STAKLENE BOCE IZ MUZEJA U CRESU. Ivo Fadié

Transcript

1 STAKLENE BOCE IZ MUZEJA U CRESU Ivo Fadié UDK 904 (4975) >>652 << Izvomi znanstveni rad lvo Fadié Arheoloski muzej u Zadru Autor obraduje staklene boce iz Muzeja u Cresu te pretpostavlja da potjecu iz anticke i kasnoanticke nekropole na Lovreskom pri moru. Nekropola je pripadala antickom gradu Cresu ( Crepsa ). Materij al je razlicite provenijencije (Akvileja, Panonija, istocni Mediteran) i datiran je od kraja l. do 6. st. po Kristu. U creskoj zbirci nalazi se nekoliko primjeraka staklenog posuda koje je u zbirku dospjelo bez ikakve arheoloske dokumentacije i bez podataka o okolnostima i mjestu nalaza. 1 Moze se samo pretpostaviti da je taj stakleni materijal potekao s jednog od do sada poznatih lokaliteta koji se stavljaju u vezu s antickim g radom Cresom- Crepsa. Po sacuvanosti primjeraka reklo bi se da najvjerojatnije potjece s anticke, odnosno kasnoanticke nekropole. 2 Preciznija ubikacija Crepse do danas jos uvijek nije moguéa, 3 ali dosadasnje spoznaje i istrazivanja upuéuju na to da se ona najvjerojatnije nalazila na danasnjem polozaju Sv. Bartolomeja ili Lovreskog na moru, odnosno Palacini. 4 Najveéi su * Clanak sa zahvalnoséu posveéujem svom profesoru akademiku lvi Petricioliju cija su predavanja, savjeti, te terenski rad tijekom sve éetiri godine studija arheologije i povijesti umjetnosti uévrstili moju odluku da ostanem pri odabranom pozivu. 1 N a ustupanju staklenog materijala koji se obraduje u ovom radu kao i na podacima o toj gradi autor srd aéno zahvaljuje Jasminki éus-rukonié, ku stosici zbirki u Osoru i Cresu. 2 Prije desetak godina otkri veno je nekoliko novih rimskih grobova iznad Benediktinskog samostana u Cresu. Tom je prilikom takoder pronadena antiéka staklena grada. 3 Ptolomej, II 16, 8- Krépsa; Plinije, Nat. hist. III, Crexi; Kas iodor, Variae 7, 16 insula Cresina. 4 /. Milis, Scavi di San Lorenzo al mare, Pagine lstriane, Capodistria, , 99- l 03; A. Cella, San Lorenzo a mare, Pagine Istriane, Capodistria, 1913., l ; E. lmamovié, Antiéka naselja na otoékoj skupi ni Cres-Losinj, Otoéki ljetopi s Cres-Losinj, 2, 1975.,

2 pak izgledi da je antick.a Crepsa ipak. bila n a prostoru danasnjeg Lovreskog n a moru, jer je taj prostor gospodarski i strateski veoma zanimljiv. Sam Lovreski i njegovo plodno polje stiti krsevito brdo sv. Bartolomeja. 5 A. Cella navodi da su u plodnom polju pod brdom sv. Bartolomeja pronalazeni grobovi pokriveni tegulama, zatim kamene zare, ulomci amfora i razni drugi sitni predmeti materijalne kulture antickoga peri oda. 6 Zapazanja i svjedocanstva A. Celle pokazuju da kontinuirano postoji nekropola od antike do kasne antike, ali i potvrduju blizinu i kontinuitet nekoga veéeg naselja (Crepse?).7 Sve su indicije da je najvjerojatnije upravo s nje i potekao stakleni materijal pohranjen u zbirci u Cresu. Stakleni primjerci iz zbirke na Cresu zavrjeduju obradu i po osobitostima i po raznolikosti oblika. Pet staklenih primjeraka sadrzi cetiri sasvim razlicite forme, od kojih je veéi broj slabo zastupljen, a pojedini primjerci gotovo nikako, u strucnoj arheoloskoj literaturi. To je i zato sto svi ti primjerci potjecu iz kasnoantickog perioda. Stakleni materijal iz tog vremena (okvirno od kraja 3. do 6. stoljeéa) u prvom redu zbog promjene nacina pokapanja, kudikamo je slabije zastupljen nego u prethodnim stoljeéima. Iz toga potjece i manji broj strucnih kataloga i znanstvenih obrada koje se bave problematikom kasnoantickog stakla. Osim toga, kasnoanticko staklo se veéinom nalazilo u naseobinskim slojevima ili, stovise, uz sakralne objekte ranog krséanstva. U takvim slucajevima obicno se radi o veoma fragmentiranoj staklenoj gradi koja ne privlaci posebnu pozornost istrazivaca. Daljnji razlog oskudnih analogija u primjeni tipolosko komparativne metode, koja je u ovom slucaju jedino moguéa, jest sto je anticki stakleni materijal opéenito (mislim u prvom redu na Hrvatsku) tek u novije vrijeme poceo pobudivati zanimanje strucnjaka. Pravokutna bocica s dvije rucke 8 (br. l ; T 1: l ; T 3: l) Bocica pravokutnog tijela i kratkog cilindricnog vrata s horizontalno razvraéenim prstenastim obodom i dvije profilirane koljenaste rucice, koje se spajaju s bocicom na ramenu i pod obodom, najcesée su puhane u kalup. Stoga im se na bazi cesto nalazi zig proizvodaca u vidu reljefnih koncentricnih kruznica, tockica ili polumjeseca. Izrazito veliki primjerci imaju inicijale proizvodaca, biljne ornamente ili cijeli tekst, sto je slucaj s akvilejskim primjerkom. N a dnu te velike boce stoji: ))Sentia Secunda facit (sic!) Aquileia vitra«9 5 N. mj. 6 A. Cella, n. dj., N a tom su polozaju pronadeni anticki i kasnoanticki ukopi. 8 Treba istaéi da se radi o pravokutnim a ne kvadrati cn im bocicama koje su veoma ucestale u citavom Rimskom Carstvu. Dakle, njihova sirina i debljina nisu identicne. U literaturi su se ove dvije forme veoma cesto, ali neopravdano, poistovjeéivale (C. lsings, Rom an Glass from dated Finds, Archaeologica Traiectina, 2, Groningen l Dajakarta, 1957., forma 90; Morin-Jean, La Verrerie en Gaule sous l'empire Romain, Société de propagation des livers d'art, 23, Paris, 1922., forma 16). 9 M. C. Calvi, I vetri rom ani del Museo di Aquileia, Aquileia 1968., , hydriae gruppo B. 186

