put jo ck Gliick spomenuo da.nas još II Bosni i H ercegovini o bi čajn o tetovinlnje. T a me je radnja potakla, te su m se prigodom svoga putovanja

Transcript

1 '1'etovi 1'3nje lmtolika \1 Bosni l Hercegovini. " til". Ć i ro Tl'uhelka, ku8tol1 u t.osau5ko hercego,,&ckorn... eulillj!kono Uluuju. IT jednom ela nku, p l'i o p će n o m II "G lasniku zclnalj :skog mu zeja I)", pr vi put jo ck Gliick spomenuo da.nas još II Bosni i H ercegovini o bi čajn o tetovinlnje. T a me je radnja potakla, te su m se prigodom svoga putovanja ;r; <1 lj imo.o r.a. tnj pl'c'dmet tetoviranja. pri k upio ;r;bil'ku ornamentaini h moti va b os all s k o( ~ o

2 Što sa-m tom prilikom opat-id, priopć uj em ovdje, n ad Qvet- lijll ć i na reče ni č lanak dra. GlUcka. Kao što je vcć dl". GIUck primijetio, mogao sa m i ja. k o n ~ t atovati, da je osim rijetkih izttt-etaka, tetoviranje jedino i splohom II kato li čk og dijela naroda. II Bosni o bičajno. 'r etoviranje II žiteljstva ostalih vje ra, na koje se tamo amo na.ilazi, nikada ne ide na rač un kojeg etn i č k og momenta., \ 'cć ga vazda valja s\'csti na spoljašnc utjecaje. Na ročito mom ke, koji su II vojsci služili, zaveli su kadšto (lj ugovi da se tctoviraju1 ma di\ im to na domu i nije ob i čaj, pa tako dolazi, te ponegdje, ali veoma rijetko, II mttsli ma j pravoslavn ijl nailaziš na tetoviranje. TI prijašnja vremena bio je tt izvjesnim prilikama i u turskoj vojsci ob i čaj, da su vojnike bi lježili tetoviranjem. Na r oč ito za vremena bojeva s Cm oni Gorom o bi čav ali su vojnike, koji su bili II sumnji, da bi btjeli pob jeć i, bilježiti tetovira.njem. Tako mi je pl ipovjedao neki seljak u Vitezu, koji je bio u zadnjem boju na Crnu Goru, da je jedn oć, kad je od njego\'c satniie pobjegla sva m o m čad osim četrnaesto rice, narcgjeno v ojni č k o m lječniku, neka one, koji SlI još ostali, tetov ira. Obilježiše ih mačem nad desnim hlktom, kako mi to pripovj edač j pokaza.. Ja saul dosele samo rijetko kad nailazio na takve izuzetke, nasuprot tomu mogao sam kollštatovati, da ži telji drugih vjera tetoviranje smatraju sramotom, pa bi Jlluslimu ili pravoslavnome vazda mrsko bilo, kad bih kojeg upitao, da li je tetovirao. Danas p aće katolici teto \'iranje tako s h vaćaju, da. je tetovil,wje oznaka, po kojoj se jedino katolici raspoznavaju. VeJe, dil. je taj ob i čaj prije imao tu svrhu, da se pr epri ječ i odm etnu će od vjcre, ali se ic ipak dogadjajo, da se tctoviranjem ta svrha nije postigla, jel i danas još žive neke tetovirane žene, kole su priie kakovih 20 i više god ina lh"cšie na islamsku \tjenl, da se mogu udati za muslima, koji im je bio srcu (h ag..m.isli se u narodu, - da li s pravom ili kl'i\to, ne ćemo ispitivati - da se tetoviranje nikad ne može izbrisati, pa da bi se i onda" kad sc d otično mjesto izreže zajedno s mesom, opet pokazalo. 'rako bi katolik i kao od metnik vazda nosio biljeg svoje nekadašnje vjere. J u tomu valia trfl7.iti uzrok, što su katolici veoma rijetko prelazili na drugu vjeru. U tom bi smislu dakl e tetoviranje S\tojoj prakti čn oj sv/ si svakako zadovoljilo. Ja ću da ovdje spomenem samo jedan primjer ta.kvog prijelaza na drugu vjeru. U Prozoru upoznao sam jednog katolika, koji je negda bio muslim, pa. se pokrstio. J edva glo je bio pokršteni zaiskao je, da ga. tetoviraju. To če ljade, kome tl ostalom duševno stanje nije baš II najboljem red u, stade se za više go(lina kajati, pa. htjede da opet bude muslim. Od onda mu je najviša briga, kako da posve zatare tmgove onome teto viranju.

