinciju Lombardo-Veneto u razdoblju g. (MIMICA 1997, br. 26, str. 489; GHIGLIO- NE 15.nov.2007, br. 125, str. 17) 11. Sett. III, US 9, RA 1. Impero Austro-Ungarico. Regno Lombardo- Veneto. Milano, Ae. 25 mm. 5 Centesimi. Av: 5 CENTESIMI 1822 Rv: REGNO LOMBARDO VENETO M Corona in mezzo. Questa moneta è stata coniata per la provincia austro-ungarica del Lombardo-Veneto nel periodo compreso tra il 1815 ed il 1859 (MIMICA 1997, n. 26, pag. 489; GHIGLIO- NE 15 nov. 2007, n. 125, pag. 17) 12. Sek. V, SJ 23 (35) u kanalu između Z 22a i 88, PN 26. Austro-Ugarsko Carstvo. Beč, 1851.g. Ae. 20 mm. 1/2 Kreuzer. Av: 1 2 KREUZER 1851 A Unutar vijenca od hrastovog lišća. Rv: [K.K.OESTERREICHISCHES SCHEI- DEMUNZE ] Dvoglavi austrijski orao sučelice. 13. Sek. IXa, SJ 83, PN 132. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ae. 16 mm. 5/10 Kreuzer. Av: [ ] Slova unutar vijenca od hrastovog lišća. Rv: [K.K.OESTERREICHISCHES SCHEI- DEMUNZE ] Dvoglavi austrijski orao sučelice. (MIMICA 1997, br. 76, str. 505) 12. Sett. V, US 23 (35) nel canale tra Z 22a e 88, RA 26. Impero Austro-Ungarico. Vienna, Ae. 20 mm. 1/2 Kreuzer. Av: 1 2 KREUZER 1851 A Entro una ghirlanda di foglie di quercia. Rv: [K.K.OESTERREICHISCHES SCHEI- DEMUNZE ] Aquila austriaca bicipite stante di fronte. 13. Sett. IXa, US 83, RA 132. Impero Austro-Ungarico Ae. 16 mm. 5/10 Kreuzer. Av: [ ] Lettere entro una ghirlanda di foglie di quercia. Rv: [K.K.OESTERREICHISCHES SCHEI- DEMUNZE ] Aquila austriaca bicipite stante di fronte. (MIMICA 1997, n. 76, pag. 505) 317

318 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 14. Sek. II, Pros. 3, SJ 9, PN 8. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ae. 19 mm. 1 Kreuzer. Av: R Slova unutar vijenca od hrastovog lišća. Rv: K.K.OESTERREICHISCHES [SCHEI- DEMUNZE ] Dvoglavi austrijski orao sučelice. (MIMICA 1997, br. 75, str. 505) 15. Sek. XI, PN 165/4 Austro-Ugarsko Carstvo g. Ae billon. 19 mm. 1 Heller. Av: Rv: Dvoglavi austrijski orao sučelice. 16. Sek. I, Pros. 2, SJ 9, PN 9. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ae. 19 mm. 2 Heller. Av: Rv: Dvoglavi austrijski orao s habsburškim grbom na prsima sučelice. 17. Slučajni nalaz. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ae. 19 mm. 2 Heller. Av: 2 189[ ] Rv: Dvoglavi austrijski orao s grbom na prsima sučelice. 18. Sek. IV, SJ 35. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ni. 19 mm. 10 Heller. Av: [ ] Rv: Dvoglavi austrijski orao sučelice. (MIMICA 1996, str. 331) 14. Sett. II, Vano. 3, US 9, RA 8. Impero Austro-Ungarico Ae. 19 mm. 1 Kreuzer. Av: R Lettere entro una ghirlanda di foglie di quercia. Rv: K.K.OESTERREICHISCHES [SCHEI- DEMUNZE ] Aquila austriaca bicipite stante di fronte. (MIMICA 1997, n. 75, pag. 505) 15. Sett. XI, RA 165/4 Impero Austro-Ungarico Ae billon. 19 mm. 1 Heller. Av: Rv: Aquila austriaca bicipite stante di fronte. 16. Sett. I, Vano. 2, US 9, RA 9. Impero Austro-Ungarico Ae. 19 mm. 2 Heller. Av: Rv: Aquila austriaca bicipite stante di fronte con stemma asburgico sul petto. 17. Reperto casuale. Impero Austro-Ungarico Ae. 19 mm. 2 Heller. Av: 2 189[ ] Rv: Aquila austriaca bicipite stante di fronte con stemma asburgico sul petto. 18. Sett. IV, US 35. Impero Austro-Ungarico Ni. 19 mm. 10 Heller. Av: [ ] Rv: Aquila austriaca bicipite stante di fronte. (MIMICA 1996, pag. 331) 318

319 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 19. Sek. III, SJ 55, PN 15. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ag. 23 mm. 1 Krone. Av: Unutar vijenca, iznad kruna. Rv: FRANC IOS I D G IMP AVSTR REX BOH GAL ILL ETC ETAP REX HVNG Glava okrenuta nadesno, ovjenčan. 19. Sett. III, US 55, RA 15. Impero Austro-Ungarico Ag. 23 mm. 1 Corona. Av: Entro una ghirlanda, sopra una corona. Rv: FRANC IOS I D G IMP AVSTR REX BOH GAL ILL ETC ETAP REX HVNG Testa rivolta verso destra, laureato. 20. Sek. IV, iznad kanala SJ 36, SJ 35, PN 20. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ni. 21 mm. 20 Filler. Av: 20 FI[LLER] Unutar vijenca. Rv: MAGYAR KIRALYI VALTOPENZ 1893 Ugarska kruna. 21. Slučajni nalaz. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ni. 21 mm. 20 Heller. Av: Rv: Dvoglavi austrijski orao sučelice. 22. Sek. III, SJ 55, PN 14. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ag. 23 mm. 1 Krone. Av: Unutar vijenca, iznad kruna. Rv: FRANC IOS I D G IMP AVSTR REX BOH GAL ILL ETC ETAP REX HVNG Glava okrenuta nadesno, ovjenčan. 20. Sett. IV, sopra il canale US 36, US 35, RA 20. Impero Austro-Ungarico Ni. 21 mm. 20 Filler Av: 20 FI[LLER] Entro una ghirlanda. Rv: MAGYAR KIRALYI VALTOPENZ 1893 Corona ungherese. 21. Reperto casuale. Impero Austro-Ungarico Ni. 21 mm. 20 Heller. Av: Rv: Aquila austriaca bicipite stante di fronte. 22. Sett. III, US 55, RA 14. Impero Austro-Ungarico Ag. 23 mm. 1 Corona. Av: Entro una ghirlanda, sopra una corona. Rv: FRANC IOS I D G IMP AVSTR REX BOH GAL ILL ETC ETAP REX HVNG Testa rivolta a destra, laureato. 319

320 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 23. Sek. III, SJ 55, PN 13. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ae. 19 mm. 2 Filler. Av: 2 Unutar vijenca. Rv: MAGYAR [K]I[RA]LYI VALTOPENZ 1896 Ugarska kruna. 24. Slučajni nalaz. Austro-Ugarsko Carstvo. Druga polovica 19.st. Ae billon. 21 mm. Žeton. Av: 3 10 LITER Rv: 3 10 LITER Ovo nije novac, nego žeton, poznat i kao Biermarke. Njegova vrijednost iznosi jednu malu kriglu piva (3/10) a mogla se iskoristiti u nekoj pivnici. Takvi žetoni korišteni su na području cijelog Carstva. ( Jednak po tipu, ali druge vrijednosti kod DO- LENEC 1993, br. 618, str. 185) 25. Zasip ispod ulice Pod voltom, slučajni nalaz. Austro-Ugarsko Carstvo. 19.st. Ae mm. Svetačka medaljica. Av: MARIA [ZELL] Marija stoji frontalno, u naručju drži Krista. Rv: GNADEN BILD IN DER SCHATZ[KAMER] [ ] Marija sjedi, u naručju drži Krista. (APPEL 1829, br.3989var, str.1085) Ova medaljica je uspomena na hodočašće u svetište Mariazell u Gornjoj Štajerskoj, Austrija. Hodočašća u Mariazell počela su oko 1500.g. i bila su osobito učestala za vrijeme vladavine Habsburgovaca koji su štovali to svetište. Appelova knjiga objavljena je 1829.g. tako da je ovaj primjerak medaljice možda i iz neke kasnije godine. 23. Sett. III, US 55, RA 13. Impero Austro-Ungarico Ae. 19 mm. 2 Filler. Av: 2 Entro una ghirlanda. Rv: MAGYAR [K]I[RA]LYI VALTOPENZ 1896 Corona ungherese. 24. Reperto casuale. Impero Austro-Ungarico. Metà del XIX secolo. Ae billon. 21 mm. Gettone. Av: 3 10 LITER Rv: 3 10 LITER Non si tratta di una moneta, ma bensì di un gettone, conosciuto pure con il nome di Biermarke. Il suo valore equivale ad un piccolo boccale di birra (0,3 l) e poteva essere usato in qualsiasi birreria. Veniva usato su tutto il territorio dell Impero. (Uguale come tipo, ma con altri valori in DO- LENEC 1993, n. 618, pag. 185) 25. Rinterrato sotto la via Pod voltom, reperto casuale. Impero austro-ungarico. XIX secolo. Ae mm. Medaglietta sacra. Av: MARIA [ZELL] La Vergine Maria sta in piedi in posizione frontale, tra le braccia tiene Cristo. Rv: GNADEN BILD IN DER SCHATZ[KAMER] [ ] La Vergine Maria sta seduta, tra le braccia tiene Cristo. (APPEL 1829, n.3989var, pag.1085) Questa medaglietta è il ricordo del pellegrinaggio nel Santuario di Mariazell nell Alta Stiria, Austria. I pellegrinaggi a Mariazell sono iniziati attorno all anno 1500 e sono stati particolarmente frequenti durante il dominio degli Asburgo i quali hanno rispettato tale Santuario. Il libro di Appel è stato pubblicato nel 1829, tale esemplare di medaglietta può forse risalire a qualche anno più tardi. 320

321 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 26. Sek. IX, SJ 35, PN 78. Austro-Ugarsko Carstvo. 19.st. - početak 20.st. Pb. 16 mm. Olovna plomba. Av: 4 Rv: FR LAIBACHER FAM[ ] Dvoglavi austrijski orao sučelice. 27. Sek. XI, PN 165/7 Austro-Ugarsko Carstvo. 19.st. - početak 20.st. Ae mm. Svetačka medaljica. Av: [O MARIA, OHNE S]ÜNDE EMPFAN- GEN, BITTE FÜR UNS, [DIE WIR ZU DIR U]NSERE ZUFLU- CHT NEHMEN Sveta Marija stoji i moli. Rv: M Marijin križ i dva srca s 12 zvijezdica uokolo. Čudotvorna medaljica ukazala se mladoj pariškoj redovnici Katarini Laboure 1830.g. Raspored prikaza i pripadajući tekst redovnici je prilikom ukazanja odredila Majka Božja. Medaljica na prednjoj strani ima lik Marije u bijelom koja ispruženih ruku brani svijet, a iz vrhova prstiju izlazi joj jaka svjetlost. Uz rub medaljice stoji natpis O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo. S druge strane medaljice prikazano je dvanaest zvijezda, u sredini veliko slovo M nad kojim se uzdiže križ; ispod je srce Isusovo, okrunjeno trnovom krunom i srce Marijino, probodeno mačem. Crkvene vlasti priznale su ovo ukazanje, te dopustile izradu ove medaljice. Ubrzo je postala vrlo raširena, a osobe koje ju nose uzdaju se kako će primiti velike milosti. Ta je medaljica vrlo popularna i danas. 28. Sek. XI, PN 165/8 19.st. - početak 20.st.? Ae. 19 mm. Av: Nečitljivo. Rv: Nečitljivo. 26. Sett. IX, US 35, RA 78. Impero Austro-Ungarico. XIX secolo- inizi del XX secolo. Pb. 16 mm. Sigillo in piombo. Av: 4 Rv: FR LAIBACHER FAM[ ] Aquila bicipite austriaca stante di fronte. 27. Sett. XI, RA 165/7 Impero Austro-Ungarico. XIX secolo- inizi del XX secolo. Ae mm. Medaglietta sacra. Av: [O MARIA, OHNE S]ÜNDE EMPFAN- GEN, BITTE FÜR UNS, [DIE WIR ZU DIR U]NSERE ZUFLU- CHT NEHMEN La Vergine Maria sta in piedi e prega. Rv: M La Croce di Maria e due cuori contorniati da 12 stelle. La medaglietta miracolosa è apparsa alla giovane monaca parigina Caterina Labouré nel L ordine delle apparizioni ed il relativo testo è stato dettato alla monaca dalla Vergine Maria. Il dritto della medaglietta riproduce l immagine di Maria vestita di bianco che con le mani rivolte in avanti difende il mondo. Dalle punta delle dita emana una luce intensa. Lungo il bordo della medaglietta riporta l iscrizione O Maria, concepita senza peccato, prega per noi che ricorriamo a Te. Il rovescio della medaglietta rappresenta in mezzo la lettera M sormontata da una croce e circondata da dodici stelle; in basso il cuore di Gesù, circondato da una corona di spine e il cuore di Maria, trafitto da una spada. Le autorità ecclesiastiche hanno riconosciuto tale apparizione, ed hanno permesso che questa medaglietta venisse coniata. Si è diffusa molto rapidamente. Le persone che la portano sperano di ricevere infinita misericordia. Tale medaglietta è a tutt oggi molto popolare. 28. Sett. XI, RA 165/8 XIX secolo- inizi del XX secolo? Ae. 19 mm. Av: Illeggibile. Rv: Illeggibile. 321

322 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 20. stoljeće XX secolo 29. Sek. IX, SJ 53, PN 12. Austro-Ugarsko Carstvo g. Ae. 17 mm. 1 Filler. Av: 1 Unutar vijenca. Rv: [MAGYA]R K[I]RALYI VA[LTO]PENZ 1901 Ugarska kruna. 30. Sek. III, Sj 55, PN 19. Kraljevina Italija g. Ni. 21 mm. 20 centesimi. Av: C R LBISTOLFI M. / L.GIORGI INC. Sloboda u plaštu leti nalijevo, iza sebe u ispruženoj ljevici drži baklju. Ispod okrunjeni talijanski grb. Rv: ITALIA Glava božice okrenuta nalijevo, u ruci drži klas (Mater Frugum). (GHIGLIONE 15.nov br. 677, 678, str. 55; ASTARTE 2000, br , str. 171) 29. Sett. IX, US 53, RA 12. Impero Austro-Ungarico Ae. 17 mm. 1 Filler. Av: 1 Entro una ghirlanda. Rv: [MAGYA]R K[I]RALYI VA[LTO]PENZ 1901 Corona ungherese. 30. Sett. III, US 55, RA 19. Regno d Italia Ni. 21 mm. 20 centesimi. Av: C R LBISTOLFI M. / L.GIORGI INC. La Libertà alata avvolta da un mantello rivolta verso sinistra, con la mano sinistra protesa indietro tiene una fiaccola. Sotto lo stemma italiano coronato. Rv: ITALIA La testa della dea rivolta verso sinistra, in mano tiene una spiga (Mater Frugum). (GHIGLIONE 15 nov n. 677, 678, pag. 55; ASTARTE 2000, n , pag. 171) 322

323 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 31. Sek. XI, PN 165/9 Austro-Ugarsko Carstvo. Beč, 1914.g. Ae. 16 mm. Medalja. Av: bez natpisa. Glave Franje Josipa I i Wilhelma II okrenute nadesno. Rv: VI[RIB]US [U]NITIS [1914] [GESCH]ÜTZT Austrijski vojnik rukuje se s njemačkim vojnikom. Ušica na medalji nedostaje. Ovo je domoljubna medalja (Patriotisches Abzeichen) koja se vjerojatno dijelila austrougarskim vojnicima kad su polazili na bojišta. Pomoću ušice se prišivala na odoru. Jednak primjerak, ali u mnogo boljem stanju, čuva se u numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu pod inventarnim brojem 538:ZAG E I ova medaljica potječe iz Rijeke. Muzeju ju je poklonio ing. Franjo Jurković Sek. XI, PN 165/6 Austro-Ugarsko Carstvo g. Ae. 19 mm. 2 Filler. Av: 2 Unutar vijenca. Rv: [MAGY]AR [KI]RALYI [VA] LTOP[ENZ] 1915 Ugarska kruna. 33. Sek. IV, SJ 68, PN 24. Kraljevina Italija g. Ae. 21 mm. 20 Centesimi. Av: CENT Tekst u šesterokutnom okviru, naokolo vijenac. Rv: REGNO D ITALIA Talijanski grb unutar vijenca, iznad njega kruna. (GHIGLIONE 15.nov.2007, br. 679, str. 55) 31. Sett. XI, RA 165/9 Impero Austro-Ungarico. Vienna, Ae. 16 mm. Medaglia. Av: senza iscrizione. Le teste di Francesco Giuseppe I e Guglielmo II rivolte verso destra. Rv: VI[RIB]US [U]NITIS [1914] [GESCH]ÜTZT Un soldato austriaco stringe la mano ad un soldato tedesco. Medaglia sprovvista di foro. Trattasi di una medaglia patriottica (Patriotisches Abzeichen) che veniva probabilmente consegnata ai soldati austro-ungarici che si avviavano al fronte. Grazie al foro veniva cucita sull uniforme. Un esemplare della medaglia, custodito in condizioni migliori, fa parte della raccolta numismatica del Museo archeologico di Zagabria al numero di inventario 538:ZAG E Anche questa medaglia proviene da Fiume. Regalata al Museo dall ingegnere Franjo Jurković Sett. XI, RA 165/6 Impero Austro-Ungarico Ae. 19 mm. 2 Filler. Av: 2 Entro una ghirlanda. Rv: [MAGY]AR [KI]RALYI [VA] LTOP[ENZ] 1915 Corona ungherese. 33. Sett. IV, US 68, RA 24. Regno d Italia Ae. 21 mm. 20 Centesimi. Av: CENT Testo in una cornice esagonale, contornata da una ghirlanda. Rv: REGNO D ITALIA Lo stemma italiano entro la ghirlanda, con sopra una corona. (GHIGLIONE 15 nov. 2007, n. 679, pag. 55) 1 Zahvaljujem voditelju zbirke dr.ivanu Mirniku na pomoći pri određivanju ove medaljice. 1 Ringrazio il dirigente responsabile della raccolta dott. Ivan Mirnik per l aiuto offerto nel catalogare questa medaglietta. 323

324 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 34. Sek. III, SJ 55, PN 18. Kraljevina Italija g. Ae. 19 mm. 5 Centesimi. Av: C. 5 [ ] U sredini klas žita. Rv: VITTORIO EMANVELE III RE D ITALIA Glava okrenuta nalijevo. (Po tipu GHIGLIONE 15.nov.2007, br. 687, str. 56) 35. Sek. XI, PN 165/3 Kraljevina Italija g. Ni. 21 mm. 20 Centesimi. Av: [C].20 [1] 913 [R] [LBISTOLFI M. / L.GIORGI INC.] Sloboda u plaštu leti nalijevo, iza sebe u ispruženoj ljevici drži baklju. Ispod okrunjeni talijanski grb. Rv: [ITALIA] Glava božice nalijevo, u ruci drži klas (Mater Frugum). (ASTARTE 2000, br.1061, str.171) 36. Sek. IX, SJ 35, PN 80. Kraljevina Italija g. Ni. 27 mm. 1 Lira. Av: BVONO DA L.1 R Natpis unutar vijenca. Rv: ITALIA 1922 Italija sjedi nalijevo, u ispruženoj desnici drži maslinovu grančicu, a u ljevici Viktoriju na kugli. 34. Sett. III, US 55, RA 18. Regno d Italia Ae. 19 mm. 5 Centesimi. Av: C. 5 [ ] In mezzo una spiga di grano. Rv: VITTORIO EMANVELE III RE D ITALIA Testa rivolta verso sinistra. (Vedi il tipo di GHIGLIONE 15 nov. 2007, n. 687, pag. 56) 35. Sett. XI, RA 165/3 Regno d Italia Ni. 21 mm. 20 Centesimi. Av: [C].20 [1] 913 [R] [LBISTOLFI M. / L.GIORGI INC.] La Libertà alata avvolta da un mantello rivolta verso sinistra, con la mano sinistra protesa indietro tiene una fiaccola. Sotto lo stemma italiano coronato. Rv: [ITALIA] La testa della dea rivolta verso sinistra, in mano tiene una spiga (Mater Frugum). (ASTARTE 2000, n.1061, pag.171) 36. Sett. IX, US 35, RA 80. Regno d Italia Ni. 27 mm. 1 Lira. Av: BVONO DA L.1 R Scritta entro ghirlanda. Rv: ITALIA 1922 L Italia seduta a sinistra, con la mano destra protesa tiene un rametto d olivo, con quella destra la Vittoria su sfera. 324

325 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 37. Sek. II, SJ 6, Zap. Z SJ 13, PN 10. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca g. Ae. 18 mm. 50 para. Av: 50 ПАРА 1924 Natpis unutar vijenca, iznad kruna. Rv: АЛЕКСАНДАР I. КРАЉ СРБА, ХРВАТА И СЛОВЕНАЦА Glava okrenuta nalijevo. 38. Sek. IXc, SJ 86, PN 87. Kraljevina Italija g. Ae billon. 23 mm. 10 Centesimi. Av: ITALIA R C. 1[0] [ ] U sredini talijanski grb s krunom, iza njega fascio, na lijevoj strani klas, a na desnoj hrastova grana. Rv: VITT EM III RE E IMP Glava okrenuta nalijevo. (Po tipu GHIGLIONE 16.nov.2006, br. 609, str. 53) 39. Sek. IXc, SJ 86, PN 89. Kraljevina Jugoslavija g. Ae. 25 mm. 2 Dinara. Av: 2 DINARA 1938 Rv: КРАЉЕВИНА ЈУГОСЛАВИЈА Kruna. 40. SJ 23. Kraljevina Jugoslavija g. Ae. 25 mm. 1 Dinar. Av: 1 DINAR 1938 Rv: КРАЉЕВИНА ЈУГОСЛАВИЈА Kruna. 37. Sett. II, US 6, Zap. Z US 13, RA 10. Regno dei Serbi, Croati e Sloveni Ae. 18 mm. 50 para. Av: 50 ПАРА 1924 Scritta entro ghirlanda, sopra la corona. Rv: АЛЕКСАНДАР I. КРАЉ СРБА, ХРВАТА И СЛОВЕНАЦА Testa rivolta verso sinistra. 38. Sett. IXc, US 86, RA 87. Regno d Italia Ae billon. 23 mm. 10 Centesimi. Av: ITALIA R C. 1[0] [ ] In mezzo lo stemma italiano con la corona, dietro ad esso un fascio, sulla sinistra una spiga, sulla destra un ramo di quercia. Rv: VITT EM III RE E IMP Testa rivolta verso sinistra. (Vedi il tipo di GHIGLIONE 16 nov. 2006, n. 609, pag. 53) 39. Sett. IXc, US 86, RA 89. Regno di Jugoslavia Ae. 25 mm. 2 Dinari. Av: 2 DINARA 1938 Rv: КРАЉЕВИНА ЈУГОСЛАВИЈА Corona. 40. US 23. Regno di Jugoslavia Ae. 25 mm. 1 Dinaro. Av: 1 DINAR 1938 Rv: КРАЉЕВИНА ЈУГОСЛАВИЈА Corona. 325

326 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 41. Sek. XI, PN 165/10 Kraljevina Italija g. Ae billon. 23 mm. 10 Centesimi. Av: ITALIA R C XIX U sredini talijanski grbs krunom, iza njega fascio, na lijevoj strani klas, a na desnoj hrastova grana. Rv: VITT EM III RE E IMP Glava okrenuta nalijevo. (Po tipu GHIGLIONE 16.nov.2006, br. 609, str. 53) 42. Sek. XI, PN 165/1 Kraljevina Italija g. Pb mm. Olovna plomba. Av: XIX Unutar kruga od točaka. Rv: Raskriljeni orao, u kandžama drži lentu. 43. Sek. XI, PN 165/2 Kraljevina Italija g. Pb mm. Olovna plomba. Av: XIX Unutar kruga od točaka. Rv: Raskriljeni orao, u kandžama drži lentu. 44. Sek.IV., SJ 9. Republika Italija g. Nehrđajući čelik. 18 mm. 100 Lira. Av: L. 100 R 1967 Minerva stoji nalijevo, u desnici drži maslinu, u ljevici štap. Rv: REPVBBLICA ITALIANA Glava okrenuta nalijevo, ovjenčan. 41. Sett. XI, RA 165/10 Regno d Italia Ae billon. 23 mm. 10 Centesimi. Av: ITALIA R C XIX In mezzo lo stemma italiano con la corona, dietro ad esso un fascio, sulla sinistra una spiga, sulla destra un ramo di quercia. Rv: VITT EM III RE E IMP Testa rivolta verso sinistra. (Vedi il tipo di GHIGLIONE 16 nov. 2006, n. 609, pag. 53) 42. Sett. XI, RA 165/1 Regno d Italia Pb mm. Sigillo in piombo. Av: XIX Entro un cerchio di punti. Rv: Aquila con ali spiegate, con gli artigli tiene un cordone. 43. Sett. XI, RA 165/2 Regno d Italia Pb mm. Sigillo in piombo. Av: XIX Entro un cerchio di punti. Rv: Aquila con ali spiegate, con gli artigli tiene un cordone. 44. Sett. IV., US 9. Repubblica Italiana Acciaio inossidabile. 18 mm. 100 Lire. Av: L. 100 R 1967 Minerva stante a sinistra, tiene un ramo di olivo nella mano destra, in quella sinistra un bastone. Rv: REPVBBLICA ITALIANA Testa laureata rivolta verso sinistra. 326