3 U Ita liji su te bocice bile veoma omiljene. Lz Akvileje potjecu cetiri primjerka, od koji h dva imaj u na bazi pet re ljefnih ispupcenja, po jedno na svakom ug lu i jedno po sredini. 10 Jedan primjerak je s re ljefnim polumjesecom, a jedan sa zigom u obliku dva nasuprotno postav lj e na re ljefna slova C. 1 1 M. C. Calvi ih dat ira na konac l. i u 2. stoljeée. 1 2 Bocice pravokutnog tijela s dvij e ru c ice radene su iz dosta debe log stakla p lav kasto-zelenkaste boje. Rasirene su po c ij e loj Galiji, gdje ih Morin-Jean datira u pe ri od»ro man l «(u principat). 13 Takve pravokutne boc ice na laze se i na Kreti u g robovima koji su datirani novcem s kraja l. sto ljeéa poslije Kri sta, a iz istog v remena su i one u Dura Europos u. 14 Analogije za male pravokutne bocice s dvije ru cke nalaze se i u Sloveniji, na nekropoli u Bobovku kod Kranj a. O n a je tu dati rana u l. il i 2. stoljeée. 15 Ovaj je tip staklene bocice u Hrvatskoj poznat s ne koliko a nti c kih lokaliteta. Dv ij e takve bocice pro nadene su u anti ckoj Mursi u grobu od opeka, gdje se datiraju LI l. ili 2. sto lj eée. 16 Jedan primjerak spomenlitoga stak le nog oblika, bez podataka o okolnostima nalaza, c uv a se u Franjevackom mli zejli LI Sinju, a po tj ecc iz C itluka- a nti ck i Aequum. 17 Hidroarheoloska istrazivanj a podmorja istocne jadranske o baie takoder su dala jedan nalaz ovakve boe ice. Creska bocica pravoku tnog tij e la s dv ije ru cke sa sigurnoséu se moze datirati na kraj l. ili u 2. sto lj eée poslije Krista, a buduéi dana bazi ima zig pro izvodaca, cetiri re ljefna ispl1pcenja, na svakom uglu po jedno, kao sto je to slucaj s akv il ej skim primjercima, moze se pretpostavi ti da potjece iz sjeverne ltalije, odnosno iz Akv il eje. Boce trbusasto-plosnatog tij e la (elipsasta baza) 18 (br. 2, 3; T l : 2, 3; T 3: 2, 3) Od spo me nutih sest oblika stakle nih boca, boca s plosnato-trbusastim tij e lom (eli psasta baza) koje postupno pre lazi iz tij e la u ci lindric ni vrat i lj ev kasti razvraéeni obod, zastupljena je sa dva primje rka. Jedine s u razlike 10 M. C. Call i, n. dj., 84-85, inv. br. 204 i N. mj., inv. br N. mj., inv. br Morin-.lean, n. dj., 64, 65, forma M. C. Calvi, n. dj., 82.; Datirani primjerc i koje navodi C. lsi ngs ovdje ni s LI LI Zeti LI razmatranje zato sto pod formom 90 spome nlita a LitOrica podrazumijeva bocc kockastog, pravoklitnog i visekliinog tije la, pa sve tri spomenute forme zajedno datira od 2. do 4. sto ljeéa. 15 P. Petru, A. Va/ic, Drugo zacasno poroc il o o iskopava njih v Bobovku pri Kranju, Arheoloski vestnik, 9-10, Ljubljana, , 136, T 3: M. Bu/at, Anticko staklo LI M Li zejli S lavo nije, A rh eolos ki vestnik, 25, LjLibljana, , 89-92, br. 4, 5. /. Facli c'. Anticko staklo LI A rheoloskoj zbirci Franjevackog samosta na LI Sinj u, Cetinska krajina od prethistorije do dolaska TLiraka, l zdanja H A D-a, 8, Spli t, 1984., forma l. 1 R Budué i da u domaéoj literaturi ne na lazimo analogan oblik, termin je proizvoljno LI Zet da bi se razlikovao od ostalih boca trbusastog tijela. 187