3 Ako se uz ovo, što je reče n o, još uzme na um, da teto\-iranje o bi č n o sastoji iz množine malih krsti6a 1 onda izlazi već po dru. Gli.lcku utvrgjena č inj e ni ca : d a. se p o sada šn jem n a rodnjem s h vaćan ju t etovil'anje SIl\ft t ra neizbris iv im s im bolom katolicizma II Bos ni i H e r cegovini. Ja hotice naglašavam sadašn je narodn o s h v aćanj e, jer sam ja toga mnijenja, da tetoviranje, ma da ga oz n ač u ju karakte ri st i č nim kolekti vnim imenom ll kri ž", "kri žev i", baš onoliko posla inm s kr šćanstvo m, kao i onaj gromovnik TI i j a, k oga~'p ripadni c i sviju vjera. II Bosn i Zena i~ dqline Ltlbe. osobito slave, u kome llam slavljenju valja tražiti uspomenu na staroslovjenskog Pel'una. Njegova uspomena živi i megiu muslimima pod imenom Alid žun a, pa je na dan svetoga Ilije sveča no slave. P oz nata jc u Bosni i H ercegovini poslovica: )l Prije podne llija, poslije podne Al ija.", koja se na to odnosi. rrakve reminiscencije na staro-slovjensku mitologiju nipošto nijesu rijetke. ~Pako je preskakivanje krijesa u oć i rvanj-dana stari poganski običa j,,.

4 24.J. - koji sc Mmo hvata jednog dana II kršćan sk o m kalendaru, kao :što i palenje b\~n j i šta l ) na prvi dan pro lj eća za izmirivan je zmija očc\ j dn o nije drugo, već žrtva, koju su stari Slovjeni prinosili Vesni (Erdgottin, božici zemlje). Na to mnjjenje, da tetoviranje nije u u zroč n oj s"czi s katolicizmom, sili nas već to, što se domaće s veće n s t vo nikako ne zanima za taj obi čni, i što su k ato li čki misijonari II onakim krajevima, gdje su taj o bi čaj nailazili, protiv njega revnovali. Sv oće n s tvo ga je samo trpjelo, ouo je samo koncesiju u č inilo tradiciji, duboko zavl'iježenoj II duši naroda. Ali i u slovjenskom svijetu uzalud tl'ažimo tragove J>ost.anju tetoviranp,: 111 II iužnib, Lli u sievel'llih Slovjena ne nalazimo ih ilwan Bosne i nekojih susjednih krajeva, pa. tako im postanje valja tražiti u starijem vremenu. 000 podru čj e, u kom S<"tDl do sada imao pri li ke, potunje študinl.ti tetovinl,nje, obuh v aća katoli čk e krajeve srednje Bosne, na ro čito u kotarima sarajevskom, v i soč kom, tra v Ili čkom, lojni č k om, pl ozorskom, bugojanskom, i niz donji Vrbas, kotor varoški i ba nj a.lu čki, Pl'i tome sam primijetio, da taj o bi čaj nil južnoj i i s točnoj periferiji rečen og p o dru čja znatno popuštu, te sc ll. pr, u okolini Olova, Vareša, Vijake i u dolini Nel'etvice svijet samo još za to tetovira, da zadovolji formi. Ovuda se \ 'cćin om zadovo Ijavniu samo s jednostavnim kr s tićem Ila ramenu. U sjeverozapadnim podru čjima taj je obi čaj još u punom jeku, pa se vidi, kako se ondje gizdaju i ' o bil n. tošć u i.ljepotom tetoviranja. Najljepše sam oblike tetoviranja našao u dolini Lašve, naro č ito II mjestima oko Gu l? je gore, a više manje bujne i II susjednim kota.rima na sjeveru do J3alljeluke, a na jugu do ramske doline i Kupresa. U tim jc krajevima jezgra kato li čkog žiteljstva, pa je po tomo to p odru čj e najviše proširenog tetoviranja pa.ralelno najjačem po dru čju katolicizma u Bosni..:+ * Tetoviranje obi č n o obuhvata ruke i prs<'\., a. kadšto se nahodi jednostavan moti, na čelu. U ženskinja je mahom obilatije nego u muškaraca, koji se o bi č no zadovoljavaju po jednim ornamentom na. desiloj mišici nad laktom i krs ti ćem na kažiputu. I) ~Og n j ena bunji;;ta", "Ognjena vatra", Taj sam obicaj ljajao l)ro ~ jre n po il<rl'rd noj n o~ ni, n a r očito II kotaru glan,(i(l kolll.