327 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 45. SJ 23. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija g. Ae. 16 mm. 5 para. Av: 5 ПАРА PARA ПАРИ PAR Rv: СФР ЈУГОСЛАВИЈА SFR JUGOSLA- VIJA Jugoslavenski grb. 46. SJ 23. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija g. Ae. 21 mm. 10 para. Av: 10 ПАРА PARA ПАРИ PAR Rv: СФР ЈУГОСЛАВИЈА SFR JUGOSLA- VIJA Jugoslavenski grb. 47. SJ 23. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija g. Ae. 21 mm. 50 dinara. Av: 50 DINARJEV DINARA ДИНАРІ ДИНАРА Rv: СФР ЈУГОСЛАВИЈА SFR JUGOSLA- VIJA 1988 Jugoslavenski grb. Neodredivi nalazi 48. Sek. III, SJ 9a, PN 5. Ae. 23 mm. Av: Nečitljivo. Rv: Nečitljivo 49. Sek. V, SJ 23(35), između Z 22a i 88, PN 25. Ae mm. Av: Nečitljivo Rv: Nečitljivo 45. US 23. Repubblica Socialista Federativa di Jugoslavia Ae. 16 mm. 5 para. Av: 5 ПАРА PARA ПАРИ PAR Rv: СФР ЈУГОСЛАВИЈА SFR JUGOSLA- VIJA Stemma jugoslavo. 46. US 23. Repubblica Socialista Federativa di Jugoslavia Ae. 21 mm. 10 para. Av: 10 ПАРА PARA ПАРИ PAR Rv: СФР ЈУГОСЛАВИЈА SFR JUGOSLA- VIJA Stemma jugoslavo. 47. US 23. Repubblica Socialista Federativa di Jugoslavia Ae. 21 mm. 50 dinari. Av: 50 DINARJEV DINARA ДИНАРІ ДИНАРА Rv: СФР ЈУГОСЛАВИЈА SFR JUGOSLA- VIJA 1988 Stemma jugoslavo. Reperti indeterminabili 48. Sett. III, US 9a, RA 5. Ae. 23 mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 49. Sett. V, US 23(35), tra Z 22a e 88, RA 25. Ae mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 327

328 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 50. Sek.IXc, SJ 83d, PN 107. Ae. 14 mm. Av: Nečitljivo Rv: Nečitljivo 51. Sek. IXc, SJ 83, PN 97. Ae. 17? mm. Av: Nečitljivo Rv: Nečitljivo 52. Sek. IXb, SJ 83/86, PN 159. Ae. 20? mm. Av: Nečitljivo Rv: Nečitljivo 53. Sek. IXc, SJ 83, PN 144. Ae. 16 mm. Av: Nečitljivo Rv: Nečitljivo 54. Sek. III, SJ 9. Ae. 24 mm. Av: Nečitljivo Rv: Nečitljivo 55. Sek.IXc, SJ 83d, PN 124. Ae 19 mm. Av: Nečitljivo Rv: Nečitljivo 50. Sett.IXc, US 83d, RA 107. Ae. 14 mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 51. Sett. IXc, US 83, RA 97. Ae. 17? mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 52. Sett. IXb, US 83/86, RA 159. Ae. 20? mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 53. Sett. IXc, US 83, RA 144. Ae. 16 mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 54. Sett. III, US 9. Ae. 24 mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 55. Sett. IXc, US 83d, RA 124. Ae 19 mm. Av: Illeggibile Rv: Illeggibile 328

329 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Zaključak Novca iz razdoblja od 15.do 20.st. pronađenog na principiju manje je nego onog antičkog. Ipak, ovi nalazi ocrtavaju osnovni povijesni slijed ponovnog naseljavanja antičke Tarsatike, odnosno današnjega grada Rijeke. Iako je od 14. st. Rijeka ponovno izgrađena i opasana bedemima koji su uključivali i principij (ŽIC 2006, 17), iz toga doba nemamo numizmatičkih nalaza. Naš najstariji nalaz je kreuzer Sigismunda I Tirolskog kovan između 1446 i 1490.g. (br.1) koji je izgubljen u doba kada je Rijekom vladala obitelj Walsee ili, što je i vjerojatnije, iz doba nakon 1466.g. kada Rijeku preuzima habsburški car Fridrih III (ŽIC 2006, 28). Novac kovan u njegovo ime je pfenning iskovan u Beču nakon 1457.g. (br.2). Austrijanci su skrbili za razvoj ovog grada značajnog zbog svojeg trgovačkog položaja, pa u 15.st. dolazi do velikog priljeva stanovnika (ŽIC 2006, 30). Mlečanima uspon Rijeke nije odgovarao, pa na sve načine pokušavaju zaustaviti razvoj grada. Tako pod vodstvom Trevisana 1509.g. čak zauzimaju grad te bez milosrđa ubijaju i pljačkaju stanovništvo. Riječani uzvraćaju udarac napadajući mletačko brodovlje, no konačnog mira nema i Rijeka biva opet spaljena (ŽIC 2006, 34). Otomanski osvajači približavaju se u 16.st. i riječkom zaleđu, što je također jedna otežavajuća okolnost. Podrška Rijeke Uskocima koji se bore protiv Turaka, ali i pljačkaju po vlastitom izboru, također ne odgovara Mlečanima, pa je i to razlog nastavka sukoba između Rijeke i Mletaka i u 17.st. Ipak, trgovina ne poznaje granice, pa tako na principiju nalazimo i mletački novac iz 16. i 17.st. (br.3, 4, 5, 6). On je zbog ekonomske i trgovačke snage Venecije u to doba bio vrlo rašireno sredstvo plaćanja na cijelom Jadranu i na istočnom Sredozemlju. No Mleci nikad nisu uspostavili nadzor nad gradom koji i dalje ostaje u rukama Austrijanaca, odnosno dinastije Habsburgovaca. Tako novac 17.st s principija pripada redom izdanjima iz vremena Karla III Habsburškog, Marije Terezije i Leopolda II (br.7, 8, 9, 10). To su uglavnom izdanja novca za Goricu i, u ranom 19.st., za Conclusione La quantità di monete rinvenute nei principia risalenti al periodo compreso tra il XV ed il XX secolo risulta essere inferiore rispetto a quella risalente al periodo antico. Ciò nonostante, tali reperti ricostruiscono in ordine cronologico la storia del rinsediamento dell antica Tarsatica, rispettivamente dell attuale città di Fiume. Sebbene dal XIV secolo Fiume sia stata ricostruita e decorata da mura tra le quali vanno annoverati pure i principia (ŽIC 2006, 17), non ci sono reperti numismatici risalenti a tale periodo. Il nostro reperto più vecchio è il Kreuzer di Sigismondo I del Tirolo coniato tra il 1446 ed il 1490 (n.1), andato perduto durante il dominio della famiglia Walsee o, più probabilmente, dopo il 1466 quando Fiume venne governata dall imperatore asburgico Federico III (ŽIC 2006, 28). Il tipo di moneta risalente al suo dominio è il pfennig coniato a Vienna dopo il 1457 (n.2). Gli Austriaci hanno favorito lo sviluppo di questa città che acquista particolare importanza grazie alla sua favorevole posizione commerciale, e per questo motivo nel XV secolo si registra un enorme flusso migratorio verso la città (ŽIC 2006, 30). L ascesa di Fiume non viene ben vista da Venezia, che cerca in qualsiasi modo di intralciarne lo sviluppo. Viene così occupata dalle truppe guidate da Trevisan nel 1509 e la popolazione uccisa e derubata senza pietà. I Fiumani rispondono all attacco attaccando a loro volta la flotta veneziana. Non si arriva però ad una pace definitiva e Fiume viene nuovamente incendiata (ŽIC 2006, 34). Nel XVI secolo anche gli occupatori ottomani si avvicinano all entroterra fiumano, il che rappresenta per la città una circostanza aggravante. L appoggio di Fiume agli Uscocchi che lottano contro i Turchi, ma che saccheggiano anche, non viene ben visto da Venezia, ed è pure questo uno dei motivi a causa dei quali i conflitti tra Fiume e Venezia non si placano nemmeno nel XVII secolo. Nonostante tutto, siccome il commercio non conosce confini, nei principia vengono rinvenute monete veneziane risalenti al XVI e XVII secolo (n.3, 4, 5, 6). Essendo Venezia una potenza economica e commerciale, durante tale periodo il denaro veneziano è stato un mezzo di pagamen- 329

330 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO austrijsku pokrajinu Lombardo-Veneto (br.11). Kroz cijelo 19.st. u Rijeci se pojavljuje isključivo novac Austro-Ugarskog Carstva, kovan u Austriji, ali i u Mađarskoj. 18. i 19.st. doba je velikog napretka grada Rijeke koji za Austro-Ugarske Monarhije postaje izvanredno važan grad (ŽIC 2006). Olovna plomba iz Ljubljane (br.26) svjedoči o razvijenoj trgovini sa zaleđem, a dvije svetačke medaljice s natpisom na njemačkom o kretanjima vjernika na hodočašća u unutrašnjost zemlje (Maria Zell, br.25, br.27). Početkom 20.st. započinje Prvi svjetski rat koji donosi velike preokrete za budućnost grada. Rijeka sudjeluje u ratu kao važna luka, ali i kao prostor s kojeg su unovačeni mnogobrojni vojnici za udaljena bojišta. O tome svjedoči i austrijska vojna medaljica, uspomena na neko ratište (br.31). Tijekom rata, 1915.g., Italiji je ponuđeno da stupi na stranu saveznika i zauzvrat dobije važno teritorijalno proširenje na istočni dio Jadrana, odnosno na Istru i na Dalmaciju. Italija je to prihvatila, pa je tako sklopljen Londonski ugovor (ŽIC 2006, 126). No kako prema tome ugovoru Rijeka nije trebala biti pripojena Italiji, D Annunzio i njegovi sljedbenici 1919.g. oružjem preuzimaju vlast u gradu (ŽIC 2006, ). Kroz razna politička komešanja tih godina, 1924.g. Italija napokon ostvaruje potpuni nadzor nad Rijekom. To je doba vladavine fašista, a među nalazima novca to se vidi u više primjeraka (br.30, 33, 34, 35, 36, 38, 41, 42, 43). Blizina granice s Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca te kasnijom Kraljevinom Jugoslavijom ostavila je traga u trima primjercima novca (br.37, 39, 40). Nakon Drugog svjetskog rata i oko 25 godina vladavine Italije, Rijeka je vraćena u sastav Hrvatske, unutar tadašnje SFRJ. O tom vremenu svjedoče tri primjerka novca (br.45, 46, 47). O čestim odlascima Riječana u kupovinu u Trst mogao bi svjedočiti jedan pronađeni primjerak novca (br.44). Kao što je već rečeno, novac s principija uglavnom dobro prati povijesna zbivanja. Da je tih nalaza bilo više, sigurno je da bi se mogli rekonstruirati i brojni drugi događaji koji ovdje nisu navedeni. U svakom slučaju nalazi novca opisani to molto diffuso utilizzato su tutto il territorio dell Adriatico e Mediterraneo orientale. Venezia non riesce a raggiungere il controllo della città che continua a rimanere in mano agli Austriaci, rispettivamente alla dinastia degli Asburgo. Così le monete del XVII secolo rinvenute nei principia sono state emesse al tempo di Carlo III d Asburgo, Maria Teresa e Leopoldo II (n.7, 8, 9, 10). Trattasi principalmente di emissioni di monete per Gorizia e agli inizi del XIX secolo, per la provincia austriaca del Lombardo-Veneto (n.11). Durante tutto il XIX secolo a Fiume circolano esclusivamente monete dell Impero Austro- Ungarico, coniate in Austria e in Ungheria. Nel XVIII e nel XIX secolo per la città di Fiume si apre una fase di sviluppo e progresso che la fa diventare una città di particolare importanza per la Monarchia Austro-Ungarica (ŽIC 2006). Il sigillo in piombo proveniente da Lubiana (n.26) sta a testimoniare lo sviluppo del commercio con entroterra, mentre due medagliette sacre con l iscrizione in lingua tedesca il movimento di credenti in pellegrinaggio nell entroterra del paese (Maria Zell, n.25, n.27). Agli inizi del XX secolo inizia la Prima guerra mondiale e con essa anche grandi sconvolgimenti che influiscono sul futuro della città. Fiume partecipa al conflitto come importante porto, come luogo di reclutamento di molti soldati che partono per fronti lontani. A testimonianza di ciò la medaglia militare austriaca, ricordo di un campo di battaglia (n.31). Durante la guerra, e più precisamente nel 1915, all Italia viene chiesto di entrare in guerra al fianco degli Alleati, riconoscendole in cambio il diritto ad estendere il proprio territorio fino alla parte orientale dell Adriatico, rispettivamente in Istria e Dalmazia. L Italia accetta, e viene stipulato il Patto di Londra (ŽIC 2006, 126). Siccome tale Patto non prevedeva che la città di Fiume venisse annessa all Italia, D Annunzio ed un gruppo di suoi fedeli nel 1919 con le armi in pugno conquistano la città (ŽIC 2006, ). In quegli anni esplodono vari fermenti politici e nel 1924 l Italia riesce ad ottenere il completo controllo di Fiume. Sono gli anni dell ascesa al potere del fascismo e a testimonianza di ciò annoveriamo tra i reperti rinvenuti molti esemplari di moneta (n.30, 33, 34, 35, 36, 38, 41, 42, 43). La vicinanza del confine con il Re- 330

331 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA u ovom radu dočaravaju burnu povijest grada na Rječini. gno dei Serbi, Croati e Sloveni e successivamente con il Regno di Jugoslavia ha lasciato le proprie tracce in tre esemplari di moneta (n.37, 39, 40). Dopo la Seconda guerra mondiale e nei 25 anni circa di governo da parte dell Italia, Fiume viene riannessa alla Croazia, facendo quindi parte del territorio dell allora RSFJ. A testimonianza di ciò annoveriamo tre esemplari di moneta (n.45, 46, 47). È stato rinvenuto inoltre un esemplare di moneta, possibile testimonianza dei frequenti viaggi dei Fiumani che andavano a Trieste a fare acquisti (n.44). Come è già stato detto, le monete rinvenute nei principia seguono abbastanza fedelmente gli avvenimenti storici sucitati. Qualora fossero stati rinvenuti più reperti, avremmo potuto sicuramente ricostruire pure gli altri innumerevoli avvenimenti che in questo contesto non sono stati menzionati. In ogni caso i reperti di monete descritti in questo saggio evocano la storia burrascosa della città di Fiume situata sulle sponde del fiume Fiumara. 331

332

333 KASNOSREDNJOVJEKOVNI, NOVOVJEKOVNI I MODERNI KERAMIČKI NALAZI REPERTI DI CERAMICA TARDOMEDIEVALE, POSTMEDIEVALE E CONTEMPORANEA Robert Čimin Služba za arheološku baštinu Hrvatski restauratorski zavod Ufficio Beni Archeologici Istituto Croato di Restauro

334

335 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA KASNOSREDNJOVJEKOVNI, NOVOVJEKOVNI I MODERNI KERAMIČKI NALAZI REPERTI DI CERAMICA TARDOMEDIEVALE, POSTMEDIEVALE E CONTEMPORANEA Prvi keramički i metalni nalazi (novac) s riječkog principija nakon kasne antike i seobe naroda datiraju tek u kasni srednji vijek, odnosno u razdoblje 15.st. od kada se, kroz stoljeća koja slijede, život na ovom mjestu nastavlja sve do današnjih dana. Pažnju ćemo ponajprije posvetiti tipološko-tehnološkim karakteristikama keramičkih nalaza, te istovremeno pokušati postaviti i određeni kronološki okvir. Mogu se ugrubo izdvojiti dvije skupine keramičkih posuda: prvu čine većinom talijanski importi iz vremena od 15. do 17.st., a drugu novija lokalna i uvezena keramika iz razdoblja od 17. do 20.st. Renesansna gravirana keramika Po broju pronađenih ulomaka na području riječkog principija uz renesansnu majoliku najzastupljenija je gravirana keramika. Riječ je o keramici prozirne cakline koja se ukrašava tehnikom urezivanja oštrim i/ili zatupljenim pomoćnim alatom. Nakon prvog pečenja posuda se oslikava bojama na bazi metalnih oksida (prevladavaju zelena, žuta, smeđa i plava boja), pa se ponovno peče. Porijeklo ove tehnike valja tražiti na Istoku odakle je na područje današnje Italije stigla u vrijeme 12. i 13. st. i gdje se do 16. st. razvijala kroz nekoliko faza dosežući svoj vrhunac u doba renesanse. U to vrijeme graffita postaje vrlo popularna i tražena, tako da se broj radionica za proizvodnju na sjevernom Jadranu tijekom 17.st. povećava, a time i distribucija postaje mnogo raširenija. Najbolja i najtraženija gravirana keramika bila je ona renesansna (graffita rinascimentale) koja se proizvodila od sredine 15. do sredine 16.st., a poznata je i pod imenom kanonska keramika (GUSAR 2006, 46). Na najraznovrsnijim tipo- I primi reperti ceramici e metallici (monete) ritrovati nei principia di Fiume, appartenenti al periodo successivo a quello tardoantico e ai movimenti delle popolazioni, sono databili appena al periodo tardomedievale, ovvero al XV sec., momento a partire dal quale nei secoli seguenti la vita in quest area non subisce interruzioni fino ai nostri giorni. La nostra attenzione è stata rivolta innanzitutto alle caratteristiche tecno-tipologiche dei reperti in ceramica e abbiamo anche tentato contemporaneamente di definire una cornice cronologica. I recipienti di ceramica possono venir suddivisi in due gruppi: il primo è costituito prevalentemente da oggetti italiani importati, risalenti al periodo compreso tra i secc. XV e XVII, il secondo abbraccia ceramica di produzione locale o importata databile tra il XVII e il XX sec. Ceramica graffita rinascimentale Per numero di reperti rinvenuti nell area dei principia fiumani, accanto alla maiolica rinascimentale, la più comune è la ceramica graffita. Si tratta di una ceramica con vetrina trasparente decorata mediante incisione con l ausilio di una punta dura e/o di un arnese ottuso. Dopo la prima cottura, il recipiente veniva dipinto con colori a base di ossidi metallici (prevalentemente verde, giallo, bruno e blu), e poi sottoposto a seconda cottura. Era una tecnica proveniente dall Oriente, arrivata successivamente sul territorio dell attuale Italia dove fino al XVI sec. si sviluppò attraverso alcune fasi per raggiungere il proprio apice in epoca rinascimentale. Fu un periodo nel quale la ceramica graffita era molto popolare e richiesta, aspetto che provocò l aumento repentino del numero di officine ceramiche nell Alto Adriatico durante il XVII sec., che rese a sua volta più voluminoso il commercio. 335

336 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO vima posuda tog vremena iznimno preciznim i maštovitim crtežima oslikane su vrlo složene priče. No svega nekoliko ulomaka pronađenih prilikom arheoloških iskopavanja na riječkom principiju, nažalost, ne daje potvrdu za to. S većom sigurnošću ovoj keramici možemo pripisati tek nekoliko manjih ulomaka posuda. Na obodu La migliore ceramica graffita era quella rinascimentale (graffita rinascimentale), prodotta dalla metà del XV sec. alla metà del XVI sec. e nota con il nome di ceramica canonica (GUSAR 2006, 46). Sui variatissimi tipi di recipienti dell epoca furono disegnate storie molto complesse, con disegni particolarmente precisi e fantasiosi. Purtroppo Restaurirani plitki gravirani tanjur iz prve polovice 17. st. (T.1-12, T.8-12) Piatto liscio graffito, restaurato, della prima metà del XVII sec. (T.1-12, T.8-12) 336 jednog tanjura (T.1-1, T.8-2) nalazimo traku s izlomljenim meandrom (a meandro triangolare) izvedenim graffitom srednjeg ureza. Slični renesansni tanjuri pronađeni su u splitskoj Dioklecijanovoj palači (ZGLAV-MARTINAC 2004, 136, 138, Kat. 139, 146). Drugi obod (T.1-2, T.8-1) vrlo je slične izrade, samo što umjesto izlomljena menadra ima motiv visećih polukružnica ispod dviju horizontalnih linija. Biskvit je rumenosmeđe boje, a na bijeloj je caklini slikano zelenom i smeđom bojom. Na jednom primjerku tanjura iz Akvileje (venetsko područje) però, sono così pochi i reperti emersi durante gli scavi nei principia di Fiume, che non ci consentono di confermare tale tesi. Quel che possiamo affermare con maggior certezza è l appartenenza di alcuni piccoli cocci di recipienti al suddetto tipo di ceramica. Sull orlo di un piatto (T.1-1, T.8-2) notiamo una fascia a meandro triangolare creata con graffito a intaglio medio. Piatti simili appartenenti all epoca rinascimentale sono emersi nel Palazzo spalatino di Diocleziano (ZGLAV- MARTINAC 2004, 136, 138, Cat. 139, 146). Un secondo orlo (T.1-2, T.8-1) è di fattura molto

337 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA pojavljuju se oba spomenuta motiva. Taj primjerak datira iz prve polovice 16.st. (BERTACCHI 1977, 57, Kat. 128). Prstenasto, smeđe obojeno dno zdjelice (T.1-5, T.8-11) vjerojatno pripada istoj kategoriji, kao i nekoliko drugih ulomaka (T.1-3,8, T.8-3,5). Najjednostavnije ukrašenu graviranu keramiku predstavlja tzv. samostanska 1 keramika koja se proizvodila u razdoblju od druge polovice 15. st. do prve polovice 16.st. Ova vrsta keramike pripada renesansnoj graffiti degeneriranog ukrasa (graffita conventuale) gdje se ukrasi pojednostavljuju, a središnji motiv shematizira. Odlikuje se jednobojnom svijetlo smeđom prozirnom caklinom i gotovo je uvijek ukrašena simbolima Isusa Krista, najčešće motivom križa ili raspela (BRADARA 2006a, 31-32). U SJ 8A pronađeni su ulomci dviju ovakovih posuda. Jedan od njih (T.1-9, T.8-10) jest manje prstenasto dno zdjele, vjerojatno piadene. Središnji motiv je Kristovo raspelo izvedeno graffitom srednjeg ureza. Oslikano je zelenom bojom. Najvažnije središte za proizvodnju samostanske keramike bilo je uže venetsko područje (Venecija, Padova?), odakle je vjerojatno i ova posuda (BERTACCHI 1977, 81, Kat. 217; ZGLAV-MARTINAC 2004, 60, 140, Kat ). Drugi ulomak (T.1-10, T.8-9) slične je boje cakline i fakture, a riječ je također o plitkoj kalotastoj zdjeli s jače naglašenim obodom izvijenim prema van. Kasna gravirana keramika U drugoj polovici 16.st. površina posuda predviđena za ukrašavanje se smanjuje. Nestaje renesansni horror vacui, te se ukrasni motivi pojavljuju samo na rubnoj traci i u središnjemu dijelu posude. Usporedno opada i kvaliteta crteža. Oni postaju vrlo površni, a njihova izrada brzopleta. Među oblicima iz tog vremena najzastupljenije je posuđe otvorenih formi (zdjele, zdjelice i tanjuri). Proizvodi se najviše i dalje na venetskom simile, ma al posto del meandro triangolare, il motivo riproduce semicerchi sospesi sotto due linee orizzontali. Il biscotto è di colore brunorossiccio, mentre la vetrina bianca è dipinta nei colori verde e bruno. Su un esemplare di piatto di Aquileia (territorio veneto) compaiono entrambi i motivi. Si tratta di un reperto databile prima metà del XVI sec. (BERTACCHI 1977, 57, Cat. 128). Il fondo della ciotolina ad anello di colore bruno (T.1-5, T.8-11) appartiene con molta probabilità alla stessa categoria, come pure alcuni altri frammenti (T.1-3,8, T.8-3,5). La ceramica graffita decorata con maggiore semplicità appartiene alla cosiddetta ceramica monastica 1, in auge nel periodo compreso tra la seconda metà del XV sec. e la prima metà del XVI sec. Si tratta di un genere di ceramica appartenente al tipo graffito rinascimentale conventuale, caratterizzato da ornamenti più semplici e da motivo centrale schematizzato, nonché da vetrina unicamente di colore bruno, trasparente e con riprodotti quasi sempre i simboli di Gesù Cristo, soprattutto quello della croce o del crocifisso (BRADARA 2006a, 31-32). Nel settore US 8A sono emersi due reperti di questo tipo di recipienti. Uno di essi (T.1-9, T.8-10) è un fondo piccolo di terrina con lieve forma ad anello, molto probabilmente appartenente al tipo piadena. Il motivo centrale è il crocifisso di Cristo inciso a graffito medio. È dipinto in verde. Il centro principale di produzione di oggetti in ceramica monastica era l area veneta (Venezia, Padova?), dalla quale proviene probabilmente anche questo recipiente (BERTACCHI 1977, 81, Cat. 217; ZGLAV- MARTINAC 2004, 60, 140, Cat ). Il secondo frammento (T.1-10, T.8-9) con vetrina di colore e fattura simile appartiene ad una terrina bassa a calotta con orlo estroflesso ben marchiato. Ceramica graffita tarda Nella seconda metà del XVI sec. venne ridotta la superficie del recipiente da dipingere. Nacque 1 Ovakav naziv dobila je stoga što je bila namijenjena isključivo samostanskim zajednicama. 1 Il termine proviene dal fatto che fu destinata solamente ad uso delle comunità monastiche. 337

