DVIJE RIMSKE GEME S NEKROPOLE BURLE U MEDULINU

Transcript

1 DVIJE RIMSKE GEME S NEKROPOLE BURLE U MEDULINU VESNA GIRARDI JURKIĆ UDK: 904 : (497.5 Medulin) 01 Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Izvorni znanstveni članak HR Zagreb, Borongajska cesta 83 d Primljeno: 1. X Članak obrađuje dvije unikatne rimske geme sa srebrnog prstenja iz skeletnog groba 147 (2. st.) antičke nekropole Burle, koja je pripadala maritimnom antičko/kasnoantičkom rezidencijskom kompleksu Vižula u Medulinu. Geme od karniola ukrašene su urezanim likom škorpiona, simbolom zodijaka, i dobroga morskog boga Glauka. Oba motiva štite moreplovce, trgovce i ribare a za vlasnika i nositelja prstena imale su magično značenje. Gema s likom Glauka je unikatna za Istru i istočni Jadran, a ukazuje na grčko-helenistički mitološki raspon vjerovanja i sljedbenika. Gema s prikazom škorpiona uklapa se u širi mediteransko-srednjoeuropski krug. Istra kao poznato antičko i arheološko područje, kroz bogatstvo nalazišta, posebno u nekropolama nije dosada otkrila, tijekom arheoloških iskapanja i istraživanja ili slučajnih nalaza velik broj rimskog prstenja ukrašenih gemama 1. Geme predstavljaju neiscrpan izvor za utvrđivanje različitih i raznorodnih oblika antičke djelatnosti u umjetnosti rimske civilizacije. Gotovo je nevjerojatno da jedan ukras u prosjeku veličine 1,0 x 1,0 cm, može biti neiscrpna knjiga spoznaja o društvenoj, gospodarskoj i umjetničkoj djelatnosti jedne visoke civilizacije kroz pet stoljeća 2. Već su rimski pisci i povjesničari (Plinije Stariji, Marcijal, Kvintilijan, Ciceron i dr.) pisali značajne rasprave o ukrašavanju rimskih žitelja i ge- 1. V. GIRARDI JURKIĆ K. DŽIN, Značaj rimskih nekropola u Istri, Monografije i katalozi (dalje: MK), Arheološki muzej Istre, sv. 13, Pula 2002, 39-82; V. GIRARDI JUR- KIĆ, Najznačajnije nekropole i groblja u prapovijesnoj, antičkoj i ranosrednjovjekovnoj Istri, Histria antiqua (dalje: Hanq), vol. 8, Pula 2002, P. ZAZOFF, Gemmen in Kassel, Archaeologischer Anzeiger, 1965, 1 i d. 595

2 Kačić, Split, , mama, te podatke o podrijetlu dragog i poludragog kamenja, o tehnici iskapanja i obrade, nazivlju, obrtnicima i provenijenciji radionica gema, sve uz kritičke osvrte na one Rimljane koji su se kitili takvim skupim prstenjem i dragocjenim nakitom 3. Geme nisu samo korištene kao nakit već i kao pečatnjaci za obilježavanje dokumenata. Marcijal spominje visoku cijenu koju je postizalo incizirano drago kamenje, zbog njegove velike potražnje na tržištu 4. U antici su sjajne polirane geme bile cijenjenije od onih s mat površinama, što navodi Ulpijan 5. Plinije Stariji govori o sjajnom prstenju ( anulus translucentes ), iako za obrtnike koji incizijom obrađuju dragocijeno kamenje u geme (margaritarius, gemmarius) navodi i termin scalpere odnosno koji geme poliraju gemmarum politor 6. Spomenuvši samo neke antičke izvore, može se pretpostaviti da vlasnici skupocjenog prstenja s gemama nisu bili brojni i da njihove obitelji nisu s lakoćom stavljali tu vrstu nakita u grob s ostacima pokojnika, gdje ga gotovo u pravilu danas otkrivamo, kako je to slučaj i s nekropolom Burle kod Medulina 7. Prostrana nekropola je smještena na području prometnica koje su vodile u Medulin iz pravca Pule preko Šikića i Šišana (Sissianum) i preko nestalog Azzana (Atianum). Položajem je s istočne strane zapremala cijelu udolinu prema uzdignutom antičkom i kasnoantičkom naselju s rezidencijskom maritimnom vilom na poluotoku Vižula. Jednim dijelom potonula je u morski zaljev Burle, a na kopnu je ostao dio koji zaprema prevlaku poluotoka i dio kopna uz more na poluotoku i kopnu Vidi više: G. SENA CHIESA, Gemme del Museo Nazionale di Aquileia, Aquileia 1966, 9, 15; I. CALABI LIMENTANI, Gemmarius, Enciclopedia dell arte antica classica e orientale, III, Roma 1960, ; Studien zur Kunstgeschichte der römischen Republik, Lund-Leipzig 1941, Saturnalia, VIII, ed. Teubner, Lipsia 1893, Digestrum, XXXIV, II, 19, gemmae sunt perlucidae materiae,... lapilli autem contrariae naturae. 6. PLINIJE STARIJI, Naturalis Historiae, XXXVI, V. GIRARDI JURKIĆ K. DŽIN, op. cit., 58-65; K. DŽIN, Antička i kasnoantička nekropola Burle u Medulinu, Katalog: Vižula i Burle u antici, Arheološki muzej Istre, br. 76, Pula 2008, V. GIRARDI JURKIĆ, Isola del Vescovo (Vižula). Complesso marittimo residenziale antico e tardoantico nei pressi di Medolino. Campagna di ricerche 2005, Atti, Centro di ricerche storiche Rovigno, sv. XXXVI, Rovigno 2006, ; V. GIRARDI JURKIĆ, Spoznaje o antičkoj maritimnoj vili na Vižuli kod Medulina (istraživanja i 2007.), I. Porečki susret arheologa. Rezultati arheoloških istraživanja na području Istre, sv. 1, Poreč 2008, ; V. GIRARDI JURKIĆ, Scavi recenti di una villa dell epoca costantiniana a Medulin (Croatia), Il cristianesimo in Istria fra tarda antichità e alto medioevo, Città 596