5 - 245 U ženskinja ob i čn o je našarana. gornja stra na ruke, pregib l ruka ispod lakta, a čes to i nad laktom j tetoviranje če sto je produženo l na do nju stranu ruko, pa. je katkad tako gusto, da se prava boja kože jedva može razabrati. O bi č n o se obje ruke približno pojednako tetoviraju, al i sam redo vno nahodio ljevicu j a če teto,riranu, a to izvodim otuda., št.o desnu ruku teto"ira druga osoba, a ljevicu d ot i č n o če ljad e samo, kojemu Je drago tu proceduru više puta ponoviti. Prsa. so o bičn o tetoviraju nasred grud ne kosti. Mlada iena j ~ dolin6 BiJe. Djovojka iz doline Bile. P I i teto"i ranju postupa so ovako: U jutru n~~ I vani-dan, na. Blagovijest, na Cvijetnicu ili na koji dan u Velikoj lledjelji, iskupi se mlagjarija doti čn e porodice i otpoč ne tetovira nje. Ak o d o ti čn o i osobi nije draže, da to sama izvrši, onda taj posao preuzme starija ženu, koja je u tome dostigla osobitu vještinu, ili uzajmice prijatelji i prijateljice. S velikom se rado šć u podv, gavaju toj bolnoj operaciji) koja se dotle produžuje, dok ruku ne oblije kn', te sc bol v eć ne mo;},o snositi,

6 Omamenat se onjprije na koži nacl ta tupim krajem iglc, zamočc nim II crnilo, naročito za to priregjeno, pn. se onda po crtežu šiljastim rtom dotle bockat), dok ornamenat ne bude gotov. Da se crnilo ne osuši, više se puta CI tež za IJI"ocedure navlaži crnilom. Iza toga se rana. svilcnom hartijom (11artiiom za cigarote) ili voštanom hartijom (omotom nekojih vrsta duhana) obloži i zavije. )stoill drugi dan smije se raua oprati studenom vodom. Upou'ijobljeno ic crnilo tuš, priredjen od čagji. eagj od lu č i uhvati se preklopljenim tanjul'om ili saćom, pa se rast.:'ue mladim medom i vodom. Mjesto čagj i ćesto se upotrijebi barut, a no riietko se čagj razrnuti sl inom, koia se ie rano u jutru nakupila I.l ustima, pa aa ne izvjetri, dobro ga poklope II jednoj posudi i sačuvaju za upotrebu. Ovo potonje sa sanitarnog gledišta zavregjuje p<.\žuju i treba držati na oku. Mogao saul Jlaimo opazlt1, da 8ililiti6na bolest najviše vlada baš II onim krajevima, gdjo se crnilo za tetoviranje priregjuje slinom. Dr. Gl Hck, kome sam kao st "u č njaku stavio to pitanjo, reče, da so zarazna matorija na. taj način sas\,jm pouzdano proilosi, ako iza. tetoviranja ostavlja braligotine. Od onda imao sam prilike stvar ispitivati, pa. sam našao, da tetoviranlem učinjem\ ram~ svaki put ne zacijeli već za nekoliko dana, kako to bi\'a II uaravnom stanju, već da se pokazuju pošljedice. Rana se stane gnojiti, dugo ne će da zacijeli i ost<'wlja iza sebe vidljivu brazgotinu, pa sc tetoviranje na onome mjestu zatare. Vidio sam takih bl'azgotina u ve li č ioi do 3 cm lt premjeru. Tako mi se razjasnila. druga jedna pojava, da je proši renje sifilitične bolesti megjll katolicima u jednakom razmjeru s totoviranjem, i da je baš naj\'iše onuda ima, gdio je ol'llamentinmje tetovimniem nt1.jobilatiie i najljepše, - II dolini L ašve i VI'basa. Da se na taj način slinom prenose i druge priljep č ive bolesti, lako se je domisliti..mjesto opisanog crnila, koje salili pril'ogjuju, kadšto kupuju mureće t, kojim muslimi pišu. Za svoga. istl'uživanja nastojao sam, da litvr<lim životno doba, kada je o bičajno tetoviranje, pa sam kao normalno doba našao nijeme od godine!), dakle II godinama prijelaza II mladenačko do ba. ') Terminu. teelm;cui: gj 6cat i, bocat;. Strabo tetovirane na",iva xer;tli~t,x tc;t, i",l.iookat!c. ) U w doloa otpooi ni~ 811 U:to"iranje, pa Ml ll(! volji svakll gudim nasta, lja. Vigjao ~am ljudi, koji čak i u tride&etoj gqlli ni n6!ll~ odoljeli naputi, da... ojo i onako obilato b renilo ne obogme jot kojim orna!llenlom.