338 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomak dna graviranog tanjura iz prve polovice 17. st. Frammento di fondo di piatto graffito della prima metà del XVII sec. području, ali i na području Emilie-Romagne (GUSAR 2006, 48-49). U Rijeci je unutar jedne od prostorija smještenih uza zapadni perimetralni zid principija (sektor 1, prostorija 1) pronađena zatvorena cjelina, odnosno otpadna jama ispunjena crnom masnom zemljom i organskim materijalom (SJ 8A). Unutar te prostorije pronađena je veća količina keramičkih nalaza iz vremena od druge polovice 16. do prve polovice 17.st. Nekoliko ulomaka (T.1-11, T.8-7) pripada zvonolikoj zdjelici zaobljena oboda, neprimjetno izvijena prema van. Nedostaje joj samo diskoidno udubljeno prstenasto dno. Zdjelica je s unutarnje i vanjske strane premazana svijetlom engobom i sjajnom prozirnom olovnom caklinom. Središnji je motiv cvijet s naizmjenično postavljenim plavim i vjerojatno žutim laticama kakve postoje i na jednom primjerku iz Dioklecijanove palače u Splitu (ZGLAV-MARTINAC 2004, 106, 149, Kat. 215). Između latica umetnuti su izduženi šiljasti motivi, a iznad njih po jedan manji kružić. Sporedni motiv na unutarnjoj strani, niz zeleno oslikanih spiralnih ukrasa, odvojen je od središnjega trima vodoravnim urezanim linijama i žuto slikanom trakom. Ovako raznobojnu oslikanu zdjelicu valjalo bi datirati u drugu polovicu 16.st., što potvrđuje i pronađeni mletački novac così il horror vacui rinascimentale, con decorazioni solo nella fascia adiacente al bordo e nella parte centrale del recipiente. Contemporaneamente diminuì anche la qualità dei disegni, che divennero molto superficiali, fatti alla svelta. Tra le forme in auge nel tempo prevalgono i recipienti aperti (ciotole, terrine e piatti). La maggior area produttiva era ancora quella veneta, seguita dalla regione dell Emilia Romagna (GUSAR 2006, 48-49). A Fiume, all interno di uno dei vani situati lungo il muro perimetrale occidentale dei principia (settore 1, vano 1), è stato ritrovato un insieme chiuso, ovvero una fossa di scarico piena di terriccio grasso nero e di materiale organico (US 8A). All interno di tale vano sono emersi numerosi reperti di ceramica databili al periodo compreso tra la seconda metà del XVI sec. e la prima metà del XVII sec. Alcuni frammenti (T.1-11, T.8-7) appartengono ad un bacino campaniforme dall orlo arrotondato, leggermente estroflesso. Gli manca solamente il fondo ad anello, discoidale concavo. Internamente ed esternamente il bacino è rivestito ad ingobbio chiaro con vetrina stannifera trasparente e lucida. La parte centrale ha un motivo floreale a petali alterni blu e giallo, presente su un esemplare emerso nel Palazzo di Diocleziano a Spalato (ZGLAV-MARTINAC 2004, 106, 149, Cat. 215). Tra i singoli petali ci sono dei motivi allungati e appuntiti, sovrastati ognuno da un piccolo cerchio. Il motivo secondario del lato interno, una serie di ornamenti verdi a spirale, è diviso da quello centrale mediante tre linee orizzontali incise e un nastro giallo dipinto. Questo recipiente multicolore potrebbe datare seconda metà del XVI sec., il che viene confermato anche dalle monete veneziane di Alvise I Mocenigo ( ). 2 Una simile bordura è stata ritrovata a Kotor (KRIŽANAC 2006, 173, Fig. 19) e probabilmente proviene anch essa dall area veneta. Considerando che il motivo a spirale su pezzi di ceramica graffita comparve solamente verso la fine del XVI sec., il frammento di orlo (T.1-4, T.8-6) L analisi dettagliata delle monete ritrovate nei principia fiumani viene proposta nel capitolo della monografia curato da Luka Bekić.

339 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Alvisea I. Moceniga ( ). 2 Vrlo slična rubna traka pronađena je u Kotoru (KRIŽA- NAC 2006, 173, Fig. 19), a vjerojatno potječe s venetskog područja. Kako se motiv spirale na graviranoj keramici javlja tek krajem 16.st., ulomak oboda (T.1-4, T.8-6) plitka trbuha s viticama i kosim zelenim trakama također bi trebalo pripisati kasnoj graffiti. Prvoj polovici 17.st. pripada i restaurirani plitki otvoreni tanjur s prstenastim dnom i stanjenim i zaobljenim rubom (T.1-12, T.8-12). Premazan je bijelom engobom i sjajnom olovnom caklinom. Središnji su motiv četiri cvijeta, a oko njih je devet kosih paralelnih urezanih linija. Oslikan je pretežno žutom i smeđom bojom. Primjerak iz talijanske Argente razlikuje se samo središnjim motivom (jedan cvijet umjesto četiri), a u svemu ostalome identičan je riječkome tanjuru (GELICHI 1992, 20-21, Fig. 11). Graffita jednobojne smeđe cakline koristi se najčešće prilikom ukrašavanja zdjela i zdjelica, kao što je i slučaj jednog primjerka iz Rijeke (T.1-6, T.8-8). Izravnu analogiju pronalazimo u splitskoj Dioklecijanovoj palači, u Ninu i u Akvileji (BERTACCHI 1977, 49, Kat. 102; ZGLAV- MARTINAC 2004, 158, Kat. 365; GUSAR 2006, 58, Kat. 32). Riječki ulomak izvijen je rub jedne poluloptaste zdjele na kojoj je ukras izveden površno i brzopotezno finom tankom graffitom. Na rubnoj traci nalazi se vrlo pojednostavljena girlanda (u nizu od vjerojatno osam komada) i dio vitice. Ovaj venetski import bilo bi najbolje datirati u drugu polovicu 16.st., u vrijeme iz kojeg potječe i primjerak mletačkog novca 3 pronađen na istome mjestu. Majolika strogog stila Majolika je fino stolno posuđe premazano kvalitetnom bijelom olovnom caklinom (smalto). piatto, con viticci e fasce verdi oblique appartiene anch esso alla ceramica graffita tarda. Alla prima metà del XVII sec. appartiene anche il piatto liscio ricostruito con fondo ad anello e bordo assotigliato e arrotondato (T.1-12, T.8-12). È ricoperto con uno strato di ingobbio bianco e con vetrina stannifera lucida. Il motivo centrale è costituito da quattro fiori, contorniati da nove linee parallele incise. Prevalgono i colori giallo e bruno. Un esemplare dell italiana Argenta si differenzia dal piatto fiumano solamente nel motivo centrale (un fiore al posto di quattro), mentre è identico in tutti i restanti particolari (GELICHI 1992, 20-21, Fig. 11). La tecnica graffita a vetrina monocroma color bruno veniva usata prevalentemente per ornare terrine e ciotole: ne troviamo un esempio a Fiume (T.1-6, T.8-8). Un caso analogo lo troviamo nel Palazzo spalatino di Diocleziano, a Nin e ad Aquileia (BERTACCHI 1977, 49, Cat. 102; ZGLAV-MARTINAC 2004, 158, Cat. 365; GU- SAR 2006, 58, Cat. 32). Il frammento fiumano è un bordo estroflesso di un bacino semisferico sul quale l ornamento è stato fatto superficialmente e con tocchi rapidi mediante un incisione sottile e delicata. Sulla fascia marginale v è una ghirlanda molto semplice (una serie, molto probabilmente, di otto pezzi) e parti di un viticcio. È un oggetto importato dal Veneto che potremmo datare seconda metà del XVI sec., periodo al quale risale anche un esemplare di moneta veneziana 3 ritrovata nello stesso luogo. Maiolica di stile severo La maiolica è vasellame fine da mensa ricoperto con uno strato di smalto bianco stannifero di qualità. Visto l alto costo di produzione di questo tipo di smalto, esso veniva usato prevalentemente nella creazione di vasellame di lusso, spesso di carattere unicamente ornamentale. Dalla seconda metà del XV sec. e fino al XVI sec. molte officine dell Italia settentrionale e centrale si dedicarono a questo tipo di produzione molto esosa: Faenza, 2 Detaljni pregled novca pronađenog na riječkom principiju u zasebnom poglavlju iste monografije daje Luka Bekić. 3 Vidi bilješku 2. 3 Vedi nota

340 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Zbog skupoće izrade ove cakline njome se izrađivalo uglavnom luksuznije posuđe, često samo ukrasnog karaktera. U razdoblju od druge polovice 15. do 16. st. mnoge su se radionice srednje i sjeverne Italije okušale u toj vrlo skupoj proizvodnji: Faenza, Urbino, Deruta, Montelupo, Venecija. Keramiku ovog tipa karakterizira pečenje u dva navrata. Prvi put ono služi da osnovna keramika (biskvit) očvrsne. Zatim se biskvit umače u žitku masu i ponovno peče kako bi se dobila bijela caklina metalnog sjaja. Osim ovakvog skupog posuđa, istovremeno se proizvodila i jeftinija varijanta majolike, tanjeg sloja cakline i lošije kvalitete. Ta je keramika bila namijenjena za izvoz, pa je stoga na jadranskoj obali zastupljenija, što dokazuju i riječki ulomci. Najčešći je oblik posuda trbušasti vrč visok dvadesetak centimetara. Trolisnog je izljeva, kratka vrata, jedne trakaste ručke i ravna dna. Mnogobrojni ulomci iz Rijeke pripadaju razdoblju strogog stila, odnosno porodici cvjetne gotike (famiglia gotico-floreale). Poznate radionice ove keramike od druge polovice 15. st. do prve polovice 16. st. bile su Faenza, druga mjesta u Romagni te pokrajina Marche. Osnovni su motivi tog razdoblja medaljon s okvirom u obliku ljestava (a scala) i motiv lepezastih polupalmeta (a ciuffo). Izbor motiva i njihovo tumačenje označava pojedinu radionicu ili njezin krug. Više desetaka ulomaka majoličkih posuda iz Rijeke (T , T ) na središnjem medaljonu ima motiv ljestava i neki se od njih mogu pripisati porodici cvjetne gotike. Renesansna majolika U vrijeme renesanse nastavili su se koristiti isti oblici vrčeva i osnovni motivi kao i u prethodnom razdoblju strogog stila. Novina ovog perioda jest uvođenje još šire palete boja te horror vacui, običaj da se oslikava gotovo sva vidljiva površina. Među kvalitetnijim majoličkim primjercima zanimljiva su dva raznobojno oslikana ulomka Urbino, Deruta, Montelupo, Venezia. La ceramica di questo genere è caratterizzata da doppia cottura: la prima rendeva solido il biscotto, che poi veniva immerso in una massa fluida e cotto nuovamente per ottenere uno strato coprente bianco, lucido come il metallo. Contemporaneamente a questo tipo di vasellame di lusso, si produceva anche una versione di maiolica più economica, con lo strato di smalto più sottile e di minor qualità. Si trattava di pezzi destinati all esportazione e perciò erano presenti anche lungo la costa adriatica: lo testimoniano pure i frammenti emersi nel sito fiumano. La forma più comune dei recipienti era costituita da un bocccale panciuto alto una ventina di centimetri, con beccuccio trilobato, collo corto, ansa singola a nastro e fondo piano. Sono numerosi i frammenti di Fiume appartenenti al periodo dello stile severo, rispettivamente alla famiglia gotico-floreale. Le officine più famose di questo tipo di ceramica tra la seconda metà del XV sec. e la prima metà del XVI sec. erano quelle di Faenza, di altre località della Romagna e delle Marche. I motivi principali del periodo in oggetto erano il medaglione con cornice a scala e il motivo di semipalmette a ciuffo. La scelta dei motivi e la loro interpretazione contraddistingue le singole officine o il loro ambito. Diverse decine di frammenti di recipienti di maiolica ritrovati a Fiume (T , T ) hanno sul medaglione centrale il motivo a scala e alcuni di essi si possono attribuire allo stile del gotico fiorito. Maiolica rinascimentale Nel Rinascimento c è un seguito nell uso delle stesse forme di boccali e degli stessi motivi di base del periodo di stile severo. La novità che caratterizzò l epoca rinascimentale comprendeva l introduzione di una più ampia paletta di colori e il horror vacui, ovvero la consuetudine di dipingere quasi tutta la superficie visibile. Tra gli esemplari di maiolica di qualità, due frammenti variopinti di boccali rinascimentali sono particolarmente interessanti. Il primo è un coccio di fondo (T.2-9, T.9-13), la cui superficie è colorata prevalentemente con il colore blu. Il 340

341 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA renesansnih vrčeva. Prvi je dio dna (T.2-9, T.9-13), uglavnom plavo oslikane površine. Dno (neobojeno, sjajne bijele cakline) odijeljeno je od trbuha vrča širom smeđom linijom nad kojom se nalazi niz lučno povezanih okomitih linija. Ovakav motiv nalazimo na restauriranom vrču pronađenom na Susedgradskoj utvrdi kod Zagreba koji se okvirno datira u razdoblje oko g. (PRISTER 1998, Kat.br. 22). Za razliku od njega, drugi ulomak (T.2-4, T.9-5) sadrži isti motiv u okomitom smjeru preko niza višebojnih širih linija. Ovakav je motiv mnogo češći. Slični su primjerci trbušastih vrčeva pronađeni u Celju, Vrbovcu kraj Huma na Sutli 4 i u Starom Baru (CUNJA 2001, 99, , kat. št.9; ZAGARČANIN 2004, 48, Kat ; TKALČEC 2007, 162; ČIMIN 2008a, 34, T.I- 5, T.III-5). Kvalitetni vrčevi te vrste izrađivani su u poznatijim radionicama poput onih u Romagni i u samoj Faenzi u vremenu između posljednje četvrtine 15. i prve polovice 16.st. Preostali plavo oslikani ulomci (T.2-1-3,5-8, T.9-1-4,6-8) vjerojatno pripadaju istom vrču. Osim plavo (modro) oslikanih vrčeva postoje slični raznobojni vrčevi čiji se središnji motiv ne nalazi unutar kružnog medaljona okružena motivom ljestava. Često su oslikani plavom bojom, te blijedo žutom, narančastom i sličnim toplim bojama. Ovi se vrčevi proizvode tijekom 16.st. na području srednje Italije (ZGLAV-MARTINAC 2004, Kat. 166). U Rijeci je pronađeno više ulomaka oboda takvih vrčeva (T.4-4-6, T ), te više ulomaka istog trbušastog vrča ukrašenih vegetabilnim motivima (T , T ). Istovremeno s ovom vrstom majolike, u proizvodnim središtima na području srednje Italije (Marche, Emilia Romagna) razvija se i raznobojna rivestita. Riječ je zapravo o kombinaciji tehnika smalto i engobiata, pri kojoj se smalto caklina nalazi samo na površinama predviđenim fondo (non dipinto, con smalto lucido e bianco) ha una grossa linea bruna nel punto di unione al corpo con sopra una serie di linee verticali unite ad arco. Un motivo simile appare su un boccale restaurato ritrovato nella fortificazione di Susedgrad presso Zagabria databile all anno 1500 circa (PRISTER 1998, Cat.n.22). A differenza del primo, il secondo frammento (T.2-4, T.9-5) ha lo stesso motivo perpendicolare sovrastante una serie di linee policromatiche un po più larghe. Quest ultimo è un ornamento più frequente. Esemplari simili di boccali panciuti sono stati ritrovati a Celje, a Vrbovec nei dintorni di Hum na Sutli 4 e a Stari Bar (CUNJA 2001, 99, , Cat.n.9; ZAGARČANIN 2004, 48, Cat ; TKALČEC 2007, 162; ČIMIN 2008a, 34, T.I- 5, T.III-5). Boccali di tali qualità e forma venivano prodotti nelle officine più note, come quelle di Romagna e nella stessa città di Faenza, tra l ultimo quarto del XV sec. e la prima metà del XVI sec. I restanti reperti dipinti in blu (T.2-1-3,5-8, Ulomak dna renesansne majoličke zdjelice iz 16. st. Frammento di fondo di scodella di maiolica rinascimentale del XVI sec. 4 Više ulomaka tog vrča velikodušno mi je ustupila Tatjana Tkalčec (Institut za arheologiju, Zagreb) za potrebe izrade magistarskog rada (Stolno posuđe od 15. do 18.st. na području sjeverozapadne Hrvatske, Koper 2008). 4 Numerosi frammenti del boccale mi sono stati ceduti gentilmente da Tatjana Tkalčec (Istituto di archeologia, Zagabria) durante la stesura del mio master ( Stolno posuđe od 15. do 18.st. na području sjeverozapadne Hrvatske, Koper 2008). 341

342 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomak trbuha renesansnog majoličkog vrča iz 16. st. Frammento di pancia di boccale di maiolica rinascimentale del XVI sec. za ukrašavanje, što je ustvari tipično za engobu. Ovom se metodom proizvodilo finije svakodnevno stolno posuđe, uz bok majoličkim vrčevima. U Rijeci su pronađena samo dva ulomka jedne posude (T.3-4,5, T.10-6,7) koji bi se mogli pripisati rivestiti. Vjerojatno su to ulomci plićeg tanjura ili zdjele. Jedan ulomak jest rub izvijen prema van, premazan caklinom preko cijelog oboda, dok je drugi pocakljen samo s unutarnje strane. Biskvit je rumenkastooker boje, izrađen od fino pročišćene gline, bez ikakvih primjesa. Osnovna značajka rivestite jest jednostavno oslikavanje u nekoliko boja, najčešće zelenom, modrom, narančastom i narančastožutom. Na rubnoj traci ulomaka iz Rijeke nalazimo niz različito ispunjenih koncentričnih kružnica, slično kao i na primjercima iz Dioklecijanove palače u Splitu koji datiraju iz vremena od sredine 15. do početka 16.st. (ZGLAV-MARTINAC 2004, 65-66, Kat. 183, 190, ). Kasna majolika Pod terminom kasne majolike podrazumijevamo keramiku proizvedenu u razdoblju od sredine 16. st. i tijekom 17.st. Dva veća ulomka vrča (T.4-1,2, T.10-2,3) pronađena u Rijeci vjerojatno pripadaju drugoj polovici 16. st. Sjajna olovna caklina kasne majolike više nije tako kvalitetna kao u prethodnom razdoblju, kao ni biskvit T.9-1-4,6-8) appartengono con molta probabilità allo stesso boccale. Oltre ai boccali colorati in blu (azzurro), esistono esemplari simili policromi, il cui motivo centrale non si trova all interno del medaglione circolare, incornicato da motivo a scala. Sono spesso colorati in blu e in giallo pallido, arancione e in altri colori caldi. Sono boccali prodotti durante il XVI sec. sul territorio dell Italia centrale (ZGLAV- MARTINAC 2004, Cat. 166). A Fiume sono stati ritrovati numerosi frammenti di orlo di tale tipo di boccali (T.4-4-6, T ) e altri frammenti dello stesso tipo di boccale panciuto ornati con motivi vegetali (T , T ). Contemporaneamente a questo tipo di maiolica, nei centri produttivi dell Italia centrale (Marche, Emilia Romagna), si sviluppò anche la maiolica policroma, nota con il nome di rivestita. Si tratta di una combinazione delle tecniche dello smalto e dell ingobbiato, dove lo smalto viene usato solamente sulle superfici previste per gli ornamenti, prassi tipica dell ingobbio. Questo metodo veniva usato nella produzione di fine vasellame da tavola per uso quotidiano, da abbinare ai boccali di maiolica. A Fiume sono riemersi solamente due frammenti di un recipiente (T.3-4,5, T.10-6,7) che potrebbe rientrare tra quelli di tipo rivestito. Si tratta con molta probabilità di cocci di un piatto liscio o di un bacino. Un frammento è una parte di orlo estroflesso, smaltato lungo tutto l orlo, mentre il secondo è smaltato solamente sulla facciata interna. Il biscotto è di colore rossoocra, prodotto con argilla ben depurata, senza aggiunta alcuna. La caratteristica fondamentale della rivestita è la semplice decorazione in alcuni colori, di solito verde, blu, arancione e giallognolo. Sulla bordura dei frammenti fiumani notiamo varie linee circolari diversamente colmate simili agli esempi emersi nel Palazzo di Diocleziano di Spalato databili all epoca compresa tra la metà del XV sec. e l inizio del XVI (ZGLAV-MARTI- NAC 2004, 65-66, Cat. 183, 190, ). Maiolica tarda Con il termine maiolica tarda intendiamo quella ceramica prodotta a partire dalla metà del XVI secolo e durante tutto il XVII sec. Due frammenti 342

343 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Restaurirani kasnomajolički trbušasti vrč s venetskog područja s kraja 16. st. (T.3-1, T.10-1) Boccale panciuto restaurato di maiolica tarda proveniente da territorio veneto di fine XVI sec. (T.3-1, T.10-1) 343

344 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO koji sadrži manju količinu raznih primjesa. Isto vrijedi i za oslikavanje. Ono više nije precizno, a potezi majstora izvedeni su nemarno. Koristi se blijedo plava boja na trbuhu posude i trakastoj ručki te zelena linija na mjestu gdje se trbuh odvaja od noge. Slične posude proizvodile su se na venetskom području, kao što nam pokazuje jedan primjerak s otoka Hvara (ZGLAV-MAR- TINAC 2006, 138, Fig. 45). Jedini restaurirani majolički vrč (T.3-1, T.10-1) pripada kasnoj majolici. Biskvit se sastoji od dobro pročišćene gline narančaste boje, dok je neprozirna caklina plavkastosive boje (smalto berettino) i vrlo loše kvalitete. Vrč je visok dvadesetak centimetara, a promjer dna iznosi oko jedanaest centimetara. Izljev je trolistan. Ima i širu trakastu ručku s utorom po sredini, čiji je kraj završen pritiskom prstiju. Vrč je ukrašen naizmjenično postavljenim užim i širim trakama kobaltnoplave boje. U rubnoj traci nalazi se niz koso postavljenih plavo oslikanih traka. Proizveden je na venetskom području krajem 16.st., a izravne analogije nalazimo u Akvileji i u Rovinju (BERTACCHI 1977, 38, Kat ; BRADA- RA, SACCARDO 2007, 40, 87, Kat. 207). Zanimljiva su i druga dva riječka ulomka (T.3-8,9, T.10-13,14), predstavnici posebne vrste majolike, tipa poznatog kao maiolica a foglia d ulivo. Njezin su jedini motiv maslinove grančice i lišće. Pretežno su se tako ukrašavali tanjuri, ali i ostalo posuđe otvorenih formi. Korišten je rumenkastosmeđi mat smalto, koji se potom oslikavao raznim nijansama zelene i plave boje. Ova vrsta keramike proizvodila se krajem 16. i početkom 17.st. u Veneciji i na okolnom području, ali isto tako i na srednjoitalskom području odakle bi mogli potjecati i riječki ulomci (BERTACCHI 1977, 39, Kat. 57; ZGLAV-MARTINAC 2004, 85, Kat ). Naziv compendiario već u rimskom slikarstvu krajem 1. st. pr. Kr. označava sažetost izraza, te ga zbog toga sredinom 16. st. faentinski majstori preuzimaju za slikanu majoliku sličnih karakteristika. Pojavljuje se manje boja (osnovne su žuta, narančastožuta i svijetlo smeđa), manje oblika (uglavnom tanjuri i zdjelice) i motiva abbastanza grandi di boccale (T.4-1,2, T.10-2,3) ritrovati a Fiume appartengono probabilmente alla seconda metà del XVI sec. Lo smalto stannifero lucido della maiolica tarda non ha più la qualità che aveva precedentemente e così è anche per il biscotto che ora ha in sé una piccola quantità di altre materie. Lo stesso vale pure per le decorazioni dipinte, che non sono più precise: i tocchi del pennello dei maestri sono veloci, fatti con disattenzione. Si usavano i colori blu pallido sulla pancia del recipiente e sull ansa a nastro e verde per la linea di distacco del corpo dal piede. Recipienti di questo tipo venivano prodotti nell area veneta, circostanza che ci viene comprovata da un esemplare ritrovato nell isola di Hvar (ZGLAV- MARTINAC 2006, 138, Fig. 45). L unico boccale in maiolica restaurato (T.3-1, T.10-1) appartiene alla maiolica tarda. Il biscotto è di argilla pura, di colore arancione, mentre lo smalto opaco è di colore grigio-azzuro (smalto berettino), di pessima qualità. Il boccale è alto venti centimetri e il suo fondo ha il diametro di circa undici centimetri. Il beccuccio è trilobato. Ha una larga ansa a nastro, con un solco nel mezzo, il cui pezzo finale è modellato mediante pressione delle dita. Gli ornamenti del boccale sono costituiti da fasce alternate strette e larghe, di colore blu cobalto. In quella marginale c è una serie di fasce oblique di colore blu. È un prodotto veneto di fine XVI sec. e troviamo esemplari analoghi ad Aquileia e a Rovigno (BERTACCHI 1977, 38, Cat ; BRADARA, SACCARDO 2007, 40, 87, Cat. 207). Sono interessanti altri due frammenti fiumani (T.3-8,9, T.10-13,14), appartenenti ad un tipo particolare di maiolica denominata maiolica a foglia d ulivo. Gli unici suoi motivi sono ramoscelli e foglie di olivo. Solitamente li ritroviamo su piatti, ma non sono rari nemmeno su altro vasellame dalla forma aperta. Veniva usato uno smalto mat di colore marrone-rossiccio successivamente dipinto con tonalità verdi e blu. Questo tipo di ceramica venne prodotto dalla fine del XVI sec. all inizio del XVII sec. a Venezia e nel territorio circostante, come pure nell Italia centrale, probabile area di provenienza dei ritrovamenti fiumani (BERTACCHI 1977, 39, Cat. 57; ZGLAV- MARTINAC 2004, 85, Cat ). 344