3 V. Girardi Jurkić, Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu Pogled na poluotok Vižulu i nekropolu Burle (Medulin, Hrvatska) Iskapanja i istraživanja nekropole su se izvodila u tri etape ( , i ). Prva etapa je činila sustavan arheološki iskop, a druge dvije su imale zaštitni karakter s obzirom na izgradnju stambenih i turističkih objekata. Ukupno je otkriveno 312 paljevinskih i skeletnih grobova, koji su datirani u vrijeme od 1. st. pr. Kr. do 6. stoljeća. Jugozapadni dio nekropole s najstarijim paljevinskim ukopima nalazi se ispod površine mora na dubini od 1,20 do 1,90 m, dok je sjeveroistočni kopneni dio mlađe datacije i bio je dijelom omeđen limitacijskim zidom, što je novina u spoznaji i proučavanju grobnih areala istarskog podneblja u antičko doba. Druge dvije etape zaštitnog arheološkog iskapanja omogućila su dokumentiranje 272 žarna i skeletna ukopa, a otkrivena su i dva olovna sarkofaga u zidanim grobnicama. Najraznovrsniji su paljevinski ukopi koji su se nalazili u škrapama bez recipijenata. Oni govore o ukopu romaniziranog del Vaticano, 2009, ; M. ORLIĆ, Podmorska arheološka istraživanje dijela arheološkog kompleksa Vižula kod Medulina, Hanq, sv. 1, Pula 1995, 65-72; I. MIHOLJEK, Podmorska arheološka istraživanja ostataka arhitekture poluotoka Vižula kod Medulina, Hanq, sv. 14, Pula 2006, ; I. MIHOLJEK, Lokalitet: Vižula podmorje, Hrvatski arheološki godišnjak, sv. 4/2007, Zagreb 2008, ; Z. ETTINGER STARČIĆ, Rimski carski novci s lokaliteta Vižula kod Medulina. Arheološka istraživanja , Jurišićev zbornik, Zagreb 2009,

4 Kačić, Split, , siromašnijeg sloja autohtonog stanovništva. Dio ukopa se obavljao polaganjem spaljenih ostataka pokojnika u keramičkim žarama grube domaće proizvodnje u grobne jame iskopane u zemlji ili u prirodne udubine žive stijene. Dva paljevinska groba bila su u zidanim grobnicama, a jedan je grob bio tipa a capana. Na ovom dijelu nekropole nije otkrivena niti jedna staklena ola ili bilo koji njezin stakleni dio, iako je iskopano 20 žarnih grobova u kojima je stakleni i drugi grobni inventar bio razmjerno bogat. Među inventarom se ističe: pet staklenih lakrimarija i minuciozno izrađena čaša u formi kupe od tankog zelenkastog stakla s istakama i ručicama 9, dva metalna posrebrena zrcala, jedan jedinstveni primjerak jantarnog prstena s prikazom lava i Herakla i uljanica tipa Fortis s grumenom spaljenog stakla. Evidentirani žarni ukopi čine 10% od ukupno otkrivenih grobova nekropole. Skeletni ukopi su većinski na istraženom dijelu nekropole i čine 90% ukopa. Arhitektura skeletnih grobova je višeznačna: grobovi u amforama koji su pokriveni hrpom kamenja ili su uz grobove bile okomito postavljene amfore u funkciji stele ili spomenika, grobovi omeđeni i pokriveni na svod kamenim ili keramičkim pločama (tegulama), grobovi formirani u obliku kamenih sanduka, zidani grobovi od keramičkih ulomaka i keramičkih ploča s pokrovom na dvije vode, zidane ožbukne obiteljske grobnice pokrivene ravnim kamenim pločama ili tegulama na dvije vode, kosturnice i grobovi isklesani u kamenu i pokriveni sitnim kamenjem. U svim ovim vrstama grobova naišlo se i na podgrupe, koje ukazuju na različite vremenske, socijalne i religijske aspekte običaja živih u odnosu na ritus pokapanja. Od značajnijih nalaza u skeletnim grobovima treba istaknuti: peterokutne i šesterokutne staklene boce tipa Merkur, pribor za pisanje voskom, koji se sastojao od dvije posudice za vosak s cjedilom i stilos, dvije geme od kojih jedna nosi lik boga Glauka koji izlazi iz školjke nautilus, a druga ima urezan lik škorpiona, više zelenih i bijelih puhanih perlica koje su bile navedene na zlatnoj niti, više tzv. gagat - jat perli, nekoliko ovalnih tamnoplavih pastoznih medalja s antitetično postavljenim profilima muškarca i žene, koje su bile probušene na dva suprotna kraja za dvostruko nizanje, sedam Fortis uljanica, koštane igle za krpanje ribarskih mreža i brojni keramički probušeni okrugli utezi, kompletan brijački pribor: keramička posudica s metalnom britvom, koštani čunjići za izradu čipke, pravokutni brončani pečat s reljefnim obrnutim natpisom AQVILIAE L. F. OCLATINAE Z. GREGL, Ranocarski pehari na nozi s dvije ručke iz Hrvatske, Hanq, sv. 18-1, Pula 2009, , sl K. DŽIN, Sjaj antičkih nekropola Mutile, Katalog, br. 58, Arheološki muzej Istre, Pula 2000,