7 247 l\:(a. df~ t.o mu'odu danas nije tl svijesti, po tome se ciielom tom ceremonijom, kuo II već ine primitivnih naroda, koji se tetoviraju, samo sla.vi prijelaz u moma.6k o doba, pa je u drevno doba,'aljda i imala to znače nje. Misao, da se ta znamenita epoha u ljudskom 7.ivotu p l'oslavi pokušajem fizičkog bola, tako je dl'e\tlhl, tako pl oši. eua, da na nju nailuzima u svih naroda sad II ovom sad II drugom obliku. ~ I hul.a icua h P o kl'lljči ĆA. Još nešto svodi tetoviranje na pre tkl'šćansko doba. rrećajom svoga istraživanja nastojao sam, da saznam, II koje se godišnje doba vrši tetoviranje. Nit moje upite odgovoriše mi, da se to radi " onda, kad a dr veće cvate") na dan sv. Jo s ip a, ria BIngovijest) na Cvjetnu nedjelju ili II koji dan Vol ike nedjelje. Kad sam onda.

8 Etao bilježiti dan, kada je ko teto,-iran uvjerih se, da. je u SV im pl'igodama, r.a koje sam ja sa7.nao, vazda bilo na J o s i P O" o. Danas narodu nije ni na. kraj pameti, za što sc ta procedura vrši u pro l jeće i baš na J osipovo, pa mi ne rekoše ni očeki va n o mnijenje, da II pro ljećc I'ana lakše 7.acijeli. P a ipak to IlI'edajom odl'egjeno vrijeme tetovimnja ima dublju mi sao, kojoj SC je lako dosjetiti, ma da se je u nal'od noj svijesti izgubila, jer Josipovo pada na 19. marta, dakle II o č i pl'o l jetno g s un č anog o b ra ta. '1'0 nas pak navodi na takve relig ijozne nazore, koji su potekli IZ posmatranj!l i slavljenja znamenitih elemenata svjetskog životu, pa na to valja svest.i i tetoviranje II dan, koji slavo sve pl'il'odne religije. T erminus technicus za ukupnost ornament.a ln o kompozicije pri te tovi~ I'anju je " kl'iž. ", )l kl'iževi", a ako ornamente pomnije razlllotrimo, onda će mo opaziti, d!t obično sastoje od množille malih kr :s ti ća. Po obojem bi sc doduše tetoviranje moglo svcsti Ila kršćan s k e ut.jecaje, ali so ovdje ipak nam eće pitanje) da. Ji so i o\'dje, kao pri spomenutom nekoliko puth, g l'olllovliiku P erunu nije staroj id eji dalo novo imc, starom motivu nov oblik, ili dn pitanje pl'eciziramo: da. Ii krst vajia. smatrati g lavnim motivom tetoviranja, ili samo sporcdnim oblikom. * * Osim muogih pl'oba, koje sam S;UII O ogledno, imao Mun pril ike, da precrt..'11ll t.o tetoviranje od stotin če l jadi po l)l'ilici, pa sam tako ustanovio, da se je obi čajna ornamentika razvil<\ iz izvjesnog broja tipskih temeljnih obli ka, od kojih II poregjaju svaka ima!\ivoje Hbi čajn o mjesto i ime. Izuzevši krst., ne prikazuje ni jedan od njih kršć ansk e simbole niti po imenu IH\ njih p od sjećava. Krst je obično jednostavnog oblika i uha.šen. Najjednostavniji oblik 8ustoji od jednako dugačkih ukrš'tanih linij 1~ ( l.), a taj sc tenl ejini oblik l ,. G. 7. Kr~~ i od njega i~vcdeni oblici. Ila takav na č in ukrašava, da su na poiugtllllu h stovim smještene sad prlwe (/J., 4.) sad ua oblik srpa savijene liniie (5.- 7.) ili i tačke (2.) Takav višo manje uk..ašcn krst zovo se J e I i č i II k I' i ž i ć (-L.- 7.), pl'i če mu ukl'l1si

9 lin hajcvimn. imaju da prikazuju jelovc pu po, c. Obilatije snabdjevene oblike krstova, kako sc čes to vigjaju u okolini Sutjcske, prikazujem u slikam.a S.- ll. Kl'st i ć i se pri tetoviranju nahode stra nom samost..'llni, na prstu il i na če lu, ili po ruci rasuti, stl'anom II srednjem polju drugih kompozicija. Serija " n e kršća n skih " ornamentain ih motiva počinje k o l o m od tača.ka ili od jedne kružni ce to se od svih najvi!še nahodi. Mjesto mu je od,,. 10 ". K r~t i od Iljega il\"c,l~ n; ol>lid. starine Ila gornjoj stmni ruke, ispod la kbl i na prsima. Kolo je na periferiji I'Ivl.lloliko ukrašeno, i to nizo m tača k ll ( , 18.), jednosta.vnim crtama (15.), malim od linija sastavljenim g ra n č i cama Gelice, - 16.,.77.): ili i bobicama, nalllzanllll na petcljkama ( 19., 20.). Oblik kola, I ~. 13. ". 15. lg. ti. lb. If) Kolo. kakav sc često nahodi, prikazuju slil.:e 2 1. i 22., gdje!lu žbice izragjene na oblik lopatica, te ornamenat ima da prikaže mlinsko kolo. Kolo obi č n o obuhvata krst, ali se čes to dcšava, dn II sredini ili nema llišta (2l.) ili ondje ima po jedna ta.čk a (22.), ili po jedna zvijezda. (18.). Kolo jc čes to d vostruko, te jedno "eće obuhvata po jedno manje (20., 2 1.). Drugi je tipski moti v o g l ada. Ima oblik polukruga. pa se Ila gornjoj st.l'ilni ruke na t..'1.j način našara, da je ždrijelo polukruga otvol'eno prama