345 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA (česti su svetački likovi, anđeli, grbovi; ZGLAV- MARTINAC 2004, 79, 182; GUSAR 2006, 87). Sredinom 16. st. najpoznatija je bila radionica majstora Virgiliotta Calamellia u Faenzi (ZGLAV-MARTINAC 2004, 79, 182). Pri arheološkim istraživanjima u riječkom principiju nađen je samo dio dna jednog tanjura ili zdjelice (T.3-6, T.10-12) tog tipa. Na vrlo kvalitetnu i tanku bijelu smaltu s unutarnje strane posude naslikana je stilizirana troroga kruna žućkastonarančaste boje obrubljena tankom smeđom linijom. Oko krune su oslikane vitice i listići istih boja, kao i nekoliko malih plavih listića. Ulomak je pronađen u otpadnoj jami (SJ 8A) koja datira u drugu polovicu 16. st., upravo iz vremena kada započinje razdoblje procvata ovog stila. Ulomak bi mogao potjecati s područja srednje Italije, iz Abruzza ili Castellia (ZGLAV-MARTINAC 2004, Kat ). Vrlo vjerojatno, istom bismo vremenu i mjestu proizvodnje mogli pripisati i druga dva ulomka kasnomajoličkog vrča (T.3-2,3, T.10-4,5). Na loše očuvanoj prljavo bijeloj caklini osnovnim su bojama oslikani jednostavni geometrijski motivi. Naizmjenično se ponavljaju okomite valovite šire i tanje linije u okersmeđoj, smeđoj i tirkiznozelenoj boji (ZGLAV-MARTINAC 2004, Kat. 296). Kasnu majoliku s riječkog nalazišta predstavlja još nekoliko ulomaka, tj. dva ulomka trbuha majoličkog vrča (T.3-7, T.10-8) oslikanih motivom ptice (goluba) u letu, te ulomak prstenasta dna i donjeg dijela trbuha zdjelice (T.7-7, T.11-9). Già verso la fine del primo secolo a.c., nella pittura romana, il termine compendiario definiva un espressione concisa, che poi verso la metà del XVI sec. i maestri di Faenza ripresero per la maiolica dipinta avente caratteristiche simili. Si usavano meno colori (quelli di base erano il giallo, il giallo-arancione e il marrone chiaro), c erano meno forme (prevalentemente piatti e ciotole) e meno motivi (erano frequenti le figure di santi, angeli, stemmi; ZGLAV-MARTINAC 2004, 79, 182; GUSAR 2006, 87). Verso la metà del XVI sec. la più famosa era l officina di Virgiliotto Calamelli di Faenza (ZGLAV-MARTINAC 2004, 79, 182). Durante gli scavi archeologici nei principia fiumani è stato ritrovato solamente un frammento di fondo di piatto o di scodella (T.3-6, T.10-12) di tale tipo. Su uno smalto sottile di alta qualità, sul lato interno del recipiente è dipinta una corona stilizzata tricorne di colore giallognolo-arancione orlata con una sottile linea marrone. Attorno alla corona ci sono dei viticci e alcune foglioline dello stesso colore e altre foglioline blu. Il frammento è stato ritrovato in una fossa di scarico (US 8A) databile seconda metà del XVI sec., ovvero esattamente all era in cui iniziò a fiorire questo stile. Potrebbe trattarsi di un oggetto proveniente dall Italia centrale, dall Abruzzo o da Castelli (ZGLAV-MARTINAC 2004, Cat ). Con molta probabilità, potremmo attribuire allo stesso periodo e allo stesso luogo di produzione anche altri due frammenti di boccale di maiolica tarda (T.3-2,3, T.10-4,5). Su uno smalto sporco, mal conservatosi, con i colori di base sono riprodotti dei semplici motivi geometrici: vi si alternano linee verticali ondulate larghe e sottili, di colore marrone-ocra, marrone e verde turchese (ZGLAV-MARTINAC 2004, Cat. 296). Ci sono ancora alcuni frammenti fiumani appartenenti alla maiolica tarda: due frammenti di pancia di boccale in maiolica (T.3-7, T.10-8) con riprodotta l immagine di un uccello (colomba) in volo e un frammento di fondo ad anello e della parte basse della pancia di un bacino (T.7-7, T.11-9). 345

346 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Restaurirani novovjekovni trbušasti lonac srednje veličine (druga polovica 16. st.). (T.5-7) Olla panciuta restaurata postmedievale, di dimensioni medie (seconda metà del XVI sec.). (T.5-7) Gruba novovjekovna keramika Osim luksuznog graviranog i majoličkog stolnog posuđa, na riječkom je principiju u istom kontekstu, pronađeno više ulomaka svakodnevnog grubog kuhinjskog posuđa (poglavito se to odnosi na SJ 86 datiran mletačkim novcem u drugu polovicu 16.st. 5 ). Uspješno su restaurirana dva trbušasta lonca zaobljena oboda i ravna dna (T.5-1,7). Oba lonca slične su fakture, odnosno sadrže veću količinu sitnih i većih kamenčića (grubi su na dodir), a na površini su vidljivi i tragovi gorenja, odnosno pripremanja hrane. Ceramica grezza postmedievale Accanto al lussuoso vasellame da mensa graffito, nel complesso fiumano dei principia sono emersi alcuni frammenti di vasellame da cucina grezzo di uso quotidiano (ci si riferisce soprattutto all US 86 datato grazie alla moneta veneziana alla prima metà del XVI sec. 5 ). Sono state restaurate molto bene due olle panciute con l orlo arrotondato e il fondo piatto (T.5-1,7). Sono entrambe di fattura simile, ovvero si nota una moltitudine di sassetti minuti e un po più grandi (ruvidi al tatto) e sulla superficie sono ancora visibili le tracce di fumo, Vidi bilješku 2. 5 Vedi nota 2.

347 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA Ukras je identičan: na ramenu posude urezana je jednostruka valovnica, a vodoravni metličasti ukras proteže se od razine vrata pa sve do donjeg dijela trbuha. Lonci vrlo sličnih karakteristika i ukrasa pronađeni su u Ninu (zajedno sa sličnom pocakljenom keramikom), a danas se nalaze u stalnom postavu Muzeja ninskih starina u Ninu (Arheološki muzej u Zadru). 6 ovvero di cottura. L ornamento è identico: sulla spalla del recipiente c è una linea ondulata intagliata, mentre l ornamento orizzontale a forma di spiga parte dall altezza del collo e raggiunge la parte inferiore della pancia. Olle con caratteristiche e ornamenti molto simili sono emerse a Nin (assieme a pezzi di ceramica vetrina simile), che attualmente fanno parte dell esposizione fissa del Museo dell antichità di Nin (Museo archeologico di Zara). 6 Restaurirani novovjekovni trbušasti lonac manjih dimenzija (druga polovica 16. st.). (T.5-1) Olla panciuta restaurata postmedievale di piccole dimensioni (seconda metà del XVI sec.). (T.5-1) 6 Zahvaljujem kolegi Luki Bekiću na korisnoj informaciji. 6 Grazie al collega Luka Bekić per l utile informazione. 347

348 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO U isto vrijeme stanovnici Rijeke upotrebljavali su i plitke zdjele. Vrlo dobar primjer jest restaurirana zdjelica (T.6-5) kosa oboda i ravna dna. Ukrašena je metličastim motivima, kao i ranije spomenuti lonci. I na njima se pojavljuje jednostruka urezana valovnica (T.6-3). Ostalih nekoliko ulomaka oboda lonaca (T.5-3,4,5) iz spomenutog sloja (SJ 86) vrlo je sličnih karakteristika i fakture (više primjesa kamenčića). Obodi su trakasti, a od vrata su odvojeni profiliranim rebrom ili je pak vanjska strana oboda višestruko raščlanjena. Među ostalim primjercima ističe se tek jedan ulomak trbuha lonca s izraženim profiliranim rebrom ukrašenim otiskom prsta (T.5-2), te manji dio poklopca zadebljana oboda (T.5-6). Trbušasti lonci koriste se i kroz dva iduća stoljeća, o čemu nam neposrednu potvrdu pruža veći restaurirani lonac zadebljana, zaobljena i podvinuta oboda (T.6-1). Dno mu je ravno. Vidljiv je otisak lončarskog kola u obliku nepravilne kružnice s upisanim križem. U istoj SJ pronađeni su i ulomci pocakljenih, mrljasto ukrašenih tanjura, što ukazuje kako lonac valja datirati u razdoblje od zadnje četvrtine 17. do prve polovice 18. st. Slična je situacija i na utvrdi Čanjevo u Prigorju, gdje se u istoj zatvorenoj cjelini nalaze lonci vrlo sličnih karakteristika (podvijeni obodi, otisak All epoca a Fiume erano comuni anche scodelle varie. Ne è un ottimo esempio un bacino restaurato (T.6-5) con orlo svasato e fondo piatto, con riprodotti motivi a forma di spiga, come quelli delle olle descritte sopra. Anche su di esse compare una linea ondulata intagliata (T.6-3). I rimanenti frammenti di orlo di olle (T.5-3,4,5) ritrovati nello stesso strato di cui sopra (US 86), hanno caratteristiche e sono di fattura molto simili (maggiore aggiunta di sassetti). Gli orli sono nastriformi, divisi dal collo mediante una costola profilata, oppure il lato esterno dell orlo è smembrato in più punti. Tra i rimanenti esempi spicca solamente un frammento di pancia di olla con costola profilata ben marchiata, ornata con l impronta del dito (T.5-2) e un piccolo frammento di coperchio dall orlo ingrossato (T.5-6). Le olle panciute vennero usate anche nei due secoli successivi, aspetto questo confermato direttamente da una olla abbastanza grande, restaurata, dall orlo ingrossato, arrotondato e ricurvo (T.6-1) e dal fondo piano. È ancora visibile la traccia della ruota da vasaio sottoforma di circonferenza irregolare con iscritta una croce. Nella stessa US sono stati ritrovati alcuni cocci di piatto, smaltati, ornati a macchie, il che ci suggerisce la possibile datazione della olla tra l ultimo quarto del XVII sec. e la prima metà del XVIII sec. Una situazione simile l abbiamo notata nella fortificazione di Restaurirana novovjekovna (druga polovica 16. st.) zdjelica. (T.6-5) Scodella restaurata postmedievale (seconda metà del XVI sec.) (T.6-5) 348

349 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA kola, naglašeno rame) zajedno s pocakljenim tanjurima (ČIMIN 2008b, T.1-1, T.2-4, T.3-8, T.8-4,8). Kuhinjskom keramičkom posuđu pripadaju i tronožne zdjele ili tave, od kojih su na riječkom principiju pronađena tri ulomka (T.7-1-3). To su zapravo dublje posude na tri kratke ovalne noge s prstenastom šupljom ručkom ili dvjema takvim ručkama. Na najvećemu riječkom ulomku na unutarnjoj je strani očuvana jednobojna zelena caklina. Takvo posuđe pojavljuje se otprilike kada i ranije spomenuti lonac, tijekom druge polovice 17. st., a u uporabi je sve do 19. st. (ČI- MIN 2008b, T.14). Vrlo rijetke nalaze na riječkom principiju čine dijelovi kaljevih peći, odnosno ulomci pećnjaka. Upravo je stoga značajan jedan manji ulomak Čanjevo a Prigorje nella quale in uno stesso insieme chiuso furono ritrovate delle olle molto simili (orli ricurvi, traccia di ruota, spalla accentuata) assieme a piatti vetrinati (ČIMIN 2008b, T.1-1, T.2-4, T.3-8, T.8-4,8). Alla ceramica da mensa appartengono anche i bacini o tegami a tre piedi, dei quali nel complesso fiumano dei principia sono venuti alla luce tre frammenti (T.7-1-3). Si tratta di recipienti profondi, poggianti su tre piedi corti ed ovali dotati di ansa cava ad anello oppure di due anse dello stesso tipo. Sul coccio più grande emerso a Fiume, sul lato interno, la vetrina verde si è conservata intatta. Vasselame di questo genere comparve circa nella stessa epoca della olla nominata in precedenza, ovvero durante la seconda metà del XVII sec. e rimase in uso fino al XIX sec. (ČIMIN 2008b, T.14). Restaurirani novovjekovni lonac većih dimenzija s podvinutim obodom s kraja 17. st. (T.6-1) Grande olla postmedievale restaurata, con orlo rimboccato di fine XVII sec. (T.6-1) 349

350 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Ulomak četvrtaste ploče nepocakljena reljefnog kasnosrednjovjekovnog (15. st.) pećnjaka. (T.6-4) Frammento di piastra rettangolare di forno a rilievo, senza vetrina, appartenente all epoca tardomedievale (XV sec.) (T.6-4) 350 četvrtaste ploče nepocakljena pećnjaka (T.6-4), tj. vidljivog dijela veće kaljeve peći (dio oplate). Slični nepocakljeni pećnjaci koristili su se u ranijoj fazi razvoja pećnjaka (15.st.), dok su se kasnije ( st.) koristili pećnjaci premazani olovnom zelenom, smeđom ili žutom caklinom. Spomenuti primjerak sadrži više raznih primjesa (kamenčići, kremenje). Na prednjoj strani reljefno je prikazan motiv gotičkog luka što bi isto tako moglo ukazivati na vrijeme 15. st. (ČIMIN 2008b, T.19). Fina novovjekovna i moderna keramika Proizvodnja majolike, odnosno fajanse, nastavlja se i u novije vrijeme (18-20.st.). No u novome razdoblju u cijeloj Europi postaje proizvod za svakodnevnu upotrebu, pa time gubi na vrijednosti, odnosno prestaje biti luksuznim predmetom. Proizvodnja je jeftinija, pa se počinju otvarati i razvijati mnogobrojne radionice i izvan granica Italije, primjerice Delft (Nizozemska), Frankfurt (Njemačka), Strasbourg (Francuska). Treba spomenuti da je u razvoju stila važnu ulogu zasigurno odigrala i sve razvijenija trgovina s Bliskim i Dalekim Istokom, jer su se europski majstori ugledali ponajprije u kineski porculan (MOHOROVIČIĆ 1964, ; MILLER, MILLER 1998, 96-99). Moderna glazirana keramika s engobom i slikanim ukrasom (kakva se u Italiji naziva mezzomaiolica) u Rijeci je predstavljena s tri zdjelice (od kojih jedna restaurirana; T.7-4,5,6, T.11-1,2,3). Zdjelice imaju prstenasto dno i lagano zaobljen obod. S vanjske su strane ukrašene slikanim vodoravnim linijama. Vrlo raznoliki vegetabilni motivi pojavljuju se i na unutarnjoj strani. Oslikani su plavom, modrom, zelenom, žutom i narančastom bojom. Sve su zdjelice pronađene ispod podova novijih zgrada u stratigrafskoj jedinici SJ 9 datiranoj pomoću austrougarskog novca 7 kovanog 1822.g., pa bi ih stoga najbolje 7 Opis novca vidi u zasebnom poglavlju Luke Bekića. Tra i frammenti molto rari emersi nei principia fiumani ci sono quelli a forma di cocci di stufa in ceramica, rispettivamente di piastra rettangolare di forno di ceramica. Ha un valore particolare anche un piccolo frammento di piastra rettangolare non vetrinata di forno di ceramica (T.6-4), ovvero di lato visibile di una grande stufa in ceramica (parte del rivestimento). Piastre rettangolari di forno di ceramica di questo tipo, non smaltate, erano in voga nella prima fase del loro sviluppo (XV sec.), mentre poi, più tardi (XVI XVIII sec.), vennero rivestiti di smalto stannifero verdognolo, bruno o giallo. Il suddetto frammento è di argilla impura (con sassetti, pietra silicea). Sul lato anteriore c è un rilievo ad arco gotico, grazie al quale possiamo ricondurre l oggetto al XV secolo (ČIMIN 2008b, T.19). Ceramica fine postmedievale e contemporanea La produzione di maiolica, rispettivamente di maiolica di Faenza, prosegue anche nei secoli successivi (XVIII XX sec.), quando diventò materiale d uso quotidiano in tutta Europa, perdendo naturalmente il suo valore per il semplice fatto che smise di essere oggetto di lusso. La produzione divenne più economica e di conseguenza iniziarono a fiorire numerose officine anche al di fuori dei confini italiani: a Delft (Olanda), Francoforte (Germania), Strasburgo (Francia). Va ricordato pure che durante quest epoca il ricco commercio con il Lontano e il Vicino Oriente ebbe un ruolo importantissimo nello sviluppo degli stili perché i maestri europei iniziarono a seguire l esempio della porcellana cinese (MOHOROVIČIĆ 1964, ; MILLER, MILLER 1998, 96-99). La ceramica contemporanea smaltata ad ingobbio e dipinta (in Italia prende il nome di mezzomaiolica) è presente a Fiume con tre ciotole (delle quali una è stata restaurata; T.7-4,5,6, T.11-1,2,3). Le ciotole hanno il fondo ad anello e l orlo leggermente arrotondato. Sulla parte esterna sono dipinte delle linee orizzontali, mentre vari motivi vegetali compaiono anche sul lato interno. I colori usati per gli ornamenti sono il blu, l azzurro, il verde, il giallo e l arancione. Sono state ritrovate tutte sotto le pavimentazioni degli edifici postmedievali nell unità stratigrafica US 9, datata con

351 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA bilo datirati u vrijeme prve polovice 19.st. Radionica se, po načinu slikanja, nalazi na venetskom području, tj. najvjerojatnije u okolici Bassana, kao što se vjeruje i za nekoliko primjeraka iz Rovinja (BRADARA, SACCARDO 2007, Kat ). Zbog novih utjecaja, kao i zahvaljujući razvoju tehnologije, sredinom 18.st. dolazi do svojevrsne revolucije u proizvodnji keramičkog posuđa, pa kasnomajolička keramika gubi bitku na račun mnogo isplativije i lakše proizvodnje nove vrste keramike. Ta se keramika u Engleskoj razvija pod imenom transferware, a u Italiji je poznata kao l aiuto di monete austroungariche 7 coniate nel 1822, perciò la loro datazione è stata fatta risalire alla prima metà del XIX sec. Per stile pittorico, l officina di produzione si trovava nell area veneta e più precisamente nel circondario di Bassano, circostanza questa che va attribuita anche ad alcuni esemplari rinvenuti a Rovigno (BRADARA, SACCARDO 2007, Cat ). Verso la metà del XVIII sec. i nuovi influssi e certamente anche il progresso della tecnologia causarono una rivoluzione nella produzione di vasellame di ceramica, facendo perdere il primo posto alla ceramica tardomaiolica a favore di una produzione molto più economica e semplice di un Restaurirana moderna (19.st.) manja višebojno oslikana zdjelica s venetskog područja. (T.7-5, T.11-1) Scodella con ornamento policromo, restaurata, contemporanea (XIX sec.), piccola, proveniente dal territorio veneto (T.7-5, T.11-1) 7 Per la descrizione delle monete, vedi capitolo a parte curato da Luka Bekić. 351

352 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO terraglia. 8 Najpoznatije središte za proizvodnju ove keramike nalazilo se u Staffordshireu, odakle potječe oko 90% svih engleskih proizvoda, dok su ostala središta, poput Leedsa ili Liverpoola, proizvodila mnogo manje. Naziv transferware dobio je ime po postupku izrade: otiskivanje slikanog crteža na posudu. Crtež urezan u bakrenoj ploči premazuje se tintom i otiskuje na poseban papir, a potom se papir prislanja na keramiku te tako crtež ponovno otiskuje. Zatim se keramika ponovno peče (slično kao kod majolike). Postupak izrade vrlo je složen, ali je prednost bila u tome što se slikana keramika mogla prozvoditi serijski. Na dno posuda s vanjske strane utiskivao se pečat radionice koji je jamčio porijeklo proizvoda. Takve su bile radionice Canton (Engleska) ili Pordenone (Italija) na primjercima iz Rovinja (DRAKARD & HOLDWAY 2002, 31-42; BRADARA, SACCARDO 2007, 42, Kat ). Nažalost, niti na jednom od nekoliko zanimljivih ulomaka iz Rijeke ne nalazi se pečat radionice ili majstora. U takvim se okolnostima valja osloniti na oslikane prizore, jer neke radionice u određenom vremenskom razdoblju vrlo često koriste isti motiv i po njemu postaju prepoznatljive. Tako je primjerice u Rijeci pronađen manji ulomak oboda plitkog tanjura (T.7-12, T.11-8) s geometrijskim i vitičastim motivima izvedenima intenzivnom plavom i modrom bojom. Ovakvi tanjuri (promjera oko 25 cm) proizvodili su se u radionici Josiaha Spodea u engleskom gradu Stoke-on-Trentu u razdoblju od do g. (DRAKARD & HOLDWAY 2002, 201, P 609-1,2). Druga dva ulomka tanjura (T.7-8,9, T.11-4,7) razlikuju se bojom (crna do tamno siva) i geometrijskim ukrasom. Na rubnoj traci jednoga od njih prikazani su muškarac i žene koji stoje uz ogradu. Datiraju iz 19. st., kao i dvije šalice vrlo sličnih motiva, što bi moglo značiti nuovo tipo di ceramica, che in Inghilterra prese il nome di transferware e in Italia quello di terraglia. 8 Il centro di produzione più famoso di questo tipo di ceramica si trovava nello Staffordshire, dal quale proveniva circa il novanta per cento di tutti i prodotti inglesi, mentre gli altri centri produttivi - Leeds e Liverpool - avevano una produzione molto minore. Il termine transferware deriva dal procedimento di creazione dell oggetto: un motivo predisegnato (matrice) veniva trasferito sul recipiente. Il disegno veniva fatto su una lastra di rame impregnata d inchiostro e poi veniva stampato su un pezzo di carta particolare che a sua volta veniva appoggiato sull oggetto in ceramica per riprodurvi il motivo. Il biscotto veniva cotto nuovamente (come si faceva con la maiolica). Il procedimento era molto complesso, ma aveva un vantaggio: la ceramica dipinta poteva venir prodotta in serie. Sul lato esterno del fondo c era l impronta del marchio dell officina, a garanzia dell origine del pezzo. Le officine di Canton (Inghilterra) o di Pordenone (Italia) sono state riconosciute sui reperti di Rovigno (DRAKARD & HOLDWAY 2002, 31-42; BRADARA, SAC- CARDO 2007, 42, Cat ). Purtroppo, su nessuno degli esemplari interessanti di Fiume c è impresso il timbro dell officina di produzione o del maestro. In tali casi ci si deve affidare ai motivi dipinti, considerato che alcune officine in un determinato periodo di tempo usavano molto spesso lo stesso motivo, che ci permette di riconoscerle. Per esempio, a Fiume è emerso un piccolo frammento di orlo di piatto liscio (T.7-12, T.11-8), con decorazioni geometriche e motivi a viticci di colore blu e azzurro molto intensi. Sono piatti (del diametro di circa 25 cm) che venivano prodotti nell officina di Josiah Spode della cittadina inglese di Stoke-on-Trent nel periodo compreso tra il 1805 e il 1806 (DRA- KARD & HOLDWAY 2002, 201, P 609-1,2). Altri due cocci di piatto (T.7-8,9, T.11-4,7) si 8 Budući da u Hrvatskoj zasad ne postoji poseban naziv za ovu vrstu keramike skloniji sam koristiti engleski naziv iz razloga što se ondje ta vrsta počinje proizvoditi. Hrvatski naziv kamenina odnosi se na drugu vrstu keramike, kao i slovenski naziv beloprstena keramika. 8 Considerato che in Croazia non esiste un nome particolare per questo tipo di ceramica, preferiamo usare quello inglese, che è contemporanemante anche l originale, visto che si iniziò a produrre proprio in Inghilterra. Il termine croato di kamenina viene usato per un altro tipo di ceramica, come pure quello sloveno beloprstena keramika. 352