4 medu njima u tome sto je jednoj boci nesto veéi recipijent nego drugoj (br. 2 > br. l ). Manjem primjerku nedostaje dio vrata i obod, a buduéi da je baza, tije lo, prije laz iz tije la u vrat, kao i de bljina, boja i kvaliteta stakla jednaka na oba primjerka, ocito je da se radi o potpuno istom obliku i proizvodnji. Analogije za ovu trbusasto-plosnatu formu, odnosno za creski primjerak br. 2 i 3, veoma su rijetke. Tipolosku komparaciju moguée je uspostaviti s jedno m nesto manjom boéicom koja je nadena u grobu 76. na nekropo li u Espelmayfeldesu. 19 U tom g robu, osim stakl e nog primjerka koji je komparati van s creskim bocama, nalazi se i c ilindricna boca s dvije ru é ice i c ilindriénim vratom bez oboda, te re ljefno ukraseni vrc s ruc icom i jedna éasa 2 0 Ti stakl eni predmeti daju nam s ig urnu dataciju na kraj 3. i pocetak 4. sto ljeéa 2 1 E. Thomas navodi da je u Pa no niji poznato vi se primjeraka boca trbusasto-spljostenog tijela, a naziva ih plitko plosnatim bocama (»flaches Flaschen«). 22 Dakl e, creske primjerke»plitko plosnatih boca«moguée je datirati na kraj 3. ili u 4. sto lj eée. 23 Cak bi i komparacija s bocama srodnog tipa, koje nemaju depresiju na tij elu, dala iste kronoloske rezultate. 24 Boca zvonolikog tijela (br. 4; T 2: 4; T 3: 4) Boca zvonolikog tije la i nag lasenog ramena koje pre lazi u dugi cilindricni vrat i horizontalni prste nasto razvraéeni obod (na primjerku iz Cresa nije sacuvan), znatno je zastupljeniji oblik staklenog posuda od prethodnih. Prije svega za tu formu tre ba istaknuti da se radi o bac i veéeg rec ipij enta i udubljenog dna. Boce su izradene od gotovo bezbojnog do z ué kastog stakla tankih stije nki. Yi soke su u pravilu oko 16.5 cm, a siroke, odnosno promjer baze im je 9.5 cm. Odstupanja su od tih dimenzij a u pojedinih primjeraka minima ln a. Odnos tije la i v rata je kod ovakvih primje raka u pravilu l: l. Ovo je potrebno naglasiti je r postoje boce manjega zvonolikog tije la i izrazito dugoga cilindricnog vrata. Za razliku od spomenutih, odnos je tij ela i vrata u zvonolikih boca s manj im recipijentom l :3 do l :4 25 Ovo isti éemo zato sto se u lite raturi cesto ta dva oblika poistovjeéuju, pre mda se zvono like boce s velikim recipije ntom jav ljaju te k tada kad se ove druge, takozvan i» bal samariji ripa sv ijeénj aka«, prestaju proizvoditi E. B. Thomas, Die G laser des Espelmay rfeldes, 100, 107 ( Vidi u: A. Kloiber, Dic Gri:iberfelder von L auriac um das Espelmayrfeld, Linz, 1962.). 2 0 E. B. Thomas, n. dj., mj. 22 E. B. Th omas, n. dj., Vidi npr. kod: /. Fadié, Anticko staklo Argyruntum a, Zadar, 1986., forma E. B. Dusenbery, Ancient Glass from the Cemeteri es of Samothrace, Journal of Glass Studies, 9 Corning l N. Y., 1967., 44, fig Vessberg, Rom an Glass in Cyprus, Opuscu la A rchaeo log., 7, 1952., 137, 139 (Unguentaria of Candelstick T ype 4) Vessberg, n. dj

5 Direktne su komparacije izvan hrvatskog prostora istocne jadranske o baie malobrojne. Jedan identican primjerak naden je na nekropoli u Samotraci,2 7 a jedan na Cipru. 28 b. Yessberg ciparski primjerak donosi kao ))ungventaria of candelstick«, tip IV, zajedno s drugim inacicama zvonolikih balsamarija koje datira novcem Max imina i Konstantina Klora ( g., g.). 29 Daljnje direktne analogije nalazi mo i u antickoj Tesaliji u selu Nea Anchialos kod Voloa. Uz neke druge tipove staklenog materijala G. W. Davidson obraduje i staklene boce zvonolikog tijela koje su identicne primjercima u Dalmaciji. Medutim, iako G. W. Davidson smatra da su zvonolike staklene boce proizvod lokalnih staklarskih radionica, cinjenica je da zbirka stakla u Nea Anchialosu i ona u Yolou posjeduju oko sezdesetak staklenih primjeraka razlicitog oblika. Naspram tome, obje zbirke imaju samo nekoliko boca zvonolikog tijela. 30 U ostalim dijelovima Rimskog Carstva nemamo direktnih komparacija s bocama koje su pronadene u Cresu i u ostalim dijelovima Dalmacije. Samo donekle slicne primjerke creskoj zvonolikoj boci nalazimo u Konstanci. One potjecu iz Tomisa, a datiraju se u 2. do 3. stoljeée i u drugu polovinu 3. do u 4. stoljeée. 3 1 Akvileja je dala n al az samo jedne zvonolike boce. 3 2 Ona se razlikuje od primj erka s Cresa po veoma debelim stijenkama i drugacijoj boji i kvaliteti stakla. M. C. Calvi spomenutu bocu naziva balsamarijem )) clase C gama l «i datira je u 3. stoljeée. Ona smatra da je ta boca ciparske ili sirijske produkcije. 33 Donekle slicnu formu A. Kisa datira u kasno 3. stoljeée, a datacija boce zvonolikog tijela kod C. Isings nije pouzdana jer u te autorice ne postoji kriterij rasclambe ni za oblikovnih varijanti. 3 4 Nasuprot malobrojnim i slabim komparacijama s prostorima izvan provincije Dalmacije, u Hrvatskoj, odnosno na njenom priobalnom prostoru, ovaj je ti p staklene boce izrazi to zastupljen. One su ovdje brojne i homogene oblikom i. kv alitetom staklene smjese. Osi m ovog creskog primjerka, jedna boca zvonolikog tijela, koja se eu va u istarskom Arheoloskom muzeju u Puli, pronadena je u Nezakciju. Anticka nekropola u Starigradu kod Zadra, Arqyruntum dala je sest staklenih boca zvonolikog tijela. 3 5 One se cuvaju u zadarskom Arheoloskom 27 G. D. Weinberg, Evidence for G lass Manufacture in Ancient Thessaly, American Joumal of Glass, voi 66/2, 131 (u tekstu se samo kaze >>a number of...<<). 28 M. Bucava/a, Vase antice de sticla la Tomis, Muzeul de Arheologie Constanta, 1968., l IO i dalje. 29 M. C. Calvi, n. dj., 140, T 22: l, kat. br M. C. Calvi, n. dj, 137, klasa C gamma. 3 1 C. lsings, n. dj., 97, 98, forma 82 A l. 3 2 /. Fadié, Anticko staklo Argyruntuma, Zadar, l 986., 11. kat. 1-6; lsti, Rimsko staklo Argyruntuma, Katalozi, 3, Zadar, l 989, forma l. 33 Primjerci potj ecu iz nekropola Zadra, Nina i vjerojatno Podgrada kod Benkovca - Asseria. 34 l. Fadié, Anticko staklo Asserije iz Arheoloskog muzeja u Splitu, >> Benkovacki kraj kroz vjekove<<, Zbornik 2, Benkovac, 1988., 38, kat. 116, /. Fadié, Anti cko staklo u Arheoloskoj zbirci Franjevackog samostana u Sinju, >>Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, lzdanja HAD-a<<, 8, Split, l 984., forma l. 189