10 ~ pregibu, lt $\'od obrnut prama IJ/'stinw. Kako II kolu, tako $0 i tu spolja,šna periferija. ukrašava crtama, bobicama, ili jei icllma, dok su krajevi dosta puta. označeni krstom (25')J ili zvijezdom od " iše trakova (28.). Kako kolo ) tako i ograda više puta bude dvostruka, i to ili manju obuhvata veća (27.): ili su pak dva s li č n a motiva Ždl'jjclima jedan obrnuti pr-ama drugomu (26.,29.). Sredina ograde ukrašena je krstom ili drug im motivo m. Dok so kolo II muškal'hca kadšto vigja nad laktom, nalazi se ograda jedino II ženskih Il n. gornjoj strani ruke. J znad ograda često je pregib J'uk e od iedne koštane kvrge. do druge ukrašen 2' ti pskim ornamentolll, nar u k v i co Ill. U Ilajjed nostavnijom obliku to je crticama likraše nt ~ linija. (3L), ali se ipak motiv dodavanjem dojako poznatih dekorat,ivnib elemenata više ili munje obi lato snabdjeva. Više puta. sastoji od dviju s obje strane zah'orenih paraleh (33.) jli od ispl'ekidfll1 og ornamenta (39., 40.). Ogrll.<I... Svojevoljnim ponavljanjem više s li ć nih ornamenata postaje l'amla.njen, ukusno štilizovan trak, koji ruku ispod lakta često pokriva II ~ irini od lo c'lli.. S donje je strane dakako vazda otvo reo, jer bi opasoo bilo nad žilama kucavicama tetovirati. U toliko je tetoviranje ženske ruke vazda vezano ll(\. pravila, a ornamenti se primjenjuju na z n ače n im redom svaki nn, svome mjestu. Nad laktom je šaranje tetoviranjem više samovoljno. Krst i kolo, - a nikad ograda, - ovuda se ponavljaju raznoliko, simetr i č kim i ne s im etl'i č kim redom. T omu još pridolazi č i s lo drugi b motiva.

11 - 2~1 J edan ornamonat, koji pl'imiti vno izveden pri kazuje gmllu, zove se g r a.nč i ca (43.). Isti motiv, obilatije o kiće n i ne rijetko tako udešen, da g rnn čice na jednoj strani stoje uspravi dok su na drugoj strani spuštene, zove se jel ica ( ). Kadšto služi kao akroterija.ma s li ča n nastavak, kojim je ok i će n o 31. kolo ( ) Motiv) koji se u dolini Bile čes to vigja, jest kla s. Osnovna je misao uspravljena linija, po kojoj su nasagjelli k" s ti ći i gran č i ce. Primjenjuje se na d6njoj strani ruke niže lakta ( ). Na roč ito valja istaknuti če tiri motiva, koji SLI nazvani po zvijezdama. Z v i j e z d i c a ima oblik osmotrake, od linija složene zvijezde (57.), ili malog kola, kome su po periferiji nasagjeno crtice (58.). U tome je obliku smanjeno kolo. ~['e zvijezdice služe za popunjava nje praznih polja, što ib ostavljaju glavni motivi. lm enom zv ijezde p r e hodn ice nazivaju onhl lllenat, &1.č in jen od duguljaste elipse, na kojoj su nasagjene crtice (56.). Na~no sam taj ornamenat na donjoj strani ruke!liže lakta. S un co je ogrndi s li čau motiv, koji je na gornjoj strani zatvoren linijom (54.). Drugi, sl'poliko ud ešen motiv, koji je na svakom kraju o ki će n kolom} zove se mjesec (55.). Oba se, kao i ograda, koju zastupaju, prilnjl'njuju na lll'ptu I'Uke. U, ilici 59. prikazani su još neki, osobito "jc8to iy. ragjeni ornamenti, sastavljeni od razn.ih gore spomenutih elemenata; slika 60. pred očava pak poi'egjnuje ornamentainih motiva. Ila ruci. Kako se vidi iz navedenijl 1)J'imjel'l:t, o,'namentalni HlI motivi mahom štilizovani. Oni fi ll " niiiili 33. ~::::::::::::f... 3i). ~nnl!nl*, t!'i4iii'. 37. ~IIIIIIII' "tf 3s l.i~. ~~;j ~'"A'"A'"A.A,.... A At. A -... y...,.v.v." ~ ~ O. A.A,.A,.A,...A,... O.....,... V'.. v.v.v.v.' ',{'Mt 42. V... đe UU Narukvicll. izvorni motivi) a tek je ime zbog s li čnosti uzeto: od zvjezdanog n e ba} kao sunce, mjesec} zvijezde i zvijezda prehodnicr; od biljev nog car stva, kao jela i klas j ili najposlije iz najb li že oko lin e ljud s k o, kao k o I Ot koje valjda. u prenesenom smislu prikazuje porodicu, i o g r a.d a, koja obuhvata ku ću i dvo rište.