353 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA da potječu iz iste radionice. Iako se razlikuju bojom - jedna je tiskana crvenom (T.7-10, T.11-5), a druga smeđom (T.7-11, T.11-6)- ponavlja se isti motiv ljestava neposredno ispod rubne trake. Slično je i na unutarnjoj strani. Obje šalice oslikane su motivima lišća, vitica i cvijeća, a prostor među njima ispunjen je sitnim točkicama i to samo u gornjoj trećini posude. Bitne razlike vidljive su tek na vanjskom središnjem motivu. Na prvoj je ispod motiva ljestava prikazan pastir s psom i ovcama iza kojih se nazire šuma i zvonik neke katedrale ili crkve. Na drugoj je medaljon obrubljen vegetabilnim motivom unutar kojeg sjedi žena na klupi. Ista je šalica pronađena prilikom arheoloških iskopavanja u Palači Manzioli u Izoli, a vjerojatno potječe s engleskog područja iz razdoblja od 18. do 19.st. (MILEUSNIĆ 2006, 26, Fig. 7). Među novije keramičke nalaze valja uvrstiti još jedan zanimljiv predmet koji ne pripada posuđu (SJ 60). Riječ je o masivnom (punom) glinenom kipiću visokom oko 12 cm, kojemu nedostaju ekstremiteti i glava. Prikazuje dječaka koji na leđima nosi školsku torbu, a obučen je u bijelu košulju s V-izrezom, duži sivkastoplavi kaput i crnosmeđe (kratke?) hlače. Ovo je zasigurno dječja igračka iz 18. ili 19. st. Treba napomenuti da je prilikom iskopavanja pronađena i određena količina keramičkih i ostalih pokretnih arheoloških nalaza iz posljednjih desetljeća 20. st. koji u ovom radu nisu predstavljeni. differenziano per colore (nero, grigio scuro) e per ornamento geometrico. Su uno di essi, sulla fascia del bordo, ci sono le figure di un uomo e di una donna in piedi accanto ad un recinto. Appartengono al XIX sec., come pure due tazze con motivi molto simili, il che ci fa supporre che siano state prodotte nella stessa bottega. Pur differenziandosi per colore una stampata in colore rosso (T.7-10, T.11-5), l altra con il colore bruno (T.7-11, T.11-6) - il motivo a scala si ripete direttamente sotto la fascia del bordo. Una caratteristica simile interessa anche il loro lato interno. Entrambe le tazze sono ornate a foglie, viticci e fiori, e lo spazio vuoto viene colmato con minuti puntini, ma solo sul terzo superiore. Differenze ben visibili si notano solamente nel motivo esterno centrale. Sulla prima tazza, sotto il motivo a scala ci sono un pastore con cane e pecore, con sullo sfondo un bosco e un campanile di chiesa o cattedrale. Sulla seconda, il medaglione ha lungo i margini un motivo vegetale, all interno del quale una donna è seduta su una panchina. Una stessa tazzina è emersa durante gli scavi archeologici a Palazzo Manzioli a Isola e probabilmente è di fattura inglese del periodo compreso tra il XVIII e il XIX sec. (MILEUSNIĆ 2006, 26, Fig. 7). Tra i reperti di ceramica più recenti va ricordato un interessante oggetto non appartenente al vasellame (US 60). Si tratta di una statuetta massiccia (piena) di argilla, alta circa 12 cm alla quale mancano gli arti e la testa. È la figura di un ragazzo con la cartella di scuola sulle spalle, in camicia bianca con il collo a V, un cappotto lungo, grigiobluastro e dei pantaloni (corti?) nero-marrone. Si Dječja keramička moderna igračka (učenik/ izviđač?). Sek.III, SJ 60 Giocattolo di ceramica contemporanea (scolaro/ esploratore?). Sett.III, US

354 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO Zaključna razmatranja Arheološka istraživanja na području riječkog principija, odnosno Starog grada, pokazala su kako je to područje ponovno naseljeno tek krajem srednjeg vijeka. Otada se ovdje život odvijao bez prekida sve do današnjih dana. 9 Keramički su nalazi usko vezani uz novovjekovnu arhitekturu koja se nerijetko izravno naslanjala na kasnoantičke zidane konstrukcije. To su dokazala i prijašnja istraživanja u Rijeci. Iz njih je vidljivo kako su srednjovjekovni bedemi naslonjeni na ostatke rimskih bedema visoke i do dva metra (KLEN 1988, 60). Na prostoru rimskog principija na nekim su mjestima novovjekovni objekti (prvenstveno otpadne jame, SJ 8A) djelomično uništili kasnoantičke podnice prostorija, pa se ponegdje nalazi iz vremena od 16. do 19. st. stratigrafski nalaze ispod kasnoantičkih nalaza, odnosno dublje od njih. Nešto je novovjekovnih keramičkih nalaza otkriveno i u blizini austrougarskih odvodnih kanala građenih od opeke ili u kombinaciji kamena i opeke (SJ 62). Što se tiče zatvorenih cjelina (otpadne jame), u nekima (SJ 8A) su pronađeni i primjerci novca. Po keramičkim nalazima očigledno je da su korištene i duže od stotinu godina, zbog čega ih je moguće tek okvirno datirati. Čini se da je jedino u jednom ranonovovjekovnom sloju (SJ 86) manje ostalih nalaza, te bi nalaze iz tog sloja bilo stoga lakše datirati. Osim mletačkog novca iz druge polovice 16. st. (PN 103) u tom je sloju pronađeno tipično gravirano i majoličko posuđe tog vremena, ali i grubo kuhinjsko svakodnevno posuđe (lonci). Noviji keramički nalazi jesu razni tipovi i oblici posuđa. Pronađena je renesansna i kasna gravirana keramika (zdjelice, tanjuri), potom majolika strogog stila, kao renesansna i kasna majolika (većinom je riječ o ulomcima klasičnih vrčeva, ali ima i posuđa otvorenih formi). Ti najstariji keramički nalazi većinom su talijanski importi iz tratta indubbiamente di un giocattolo del XVIII o XIX sec. Va anche ricordato che durante gli scavi sono emersi altri reperti mobili, ceramici e di materiale diverso, appartenenti agli ultimi decenni del XX sec. che nel presente lavoro non vengono presentati. Osservazioni conclusive Le ricerche archeologiche nell area dei principia fiumani, ovvero del nucleo storico cittadino, hanno dimostrato che il territorio in oggetto venne abitato nuovamente appena verso la fine del Medioevo. Da allora ai nostri giorni, la vita in esso non subisce interruzioni 9. I reperti in ceramica sono strettamente legati all architettura postmedievale, che molto spesso si appoggiava direttamente su strutture edili tardoantiche. Lo dimostrarono anche le ricerche svolte a Fiume precedentemente: è ben visibile che i muri di cinta medievali poggiavano sui resti di quelli romani alti fino a due metri (KLEN 1988, 60). Nell area occupata dai principia romani, in alcuni punti le strutture postmedievali (soprattutto fosse di scarico, US 8A) hanno rovinato parzialmente le pavimentazioni dei vani tardoantichi e di conseguenza i reperti appartenenti al periodo compreso tra il XVI e il XIX sec. si trovano, stratigraficamente, sotto quelli tardoantichi, ovvero ad una profondità maggiore. Alcuni reperti in ceramica postmedievale sono stati ritrovati anche nelle vicinanze dei canali di scarico austroungarici, costruiti con mattoni o con pietra combinata a mattoni (US 62). Per quanto concerne gli insiemi chiusi (le fosse di scarico), in alcune di esse (US 8A) sono emersi anche degli esemplari di monete. In base ai reperti di ceramica, è chiaro che esse siano state usate per più di cent anni e di conseguenza possiamo esprimere solamente una datazione approssimativa. Solo in uno strato postmedievale (US 86) 9 Prije zaštitnih arheoloških istraživanja bilo je potrebno ukloniti betonske i zidane konstrukcije novijih zdanja kako bi iskopavanja uopće mogla biti provedena. 9 Prima di avviare scavi preventivi è stato necessario rimuovere le strutture di cemento e quelle murate di edifici più recenti, per rendere possibile l esecuzione degli scavi. 354

355 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA vremena od 15. do 17. st., a porijeklo im je vrlo često vezano uz venetsko ili srednjoitalsko područje. U to vrijeme Rijeka je važna prometna luka za Veneciju, što jasno pokazuju i keramički nalazi. U novijim razdobljima (18-20.st.) grad Rijeka postaje trgovinski mnogo otvorenija prema cijeloj Europi, što dokazuju novi keramički oblici poput tzv. engleskog transferware posuđa ili venetskih oslikanih tanjura i zdjelica. gli altri reperti sono rari e perciò quanto in esso ritrovato ci ha facilitato il compito della datazione. Accanto alle monete veneziane della seconda metà del XVI sec. (RA 103), nello strato in questione è stato ritrovato del vasellame tipico graffito e di maiolica appartenente a tale epoca, come pure del vasellame grezzo da cucina per uso quotidiano (olle). I reperti ceramici di più recente fattura sono costituiti da vari tipi e forme di vasellame. Sono venuti alla luce oggetti di ceramica rinascimentale e di ceramica graffita tarda (scodelle, piatti), di maiolica di stile severo e di maiolica rinascimentale e tarda (prevalentemente frammenti di boccali classici, ma anche di vasellame di forma aperta). I reperti di ceramica più antichi sono per lo più oggetti importati dall Italia databili XV XVII secolo e la loro provenienza è spesso legata al territorio veneto o centroitaliano. A quell epoca Fiume era un importantissimo porto di transito verso Venezia, caratteristica questa chiaramente confermata dai reperti di ceramica. In epoche più recenti (XVIII XIX sec.), la città di Fiume divenne un centro commerciale aperto all Europa intera, il che viene comprovato da nuove forme ceramiche quali, ad esempio, dal cosiddetto vasellame transferware inglese, dai piatti e dalle ciotole dipinte di origine veneta. 355

356 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO KATALOG CATALOGO Tabla 1. Gravirana keramika. 1- Ulomak zaobljena oboda gravirane zdjelice. Renesansna graffita. Biskvit narančaste boje, caklina prozirna. Motiv razlomljena meandra na rubnoj traci s unutarnje strane izveden srednjom graffitom. Oslikan žutom, zelenom i smeđom bojom. Sektor VIII, SJ Veći ulomak zabljena oboda i trbuha gravirane zdjelice. Renesansna graffita. Biskvit crvenonarančaste boje, prozirna caklina na unutarnjoj strani. Niz visećih polukružnica na rubnoj traci izveden širom graffitom. Zdjelica oslikana bijelom, zelenom i smeđom bojom. Sektor VIII, SJ Deblji ulomak zaobljena oboda manje gravirane zdjelice. Renesansna graffita. Biskvit okeržute boje, na unutarnjoj strani i preko oboda bijela caklina. Srednja graffita. Oslikan narančastom, smeđom i zelenom bojom. Sektor VIII, SJ Ulomak ravna oboda manjeg graviranog tanjura ili zdjele. Renesansna graffita. Biskvit smeđe boje, prozirna caklina na unutarnjoj strani i preko oboda. Srednja graffita. Na rubnoj traci urezane tri paralelne vodoravne linije, ispod nekoliko vitica, pa opet dvije linije. Oslikan zelenom bojom (niz kosih linija). Sektor IV, SJ 85A. 5- Ulomak dna i trbuha gravirane zdjelice. Renesansna graffita. Biskvit narančaste boje. Maslinasto zelena i bijela caklina s vanjske strane, prozirna na unutarnjoj. Šira graffita. Zdjelica oslikana žutom, smeđom, crnom i zelenom bojom. Sektor I, SJ 8A. 6- Ulomak jače izvijena oboda gravirane zdjele. Kasna graffita. Biskvit smeđenarančaste boje, caklina svijetlosmeđa. Srednja graffita. Urezan motiv spirala i vitica. Sektor I, SJ 8A. 7- Manji ulomak zaobljena oboda gravirane zdjelice. Renesansna graffita. Biskvit narančaste boje, prozirna caklina samo na unutarnjoj strani. Srednja graffita. Sektor VIII, SJ Ulomak zadebljana i prema van izvijena oboda gravirane zdjele. Kasna graffita. Biskvit narančaste boje. Smeđa caklina na vanjskoj strani, bijela na unutarnjoj i preko oboda. Široka graffita. Oslikana zelenom i smeđom bojom. Sektor I, SJ 8A. 9- Ulomak prstenasta dna manje gravirane zdjelice. Samostanska keramika. Biskvit narančaste boje. Prozirna i smeđa caklina samo na unutarnjoj strani. Široka graffita. Oslikana zelenom, žutom i smeđom bojom. Sektor I, SJ 8A. Tabella 1. Ceramica graffita. 1- Frammento con orlo arrotondato di scodella graffita. Ceramica graffita rinascimentale. Biscotto di colore arancione, vetrina trasparente. Il motivo a meandro triangolare lungo la fascia del bordo, sul lato interno è stato prodotto a graffito medio. Dipinto in giallo, verde e marrone. Settore VIII, US Frammento abbastanza grande di orlo e corpo di scodella graffita rinascimentale. Il biscotto è di colore rosso-arancione, vetrina trasparente sul lato interno. Serie di semicerchi pendenti lungo la fascia del bordo, prodotta a graffito largo. La scodella è dipinta di bianco, verde e marrone. Settore VIII, US Frammento grosso di orlo arrotondato di scodella graffita rinascimentale. Il biscotto è di colore giallo ocra, sul lato interno e lungo l orlo vetrina di colore bianco. Graffito medio. Dipinto in arancione, marrone e verde. Settore VIII, US Frammento di orlo diritto di piccolo piatto o bacino graffito rinascimentale. Biscotto di colore bruno, vetrina trasparente sul lato interno e lungo l orlo. Graffito medio. Lungo la fascia del bordo tre linee orizzontali parallele incise, sotto alcuni viticci e altre due linee. Dipinto in colore verde (serie di linee oblique). Settore IV, US 85A. 5- Frammento di fondo e di corpo di scodella graffita rinascimentale. Biscotto di colore arancione. Vetrina color verde oliva e bianco sul lato esterno, smalto trasparente su quello interno. Graffito largo. Scodella dipinta nei colori giallo, marrone, nero e verde. Settore I, US 8A. 6- Frammento di orlo ben espanso di bacino graffito, di epoca tarda. Biscotto di colore arancionemarrone, vetrina marrone chiaro. Incisione media. Motivi incisi a spirale e a viticci. Settore I, US 8A. 7- Piccolo frammento di orlo espanso di scodella graffita, rinascimentale. Biscotto di colore arancione, vetrina trasparente solo sul lato interno. Incisione media. Settore VIII, US Frammento di orlo ingrossato ed espanso di bacino graffito, di epoca tarda. Biscotto di colore arancione. Vetrina marrone sul lato esterno, bianca internamente e lungo l orlo. Incisione larga. Dipinto con i colori verde e marrone. Settore I, US 8A. 9- Frammento di fondo ad anello di bacino graffito. Ceramica monastica. Biscotto di colore arancione. Vetrina trasparente e marrone solamente nel lato interno. Incisione larga. Dipinto nei colori verde, giallo e bruno. Settore I, US 8A. 356

357 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 10- Ulomak profilirana oboda manje, ali masivne gravirane zdjele. Samostanska keramika. Biskvit smeđe boje. Prozirna i smeđa caklina samo na unutarnjoj strani. Široka graffita. Oslikana zelenom, crnom i smeđom bojom. Sektor I, SJ 8A. 11- Tri ulomka oboda i većeg dijela trbuha gravirane zdjele. Kasna graffita. Biskvit narančaste boje. Bijela caklina na vanjskoj i unutarnjoj strani. Srednja graffita. Na rubnoj traci s unutarnje strane motiv vitica između vodoravnih žutih linija. Kao središnji motiv niz cvijetova s rogolikim ispupčenjima između. Oslikana zelenom, crnom i smeđom bojom. Sektor I, SJ 8A. 12- Restaurirani plitki gravirani tanjur s ravnim i zaobljenim obodom te prstenastim dnom. Kasna graffita. Biskvit okersmećkaste boje. Caklina okeržute boje, smeđa boja preko oboda na vanjskoj strani. Srednja i široka graffita. Na rubnoj traci s unutarnje strane niz od dvije kratke paralelne i kose linije. Središnji motiv četiri cvijeta. Oslikana zelenom, žutonarančastom i smeđom bojom. Sektor V, SJ 91. Tabla 2. Renesansna majolika. 1- Tri ulomka trakaste ručke majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina bijela. S vanjske strane plavo oslikane kose tanje i deblje linije. Na gornjem dijelu linije oslikane narančastom i žutom bojom. Sektor I, SJ 8A. 2- Ulomak zaobljena oboda trolisnog izljeva istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina bijela. Na obodu linije oslikane žutom, narančastom, zelenom i plavom bojom. Sektor I, SJ 8A. 3- Ulomak vrata i gornjeg dijela trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Oslikana plavom bojom. Sektor I, SJ 8A. 4- Ulomak trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Oslikana žutom, plavom i narančastom bojom. Sektor I, SJ 8A. 5- Ulomak trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Oslikana plavom bojom. Sektor I, SJ 8A. 6- Ulomak trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Oslikana plavom bojom. Sektor I, SJ 8A. 10- Frammento di orlo profilato di un bacino massiccio, graffito. Ceramica monastica. Biscotto di colore marrone. Vetrina trasparente e marrone solo sul lato interno. Incisione larga. Dipinto con i colori verde, nero e marrone. Settore I, US 8A. 11- Tre frammenti di orlo e di un ampia parte di corpo di bacino graffito, di epoca tarda. Biscotto di colore arancione. Vetrina bianca sul lato esterno ed interno. Incisione media. Lungo la fascia del bordo, sul lato interno, il motivo è costituito da viticci tra linee gialle orizzontali. Come motivo centrale c è una serie di fiori con rilievo a forma di corno nel mezzo. Dipinto di verde, nero e marrone. Settore I, US 8A. 12- Piatto liscio graffito, restaurato, con orlo piatto e arrotondato e fondo ad anello. Graffita tarda. Biscotto di colore ocra - marrone. Vetrina di colore giallo ocra, marrone lungo il bordo sul lato esterno. Incisione media e larga. Lungo la fascia del bordo, sul lato interno, una serie di due linee corte, parallele e oblique. Motivo centrale: quattro fiori. Dipinto in verde, giallo-arancione e marrone. Settore V, US 91. Tabella 2. Maiolica rinascimentale. 1- Tre frammenti di ansa a nastro di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra-marrone, smalto bianco. Sul lato esterno dipinte linee blu oblique sottili e grosse. Sulla parte superiore le linee sono di colore arancione e giallo. Settore I, US 8A. 2- Frammento di orlo arrotondato con becco trilobato dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra marrone, smalto bianco. Lungo l orlo ci sono delle linee dipinte in giallo, arancione, verde e blu. Settore I, US 8A. 3- Frammento di collo e di parte superiore del corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra-marrone, smalto bianco. Tracce di lavorazione manuale sul lato interno. Dipinto con il colore blu. Settore I, US 8A. 4- Frammento di corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra-marrone, smalto bianco. Tracce di lavorazione manuale sul lato interno. Dipinto in giallo, blu e arancione. Settore I, US 8A. 5- Frammento di corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocramarrone, smalto bianco. Tracce del processo di produzione manuale sul lato interno. Dipinto con il colore blu. Settore I, US 8A. 6- Frammento di corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocramarrone, smalto bianco. Tracce dia lavorazione 357

358 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 7- Ulomak trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Oslikana zelenom, plavom i narančastom bojom. Sektor I, SJ 8A. 8- Ulomak trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Oslikana plavom bojom. Sektor I, SJ 8A. 9- Ulomak ravna dna majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okeržućkaste boje. Deblja i kvalitetna caklina bijele boje. Oslikana žutom, narančastom, smeđom i plavom bojom. Sektor VIII, SJ Ulomak ravna dna majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit oker boje, caklina bijela. Vodoravan plitak žlijeb po sredini dna vrča. Oslikana kobaltnoplavom bojom. Sektor VIII, SJ Manji i deblji ulomak trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit oker boje, caklina bijela. Motiv ljestava oslikan kobaltnoplavom bojom. Sektor VIII, SJ Dva ulomka trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit sive boje, caklina prljavo bijela. Motiv ljestava oslikan kobaltnoplavom bojom. Unutar medaljona vegetabilni motiv. Sektor IXA, SJ Ulomak trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina prljavo bijela na unutarnjoj i bijela na vanjskoj strani. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Oslikana plavom, modrom, zelenom i svijetlo smeđom bojom. Sektor I, SJ 8A. 14- Ulomak trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit oker boje, caklina bijela. Motiv ljestava oslikan kobaltnoplavom bojom, a medaljon uokviren narančastom i smeđom linijom. Sektor I, SJ 8A. 15- Dva ulomka donjeg dijela trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit oker boje, tanka caklina prljavo bijele boje. Motiv ljestava oslikan kobaltnoplavom bojom, medaljon uokviren tankom plavom linijom. Oslikana plavom, modrom i narančastom bojom. Sektor V, SJ Ulomak trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit smeđe boje, caklina prljavo bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Oslikana blijedo plavom bojom. Sektor VIII, SJ Ulomak trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit smeđe boje, caklina prljavo bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj manuale sul lato interno. Dipinto con il colore blu. Settore I, US 8A. 7- Frammento di corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocramarrone, smalto bianco. Tracce di lavorazione manuale sul lato interno. Dipinto nei colori blu, verde e arancione. Settore I, US 8A. 8- Frammento di corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra-marrone, smalto bianco. Tracce di lavorazione manuale sul lato interno. Dipinto con il colore blu. Settore I, US 8A. 9- Frammento di fondo piatto di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore giallo ocra. Smalto più spesso e di maggior qualità, di colore bianco. Dipinto con i colori giallo, arancione, bruno e blu. Settore VIII, US Frammento di fondo piatto di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra, smalto bianco. Incavo superficiale orizzontale lungo il centro del fondo del boccale. Dipinto in blu cobalto. Settore VIII, US Piccolo frammento spesso di corpo di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra, smalto bianco. Il motivo a scala è dipinto in colore blu cobalto. Settore VIII, US Due frammenti di corpo di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore grigio, smalto bianco impuro. Il motivo a scala è dipinto in colore blu cobalto. Motivo vegetale all interno del medaglione. Settore IXA, US Frammento di corpo di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra-marrone, smalto bianco impuro all interno e bianco all esterno. Tracce di processo di produzione manuale sul lato interno. Dipinto in blu, azzurro, verde e marrone chiaro. Settore I, US 8A. 14- Frammento di corpo di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra, smalto bianco. Il motivo a scala è dipinto in blu cobalto, il medaglione è incorniciato da una linea arancione e marrone. Settore I, US 8A. 15- Due frammenti di parte inferiore del corpo di un boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra, smalto sottile bianco impuro. Il motivo a scala è dipinto in colore blu cobalto, il medaglione è incorniciato da una sottile linea blu. Dipinto con il blu, l azzurro e l arancione. Settore V, US Frammento di corpo di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore marrone, smalto bianco impuro. Tracce di processo di produzione manuale sul lato interno. Dipinto in blu pallido. Settore VIII, US