6 nalazila se i u Zavicajnom muzeju u Benkovcu, a po svemu sudeéi je iz Asserije, danasnj eg podgrada. Petnaest primjeraka identicnih boca nalazi se u splitskom Arheoloskom muzeju (3 iz Dugopolja, 4 iz Salone, l iz Ceranja kod Benkovca i dvije iz Asserije. Ostale su bez podataka o mjestu nalaza). 37 U Arheoloskoj zbirci Franjevackog samostana u Sinju nalaze se tri primjerka takvih boca, jedna potjece iz Hrvaca, dok su dvije iz Citluka. 38 Staklene boce zvonolikog tijela nalazimo u Muzeju grada Sibenika, a vjerojatno potjecu iz antickog Skradina. Za dataciju ovakvih boca na prostoru hrvatskoga dijela istocne jadranske obale narocito je vaian nalaz s nekropole u Biljanima Donjim - Trljuge, kod Zadra. Jedna takva staklena boca zvonolikog tijela pronadena je prilikom zastitnih istrazivanja srednjovjekovne nekropole. U nizim slojevima ustanovljen je stariji horizont ukopa, pa je u skeletnom grobu 15, zajedno s novcem Klaudija II. ( ), glinenom svj etiljkom i prstenom, pronadena i zvonolika boca. 39 U 3. stoljeéu poslije Krista datiran je l. primjerak iz municipija S... u Crnoj Gori. 40 Iz svega je vidljivo da se staklene boce zvonolikog tijela izraduju koncem 3. i vjerojatno na samom pocetku 4. stoljeéa poslije Krista. S obzirom na brojnost nalaza upravo na obalnom i priobalnom prostoru Hrvatske, odnosno najveéim dije lom u provincij i Dalmaciji, veé je u nekoliko navrata iznesena pretpostavka da su se upravo u provinciji Dalmaciji i izradivale. 41 Dakle, po svemu sudeéi, one su proizvod neke lokalne staklarske radionice. Trbusasta bocica s ruckom (br. 5; T 2: 5; T 3: 5) Trbusasta bocica s ljevkastim vratom koji je na gornjem dijelu ukrasen horizontalnim nitima stakla iste kvalitete kao i cijela bocica, javlja se u vise varijanti. Creski primjerak ima prstenastu rucicu koja se spaja s bocicom na ramenu i na sredini ljevkastog vrata, sto nije slucaj sa srodnim uobicajenim bocicama ovog tipa. Samo dvije slicne bocice, od kojih se jedna nalazi u Corning 3 6 J.Fadié, Anticka nekropola u Biljanima Donjim kod Zadra, Diadora Il, Zadar, 1989., 238; Jstrazivanje nekropole vod io je Janko Belosevié, koji je uj edno i objelod anio rezultate ranosrednjovjekovnog dijela nekropole (Janko Belosevié, Starohrvatska nekropola u selu Biljanima Donjim kod Zadra, Diadora 8, Zadar, 1975., ). 37 A. Cermanovié Kuzmanovié, Oblici i hronologija rim skog stak lenog materijala iz nekropole municipija S..., Ziva antika, 21/1, Skoplje, 1971., I. Fadié, Anticko staklo u provinciji Dalmaciji, Dometi 12, Rijeka, 1982., 61-66; Isti, Anticko staklo istocne jadranske obale u kontekstu rimske civilizacije,»umjetnost na istocnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije«, Rijeka 1993., 74-75; Vidi i bi lj Glas from th e Ancient World, Corning Museum of Glass, A Spec ial Ex ibition, Corning/N. Y., 1957., A. Kisa, Da Glass im Altertume, Leibzig, , 333, 390, N. mj. 190