12 Svim tim motiv ima možda je temelje m simbolika, kojoj se no možemo pt1 ~ tati II,tuma.če nj e, a da ne zastranimo, ali toliko o njoj smijemo reć i, da ni II kakoj svezi nije s kršća n stvo m. Ma da se krst k rio o rnam ena t čes to nahodi II tetoviranju divlji h plemena'), pa ih tt Bos ni poz najemo iz vremenil davno prije raširenja h Manstva II ovim krajevima i na bl'oncima iz halištatskog doba. sa Gla~ sinca II mnogim prigodama i raznolikom obliku'), ne ćemo se baviti pitanjeill, da li je krst li bosanskom tetoviranju samo drev ni o rnamenta l ni m otiv, ili da li je istom po kršća n s tvu postao o bi čaj em II 43, 46.. Jelica. tetoviranju j ali svakako Illoiemo uzeti, da jc krst bio uzrokom, što se jo o bi č aj tetoviranja do danas sač u vao. Da taj obi čaj unatoč krsta i mnoštva sitnih kr i:i ti ća., kojima. su pojedini motivi oki će ni, ne j)otj eće od kršćan s tva, to slijedi i otuda, što Ilema drugih.) Kao ~udau ptimjer, da "., OOemo nad a ge u l >o<l rli ~ju Nilgrija, 7[, Im. 011 Ma!nbaTllkog pomorja, u kojih 1)0 il<"ieltaju F.. Ingora ienlk.., IUL Tllei t\,wvitllju d"a, oosalllkim s\iena, motiv&..iedall jn kr-u u k al'llkreri! li č llnj podobi T, a drugi kolu!l.lilian IllOliv *,. OlJa imaju ~voj e mjeslo " kon"encijoda\ndd1 por"'gj.jll. (.Ze.ilkhrirt fur r:thn o l ogi~ und U'1;"llC hi ehre~ , " r. HI':'.).Ia iz log. j,m)dirn, da Ul k\-i primiti"n; ; omam... ntaldi elem... nti ouulju bez spo l jll.~li ih utjecaja, l llonlano, tn Ile iz njil. ue I mije uklju liinl; o potonjima. O kntn,-irna pri tetorir,"ju vidi ; ~~ I ;uh";lungell der II.nthrollO\ogisehen Ge;jC lischaft ill Wien-, Sv. xv., str. 31. ) Gabriel de l\f ()r~met: Đ Le!l.igne de cro;... avaut le ch ri ~t ill n i 8 Ul O:t. Mu ll4e pnfhi8\oriwl{i ~.

13 simbola. K ršća n stl"o je " eć vrl o rallo U\7CJo više simbola, koje i neuki gr afi čki lako mogu izvesti, simbole vjere, ufanja i ljubavi, imena I susa i Marije, i druge, pa se ipak u narodnoj praksi pri tetoviranju rijetko kad primjenjuju. Gdje se pak nahode, ondje po tjeću od spoljašnih utjecaja i nijei:iu u svezi s tetoviranjem po drevnom o bi čaju. Dosele naišao sam samo na jedan takav motiv, monogram Hrista I H S, al i i taj je bio izveden bez ikakvog razumijevanja. Znaka I nije bilo, megju H i katkad naopako napisano S tlll'eno je kolo, jz koga izlazi omumenut, kombinovan od više krst i ća. U pridanim ovdje sw,:ama prikazujem tl i takva motiva, koje sani u varoši Fojnici dosta čes t.o našao u že nskinja na ruci niže,19. "O. &2. 1';la8. lakia. Karakte l isti ć no je, da. se tuj motiv nahodi samo II Fojnici, te ga sa UlO VllI'o8ani pl imjenjuju. Kako je ondje postao, tome se je Ia.ko domisliti: za cijelo jc prvi nacrt za. to dao koji fratar, a svijet ga je onda sa više ili manje s b vaćanja kopimo, dok se otuda ne razviše oni gore pr i općelli oblici. Kako sam saznao, L'tj je motiv postao tek u nov ije doba, pa po tome nema nikakvog etnološkog temelja. U tu kategoriju pripada. i po dru. Gli.lcku fotografisano če ljad e, koje na ruci ima tetovirane simbole triju kršća n s kih kreposti u jednom vijencu, i koje je za potvrdu toga, da ti.h motiva nemali narodnoj praksi, iznad njih namjestilo krunu Stjepanovu, II na pl'sima dvoglavog OI Ia.