359 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA strani. Oslikana blijedo plavom bojom. Sektor VIII, SJ Ulomak trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okeržute boje, caklina bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutrašnjosti. Motiv ljestava i stručka oslikan kobaltnoplavom bojom. Sektor VIII, SJ 86. Tabla 3. Kasna majolika. 1- Restaurirani trbušasti majolički vrč. Kasna majolika. Obod je zaobljen, izljev trolistan, a dno ravno. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Plitak i širok žlijeb na gornjem dijelu trbuha. Trakasta ručka s plitkim žlijebom po sredini završena je utiskivanjem prstiju. Biskvit okersmeđe boje, smalto berettino loše kvalitete. Oslikana kobaltnoplavom bojom. Na trbuhu se u posebnim poljima izmjenjuju tanje i šire okomite linije, dok se na vratu linije istog motiva koso postavljene. Ukrasi su na prijelazu vrata u trbuh odvojeni širom vodoravnom linijom. Sektor IX, SJ Manji ulomak zaobljena oboda majoličkog vrča. Kasna majolika. Biskvit okeržute boje, caklina okerbijela. Ispod oboda oslikana narančasta vodoravna linija. Sektor I, SJ Veći ulomak trbuha istog majoličkog vrča. Kasna majolika. Biskvit okeržute boje, caklina okerbijela, sjajna i loše kvalitete. Oslikan niz usporednih okomitih tanjih i debljih linija te jedna valovnica između njih. Oslikana smeđom, tirkiznozelenom i narančastom bojom. Sektor I, SJ Ulomak zadebljana i zaobljena oboda šarene majoličke zdjele. Majolika rivestita. Biskvit smeđe boje, bijela caklina na unutarnjoj strani i preko oboda. Oslikana motivom spojenih kružnica narančastom, zelenom i plavom bojom. Sektor I, SJ 8A. 5- Ulomak trbuha iste raznobojne majoličke zdjele. Majolika rivestita. Biskvit smeđe boje, na unutarnjoj strani i preko oboda bijela caklina. Oslikana motivom spojenih kružnica narančastom, zelenom i plavom bojom. Sektor I, SJ 8A. 6- Ulomak dna manje majoličke zdjelice. Majolika compendiario. Biskvit smeđe boje, caklina bijela. Središnji motiv stilizirana kruna. Oslikana narančastom, žutom, smeđom i plavom bojom. Sektor I, SJ 8A. 7- Dva ulomka trbuha istog majoličkog vrča. Kasna majolika. Biskvit oker boje, caklina prljavo bijela, sjajna i kvalitetna. Oslikana motivom ptice (golub) u letu, smeđom, kobaltnoplavom, žutom i crnom bojom. Sektor I, SJ Frammento di corpo di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore marrone, smalto bianco impuro. Tracce di processo di produzione manuale sul lato interno. Dipinto con il colore blu pallido. Settore VIII, US Frammento di corpo di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore giallo ocra, smalto bianco. Tracce di processo di produzione manuale sul lato interno. Motivo a scala e stelo dipinti con il colore blu cobalto. Settore VIII, US 86. Tabella 3. Maiolica tarda. 1- Boccale panciuto di maiolica restaurato. Maiolica tarda. Orlo arrontondato, beccuccio trilobato, fondo piatto. Tracce di processo di lavorazione manuale sul lato interno. Solco lieve e largo sulla parte superiore della pancia. Ansa a nastro con lieve solco lungo il centro teminata mediante pressione delle dita. Il biscotto è di colore marrone-ocra, lo smalto berrettino è di pessima qualità. Dipinto con il colore blu cobalto. In determinati campi del corpo si susseguono linee sottili e grosse verticali, mentre sul collo le linee che seguono lo stesso motivo sono sistemate obliquamente. Nel punto di passaggio del collo in corpo, le decorazioni sono suddivise da una grossa linea orizzontale. Settore IX, US Piccolo frammento di orlo arrotondato di boccale di maiolica tarda. Biscotto di colore giallo ocra, smalto bianco. Sotto l orlo c è una linea orizzontale arancione dipinta. Settore I, US Grande frammento di corpo dello stesso boccale di maiolica tarda. Biscotto di colore giallo ocra, smalto bianco ocra, lucido e di pessima qualità. Dipinta serie di linee grosse e sottili paralleli, verticali, con una linea ondulata tra di esse. Dipinto con i colori marrone, verde turchese e arancione. Settore I, US Frammento di orlo ingossato e arrotondato di bacino di maiolica colorata. Maiolica rivestita. Biscotto di colore marrone, smalto bianco sul lato interno e lungo l orlo. Dipinto con cerchietti uniti di colore arancione, verde e blu. Settore I, US 8A. 5- Frammento di corpo di bacino di maiolica di vari colori. Maiolica rivestita. Biscotto di colore marrone, sul lato interno e lungo l orlo lo smalto è bianco. Dipinto con motivo di cerchietti uniti, di colore arancione, verde e blu. Settore I, US 8A. 6- Frammento di fondo di scodella di maiolica. Maiolica compendiaria. Biscotto di colore marrone, smalto bianco. Il motivo centrale è una corona stilizzata. Dipinta con i colori arancione, giallo, marrone e blu. Settore I, US 8A. 7- Due frammenti di corpo dello stesso boccale di maiolica tarda. Biscotto di colore ocra, smalto 359

360 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 8- Ulomak dna majoličkog tanjura ili zdjele. Kasna majolika (a foglia d ulivo). Biskvit smeđe boje, na unutarnjoj strani smećkasta caklina, vrlo loša i tanka. Oslikana zelenom bojom, motivom maslina i maslinovih grančica. Sektor V, SJ 23 (35). 9- Ulomak trbuha majoličkog tanjura ili zdjele. Kasna majolika (a foglia d ulivo). Biskvit narančaste boje, na unutarnjoj strani smećkasta caklina, vrlo loša i tanka. Oslikana zelenom bojom, motivom maslina i maslinovih grančica. Sektor I, SJ 8A. Tabla 4. Kasna majolika. 1- Veći ulomak zaobljena oboda i trakasta ručka majoličkog vrča. Kasna majolika. Biskvit narančaste boje, caklina prljavo bijela, kvalitetna i debela. Plitak žlijeb na obodu. Na ručki oslikane kose plave linije, a na gornjem dijelu trbuha linearni motiv. Oslikana blijedo plavom bojom. Sektor V, SJ Veći ulomak dna i donjeg dijela trbuha istog majoličkog vrča. Kasna majolika. Biskvit narančaste boje, caklina prljavo bijela, kvalitetna i debela. Linearni plavi motiv oslikan na trbuhu, na nozi narančasta i zelena vodoravna linija. Sektor V, SJ Ulomak trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit bijelooker boje, a tanka caklina prljavo bijela. Oslikana plavom, zelenom i narančastom bojom. Sektor V, SJ Ulomak zaobljena oboda majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit smećkastonarančaste boje, caklina prljavo bijela. Žuto i smeđe oslikana linija ispod oboda. Sektor I, SJ 8A. 5- Ulomak zaobljena oboda trolisnog izljeva majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit narančaste boje, caklina bijela. Žuta, smeđa i plava linija ispod oboda. Sektor I, SJ 8A. 6- Ulomak zaobljena oboda majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okersmeđe boje, caklina bijela. Žuta i smeđa linija ispod oboda. Sektor I, SJ 8A. 7- Tri ulomka dna i donjeg dijela trbuha majoličkog vrča. Kasna majolika. Biskvit okeržute boje, caklina prljavo bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Motiv ljestava oslikan plavom bojom, a medaljon uokviren tankom plavom linijom. Unutrašnjost oslikana žutom, zelenom, crvenkastonarančastom i plavom bojom. Sektor IXA, SJ Ulomak zaobljena i zadebljana oboda majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okerbijele bianco impuro, lucido e di qualità. Dipinto con il motivo dell uccello (colomba) in volo, nei colori marrone, blu cobalto, giallo e nero. Settore I, US Frammento di fondo di piatto o di bacino di maiolica. Maiolica tarda (a foglia d ulivo). Biscotto di colore marrone, sulle pareti interne smalto marroncino, pessimo e sottile. Dipinto con il colore verde, con il motivo dell ulivo e dei ramoscelli di ulivo. Settore V, US 23 (35). 9- Frammento di corpo di piatto o di bacino di maiolica tarda (a foglia d ulivo). Biscotto di colore arancione, sul lato interno smalto marroncino, pessimo e sottile. Dipinto di verde con il motivo dell ulivo e dei ramoscelli di ulivo. Settore I, US 8A. Tabella 4. Maiolica tarda. 1- Grande frammento di orlo arrotondato e di ansa a nastro di boccale di maiolica tarda. Biscotto di colore arancione, smalto bianco impuro, di qualità e spesso. Lieve solco lungo l orlo. Sull ansa linee oblique dipinte in blu e sulla parte superiore del corpo motivo lineare. Dipinta in blu pallido. Settore V, US Frammento grande di fondo e di parte inferiore di corpo dello stesso boccale di maiolica tarda. Biscotto di colore arancione, smalto bianco impuro, di qualità e spesso. Il motivo lineare blu è dipinto sul corpo, mentre sul piede c è una linea orizzontale di colore arancione e verde. Settore V, US Frammento di corpo di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore bianco-ocra, smalto sottile bianco impuro. Dipinto nei colori blu, verde e arancione. Settore V, US Frammento di orlo arrotondato di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto marrone-arancione, smalto bianco impuro. Linea gialla e marrone dipinta sotto l orlo. Settore I, US 8A. 5- Frammento di orlo arrotondato a beccuccio trilobato di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore arancione, smalto bianco. Linea gialla, marrone e blu dipinta sotto l orlo. Settore I, US 8A. 6- Frammento di orlo arrotondato di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di color ocra marrone, smalto bianco. Linea marrone e gialla sotto l orlo. Settore I, US 8A. 7- Tre frammenti di fondo e di parte inferiore di corpo di boccale di maiolica tarda. Biscotto di colore giallo ocra, smalto bianco impuro. Tracce di processo di lavorazione manuale sul lato interno. Il motivo a scala è dipinto in blu e il medaglione è incorniciato con una sottile linea blu. La parte 360

361 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Jedna žuta i dvije narančaste linije ispod oboda s vanjske strane, te plavi vegetabilni motiv. Sektor V, SJ 23 (35). 9- Ulomak trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okerbijele boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Vegetabilni motiv oslikan plavom, narančastom, žutom, smeđom i crnom bojom. Sektor V, SJ 23 (35). 10- Ulomak trbuha i vrata istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okerbijele boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Vegetabilni motiv oslikan plavom, narančastom, žutom, smeđom i crnom bojom. Sektor V, SJ 23 (35). 11- Ulomak trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okerbijele boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Vegetabilni motiv oslikan plavom, narančastom, žutom, smeđom i crnom bojom. Sektor V, SJ 23 (35). 12- Dva ulomka donjeg dijela trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okerbijele boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Vegetabilni motiv oslikan plavom, narančastom, žutom, smeđom i crnom bojom. Sektor V, SJ 23 (35). 13- Ulomak trbuha istog majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okerbijele boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Vegetabilni motiv oslikan plavom, narančastom, žutom, smeđom i crnom bojom. Sektor V, SJ 23 (35). 14- Ulomak dna i donjeg dijela trbuha majoličkog vrča. Renesansna majolika. Biskvit okeržute boje, caklina prljavo bijela. Tragovi procesa ručne izrade na unutarnjoj strani. Na dnu plitak vodoravni žljeb. Motiv ljestava i donje lepezaste polupalmete oslikani kobaltnoplavom bojom. Sektor IXA, SJ 86. Tabla 5. Gruba novovjekovna keramika. 1- Restaurirani manji trbušasti lonac zaobljena oboda i ravna dna. Svakodnevna keramika. Biskvit tamnosmeđe boje s primjesom sitnijih i većih kamenčića. Crnosmeđa boja na vanjskoj i unutarnjoj strani s vidljivim tragovima gorenja. Jednostruka nepravilna valovnica urezana na ramenu posude. Na vanjskoj i unutarnjoj strani, od vrata do donjeg dijela trbuha, metličast ukras. Sektor IXC, SJ Ulomak trbuha lonca. Svakodnevna keramika. Biskvit smeđe boje s primjesom sitnijih i većih kamenčića. Crnosiva boja na vanjskoj strani, na unutarnjoj smeđa. Po sredini ulomka profilirano rebro ukrašeno otiscima prsta. Sektor IXB, SJ 86. interna è dipinta di giallo, verde, rosso-arancione e blu. Settore IXA, US Frammento di orlo arrotondato e ingrossato di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore ocra biancastro, smalto di qualità, lucido. Una linea gialla e due arancioni sotto l orlo, sul lato esterno e un motivo vegetale blu. Settore V, US 23 (35). 9- Frammento di corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore bianco ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Motivo vegetale dipinto in blu, arancione, giallo, marrone e nero. Settore V, US 23 (35). 10- Frammento di corpo e di collo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore bianco ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Motivo vegetale dipinto in blu, arancione, giallo, marrone e nero. Settore V, US 23 (35). 11- Frammento di corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore bianco ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Motivo vegetale dipinto in blu, arancione, giallo, marrone e nero. Settore V, US 23 (35). 12- Due frammenti della parte bassa del corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore bianco ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Motivo vegetale dipinto in blu, arancione, giallo, marrone e nero. Settore V, US 23 (35). 13- Frammento di corpo dello stesso boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore bianco ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Motivo vegetale dipinto in blu, arancione, giallo, marrone e nero. Settore V, US 23 (35). 14- Frammento di fondo e della parte inferiore del corpo di boccale di maiolica rinascimentale. Biscotto di colore giallo ocra, smalto bianco impuro. Tracce di processo di produzione manuale sul lato interno. Sul fondo, lieve solco orizzontale. Il motivo a scala e le semipalmette a ventaglio sottostanti dipinti in colore blu cobalto. Settore IXA, US 86. Tabella 5. Ceramica grezza postmedievale. 1- Piccola olla panciuta restaurata con orlo arrotondato e fondo piano. Ceramica d uso quotidiano. Biscotto di colore marrone scuro con l aggiunta di sassetti minuti e medi. Colore bruno nerastro sulla parte esterna ed interna con chiare tracce di bruciato. Una linea ondulata e irregolare è incisa sulla spalla del recipiente. Sul lato esterno ed interno, dal collo alla parte inferiore della pancia, ornamento a forma di spiga. Settore IXC, US Frammento di pancia di olla di ceramica d uso quotidiano. Biscotto di colore marrone con l ag- 361

362 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 3- Ulomak zadebljana trakasta oboda većeg lonca. Svakodnevna keramika. Biskvit sive boje s primjesama kamenčića i kremenja. Crna boja na vanjskoj i unutarnjoj strani. Obod od vrata posude odvojen profiliranim zaobljenim rebrom. Sektor IXB, SJ Ulomak trakasta oboda lonca s utorom za poklopac. Svakodnevna keramika. Biskvit sivosmeđe boje s primjesama sitnih i većih kamenčića. Mrljastosmeđa boja na vanjskoj strani, smeđa na unutarnjoj. Obod od vrata posude odvojen profiliranim šiljastim rebrom. Sektor IXB, SJ Ulomak višestruko raščlanjena oboda lonca s utorom za poklopac. Svakodnevna keramika. Biskvit crne boje s primjesama sitnih i većih kamenčića, te kremenja. Crna boja na vanjskoj i unutarnjoj strani. Sektor IXA, SJ Ulomak zadebljana oboda poklopca. Svakodnevna keramika. Biskvit tamnosmeđe boje s primjesama sitnih kamenčića. Crnosiva boja na vanjskoj i unutarnjoj strani (vidljivi tragovi gorenja). Sektor VII, SJ Restaurirani veći trbušasti lonac zaobljena i prema van izvijena oboda te ravna dna. Svakodnevna keramika. Biskvit smeđe boje s primjesom sitnih kamenčića i kremenčića. Crvenkastosmeđa boja na vanjskoj i unutarnjoj strani s vidljivim tragovima gorenja. Jednostruka valovnica urezana na ramenu posude. Od vrata do donjeg dijela trbuha metličast ukras. Sektor IXC, SJ 86. Tabla 6. Gruba novovjekovna keramika. 1- Restaurirani veliki trbušasti lonac zadebljana, zaobljena i podvinuta oboda te ravna dna s otiskom lončarskog kola u obliku nepravilne kružnice s upisanim križem. Svakodnevna keramika. Biskvit smeđe boje s primjesom sitnih i većih kamenčića. Svijetla do tamnosmeđa boja na vanjskoj i unutarnjoj strani s vidljivim tragovima gorenja. Sektor III, J od zida SJ14, SJ 9A. 2- Ulomak zaobljena i zadebljana jače izvučena oboda lonca. Svakodnevna keramika. Biskvit smeđe boje s primjesama kamenčića. Vanjska strana je crnosmeđe boje s vidljivim tragovima gorenja. Sektor VII, SJ 83A. 3- Ulomak kosa oboda pliće zdjele. Svakodnevna keramika. Biskvit smeđe boje s primjesama pijeska i većih kamenčića. Vanjska i unutarnja strana jarko narančaste boje. Ispod oboda s vanjske strane češljast ukras, a s unutarnje, između nekoliko snopova plitkih žljebova, jednostruka urezana valovnica. Sektor VII, SJ 83A. giunta di sassetti piccoli e medi. Colore nero-grigiastro esternamente, marrone all interno. Lungo il centro del coccio una costola profilata, ornata con impronte di dita. Settore IXB, US Frammento di orlo a nastro ingrossato di una olla grande. Ceramica d uso quotidiano. Biscotto di colore grigio con l aggiunta di sassetti e pietra silicia. Di colore nero le parti esterna ed interna. L orlo è diviso dal collo da una costola profilata e arrotondata. Settore IXB, US Frammento di bocca a nastro, di olla con solco per il coperchio, di uso quotidiano. Biscotto di colore grigio-marrone con l aggiunta di sassetti piccoli e medi. Colore marrone maculato sul lato esterno, marrone all interno. L orlo viene distinto dal collo del tegame mediante una costola profilata appuntita. Settore IXB, US Frammento di orlo di olla smembrato in più parti con solco per il coperchio. Ceramica di uso quotidiano. Biscotto di colore nero con minuti e medi sassetti e pietra silicia. Colore nero sulla parte esterna e su quella interna. Settore IXA, US Frammento di orlo ingrossato di coperchio. Ceramica di uso quotidiano. Biscotto di colore marrone scuro, con l aggiunta di minuti sassetti. Colore nero-grigiastro sia sulla facciata esterna che su quella interna (visibili tracce di bruciato). Settore VII, US Olla panciuta relativamente grande, restaurata, con orlo estroflesso e fondo piano. Ceramica di uso quotidiano. Biscotto di colore marrone, con l aggiunta di piccoli sassetti e pietrisco siliceo. Colore marrone rossastro sul lato esterno ed interno, con chiare tracce di bruciato. Una linea ondulata è incisa sulla spalla del recipiente. Dal collo alla parte bassa della pancia, ornamento a forma di spiga. Settore IXC, US 86. Tabella 6. Ceramica grezza postmedievale. 1- Grande olla panciuta, restaurata, con orlo ingrossato, arrotondato e ricurvo, fondo piano con traccia di tornio sottoforma di cerchio irregolare con croce inscritta. Ceramica d uso quotidiano. Biscotto di colore marrone con l aggiunta di piccoli e medi sassetti. Colore marrone chiaro marrone scuro lungo la parte esterna ed interna, con chiare tracce di bruciato. Settore III, a sud del muro US14, US 9A. 2- Frammento di orlo di olla arrotondato e ingrossato, particolarmente espanso. Ceramica di uso quotidiano. Biscotto di colore marrone, con l aggiunta di piccoli sassetti. La parte esterna è di colore nero-marrone, con chiare tracce di bruciato. Settore VII, US 83A. 362

363 PRINCIPIA DI TARSATICA QUARTIERE GENERALE D EPOCA TARDOANTICA 4- Ulomak četvrtaste ploče nepocakljena reljefnog pećnjaka. Svakodnevna keramika. Biskvit je tamnosive boje s dosta primjesa sitnih i većih kamenčića. Crvenkastosmeđa do sivocrna boja (tragovi gorenja). Reljefni prikaz dvostrukog gotičkog luka. Sektor IXA, SJ Restaurirana manja plitka zdjela kosa oboda i ravna dna. Svakodnevna keramika. Biskvit smeđe boje s primjesom krupnijeg pijeska. Vanjska i unutarnja strana smeđe boje s tragovima gorenja. Ispod oboda s vanjske i unutarnje strane češljasti ukras. Sektor VII, SJ 83A. Tabla 7. Novovjekovna i fina moderna keramika. 1- Ulomak zaobljena i zadebljana oboda te šuplja kružna ručka tronožne zdjele (tave). Svakodnevna keramika. Biskvit sivosmeđe boje, caklina na unutarnjoj strani zelena. Ručka je narančasta, a na unutarnjoj strani vidljivi su tragovi procesa ručne izrade. Sektor V, SJ Ulomak dna i noga tronožne zdjele (tave). Svakodnevna keramika. Biskvit smeđe boje s primjesom sitnih kamenčića. Caklina na unutarnjoj strani maslinastozelene boje. Na nozi ovalnog presjeka vidljivi su tragovi gorenja. Sektor V, SJ Šuplja kružna ručka tronožne zdjele (tave). Svakodnevna keramika. Smeđi biskvit s primjesom pijeska. Sektor V, SJ 23 (35). 4- Ulomak zaobljena oboda i većeg dijela trbuha manje zdjelice. Moderna pocakljena keramika s engobom. Biskvit okeržućkaste boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Vegetabilni motiv na unutarnjoj strani oslikan plavom, modrom, zelenom, žutom i narančastom bojom. Na vanjskoj strani ispod oboda dvije vodoravne paralelne plavosive linije. Ispod njih jedna valovnica i još jedna njima identična linija. Sektor I, SJ Restaurirana zdjela zaobljena oboda i prstenaste noge. Moderna pocakljena keramika s engobom. Biskvit oker boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Vegetabilni motiv na unutarnjoj strani oslikan crnom, modrom, žutom i narančastom bojom. Rubnu traku od središnjeg motiva odvajaju dvije plavosive paralelne linije, kakve se pojavljuju i na vanjskoj strani ispod oboda. Sektor I, SJ Ulomak prstenasta dna i donjeg dijela trbuha zdjele. Moderna pocakljena keramika s engobom. Biskvit okeržute boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Vegetabilni motiv na unutarnjoj strani oslikan modrom, smeđom, maslinastozelenom, žutom i narančastom bojom. Sektor I, SJ Frammento di orlo obliquo di bacino poco profondo. Biscotto di colore bruno con sabbia e sassetti più grandi ben visibili. Le parti esterna ed interna di colore arancione vivo. Sotto l orlo, sul lato esterno, ornamento a foggia di pettine, mentre sul lato interno, tra alcuni fasci di lievi solchi, una linea ondulata incisa. Settore VII, US 83A. 4- Frammento di piastra rettangolare, senza vetrina, di forno di ceramica a rilievo. Ceramica d uso quotidiano. Biscotto di colore grigio scuro con numerosi sassetti piccoli e medi. Di colore da marrone-rossiccio a nero-grigiognolo (tracce di bruciato). Ornamento a rilievo a doppio arco gotico. Settore IXA, US Bacino piccolo e piatto, restaurato, con orlo inclinato e fondo piano. Ceramica d uso quotidiano. Biscotto di colore marrone con sabbia grezza. I lati esterno ed interno di colore marrone, con tracce di bruciato. Sotto l orlo, sulla parte esterna e su quella interna ornamento a foggia di pettine. Settore VII, US 83A. Tabella 7. Ceramica postmedievale e fine contemporanea. 1- Frammento di orlo arrotondato e ingrossato, con ansa circolare cava, bacino o tegame a tre piedi. Ceramica di uso quotidiano. Biscotto di colore grigio-bruno, vetrina interna verde. Ansa arancione, con sul lato interno le tracce della lavorazione manuale. Settore V, US Frammento di fondo e piedino di bacino o tegame a tre piedi. Ceramica d uso quotidiano. Biscotto di colore marrone, con visibili sassetti minuti. La vetrina interno è di colore verde oliva. Sul piede a sezione ovale sono visibili delle tracce di bruciato. Settore V, US Ansa circolare cava di bacino a tre piedi o tegame. Ceramica di uso quotidiano. Biscotto marrone misto a sabbia. Settore V, US 23 (35). 4- Frammento di orlo arrotondato e di grande settore di pancia di bacino minuto. Ceramica contemporanea ingobbiata. Biscotto di colore giallo ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Motivo vegetale sulla parte interna, dipinto con i colori blu, azzurro, verde, giallo e arancione. Sul lato esterno, sotto l orlo, due linee parallele orizzontali di colore grigio-blu. Sotto di esse un altra linea ondulata e un ulteriore linea identica alle prime due. Settore I, US Bacino restaurato con orlo arrotondato e piedini ad anello. Ceramica contemporanea smaltata ad ingobbio. Biscotto di colore ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Il motivo vegetale sul lato interno è dipinto con i colori nero, azzurro, gial- 363

364 TARSATIČKI PRINCIPIJ KASNOANTIČKO VOJNO ZAPOVJEDNIŠTVO 7- Ulomak prstenasta dna i donjeg dijela trbuha zdjele. Moderna pocakljena keramika. Biskvit bijele boje, kao i caklina, kvalitetna i sjajna. S vanjske strane pri dnu dvije deblje kobaltnoplave paralelne linije. Među njima plitak žlijeb. Sektor V, SJ 23 (35). 8- Dva ulomka ravna oboda tanjura. Moderna pocakljena keramika. Biskvit oker boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Oslikana crnim geometrijskim i vegetabilnim motivima. Prikaz muškarca i žene uz ogradu na unutarnjoj strani također crne boje. Sektor IV, SJ 85A. 9- Ulomak zaobljena oboda tanjura. Moderna pocakljena keramika. Biskvit bjelkastosmeđe boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Oslikana geometrijskim motivima i viticama intenzivno plave boje. Sektor V, SJ 23 (35). 10- Ulomak zaobljena oboda i većeg dijela trbuha šalice. Moderna pocakljena keramika. Biskvit oker boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Oslikana crvenim geometrijskim i vegetabilnim motivima na unutarnjoj strani. Na vanjskoj strani ispod rubne trake (motiv ljestava) prikaz pastira s psom i ovcama, u pozadini zvonik katedrale ili crkve. Oslikano crvenom bojom. Sektor IV, SJ 85A. 11- Ulomak zašiljena oboda i gornjeg dijela trbuha šalice. Moderna pocakljena keramika. Biskvit oker boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Oslikana smeđim geometrijskim i vegetabilnim motivima na unutarnjoj strani. Na vanjskoj ispod rubne trake (motiv ljestava) medaljon s prikazom žene na klupi. Oslikano smeđom bojom. Sektor IV, SJ 85A. 12- Ulomak zaobljena oboda tanjura. Moderna pocakljena keramika. Biskvit okerbijele boje, caklina bijela, kvalitetna i sjajna. Oslikana geometrijskim motivima crnom do tamnosivom bojom. Sektor V, SJ 23 (35). lo e arancione. La fascia finale è divisa dal motivo centrale mediante due linee blu-grigiastre parallele, che compaiono anche sul lato esterno sotto l orlo. Settore I, US Frammento di fondo ad anello e di parte inferiore di pancia di bacino. Ceramica contemporanea smaltata ad ingobbio. Biscotto di colore giallo ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Il motivo vegetale sul lato interno è dipinto con i colori azzurro, marrone, verde oliva, giallo e arancione. Settore I, US Frammento di fondo ad anello e di parte inferiore di pancia di bacino. Ceramica contemporanea smaltata. Biscotto di colore bianco, come lo è lo smalto di qualità e lucido. Sul lato esterno, vicino al fondo, due grosse linee parallele di colore blu cobalto. Tra di esse un lieve solco. Settore V, US 23 (35). 8- Due frammenti di orlo piano di piatto. Ceramica contemporanea smaltata. Biscotto di colore ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Dipinta con ornamenti geometrici e vegetali di colore nero. Immagine di un uomo e di una donna accanto ad un recinto; sul lato interno di colore nero. Settore IV, US 85A. 9- Frammento di orlo arrotondato di piatto. Ceramica contemporanea smaltata. Biscotto di colore marrone-bianco, smalto bianco, di qualità, lucido. Dipinto a motivi geometrici e con viticci di colore blu intenso. Settore V, US 23 (35). 10- Frammento di orlo arrotondato e di un pezzo abbastanza grande di pancia di tazza. Ceramica contemporanea smaltata. Biscotto di colore ocra, smalto bianco, di qualità e lucido. Dipinta a motivi geometrici e vegetali rossi sul lato interno. Su quello esterno, sotto la fascia del bordo (motivo a scala), immagine di un pastore con cane e pecore e con sullo sfondo il campanile di una cattedrale o chiesa. Dipinto con il colore rosso. Settore IV, US 85A. 11- Frammento di orlo appuntito e di parte superiore di pancia di tazza. Ceramica smaltata contemporanea. Biscotto di colore ocra, smalto bianco, lucido e di qualità. Dipinta a motivi geometrici e vegetali marroni sul lato interno. Su quello esterno, sotto la fascia del bordo (motivo a scala), un medaglione con l immagine di una donna seduta su una panchina. Dipinto in colore marrone. Settore IV, US 85A. 12- Frammento di orlo arrotondato di piatto. Ceramica contemporanea smaltata. Biscotto di colore ocra-bianco, smalto bianco, lucido, di qualità. Dipinto a motivi geometrici con colore da nero a grigio scuro. Settore V, US 23 (35). 364

365 Tabla 1. Gravirana keramika. Tabella 1. Ceramica grafitta.

366 Tabla 2. Renesansna majolika. Tabella 2. Maiolica rinascimentale.

367 Tabla 3. Kasna majolika. Tabella 3. Maiolica tarda.

368 Tabla 4. Kasna majolika. Tabella 4. Maiolica tarda.

369 Tabla 5. Gruba novovjekovna keramika. Tabella 5. Ceramica grezza postmedievale.

370 Tabla 6. Gruba novovjekovna keramika. Tabella 6. Ceramica grezza postmedievale.

371 Tabla 7. Novovjekovna i fina moderna keramika. Tabella 7. Ceramica postmedievale e fine contemporanea.

372 Tabla 8. Fotografije ulomaka gravirane keramike nacrtanih na T.1. Izvan mjerila. Tabella 8. Fotografie di frammenti di ceramica graffita disegnati su T.1. Fuori scala.