7 Museumu, 42 a drugu donosi Kisa, 43 imaju prstenastu rucicu kao creski primjerak. Bocica iz Corning Museuma razlikuje se od ovog primjerka (br. 5) po tome sto na tijelu ima cetiri okomita uleknuéa - depresije. Smatra se da vjerojatno potjece iz Sirije, i to iz 4. ili 5. stoljeéa. A. Kisa trbusastu bocicu s ljevkastim vratom i rucicom donosi kao formu 261 i datira je takoder u 4. i 5. stoljeée. 44 Druge srodne bocice, kako je veé receno, nemaju ru cicu i medusobno se bitno ne razlikuju. Samo jedan primjerak, i to plava trbusasta bocica s izrazitim ljevkastim vratom i debljim, rijetkim horizontalnim staklenim nitima uokolo vrata, datira se u 3. i 4. stoljeée, 45 dok veéina autora spomenutu formu datira u 5. i 6. stoljeée. 46 Na Cipru su pronadena dva primjerka bocica trbusastog tijela i ljevkastog vrata koji je ukrasen horizontalnim staklenim nitima, pa se smatra da nisu ciparskog porijekla, 47 veé da spomenuti oblik potjece s istocnog Mediterana, 48 odnosno iz Sirije. 49 N a podrucju Hrvatske do sada nije poznat n i jedan analogni primjerak trbusastoj bocici iz Cresa. Duguljasta bocica cilindricnog tijela (br. 6; T 2: 6; T 3: 6) Za bocicu cilindricnog tijela, kratkog cilindricnog vrata i ljevkastog oboda, koja je u creskoj zbirci zastupljena sa samo jednim primjerkom, u dostupnoj literaturi ne postoje direktne analogije. Naime, spomenuti oblik bocice nije uobicajen ni homogen. Tamo gdje se i nalazi, brojcano ne prelazi jedan ili d va primjerka. N a Cipru postoji samo jedna bocica cilindricnog tijela koja je nalik creskom primjerku. 5 0 Ona je, istina, manjih dimenzija, a od creskog pri- 42 Morin-Jean, n. dj., forma 40- donosi jedan primjerak staklene bocice nalik creskoj bocici, alita posuda nema apli cirane staklene n i ti na gornjem dijelu vrata (Dati rana je u period >>Romain II<<- od druge polovine 3. stoljeéa do 423. godine poslije Krista. 4 3 Vidi primjerice kod: P. la Baume, Glas der antiken Welt I, Romisch-Germ ani sches Museum der Stadt, Koln, D l 04, T 4 1: 3; N. S01 ok ina, Das Antike G las der Nordschwarzmeerki.iste, Anale du 4e Congres de l'histoire du Yerre, Ravenne-Venice, 1967., 75, T 2: 26; T 4: 21 ; S. H. Auth, Ancient Glase at the Newark Museum, 1976., 128; 6. Vessberg, n. dj., Vessberg, n. dj., P. la Baume, n. dj., grupa D (istocni Mediteran). 46 Glas from the Ancient World, n. dj., 205; N. Sorokina, n. dj., 75; 6. Ve ssberg, n. dj., 131 ; Daljnji razvoj ovakvog ripa boe i ca mozda mozemo prati ti u primjerku iz Tunisa, datiranom u VII. stoljeée: H. Ajabi, Les Verres Musu1mans d 'origine Orientale dans!es Musées de Tunisie, Buletin de l 'association Internationale pour l 'histoire du V erre, 6, Liege, 1971/72., 108, fig Vessberg, n. dj., 131, 132, kat N. mj. 49 C. Ba/uta, Cosiderations sur la Production et la Diffusion du Verre dans la Dacie Supérieure, Annales du 7e Congres International d'étude Historique du V erre, Berli n Leipzig, 1977., 103. bilj C. Ba/uta, n. dj., 103 (Nisu dane dimenzije, ali su vjerojatno s obzirom nato da su nazvane >> vases miniatures <<, manje od creskog primjerka). 191

8 mj rku razlikuje se i o bo'i i kvalit ti ~ tak l a. O. VB b e ll~ ~.. donosi kao formu A4, ali je ne datira. On navodi da taj oblik stakl enog pribora na Cipru nije uobicajen. 5 1 Dvije cilindricne bocice koje potjecu iz Gornje Dacije donekle su slicne primjerku koji se ovdje obraduje (br. 6). 52 Razlikuju se od bocice s Cresa po tome sto su nesto manje i nemaju posebno istaknut vrat. Jedna je znatno sira u odnosu na svoju visinu, dok druga ima prstenast horizontalno razvraéeni obod, sto nije slucaj s primjerkom iz Cresa. Datiraju se, cini mi se, neopravdano u 2. stoljeée poslije Krista. 5 3 Za nedatiranu bocicu iz Limburga, koja je veoma nalik ovdje obradivanom primjerku br. 6., C. Isings kaze da joj nisu poznate nikakve paralele, odnosno ni jedna slicna bocica takvog oblika. 54 Daljnje priblizne paralele mogie bi se povuéi s bocama iz Trijera. 55 Veéih su dimenzija, a izradene su i od razlicite kvalitete stakla. Datirane su u prvu polovicu 4. stoljeéa poslije Krista. 56 Cilindricne boce poput trijerskih, nalazimo i u Akvileji, gdje ih M. C. Calvi datira u 3. stoljeée. 57 Najslicnija bocica creskom primjerku nalazi se u Newark Museumu. 58 S. Auth tu cilindricnu bocicu (br. 552), zajedno s jos nekoliko netipicnih staklenih oblika, datira u ))p ost antique«period. 5 9 U blizem okruzenju Hrvatske poznato je jos nekoliko tipoloski srodnih primjeraka. S prostora Slovenij e poznate su dvije takve bocice. One potjecu iz Ptuja i datiraju se u 3. stoljeée. 60 Na konac 3. i n a pocetak 4. stoljeéa datiraju se tri srodne boe ice iz Duklje u Crnoj Gori. 6 1 Jedan jedini poznati primjerak, koji je donekle analogan creskoj bocici, poznat je s prostora Hrvatske. To je bocica iz Argyruntuma, antickog Starigrada kod Zadra. Datiranje cilindricne bocice masivnih stijenki mlijecnobijele boje, koja se eu va u zbirci na Cresu, zbog slabih analogija veoma je oteiano. Sigurno je da ne pripada oblicima staklenog posuda l. i 2. stoljeéa, a najvjerojatnije ni 3. ili 4. stoljeéu. Mozda bi zbog najveée slicnosti ovog primjerka s bocicom iz Newark Museum creski primjerak trebalo datirati u 5. ili 6. stoljeée. 5 1 C. /sings, Roman Glass in Limburg, Archaeologica Traiectina 2, Groningen, 1971., kat. 15, T l. 52 K. Goethert-Polaschek, Katalog der romi schen Gliiser des Rheinischen Landesmuseums Trier, Trierer Grabungen und Forschungen, 9, forma 109 a. 53 N. mj., 54 M. C. Calvi, n. dj., 146, boca tipa C beta, T 22, 7. bilj S. Auth, n. mj., 234, kat N. mj.. 57 Z. Subic, Tipoloski in kronoloski pregled rimskog stekla v Poetovioni, Arheoloski vestnik, 25, Ljubljana, 1976., 50. bilj A. Cermanovié Kuzmanovié, Anticka Duk1ja, Cetinje, 1975., , tip 5/6a. 59 U 4. i S. sto ljeéu boce i bocice raznih oblika veoma cesto imaju 1jevkast vrat koji postupno prelazi u siroko razvraéeni obod, kao sto je lo slucaj i s creskim primjerkom. 60 S. H. Auth, n. dj., 181, kat Primjerak iz Newark Museuma se kao i ostale bocice stoljeéa bojom veoma razlikuju od antickog stakla. Veoma su tamnih boja. Primjerak iz Cresa je smeékaste boje, sto je, treba priznati, neobicna kva1iteta stakla, osobito za ranocarski period. 6 1 N. mj. 192