14 254 - Ali toj kategoriji pripadaju i mačev i i buzdovani, koji su više puta II muškara.ca tetovira.ni nad laktom, i koje bib ja sveo n3. utjecaj slovjenskih ju n ački h pjesama, nadalje imena i godinc, -. utjecaji moderne škole, - kao i neuspjeli pokušaj seljaka ratara, koga sam upoz nao u Će pku, i koji je na lijevoj ruci nad laktom htio tetovirati upregnute volove. * ]z dojakošnjeg razmatranja mislim da mogu zak ljuč iti, da teto"iranje u svome posta nju nije ni II kakvoj svezi s kršćanstvom ni sa SlovjenstvoUl, već num tome izvor valja tražiti II drevnije doba. Rimljani su doduše poznavali o bi ča j, oz n ač i va ti ruku žigom, ali se je to č inil o usijanim željezom. 54. "", * OS. Zv iie~>tle, sunce i mje!lllc. ~rakav žig, nazvan stig ma '), udarali su ili kazno radi za z l oči n e, ili na robovc, koji su bili u sumnji radi bijega (žig u vidu slova F), ili radi opreznosti kod novaka (Voget. l., 8. ; lj., 5.) i kod onih, koji su bili osugjeni ad l u cl U m i ad III e ta II a. Potonje žigove po odredbi Konstantinovoj nijes u više udarali na lice, ve ć na I uci. l a ko su ta stig ma ta katkada i tetoviraii, to već s ko p ča ni time odium isk lju ču je mogućnost, da SlI taj o b ičaj Rimljani pl'cuijeli u ove krajeve. U ostuiom niti za njih, ni ti za poznije osvajačc da. hi oni starosjediocima mogli nametnuti taka\" ne običaj, smijemo d,\ bi on mislil i, postao I) v.:.!livenal XIV., 21., Valer. ~ I axirnu~ VL, 81.; Sueton CII\. 8.; Scn~en.,le trn. III.. 3.; Plinius XV III., 3., 4.; Martiai VIII., 7.

15 2o~ -- i ntegri rajllćim sastojkom ukupnih njihovih životnih običaja. P ostanie tetoviranja valia nam dakle tražiti II starijem vremon u, pa ćem o ga i IJać i raspl'ostrto II "an'ara balkanskog Jloluostrva. U tehni č k om pogledu potječe tetov i" unje od drugog van arskog običaja, po kome se tiielo šara bojom. P o Pliniju, XXU., 2., ob i ča,\'a l e su žene gdjekojil} varval'ski b plemena lice!šarati nekojim biljevnim bojama. Galkinje običava l e su sve tijelo nacl'niti sa Isatis tinctoria (u Plinija Gla-stum), a od sllsjednih balkanskom poluor:;trov u plemena megjll Da čanima i Sal'matima običavali su i muškarci šarati tijelo. Kada bi so d otič n a šara kroz rasparan u gornju kožu upila i II d6nie partije epiderme, ond a bi nastao neizb ri siv bi1ieg, koji so naziva te hni čkim Nekoliko otloitito vje~1o,,9. iusgjcnit. on,s,htnlalllih Il,otivs GO. Poregjanje ornamen tnlnilo," otiva. imenom manku, a iz ovog se je tek razvilo pravo tetoviranje, pri kome je boia kroz nebrojene iglene ubode natrta u kož u. U Plinija. o istim Daćanima nalazimo još jednu primjedbu, po kojoj možemo misli ti, da im je bilo poznato tetoviranje. Veli se ondje (VU,) 10., l.), da. se dačko podrijetlo još u četntom koljenu poznaje po biljegu, što ga imaiu na ruci.