373 Tabla 9. Fotografije ulomaka renesansne majolike nacrtanih na T.2. Izvan mjerila. Tabella 9. Fotografie di frammenti di maiolica rinascimentale disegnati in T.2. Fuori scala.

374 Tabla 10. Fotografije ulomaka kasne majolike nacrtanih na T.3 i 4. Izvan mjerila. Tabella 10. Fotografie di frammenti di maiolica tarda disegnati in T.3 ei 4. Fuori scala.

375 Tabla 11. Fotografije ulomaka fine novovjekovne i moderne keramike nacrtanih na T.7. Izvan mjerila. Tabella 11. Fotografie di frammenti di ceramica fine postmedievale e contemporanea disegnati in T.7. Fuori scala.

Škola primijenjene umjetnosti i dizajna. Scuola per l arte applicata e il design Zagabria

Škola primijenjene umjetnosti i dizajna. Scuola per l arte applicata e il design Zagabria Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb Scuola per l arte applicata e il design Zagabria ZAVIČAJNI MUZEJ GRADA ROVINJA MUSEO CIVICO DELLA CITTÀ DI ROVIGNO 6. 23. svibnja 2013. 6 23 maggio 2013 IZLOŽBA

Dettagli

La nostra gita scolastica Put u Italiju

La nostra gita scolastica Put u Italiju La nostra gita scolastica Put u Italiju Stručna ekskurzija učenika osmih razreda iz talijanskog jezika: Padova Verona Gardaland 27. 28.10.2017. Voditeljice: Renata Matošić i Kristina Štefiček Put u Italiju

Dettagli

Srednja škola Vladimir Gortan Buje Predstavlja projekt

Srednja škola Vladimir Gortan Buje Predstavlja projekt Srednja škola Vladimir Gortan Buje Predstavlja projekt Dobro došli u zavičaj duha Benvenuti nella terra magica Područje grada Buja nalazi se na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka i Republike Hrvatske.

Dettagli

Ovo je prijavnica koju upućujete VIJEĆU ZA KNJIŽEVNOST I IZDAVAŠTVO Questa scheda viene inoltrata al CONSIGLIO PER LA LETTERATURA E L'EDITORIA

Ovo je prijavnica koju upućujete VIJEĆU ZA KNJIŽEVNOST I IZDAVAŠTVO Questa scheda viene inoltrata al CONSIGLIO PER LA LETTERATURA E L'EDITORIA (Naziv predlagatelja / Nome del proponente) (Naziv programa / Nome del progetto) (Ovaj dio popunjava Upravni odjel za kulturu / Dati riservati all'assessorato) Otkup knjiga, zbornika i časopisa / Acquisto

Dettagli

VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU IZVEDBENI PLAN NASTAVE OPĆE INFORMACIJE O KOLEGIJU OPIS KOLEGIJA

VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU IZVEDBENI PLAN NASTAVE OPĆE INFORMACIJE O KOLEGIJU OPIS KOLEGIJA VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU Stranica: 1 od 4 Studij: Menadžment Studijska godina: 1 Akad. godina: 2014./2015. Smjer: Semestar: Turistički menadžment 3 OPĆE INFORMACIJE O KOLEGIJU Šifra kolegija O / I Naziv

Dettagli

CORSO DI ITALIANO PER I MEMBRI DELLA MINORANZA ITALIANA DI ZAGABRIA TEČAJ TALIJANSKOG JEZIKA ZA ČLANOVE TALIJANSKE MANJINE GRADA ZAGREBA

CORSO DI ITALIANO PER I MEMBRI DELLA MINORANZA ITALIANA DI ZAGABRIA TEČAJ TALIJANSKOG JEZIKA ZA ČLANOVE TALIJANSKE MANJINE GRADA ZAGREBA CORSO DI ITALIANO PER I MEMBRI DELLA MINORANZA ITALIANA DI ZAGABRIA TEČAJ TALIJANSKOG JEZIKA ZA ČLANOVE TALIJANSKE MANJINE GRADA ZAGREBA Lezione 1 - Lekcija 1 CONTENUTI LINGUISTICI - JEZIČNI SADRŽAJ Parliamo

Dettagli

Potpora izdavanju knjiga, zbornika i časopisa / Sostegno alla pubblicazione di libri, atti e riviste

Potpora izdavanju knjiga, zbornika i časopisa / Sostegno alla pubblicazione di libri, atti e riviste (Naziv predlagatelja / Nome del proponente) (Naziv programa / Nome del progetto) (Ovaj dio popunjava Upravni odjel za kulturu / Dati riservati all'assessorato) Potpora izdavanju knjiga, zbornika i časopisa

Dettagli

BELPASSO- Prendendo le mosse dall art.9 della Costituzione Italiana, si intende promuovere lo sviluppo della cultura, la tutela e la valorizzazione

BELPASSO- Prendendo le mosse dall art.9 della Costituzione Italiana, si intende promuovere lo sviluppo della cultura, la tutela e la valorizzazione BELPASSO- Prendendo le mosse dall art.9 della Costituzione Italiana, si intende promuovere lo sviluppo della cultura, la tutela e la valorizzazione del patrimonio storicoartistico, a parlare è la presidente

Dettagli

Valutazione del rischio archeologico Località Stocchetta, Brescia 2012

Valutazione del rischio archeologico Località Stocchetta, Brescia 2012 Valutazione del rischio archeologico Località Stocchetta, Brescia 2012 Committenza: Ricerca storico-archeologica: CAL Srl Brescia CAL srl Archeologia e Conservazione Contrada delle Bassiche 54, 25122 Brescia

Dettagli

OGGETTO : RECUPERO, RIUSO E RIQUALIFICAZIONE DEL CASTELLO DI CASALE MONFERRATO - 5/8 LOTTO DI LAVORI

OGGETTO : RECUPERO, RIUSO E RIQUALIFICAZIONE DEL CASTELLO DI CASALE MONFERRATO - 5/8 LOTTO DI LAVORI MARELLO ANGELO & BIANCO RITA S.a.s. Restauro opere d arte Restauro dipinti su tela e opere lignee Restauro affreschi, stucchi e monumenti Cocconato, 13 gennaio 2012 Alla cortese attenzione della Gent.ma

Dettagli

Amiternum ricerche archeologiche dell Istitutio Archeologico dell Università di Colonia

Amiternum ricerche archeologiche dell Istitutio Archeologico dell Università di Colonia Amiternum ricerche archeologiche dell Istitutio Archeologico dell Università di Colonia Rapporto sulla campagna 2010 (Michael Heinzelmann Manuel Buess) Dal 26/7 al 31/8/2010 l Istituto Archeologico dell

Dettagli

POLITECNICO DI TORINO II FACOLTA' DI ARCHITETTURA Corso di Laurea Magistrale in Architettura (ambiente e paesaggio) Tesi meritevoli di pubblicazione

POLITECNICO DI TORINO II FACOLTA' DI ARCHITETTURA Corso di Laurea Magistrale in Architettura (ambiente e paesaggio) Tesi meritevoli di pubblicazione POLITECNICO DI TORINO II FACOLTA' DI ARCHITETTURA Corso di Laurea Magistrale in Architettura (ambiente e paesaggio) Tesi meritevoli di pubblicazione Lettura e rappresentazione della città antica di Aquileia

Dettagli

PROGETTO DI RICOGNIZIONE ARCHEOLOGICA E SONDAGGI ESPLORATIVI SUL TERRITORIO PERSICETANO. Classe 3^G Anno Scolastico 2009/2010

PROGETTO DI RICOGNIZIONE ARCHEOLOGICA E SONDAGGI ESPLORATIVI SUL TERRITORIO PERSICETANO. Classe 3^G Anno Scolastico 2009/2010 PROGETTO DI RICOGNIZIONE ARCHEOLOGICA E SONDAGGI ESPLORATIVI SUL TERRITORIO PERSICETANO Classe 3^G Anno Scolastico 2009/2010 Nel corso dell anno scolastico 2009-2010, la classe 3^G del liceo scientifico

Dettagli

2005 Via Bologna unita a Via Puccini

2005 Via Bologna unita a Via Puccini VIA BOLOGNA Fino a qualche anno fa Via Bologna e Via Puccini non comunicavano fra loro perché erano interrotte da un area non ancora edificata. Con l unificazione delle due vie a Via Foglia si è creata

Dettagli

S A D R Ž A J I N D I C E

S A D R Ž A J I N D I C E Br. Nr. 3/06. Službeni glasnik Bollettino ufficiale Str. Pag. 1 S A D R Ž A J N D C E Str. Pag. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. Gradsko vijeće Consiglio municipale Davanje suglasnost na Statut Gradske

Dettagli

Prijedlog Srednjoročnog Plana davanja koncesija na pomorskom dobru na području Istarske županije za razdoblje od do 2019.

Prijedlog Srednjoročnog Plana davanja koncesija na pomorskom dobru na području Istarske županije za razdoblje od do 2019. REPUBLIKA HRVATSKA ISTARSKA ŽUPANIJA ŽUPAN KLASA: 342-01/16-01/24 URBROJ: 2163/1-01/8-16-2 Pula, 02. studenoga 2016. SKUPŠTINA ISTARSKE ŽUPANIJE n/r predsjednika Valtera Drandića Dršćevka 3, 52000 Pazin

Dettagli

Leptis Magna: IV-V μissione (marzo e novembre 2008)

Leptis Magna: IV-V μissione (marzo e novembre 2008) Leptis Magna: IV-V μissione (marzo e novembre 2008) Da diversi anni la Facoltà di Architettura del Politecnico di Bari, in collaborazione con il Centro di Documentazione e Ricerca sull Archeologia dell

Dettagli

COMUNE DI SCALEA. Provincia di COSENZA PROGETTO PRELIMINARE PER IL RIUSO DEL PALAZZO DEI PRINCIPI A PALAZZO DEL TURISMO E DELLA CULTURA.

COMUNE DI SCALEA. Provincia di COSENZA PROGETTO PRELIMINARE PER IL RIUSO DEL PALAZZO DEI PRINCIPI A PALAZZO DEL TURISMO E DELLA CULTURA. COMUNE DI SCALEA Provincia di COSENZA PROGETTO PRELIMINARE PER IL RIUSO DEL PALAZZO DEI PRINCIPI A PALAZZO DEL TURISMO E DELLA CULTURA. TAV. N.5 prime indicazioni e disposizioni per la stesura dei piani

Dettagli

I BENI GESTITI DA ITALIA NOSTRA TORRE CANAI SANT ANTIOCO (CI)

I BENI GESTITI DA ITALIA NOSTRA TORRE CANAI SANT ANTIOCO (CI) SANT ANTIOCO (CI) Nel territorio del Comune di Sant Antioco (Provincia di Carbonia Iglesias), sull omonima isola, la sezione locale di Italia Nostra gestisce la Torre Canai, una torre costiera del XVIII

Dettagli

classe IV sezione D E. C., V. C., G. S., F. S.

classe IV sezione D E. C., V. C., G. S., F. S. classe IV sezione D E. C., V. C., G. S., F. S. I Romani posero ogni cura in tre cose soprattutto, che furono dai Greci neglette, cioè nell aprire le strade, nel costruire acquedotti e nel disporre nel

Dettagli

Laboratorio. TURISMO ARCHEOLOGICO E LA CITTA CONTEMPORANEA Le case dei vivi e dei morti

Laboratorio. TURISMO ARCHEOLOGICO E LA CITTA CONTEMPORANEA Le case dei vivi e dei morti Laboratorio TURISMO ARCHEOLOGICO E LA CITTA CONTEMPORANEA Le case dei vivi e dei morti Le abitazioni dei Romani Due erano le tipologie abitative urbane dei Romani: la domus, la casa più ricca, di cui avete

Dettagli

VIAGGIO D ISTRUZIONE IN TRENO, BARCA E BICICLETTA

VIAGGIO D ISTRUZIONE IN TRENO, BARCA E BICICLETTA VIAGGIO D ISTRUZIONE IN TRENO, BARCA E BICICLETTA Portogruaro - Cervignano - Terzo di Aquileia - Aquileia - Grado - Marano Lagunare - Lignano - Concordia Sagittaria. PORTOGRUARO (Ve) La città è sorta

Dettagli

Altro reperto storico, degno di ammirazione, sono state due vasche realizzate nell 800 su stile romanico.

Altro reperto storico, degno di ammirazione, sono state due vasche realizzate nell 800 su stile romanico. Venerdì 5 aprile 2013 io e la mia classe abbiamo effettuato un uscita didattica per conoscere la Jesi medievale - rinascimentale. In particolare abbiamo percorso una parte delle mura di Jesi che circondano

Dettagli

LOCALITÀ TALIENTO F. 13 p PROPRIETÀ CENTOLA RELAZIONE ARCHEOLOGICA

LOCALITÀ TALIENTO F. 13 p PROPRIETÀ CENTOLA RELAZIONE ARCHEOLOGICA FORMIA LOCALITÀ TALIENTO F. 13 p. 1459 PROPRIETÀ CENTOLA RELAZIONE ARCHEOLOGICA L appezzamento di terreno, circa 5.000 mq., di proprietà Centola (F. 13, p. 1459) è situato in località Taliento e rimane

Dettagli

oal PARCO ARCHEOLOGICO AL CASTELLIERE

oal PARCO ARCHEOLOGICO AL CASTELLIERE oal PARCO ARCHEOLOGICO AL CASTELLIERE Storia e leggende della sentinella della Valbelluna. Il sito archeologico di Noal La leggenda racconta che a Noal, sulla cima del colle dei Mirabèi, quindi in una

Dettagli

TAL A TALIJANSKI JEZIK. viša razina ISPIT SLUŠANJA (Ascolto) TALA.25.HR.R.K2.12 TAL A IK-2 D-S025. TAL A IK-2 D-S025.indd

TAL A TALIJANSKI JEZIK. viša razina ISPIT SLUŠANJA (Ascolto) TALA.25.HR.R.K2.12 TAL A IK-2 D-S025. TAL A IK-2 D-S025.indd TAL A TALIJANSKI JEZIK viša razina ISPIT SLUŠANJA () TAL25.HR.R.K2.12 12 1.indd 1 25.4.2016. 15:24:10 Prazna stranica 99 2.indd 2 25.4.2016. 15:24:10 OPĆE UPUTE Pozorno pročitajte sve upute i slijedite

Dettagli

PRESENTAZIONE DEL PROGETTO STRATEGICO SHARED CULTURE

PRESENTAZIONE DEL PROGETTO STRATEGICO SHARED CULTURE PRESENTAZIONE DEL PROGETTO STRATEGICO SHARED CULTURE 23 aprile 2015, CAPODISTRIA-KOPER Il progetto strategico SHARED CULTURE, cofinanziato nell'ambito del Programma di Cooperazione Transfrontaliera Italia

Dettagli

V O D I Č G U I D A. ZA UDRUGE i druge neprofitne organizacije PER ASSOCIAZIONI e organizzazioni no profit

V O D I Č G U I D A. ZA UDRUGE i druge neprofitne organizacije PER ASSOCIAZIONI e organizzazioni no profit Javni natječaj za financiranje programa, projekata, manifestacija i aktivnosti od interesa za opće dobro koje provode udruge i druge neprofitne organizacije na području Grada Vodnjan-Dignano za 2017. godinu

Dettagli

SIDIEF INVESTE SUL QUARTIERE BANCA D ITALIA Interventi fino al 2020 per riportare i giovani nel centro della città

SIDIEF INVESTE SUL QUARTIERE BANCA D ITALIA Interventi fino al 2020 per riportare i giovani nel centro della città comunicato stampa SIDIEF INVESTE SUL QUARTIERE BANCA D ITALIA Interventi fino al 2020 per riportare i giovani nel centro della città L Aquila, 9 giugno 2016 Investire sul proprio patrimonio edilizio per

Dettagli

Mattinate FAI per le scuole dal 18 al 20 novembre

Mattinate FAI per le scuole dal 18 al 20 novembre Brescia Corso Magenta, 56 Mattinate FAI per le scuole dal 18 al 20 novembre condurranno visite guidate alla scoperta di Brescia romana. 1 classi terze della scuola secondaria di primo grado alla scoperta

Dettagli

APPALTO DELLE OPERE ESTERNE

APPALTO DELLE OPERE ESTERNE PROGETTO DI RECUPERO EX AREA CAMPOLMI ISTITUTO CULTURALE E DI DOCUMENTAZIONE A. LAZZERINI APPALTO DELLE OPERE ESTERNE RELAZIONE IGIENICO-SANITARIA 1. Il progetto di recupero della fabbrica Campolmi Il

Dettagli

SCIENZE E TECNOLOGIE APPLICATE SETTORE MARITTIMO

SCIENZE E TECNOLOGIE APPLICATE SETTORE MARITTIMO SCIENZE E TECNOLOGIE APPLICATE SETTORE MARITTIMO MODULO : UNO UNITA : TRE SCAFI IN ACCIAIO La necessità di costruire navi sempre più grandi e con una certa rapidità, ha portato ad abbandonare il legno

Dettagli

UNIVERSITÀ DEGLI STUDI DI SALERNO

UNIVERSITÀ DEGLI STUDI DI SALERNO UNIVERSITÀ DEGLI STUDI DI SALERNO FACOLTÀ DI INGEGNERIA Corso di Laurea in Ingegneria Civile per l Ambiente ed il Territorio Tirocinio Formativo Presso: Comune di Castel San Giorgio Studio dell utilizzo

Dettagli

PROTOCOLLO D INTESA. per la

PROTOCOLLO D INTESA. per la PROTOCOLLO D INTESA COMUNE DI POTENZA per la VALUTAZIONE DELLA VULNERABILITA SISMICA E DEFINIZIONE DI STRATEGIE DI INTERVENTO PER LA RIDUZIONE DEL RISCHIO SISMICO DEGLI EDIFICI RESIDENZIALI IN CEMENTO

Dettagli

Il palazzo, cui si accede attraverso un ampio portale, è costituito da due piani inferiori oltre al piano nobile.

Il palazzo, cui si accede attraverso un ampio portale, è costituito da due piani inferiori oltre al piano nobile. Il Palazzo Capecelatro è un edificio dalle origini molto antiche, risalenti al medioevo, quando le funzioni erano prevalentemente militari. Con la sua notevole mole domina sia il borgo che la vallata sottostante.

Dettagli

BIRRERIA - Timişoara (Romania)

BIRRERIA - Timişoara (Romania) BIRRERIA - Timişoara (Romania) A Indirizzo del sito: Str. Ştefan cel Mare nr.28, Timişoara, Romania B Contatto: Società della Birra Rumena Succursale di Timişoara Str. Ştefan cel Mare nr.28 Timişoara Tel.

Dettagli

Manciano. Sito Complesso Architettonico 1. Francesca Cheli. Corpo di Fabbrica 1. Piano 1. Piano 2

Manciano. Sito Complesso Architettonico 1. Francesca Cheli. Corpo di Fabbrica 1. Piano 1. Piano 2 Manciano Indicazioni bibliografiche: CAMMAROSANO, PASSERI 1976, p. 325, n. 27.1; COLLAVINI 1998, pp. 199n, 323-24, 363, 375n, 377n, 409, 561; CORRIDORI 2004, p. 409-415; MACCARI, NOCCIOLI 1995; Repertorio

Dettagli

Le pietre e i cittadini

Le pietre e i cittadini SCHEDA STORICO-DESCRITTIVA DI UN AMBITO URBANO azionale per la tutela del Patrimonio Storico, Artistico e Naturale della Nazione Progetto nazionale per l Educazione al Patrimonio Le pietre e i cittadini

Dettagli

Rinnovamento edilizio: la casa sulla collina torinese di mg2 architetture

Rinnovamento edilizio: la casa sulla collina torinese di mg2 architetture Rinnovamento edilizio: la casa sulla collina torinese di mg2 architetture Analizziamo il progetto di mg2 architetture per il rinnovamento edilizio di una palazzina residenziale risalente agli anni Sessanta

Dettagli

Ex Vetreria Ricciardi: simbolo dell era industriale a Vietri sul Mare in Costiera Amalfitana

Ex Vetreria Ricciardi: simbolo dell era industriale a Vietri sul Mare in Costiera Amalfitana Ex Vetreria Ricciardi: simbolo dell era industriale a Vietri sul Mare in Costiera Amalfitana La ex Vetreria Ricciardi di Vietri sul Mare in provincia di Salerno conserva tra le sue mura le tracce di un

Dettagli

Monterotondo Marittimo (GR). La Rocca degli Alberti

Monterotondo Marittimo (GR). La Rocca degli Alberti Monterotondo Marittimo (GR). La Rocca degli Alberti Lo scavo all interno della Rocca degli Alberti, a Monterotondo M.mo, è iniziato nel 2005, nell ambito delle indagini sulle forme del popolamento nelle

Dettagli

Un territorio che funziona bene, nel quale si vive bene, è attrattivo per un turista

Un territorio che funziona bene, nel quale si vive bene, è attrattivo per un turista Un territorio che funziona bene, nel quale si vive bene, è attrattivo per un turista Centralità nel turismo: ACCOGLIENZA FATTORE AL QUALE IL TURISTA DA MAGGIORE IMPORTANZA MA CHE SPESSO VIENE SOTTOVALUTATO

Dettagli

Il nuovo Piano di Gestione del Centro Storico di Firenze: verso un documento condiviso. Comune di Firenze Direzione Cultura e Turismo Ufficio UNESCO

Il nuovo Piano di Gestione del Centro Storico di Firenze: verso un documento condiviso. Comune di Firenze Direzione Cultura e Turismo Ufficio UNESCO Il nuovo Piano di Gestione del Centro Storico di Firenze: verso un documento condiviso Comune di Firenze Direzione Cultura e Turismo Ufficio UNESCO Cos è il Piano di Gestione Obbligo principale di un sito

Dettagli

CASTELFRANCO MUSEI UN MUSEO PER LA SCUOLA PROPOSTE DIDATTICHE PER L ANNO SCOLASTICO

CASTELFRANCO MUSEI UN MUSEO PER LA SCUOLA PROPOSTE DIDATTICHE PER L ANNO SCOLASTICO CASTELFRANCO MUSEI UN MUSEO PER LA SCUOLA PROPOSTE DIDATTICHE PER L ANNO SCOLASTICO 2016-2017 Per l anno scolastico 2016-2017 i musei del Comune di Castelfranco di Sotto propongono una serie diversificata