9 Siroka cilindricna bocica s ljevkastim vratom (br. 7; T 2: 7; T 3: 7) Siroka bocica cilindricnog tijela i ljevkastog vrata, s izrazito stozasto udubljenim dnom, radena je od smeékastog stakla veoma dobre kvalitete i prozirnosti. Ona je bez tragova irizacije staklene smjese, bez ijednog mjehuriéa zraka i bez tragova razvlacenja staklene smjese. U dostupnoj literaturi za ovakav oblik staklene bocice nisu nadene direktne analogije, pa je datacija bocice iz Cresa otdana. Na osnovi nekih slabih komparacija moze se pretpostaviti da creska siroka cilindricna bocica, kojoj je sirina u odnosu na visinu oko l: l' potjece iz 4. ili 5. stoljeéa. Meàutim, moguée je da ovaj primjerak predstavlja jednu varijantu medicinskih bocica koje su se upotrebljavale po cijeloj Europi u l 6. i 17. stoljeéu. Sedam staklenih primjeraka, koji su pohranjeni u zbirci na Cresu, cine sest sasvim razlicitih formi od kojih neke nisu cesto zastupljene medu staklenim materijalom. Stovise, posebno za primjerke s kataloskim brojem 5, 6 i 7 komparacije su veoma slabe, pa su one na neki nacin raritetne staklene posude. Razlog slabim komparacijama jest i u tome sto od sedam primjeraka samo jedan (kat. br. 1) pripada ranocarskom periodu. Sest ih datira u razdoblje kasne antike, odnosno od 3. do pocetka 7. stoljeéa. Zbog promjene religije i nacina pokapanja, na kasnoantickim nekropolama je slabije zastupljen nalaz sitnog arheoloskog materijala, a time i stakleni pribor koji je u prijasnjim stoljeéima bio gotovo neizostavni dio popudbine pokojnika. Iz prijasnjih stoljeéa, odnosno s kraja 1. i iz 2. stoljeéa potjece samo jedan creski primjerak. T o je staklena pravokutna boe i ca s dvije rucice (kat. br. l, T 1: l, T 3: l) sjevernoitalske odnosno akvilejske produkcije. Boce trbusasto-plosnatog tijela (kat. br. 2 i 3, T 1: 2, 3 a, b, T 3: 2, 3 a, b) i boca zvonolikog tijela (kat. br. 4; T 2: 4; T 3: 4) pripadaju drugoj polovini 3. i samom pocetku 4. stoljeéa. Prve su se najvjerojatnije proizvodile u Panoniji, dok su ove zvonolikog tijela izraàivane na istocnom Mediteranu, odnosno u ciparskim staklarskim radionicama. Meàutim, kako je veé istaknuto, spomenute boce zvonolikog tijela proizvodile su se i u Dalmaciji. Dapace, izgleda da su lokalne staklarske radionice imale dostatnu proizvodnju za opskrbljivanje lokalnog tdista. Petom stoljeéu pripada trbusasta bocica s ruckom (kat. br. 5. T 2: 5, T 3: 5). Ona je takoder radena na istocnom Mediteranu, ali najvjerojatnije u sirijskim staklarskim radionicama. Od S. do 6. stoljeéa moze se datirati duguljasta bocica cilindricnog tijela (kat. br. 6, T 2: 6, T 3: 6) za koju nije moguée ustanoviti radionicki centar. Mjesto proizvodnje nepoznato je i za siroku cilindricnu bocicu s ljevkastim vratom i obodom (kat. br. 7, T l : 7, T 3: 7). Naime upitno je da li je spomenuta siroka cilindricna boe i ca jedan od raritetnih primjeraka iz 4. ili 5. stoljeéa, ili je to jedna od inacica uobicajenih medicinskih i farmaceutskih bocica koje su se upotrebljavale sirom Europe od 16. do 18. stoljeéa. Iako se od staklenog materijala koji je pohranjen u Muzeju u Cresu, raspolaze s veoma malim brojem primjeraka, moguée je donijeti neke zakljucke koji dopunjuju dosadasnje spoznaje o antickom, odnosno posebice kasnoantickom staklu. Naime, i ovdje je uoceno da je staklena roba bila importirana na istocnu jadransku obalu iz razlicitih proizvodnih sredista. Rani primjerak - kraj l. i 2. stoljeéa - dolazi iz sjeverne Italije, odnosno iz Akvileje, sto je i sasvim razumljivo s obzirom na to da su italske i osobito sjevernoitalske stak- 193