16 Ne će n djati, da sc tu pomišlja na mladež, ier to onda P linije ne bi istakao k~o nešto nenarayllo. Prilika je dakle, da je ta "nota" bila tetoviranje ili barem manka, a vjera II ponavljanje do četvrtog koljena. b il a. bi analogija današnjoj bosanskoj pra;movjeri ci o neizbrisivosti tetoviranja. T aj ob ičaj tl ostalom potječe s istoka, te su ga Skiti prenijeli megju su,.;jedn o, plemena balkanskog poluostrva. O skitskim Agatircim a, koji su živjeli u z Dunf\\", jz\ 'je~ćuje P ompon ij e ~'f e l as, IJ., ovo: "Agatire i šaraju svoja li ca i ud ove j t o sva k ći ni v iše il i ma nje pre ma od li čj u svoga "OdAY, A da pod t.i m šaranjem valja razumijevati teto \'iranje, to slijedi odma h iz ove druge stavke : "U ostal o m s\rj g rad e j ednak e šarc, i to tako, da se n e mo g u saprati", Nadalje poznajemo taj običaj u v i ~e tračkih plemena. P o H Ol'od o tu, V" 3., zasvjedo čava l i su u T.. ača n a na kož. i užignuti biljezi pl e mićku krvj u koga nije bilo takih biljega, taj je bio neplemeni t. Prije toga još se primj ećujo, da su trač ka plemena po životu i ob i čaj im a jedno 6 1. G' 63. \ "".. 1$"$0"0. drugom posve jednaka, iz če ga možemo znklju č i ti, da je i taj naročito istaknuti običnj megju Tračanima bio p,'oširen, l:l"otivno od ' rračanu. ozmtč i\' ali su po.a.'tem idoru (Oni, oc" it.ica 1., S.) H e ti svoje rolove tetoviranjem. l H csychios (u W. '_hrp,:);,,&.) izvješćuj e za plemena, koja žive ur. Dunav, da su se tetovimla, 'I' ime sc pak utvrgjllje gore izreče n o mnijenje, dn su tl P li nija spomenute "n ote" Duča na bile teto\'irane. Da su sc i od li č n e tračkc gospogje teto\'irale, kazuje nam D i o e II 1' )" s os tom USj što su obilatije b ile tetovirane, to su se smatrale ljepšiilia i otmen i jima. Od T" ača na prc~ao je taj običaj i na susjedoe lli" e, i čini sc, da se je protega.o do Adrije; jer Strab o, VlI., 54., spominj e. o Ja.podima.: "O n aj je kl'aj s iro maša n, oni već inom žive od s ijerka i prosaj oružje im je k c lti č k o, a punktiraju se kao i os tali -Iliri i Tra ča ni ".

17 P od punktiranjem (:xa:'cia.tx'tot) može se pak samo tetoviranje razumijevati, pa ako Strabo u svome isporegjivanju navodi Ilire i Tračane, onda slijedi, da je to njemu bila opće poznata č inje ni ca. P osta nje tog " varvarskog" obi čaja nalazimo dakle megju varvarima balkullskog poluostrova i moramo pretpostaviti, da sc kroz vijekove o(lržao do današnjeg vremena. Dakako da pri tome, kao i pri svakom prastarom narodnom ob ičaj u možemo zamijetiti, da se je oblik, spoljašnost obi čaja održao kroz dvije hiljade godina, dok su se predodžbe, koje su se prvobitno lo; time spajale, malo po malo izgubile u svijesti naroda i drugima ustupilo mjesto, pa u takvoj prilici stvar prosto našljedstvom prelazi kao a d e t. ' P aralela izmegju nekadašnjeg i današnjeg može se u ostalom još uvijek pripustiti: ako je tetoviranje n ek oč služilo zn. označ i va nj e plemena, danas ono katolicima služi za označ i vanj e svoje vjere. Vrijedno je zabilježiti, da tai obi čaj nalazimo i kod drugih indoevropskih naroda drevlloga doba, u Pikt.:1. i Gela na sjeverozapadu. Ostanci im se održaše do u srednji vijek, a škotski rcdo\rnici, koji su kao vjesnici Isusove vjere došli u Nj emačku, bili su takogjer tetovirani I). Za osvjetljenje našeg pitanja još će i to poslužiti, što se je tetoviranje i izvan Bosno od.ržalo na nekim mjestima balkanskog poluostrva. Ovdje naročito valja spomenuti Arbanase, koji se općenito smatraju potomcima starih ljira, tc bi dakle u njih bilo tetoviranje istog postanja kao i ubosui..megju katolicima općenit je taj ob i čaj u okolici Prizrena, Gjakovice i Peći, pa sam dosta pu!...'\. imao prilike vigjati tetoviranu če lj ad jz Prizrena, Janjeva j Prištine. Nego vele, da.. u nekim krajevima j u muslima ima taj ob i čaj, a n aročito u kraj u oko Elbasalla, Tirana ise l a ni čke vodin e, dok To s ki ne mare za nj. U potonjem pogledu ne mogu se pozivati na svoje iskustvo već na vijesti, što ih imam od Arnaut..'l, koji r.a Vl-ijeme borave II 130sni, te me uvjeravahu, da su u onim krajevima često vigjali tetovirane muslime. ' ) HaberInndt: o proi:lirenjn ibmislu toto\"irnnja. Il.Mittheilungen d6r anthropologitchen Oeaellseha!t jn Wien". XV.,!'lB.