Dettagli

UNIVERSITÀ DEGLI STUDI - L'AQUILA

UNIVERSITÀ DEGLI STUDI - L'AQUILA CONCORSO PER L AMMISSIONE AL CORSO DI DOTTORATO DI RICERCA IN ARCHEOLOGIA MEDIOEVALE: strutture della società, insediamenti ed organizzazione del territorio, attività produttive ELENCO TEMI XIV CICLO Tema

Dettagli

FERMO CISTERNE (O PISCINE) ROMANE

FERMO CISTERNE (O PISCINE) ROMANE FERMO CISTERNE (O PISCINE) ROMANE Indirizzo: Via degli Aceti, 63900, Fermo, FM Luoghi augustei Domenica: ore 10.00 13.00 / 14.30 Visite guidate a cura degli Apprendisti Ciceroni del Liceo Classico e delle

Dettagli

Icentri storici di San Marino e di Borgo Maggiore ed il Monte

Icentri storici di San Marino e di Borgo Maggiore ed il Monte PATRIMONIO MONDIALE San Marino, libertà secolare scolpita nella pietra del Titano di EDITH TAMAGNINI immagini Monica Silva Ambasciatore di San Marino presso l UNESCO; ha coordinato il complesso lavoro

Dettagli

Sferracavallo. Storia di Sferracavallo

Sferracavallo. Storia di Sferracavallo Sferracavallo Sferracavallo è una località marittima del capoluogo siciliano, Palermo, appartenente alla VII circoscrizione. È un piccolo borgo che si estende attorno al piccolo porto ai piedi di Capo

Dettagli

Željko Cetina. Roberto Starec,,

Željko Cetina. Roberto Starec,, 340 (104-105), djelo je Gordane alić Šverko. Vladimir Pernić u članku Smotre tradicijske glazbe u Humu (106-110) piše o smotrama narodne glazbe i plesa kao instituciji, ali i koncepciji i sadržaju tih

Dettagli

PODVODNA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA UVALE VEŠTAR 2008. 2010. RICERCHE ARCHEOLOGICHE SUBACQUEE NELLA BAIA DI VESTRE 2008 2010

PODVODNA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA UVALE VEŠTAR 2008. 2010. RICERCHE ARCHEOLOGICHE SUBACQUEE NELLA BAIA DI VESTRE 2008 2010 Zavièajni muzej grada Rovinja Museo civico della citta di Rovigno Luka Bekiæ Josip Višnjiæ Mladen Pešiæ Mario Bloier PODVODNA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA UVALE VEŠTAR 2008. 2010. RICERCHE ARCHEOLOGICHE SUBACQUEE

Dettagli

Programma di Riqualificazione Urbana. Tor Bella Monaca

Programma di Riqualificazione Urbana. Tor Bella Monaca Programma di Riqualificazione Urbana Tor Bella Monaca Le premesse Il quartiere Tor Bella Monaca L attuale stato del quartiere L attuale stato del quartiere Il PdZ 22 Tor Bella Monaca, costruito a partire

Dettagli

CORSO DI LAUREA IN SCIENZE DEI BENI CULTURALI

CORSO DI LAUREA IN SCIENZE DEI BENI CULTURALI CORSO DI LAUREA IN SCIENZE DEI BENI CULTURALI PIANI DI STUDIO Curriculum ARCHEOLOGICO I ANNO 2 CFU settore: BIO/02 Botanica sistematica 2 CFU dall insegnamento Museologia naturalistica settore: ICAR/15

Dettagli

PIANO URBANO DELLA MOBILITÀ SOSTENIBILE DI MILANO Il percorso di formazione del Piano

PIANO URBANO DELLA MOBILITÀ SOSTENIBILE DI MILANO Il percorso di formazione del Piano 1 PIANO URBANO DELLA MOBILITÀ SOSTENIBILE DI MILANO Il percorso di formazione del Piano PUMS: il processo di partecipazione e condivisione Il Piano Urbano della Mobilità Sostenibile introduce un cambiamento

Dettagli

Chi progetta l Italia? Gli architetti, in un cantiere su due

Chi progetta l Italia? Gli architetti, in un cantiere su due Chi progetta l Italia? Gli architetti, in un cantiere su due 5 milioni di edifici realizzati attraverso auto-promozione e autocostruzione, 5 milioni progettati da geometri; 1,3 milioni da architetti; 900mila

Dettagli

bogova IL SENTIERO DEGLI DEI PUT vita I PARCHI ARCHEOLOGICI ISTRIANI: ARHEOLOŠKI PARKOVI: ISTARSKI

bogova IL SENTIERO DEGLI DEI PUT vita I PARCHI ARCHEOLOGICI ISTRIANI: ARHEOLOŠKI PARKOVI: ISTARSKI re re vita bogova ISTARSKI PUT ARHEOLOŠKI PARKOVI: instrument za predpristopno pomoč i n s t r u m e n t p r e t p r i s t u p n e p o m o ć i strumento di assistenza preadesione I PARCHI ARCHEOLOGICI

Dettagli

I DANNI DELL ALLUVIONE NON HANNO FERMATO IL MUSEO GIACOMO DORIA

I DANNI DELL ALLUVIONE NON HANNO FERMATO IL MUSEO GIACOMO DORIA I DANNI DELL ALLUVIONE NON HANNO FERMATO IL MUSEO GIACOMO DORIA Consegnati i lavori di ripristino definitivo dei fondi del Museo civico di Storia naturale. Il bilancio dell attività dopo 260 giorni dai

Dettagli

Legge n.13/2015 della Regione Siciliana per i centri storici Le esperienze applicative - MODICA -

Legge n.13/2015 della Regione Siciliana per i centri storici Le esperienze applicative - MODICA - Legge n.13/2015 della Regione Siciliana per i centri storici Le esperienze applicative - MODICA - L area oggetto di studio L area oggetto dello studio è classificata Zona A3 - Centro storico, comprendente

Dettagli

Presentazione dei lavori di recupero del Centro Storico di Umbertide

Presentazione dei lavori di recupero del Centro Storico di Umbertide REGIONE UMBRIA COMUNE DI UMBERTIDE PROVINCIA DI PERUGIA Presentazione dei lavori di recupero del Centro Storico di Umbertide Perugia Giovedì 26 maggio 2011 Sala Fiume Palazzo Donini Riqualificazione aree

Dettagli

I PROGETTI DEL COMUNE DI MILANO PER L INNOVAZIONE

I PROGETTI DEL COMUNE DI MILANO PER L INNOVAZIONE I PROGETTI DEL COMUNE DI MILANO PER L INNOVAZIONE Il Comune di Milano è il primo comune italiano a essersi dotato di un Assessorato per la Ricerca, l Innovazione e il Capitale Umano e a prevedere finanziamenti

Dettagli

Accordo tra il Governo della Repubblica Italiana ed il Governo della Repubblica di Croazia sulla abolizione dei visti di ingresso

Accordo tra il Governo della Repubblica Italiana ed il Governo della Repubblica di Croazia sulla abolizione dei visti di ingresso Accordo tra il Governo della Repubblica Italiana ed il Governo della Repubblica di Croazia sulla abolizione dei visti di ingresso (Roma, 27 Giugno 1997 Scambio di Lettere) Roma, 27. giugno 1997. A Sua

Dettagli

Br. Nr.3/15 Službeni glasnik Bollettino ufficiale Str. Pag. 1

Br. Nr.3/15 Službeni glasnik Bollettino ufficiale Str. Pag. 1 Br. Nr.3/15 Službeni glasnik Bollettino ufficiale Str. Pag. 1 S A D R Ž A J I N D I C E Str. Pag. 18. 19. Akti Gradskog vijeća Atti del Consiglio municipale Rovinj-Rovigno, 8. travnja 2015. 8. aprile 2015

Dettagli

L analisi stratigrafica delle murature in elevato

L analisi stratigrafica delle murature in elevato Rilievo dell architettura. Il rilievo per l archeologia L analisi stratigrafica delle murature in elevato Rilevare la struttura muraria ed i suoi corredi funzionali ed estetici, costituisce una operazione

Dettagli

Colle Oppio - Terme di Traiano

Colle Oppio - Terme di Traiano - Terme di Traiano Criptoportico ed Esedra Recupero e allestimento dell area archeologica Valore dell intervento 2.250.000,00 Terme di Traiano: Criptoportico ed Esedra Terme di Traiano: Criptoportico ed

Dettagli

CASALMAGGIORE - CREMONA Recupero Conservativo Sala Lido RESTAURO STORICO

CASALMAGGIORE - CREMONA Recupero Conservativo Sala Lido RESTAURO STORICO RESTAURO STORICO IMPRESA ESECUTRICE Azimut S.r.l. Via delle Industrie, 20 26041 Casalmaggiore (CR) tel.: 0375 20 12 16 info@azimutcostruzioni.it www.azimutcostruzioni.it PROGETTISTA Studiorinnova Arch.

Dettagli

NORME TECNICHE DI ATTUAZIONE I N D I C E

NORME TECNICHE DI ATTUAZIONE I N D I C E NORME TECNICHE DI ATTUAZIONE I N D I C E TITOLO I - DISPOSIZIONI GENERALI PARTE PRIMA - ASPETTI GENERALI DEL PIANO art. 1.1. - applicazione ed arco temporale di validità del Piano art. 1.2. - elaborati

Dettagli

Attività didattiche finalizzate a sviluppare competenze argomentative riferite alla lezione-conferenza. Percorsi iniziali

Attività didattiche finalizzate a sviluppare competenze argomentative riferite alla lezione-conferenza. Percorsi iniziali 1 Guida all ascolto «Ogni epoca ha i suoi modi di fruizione del passato». 1a Comprensione, interpretazione, riflessione Le diverse modalità di fruizione del passato sono condizionate dai diversi parametri

Dettagli

INDICEdelVOLUME PARTE PRIMA. Archeologia: storia di una parola 2. Dalla traccia alla sua interpretazione: facciamo un esempio 4

INDICEdelVOLUME PARTE PRIMA. Archeologia: storia di una parola 2. Dalla traccia alla sua interpretazione: facciamo un esempio 4 III PARTE PRIMA I beni culturali Capitolo 1 Archeologia 2 1 Che cos è l archeologia? 2 Archeologia: storia di una parola 2 2 A cosa serve l archeologia? 3 Un poeta archeologo? 3 3 Le fonti dell archeologia

Dettagli

n 1 ZONE ARCHEOLOGICHE TORRE CASTELLO - AZETIUM

n 1 ZONE ARCHEOLOGICHE TORRE CASTELLO - AZETIUM n 1 TORRE CASTELLO - AZETIUM TORRE CASTELLO - AZETIUM In contrada Torre Castello numerosi rinvenimenti occasionali ed estese indagini di superficie e campagne di scavo effettuate dalla Sovrintendenza Archeologica

Dettagli

Romanina Centralità Metropolitana Municipio X Indagini archeologiche

Romanina Centralità Metropolitana Municipio X Indagini archeologiche Roma 28.07.2011 Romanina Centralità Metropolitana Municipio X Indagini archeologiche Nel corso degli anni 2004 e 2006, secondo quanto prescritto dalla Soprintendenza Archeologica di Roma, è stata effettuata

Dettagli

verso l esame di stato scuola secondaria di primo grado

verso l esame di stato scuola secondaria di primo grado verso l esame di stato scuola secondaria di primo grado PROVA DI ITALIANO Comprensione della lettura Scuola..................................................................................................................................................

Dettagli

HOTEL VILLA GABRIELE D'ANNUNZIO. Le informazioni contenute nel presente brochure sono orientative

HOTEL VILLA GABRIELE D'ANNUNZIO. Le informazioni contenute nel presente brochure sono orientative INQUADRAMENTO TERRITORIALE INQUADRAMENTO URBANO polihotels **** HOTEL VILLA GABR I ELE D'ANNUNZIO UBICAZIONE E CARATTERISTICHE IMMOBILE Descrizione Struttura ricettiva di tipologia alberghiera situata

Dettagli

COMUNE DI VILLANOVAFRANCA

COMUNE DI VILLANOVAFRANCA Civico Museo Su Mulinu di Villanovafranca. Dal sito archeologico alla vetrina attraverso la natura, lo scavo e la promozione turistica, Intervento realizzato con finanziamento regionale a valere sul Programma

Dettagli

LE MOSTRE A Q U I L E I A N E L I V S E C O L O. 5 Luglio - 3 Novembre 2O13 Aquileia. Palazzo Meizlik Museo Archeologico Nazionale Basilica

LE MOSTRE A Q U I L E I A N E L I V S E C O L O. 5 Luglio - 3 Novembre 2O13 Aquileia. Palazzo Meizlik Museo Archeologico Nazionale Basilica LE MOSTRE A Q U I L E I A N E L I V S E C O L O 5 Luglio - 3 Novembre 2O13 Aquileia Palazzo Meizlik Museo Archeologico Nazionale Basilica Palazzo Meizlik Il percorso allestito a Palazzo Meizlik si articola

Dettagli

Gli studenti e lo scavo archeologico dell Università di Pisa in Egitto

Gli studenti e lo scavo archeologico dell Università di Pisa in Egitto Gli studenti e lo scavo archeologico dell Università di Pisa in Egitto Lezioniesercitazioni fuori sede sul sito di Dra Abu elnaga (Luxor, Egitto) 19/11 5/12/2010 Direzione scientifica: Prof.ssa Marilina

Dettagli

A G E N Z I A D E L D E M A N I O

A G E N Z I A D E L D E M A N I O Sindaco dott. Francesco Martines La città di Palmanova, in collaborazione con l Agenzia del demanio, ha avviato un programma unitario di valorizzazione territoriale (PUVaT) (ai sensi dell articolo 15 della

Dettagli

REPERTORIO DELLE QUALIFICAZIONI PROFESSIONALI DELLA REGIONE CAMPANIA

REPERTORIO DELLE QUALIFICAZIONI PROFESSIONALI DELLA REGIONE CAMPANIA REPERTORIO DELLE QUALIFICAZIONI PROFESSIONALI DELLA REGIONE CAMPANIA SETTORE ECONOMICO PROFESSIONALE 1 EDILIZIA Sequenza di processo Progettazione edile e gestione del Area di Attività ADA 1.4: Gestione

Dettagli

I Piani di ricostruzione post-bellici nella provincia di Firenze

I Piani di ricostruzione post-bellici nella provincia di Firenze I Piani di ricostruzione post-bellici nella provincia di Firenze a cura di Osanna Fantozzi Micali Maria Di Benedetto I -- ene zio \ 1; U I I \ t; I. \ I H \ t, I, h \ I I, \ (, l o Storia dell'architettura

Dettagli

yrs cf. 100m cf. 400m cf. 1500m cm. 100m cm. 400m cm. 1500m 12 0,8116727 0,8535197 0,85712198 0,85596447 0,87388057 0,863889926

yrs cf. 100m cf. 400m cf. 1500m cm. 100m cm. 400m cm. 1500m 12 0,8116727 0,8535197 0,85712198 0,85596447 0,87388057 0,863889926 Osim Pool Open Water Swimming (Pool OWS) - utrke koja se u bazenu pliva po pravilima daljinskog- plivanja u otvorenim vodama, želja je autora bila organizirati plivačko takmičenje za sve dobne skupine

Dettagli

Le pietre raccontano. Istituzione scolastica capofila: Liceo classico - psicopedagogico Giulio Cesare - Manara Valgimigli di Rimini

Le pietre raccontano. Istituzione scolastica capofila: Liceo classico - psicopedagogico Giulio Cesare - Manara Valgimigli di Rimini Le pietre raccontano Istituzione scolastica capofila: Liceo classico - psicopedagogico Giulio Cesare - Manara Valgimigli di Rimini Museo: Musei comunali di Rimini Altri partner: Scuola primaria Edmondo

Dettagli

Centro Storico di Enna

Centro Storico di Enna Centro Storico di Enna Il centro storico di Enna è individuabile in Enna Alta Nonostante il fatto che, a partire dagli anni 80, si sia sviluppata anche la parte bassa della città Enna Alta resta il cuore

Dettagli

Uffizi, via alla scansione in 3D del patrimonio archeologico greco e romano

Uffizi, via alla scansione in 3D del patrimonio archeologico greco e romano Uffizi, via alla scansione in 3D del patrimonio archeologico greco e romano Quando la tecnologia incontra i beni culturali: un accordo senza precedenti tra Gallerie degli Uffizi e Indiana University consentirà

Dettagli

Scritto da Administrator Lunedì 04 Luglio :42 - Ultimo aggiornamento Mercoledì 06 Luglio :56

Scritto da Administrator Lunedì 04 Luglio :42 - Ultimo aggiornamento Mercoledì 06 Luglio :56 (*) FURORE - Il paese che non c'è Fondata dai Romani, deve alla conformazione geologica del sito l inattaccabilità del proprio territorio. Furore era un casale della Regia città di Amalfi. Il suo nome,

Dettagli

Nonostante la mancata manutenzione però, i tre edifici restano ancor oggi una bellissima testimonianza dello stile liberty a Varese.

Nonostante la mancata manutenzione però, i tre edifici restano ancor oggi una bellissima testimonianza dello stile liberty a Varese. Si parla in questi giorni dell'acquisizione del Grand Hotel Campo dei Fiori, da parte di una cordata di imprenditori varesini e milanesi. Ma come è nato questo monumento liberty? Sulle rovine di cosa?

Dettagli

Restauro del castello di Piombino 3 dicembre 2008

Restauro del castello di Piombino 3 dicembre 2008 Restauro del castello di Piombino 3 dicembre 2008 G. Stradano L assedio di Piombino (seconda metà XVI secolo) Firenze, Palazzo Vecchio, Salone dei Cinquecento P. Galle (su disegno di G. Stradano) L assedio

Dettagli

la colonia enel di riccione un abbraccio sul mare

la colonia enel di riccione un abbraccio sul mare La colonia ENEL di Riccione, progettata dall architetto genovese Giancarlo De Carlo nel 1961 ed edificata nel 1963 è ora in rovina. Allora De Carlo era un architetto avveniristico e rinomato per l' epoca,

Dettagli

IPSSAR-IPSIA PROGRAMMAZIONE DISCIPLINARE PER COMPETENZE. Classe II Indirizzo ENO MAT A.S / Data di presentazione 09/11/2015

IPSSAR-IPSIA PROGRAMMAZIONE DISCIPLINARE PER COMPETENZE. Classe II Indirizzo ENO MAT A.S / Data di presentazione 09/11/2015 Istituto Statale d'istruzione Superiore R.FORESI LICEO CLASSICO LICEO SCIENTIFICO LICEO SCIENZE UMANE FORESI ISTITUTO PROFESSIONALE PER L INDUSTRIA E L ARTIGIANATO BRIGNETTI ISTITUTO ALBERGHIERO E DELLA

Dettagli

1. Javna rasprava o prijedlogu Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Općine Tar-

1. Javna rasprava o prijedlogu Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Općine Tar- Broj: 5/2017 Službeni glasnik broj 5776 SLUŽBENI GLASNIK OPĆINE TAR-VABRIGA-TORRE-ABREGA Broj: 5/2017 Tar-Torre, 28.03.2017. Godina: X Cijena po komadu: 30 kn Izdavač: Uredništvo: Tar-Torre, Istarska 8

Dettagli

La Carta Internazionale del Restauro di Venezia (1964)

La Carta Internazionale del Restauro di Venezia (1964) Seconda Università degli Studi di Napoli Dipartimento di Architettura e Disegno Industriale «L. Vanvitelli» Corso di Caratteri costruttivi dell edilizia storica A.A. 2012/2013 La Carta Internazionale del

Dettagli

Campidoglio. Progetti di Restauro e Valorizzazione. Importo Totale ,00

Campidoglio. Progetti di Restauro e Valorizzazione. Importo Totale ,00 Campidoglio Progetti di Restauro e Valorizzazione Importo Totale 15.200.000,00 Campidoglio Ex Istituto Archeologico Germanico Insula dell Aracoeli Palazzo Caffarelli e il Giardino Ex Ospedale Teutonico

Dettagli

ARCHEOLOGIA MEDIEVALE CLAUDIO NEGRELLI. Monasteri 2

ARCHEOLOGIA MEDIEVALE CLAUDIO NEGRELLI. Monasteri 2 ARCHEOLOGIA MEDIEVALE 2014-2015 CLAUDIO NEGRELLI Monasteri 2 S. Vincenzo al Volturno (IS) Chronicon Vulturnense: l'abate Giosuè dona la chiesa di San Vincenzo al Santo - Stando al Chronicon Vulturnense

Dettagli

TALIJANSKI JEZIK. viša razina ISPIT SLUŠANJA (Ascolto) TALA.23.HR.R.K2.12 TAL A IK-2 D-S023. TAL A IK-2 D-S023.indd 1 28.4.2015.

TALIJANSKI JEZIK. viša razina ISPIT SLUŠANJA (Ascolto) TALA.23.HR.R.K2.12 TAL A IK-2 D-S023. TAL A IK-2 D-S023.indd 1 28.4.2015. TALIJANSKI JEZIK viša razina ISPIT SLUŠANJA () TAL23.HR.R.K2.12 12 1.indd 1 28.4.2015. 11:02:22 Prazna stranica 99 2.indd 2 28.4.2015. 11:02:22 OPĆE UPUTE Pozorno pročitajte sve upute i slijedite ih. Ne

Dettagli

Comune di Villasimius Provincia di Cagliari

Comune di Villasimius Provincia di Cagliari Comune di Villasimius Provincia di Cagliari INTERVENTI DI RICONVERSIONE AD IMPIANTO DI COMPOSTAGGIO DI QUALITA' DELL'IMPIANTO DI TRATTAMENTO RIFIUTI URBANI IN LOC. ZIMMIONI PROGETTO PRELIMINARE ELABORATO

Dettagli

Il complesso archeologico termale e il mosaico del drago di Kaulonia

Il complesso archeologico termale e il mosaico del drago di Kaulonia Il complesso archeologico termale e il mosaico del drago di Kaulonia L antica Kaulonia, agli inizi del Novecento è stata identificata dall archeologo Paolo Orsi nella moderna cittadina di Monasterace Marina

Dettagli

RELAZIONE STORICA. (Pratica Edilizia n.245/2014 Committente: Vercelli Mauro)

RELAZIONE STORICA. (Pratica Edilizia n.245/2014 Committente: Vercelli Mauro) RELAZIONE STORICA Oggetto: PIANO DI RECUPERO ACCESSORIO PERTINENZIALE CON ACCORPAMENTO ALL EDIFICIO PRINCIPALE (Pratica Edilizia n.245/2014 Committente: Vercelli Mauro) Al fine di redigere la presente

Dettagli

Grande Attrattore Culturale Campi Flegrei

Grande Attrattore Culturale Campi Flegrei Grande Attrattore Culturale Campi Flegrei Infrastrutture Numero Denominazione Beneficiario Altre risorse Identificativo intervento Misura Risorse POR pubbliche Risorse private Costo totale I BCL BCL 001

Dettagli

NON SOLO PALLADIO Alla scoperta di Vicenza sotterranea - Proposta di segnaletica per i siti archeologici aperti al pubblico

NON SOLO PALLADIO Alla scoperta di Vicenza sotterranea - Proposta di segnaletica per i siti archeologici aperti al pubblico 13 NON SOLO PALLADIO Alla scoperta di Vicenza sotterranea - Proposta di segnaletica per i siti archeologici aperti al pubblico Descrizione Realizzazione di un adeguato sistema di segnaletica che riporti

Dettagli

4.5. Novije demografsko stanje na otoku Iloviku. radionica seminario. Nuova situazione demografica sull isola di Ilovik

4.5. Novije demografsko stanje na otoku Iloviku. radionica seminario. Nuova situazione demografica sull isola di Ilovik Dr. sc. IVAN LAJIĆ, Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu Dr. sc. IVAN LAJIĆ, Istituto per le emigrazioni e la nazionalitá a Zagabria 4.5. Novije demografsko stanje na otoku Iloviku Nuova situazione

Dettagli

Tesi meritoria CORSO DI LAUREA MAGISTRALE IN ARCHITETTURA PER IL RESTAURO E VALORIZZAZIONE DEL PATRIMONIO. Abstract

Tesi meritoria CORSO DI LAUREA MAGISTRALE IN ARCHITETTURA PER IL RESTAURO E VALORIZZAZIONE DEL PATRIMONIO. Abstract Tesi meritoria CORSO DI LAUREA MAGISTRALE IN ARCHITETTURA PER IL RESTAURO E VALORIZZAZIONE DEL PATRIMONIO Abstract Proposte di conservazione e valorizzazione del paesaggio archeologico dell isola di Delos

Dettagli

F O R M A T O E U R O P E O

F O R M A T O E U R O P E O F O R M A T O E U R O P E O P E R I L C U R R I C U L U M V I T A E INFORMAZIONI PERSONALI Nome Indirizzo PIPIA, Matteo Maria 5A, via Stanis Manca, 07100, Sassari, Italia] Telefono 079 3758178 Cellulare

Dettagli

ARCHITETTO ILARIA TOMMASI Via Risorgimento n. 212 cap Monsummano Terme (PT)

ARCHITETTO ILARIA TOMMASI Via Risorgimento n. 212 cap Monsummano Terme (PT) Allegato 1_ RELAZIONE TECNICA STORICO- CRITICA RELAZIONE TECNICA STORICO-CRITICA OGGETTO: PIANO DI RECUPERO RELATIVO AD AMPLIAMENTO E RISTRUTTURAZIONE DI UN FABBRICATO ESISTENTE DESTINATO A CIVILE ABITAZIONE,

Dettagli