10 larske radi onice u ranim stoljeçima Carstva (l, i 2. stoljcçc) bile ncobicn aktivne. 62 Premda je u repertoaru staklenih oblika l. i 2. stoljeéa znatno zastupljena i staklena roba iz istoénomediteranskih radionica (Cipar, Sirija, Egipat...), medu ovih sedam primjeraka istoéni Mediteran je zastupljen samo sa staklarskim proizvodima kasnijih stoljeéa. U ovom sluéaju to su proizvodi s kraja 3. i 4. stoljeéa (Cipar) i 5. stoljeéa (Sirija), kada je Akvileja izgubila svoje prvotno znaéenje snaznog proizvodnog i tdisnog centra. Po dvjema bocama trbusastoplosnatog tijela moze se pretpostaviti i import stakla iz panonskih staklarskih radionica. Boce potjeéu s kraja 3. ili 4. stoljeéa, iz vremena kada je Panonija imala razvijeni staklarski obrt. Postojanje staklarskog obrta u provinciji Dalmaciji veé je na nekoliko mjesta isticano. 63 Boce zvonolikog tijela koje su u Dalmaciji veoma rasprostranjene i homogene oblikom, dimenzijama, bojom i kvalitetom stakla (visina im u pravilu iznosi oko 16 cm, a sirina oko 9,5 cm), u Cresu su ipak zastupljene jednim primjerkom. I taj jedan od malobrojnih sedam primjeraka, uz ostale brojne nalaze uzduz priobalja Hrvatske, na poseban nacin potvrduje pretpostavku o prisutnosti proizvodnje staklarske robe, o postojanju radionickog ili radionickih centara na istocnoj jadranskoj obali. Dakle, sva ovdje iznesena grada, ukoliko i siroka cilindricna boca ljevkastoga vrata i oboda ne pripada vremenu od 16. do 18. stoljeéa, najvjerojatnije dolazi s anticke i kasnoantiéke nekropole kod Lovreskog na moru. Dolazi s plodnog polja koje se prostire pod krsevitim brdom sv. Bartolomeja nedaleko od Cresa. Mozda buduéa arheoloska istrazivanja na otoku i u samom gradu Cresu, odnosno na Lovreskom i Sv. Bartolomeju, u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu pruze jos brojna nova iznenadenja i spoznaje glede staklene grade. Mozda pokazu i to da je upravo na tome mjestu, s kojega najvjerojatnije potjece ovdje obradena staklena grada, bila smjestena antiéka i kasnoantiéka Crepsa. 62 V. Damevski, Pregled tipova staklenog posuda iz italskih, galskih, mediteranskih i porajnskih radionica na podrucju Hrvatske u doba Rimskog Carstva, Arheoloski vestnik, 25, Ljubljana 1976., N. Cambi, Neki kasnoanticki predmeti od stakla s figuralnim prikazima u Arheoloskom muzeju u Splitu, Arheoloski vestnik, 25, Ljubljana, 1976., 148 (vidi i bilj. 54); I. Fadié, Tipologija i kronologija rimskog stakla iz arheoloske zbirke u Osoru, Arheoloska istrazivanja na otocima Cresu i Losinju, Izdanja HAD-a, 7, Zagreb, 1982, ; Isti, Anticko staklo u Arheoloskoj zbirci..., o. c., forma l; Isti, Anticko staklo Argyruntuma, o.c., forma l; Isti, Anticko staklo istocne jadranske obale..., o.c.,

11 KATALOG l. Pravokutna bocica s dvije rucke -T 1: l; T 3: 1; -v= 8 cm, s = 5,1 x 3,6 cm Bocica pravokutnog tijela, kratkog cilindricnog vrata i horizontalno razvraéenog prstenastog oboda. Dvije trakasto koljenaste rucice spojene su s bocicom na ramenu i pod obodom. Na dnu bocice pet reljefnih kruznih izbocina, na svakom uglu po jedna, i jedna u sredini. Bocica je cjelovita, a radena je od stakla deblj i h stijenki plavkasto-zelenkaste boje. 2. Bocica trbusasto-plosnatog tijela (elipsasta baza) -T l: 2; T 3: 2; -v= 17,2 cm, s = 12 x 7,7 cm. Boca trbusasto-plosnatog tijela (baza elipsoidnog oblika) koje postupno prelazi u cilindricni vrat. Obod razvraéen i prstenast, blago nepravilan. Dno konkavno udubljeno. Boca je cjelovita. Izradena je od debljeg slabije prozimoga zelenog stakla, a stijenke su s tragovima razvlacenja staklene smjese i s manjim brojem mjehuriéa zraka. 3. Boca trbusasto-plosnatog tijela (elipsasta baza) - T l : 3 a, b; T 3: 3 a, b; - sac, v = 11.2 cm, s = 9.2 x 6.6 cm Boca trbusasto-plosnatog tijela (baza elipsoidnog oblika) koje postupno prelazi u cilindricni vrat. Dno konkavno. Boci nedostaje veéi dio vrata i obod. Izradena je od debljeg slabije prozirnoga zelenog stakla, a u stijenkama su tragovi razvlacenja staklene smjese i manji broj mjehuriéa zraka. 4. Boca zvonolikog tijela -T2: l ;T3:4; - sac. v= 16.4 cm, s = 9.7 cm. Boca zvonolikog tijela koje iz naglasenog ramena prelazi u dugi cilindricni vrat. Dno blago konkavno. Bezbojno do zuékasto staklo dobre kvalitete i osrednje prozimosti. Bocici nedostaje obod. 5. Trbusasta bocica s rucicom -T 2: 2; T 3: 5; - v = 8.9 cm, s = 6.4 cm Bocica (vrcié) loptastoga tijela i ljevkastoga vrata. Obod nije naglasen. Na gornjem dijelu vrata osam horizontalnih rebara, izvedenih od staklenih niti iste staklene smjese od koje je radena i bocica. Prstenasta rucica spojena je s bocicom na ramenu i na sredini vrata. Cjelovita je i izradena od stakla mutnobijele boje. Stijenke su debele. 6. Duguljasta bocica cilindricnog tijela -T2:3; T3:6; -v= 12.1 cm, s = 1.5 cm. 195

12 n~~iga ~ilm~fi(~~ ~ ~ rij~l t m ~ ~ i m ~~. ~mrm i [ llm~ri ( ~ ~ ~ n~ m 1 ljevkastog oboda. Izradena je od stakla debelih stijenki mutno bijele boje. Cjelovita. 7. Siroka cilindricna bocica -T 2: 4; T 3: 7; -v= 8 cm, s = 7 cm Bocica cilindricnoga tijela s ljevkastim vratom. Obod nije posebno istaknut. Odnos visi ne i sirine je oko l : l. Dno stozasto udubljeno. lzradena je od smeékastog stakla veoma dobre kvalitete i prozirnosti, bez ikakvih tragova razvlacenja staklene smjese i mjehuriéa zraka. Stijenke tanke. Cjelovita. 196

13 2 3 Staklene boce iz C resa (T. l: 1-3) 197

14 r "t 6 7 Staklene boce iz Cresa (T. 2:4-7) 198

15 ~ ~ Staklene boce iz Cresa (T. 3:1-7) 199

16 V ASETII IN VETRO DEL MUSEO DI CRES Ivo Fadié Nella collezione del Museo di Cres (Cherso, sul! 'isola omonima) sono despositati sette esemplari in vetro, qui giunti senza alcuna documentazione archeologica e senza dati sul luogo del ritrovamento. In base alle ricerche finora svolte si può presupporre con sicurezza che questo materiale in vetro provenga da una delle località fino ad oggi individuate che si collegano con l 'antica Cherso- Crepsa. Considerato che l'ubicazione sicura di Crepsa non è ancora possibile, è assolutamente verosimile che questa città antica, o almeno la sua necropoli, sorgesse sul luogo dell'odierna Lovresko na moru, in una località nella campagna ai piedi del monte S. Bartolomeo. Qui sono state ritrovate tombe ricoperte di tegole, giare di pietra, frammenti di anfore e vari altri oggetti della cultura materiale dell'epoca antica e tardoantica. Tutto ciò conferma la presenza a Lovresko na moru di una necropoli antica e tardoantica, e rispettivamente che il materiale in vetro che si conserva presso il Museo di Cres proviene da quest'area. Sebbene la collezione dei vetri nel Museo di Cres sia costituita solo da pochi esemplari, essi certamente meritano uno studio a livello specialistico e scientifico. Questi sette vasi e vasetti presentano ben sei forme diverse, alcune delle qual i sono del tutto inconsuete nel repertorio vetrario della prima e tarda antichità. L'esemplare più antico è rappresentato da un vasetto in vetro di forma rettangolare, dal corto collo cilindrico e dali' orlo ad anello risvoltato orizzontalmente, con due an sette a gomito nastriformi (ca t. n. l, T 1:, l, T 3: l). Lo si può datare con sicurezza alla fine del l o del II secolo, e poiché ha alla base il marchio del produttore, cinque sporgenze a rilievo circolari (una in ogni angolo ed una al centro), come gli esemplari provenienti da Aquileia, si può a ragione concludere che fu importato dalle botteghe vetrarie dell'italia settentrionale, rispettivamente da Aquileia. Di due vasetti dal corpo ventriforme schiacciato (cat. n. 2, 3, T l : 2, 3, T 3: 2, 3), che sono realizzati in vetro verde di media trasparenza, è possibile ipotizzare la provenienza dalla Pannonia, alla fine del III o del IV secolo d.c. Benché nel repertorio delle forme vetrarie in Dalmazia nel I e II secolo siano presenti anche prodotti delle botteghe del Mediterraneo orientale (Cipro, Siria, Egitto... ), un vaso campaniforme (cat. n. 4, T 2: l, T 3: 4), un vasetto ventriforme con ansetta (cat. n. 5, T 2: 2, T 3: 5) rimandano ad una importazione mediterraneo-orientale e a secoli più tardi. Il vaso campaniforme è datato con sicurezza alla fine del III o al primissimo inizio del lv secolo, mentre il vasetto con l'ansetta (brocchetta) è datato al V secolo e proviene verosimilmente dai centri di lavorazione del vetro siriaci. É particolarmente importante che il citato vasetto campaniforme (n. 4) oltre a collegarsi alle botteghe del Mediterraneo orientale (probabilmente Cipro), confermi la presenza dell ' artigianato del vetro anche nella provincia di Dalmazia. Si tratta, infatti, di un esemplare molto frequente (rispetto agli altri reperti al di fuori della provincia di Dalmazia), omogeneo per dimensioni, qualità e colore del vetro, e l 'asserzione di una produzione locale di tali vasi è del tutto qiustificata. 200

17 Per il vasetto allungato, cil indrico, con ansetta obliqua, breve collo cilindrico e orlo risvoltato semplice (cat. n. 6, T 2: 3, T 3: 6) non sono state trovate analogie dirette. In base a forme di una cert a somigli anza è possibile datarlo al V o VI secolo. Il largo vasetto ci lindrico con il coll o e l'orlo risvoltati a sinistra (cat. n. 7, T 2: 4, T 3: 7) per la scars ità di analogie non può essere datato con sicurezza assol uta. Risale probabi lm ente al IV o V secolo oppure s i tratta, a guidicare dalle forme simili allora in uso in tutta Europa, di un vasetto farmaceutico del XVI o XVIJI secolo. Dunque, nella misura in cui il largo vasetto cilindrico non è una moderna boccetta farmaceutica del XVI/XVlll secolo, tutti g li esemplari potrebbero veramente provenire dalla necropoli antica e tardoantica non lontano da Cres, dal la necropoli nei pressi di Lovresko, ai piedi del monte S. Bartolomeo. 201