5 V. Girardi Jurkić, Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu Nekropola Burle Medulin, pogled na nalaz srebrnog prstenja u grobu 147 (foto: K. Džin). Izuzetno je značajno i otkriće dvaju olovnih sarkofaga ukopanih u zemlju i obloženih kamenim zidom čvrsto vezanih žbukom i dvoslivnim zidanim kamenim pokrovom. Skeletni ukop muškarca u sarkofagu sadržavao je sedam staklenih boca, od kojih je šest imalo na dnu ugravirane inicijale V D, Q P. U drugom sarkofagu nađen je skelet žene koji je imao bogat grobni inventar među kojim se isticao nakit: zlatna ogrlica sa smaragdnim poliranim kamenjem između karičica i jedan par od ametista formiranih ovalnih naušnica sirijskog tipa. Ovaj repertoar staklenih recipijenata, keramičkih šalica, zlatnog nakita 11, ogrlica, naušnica tipa Štrbac sa zelenim okom, prstenja, te četvrtasti pečat s imenom OCLATINA, koja je vjerojatno bila upraviteljica imanja (villica), nedvojbeno govori o višem društvenom statusu pokojnika. Medulinska antička nekropola Burle je većim dijelom poganska, ali se pomnim razmatranjem naziru i određeni kršćanski elementi u grobovima bez grobnih priloga. Iz bogatog i raznorodnog grobnog inventara s antičke i kasnoantičke nekropole Burle, zlatnog, srebrnog, jantarnog, gagat nakita, te brončanog, emajliranog i željeznog ukrasa, posebno se izdvajaju dva srebrna prstena ukrašena cizeliranim gemama, jedinstvenog i unikatnog simboličkog motiva. U skeletnom grobu 147, otkrivena su tri srebrna prstena, od kojih su dva ukrašena gemama, a treći srebrnim granuliranim poluzrncima. A) Burle Medulin, skeletni grob br. 147, 2. stoljeće. Fragment lijevanog srebrnog prstena, s gemom u srebrnom ispupčenom ovalnom kućištu. Prstenu nedostaje dio ringa. Gema od karniola je 11. K. DŽIN, I gioielli d oro della necropoli di Burle (Medolino), Atti, sv. XXXIV, Rovigno-Trieste 2004, 33-49; K. DŽIN, A unique emerald Necklace from the Antique Necropolis of Burle near Medulin in Istria, Hanq, sv. 18-1, Pula 2009,

6 Kačić, Split, , bistre, jasne smeđe boje s urezanim likom štipavca (škorpion). Širina otvora prstena: 1,8 cm; duljina geme: 1,2 cm. Inv. br. Arheološkog muzeja Istre: A/ B) Burle Medulin, skeletni grob br. 147, 2. stoljeće Srebrni lijevani prsten s gemom u lijevanom ovalnom okviru. Gema od karniola smeđe-oker boje ukrašena je jedinstvenim urezanim motivom. Iz nautilus školjke kao iz puža izlazi muški lik (morski bog Glauko) u profilu. Tijelo je shematizirano, glava kvalitetnije izrade s izraženom kapicom koja pokriva kosu, urezanim okom i izraženim nosom u profilu. U desnoj uzdignutoj ruci morski bog drži ribarski štap s uzicom na kojoj je ulovljena riba slična oradi. Ispod školjke je urez koji označava podnicu ili morski val. Lijeva ruka u položaju prema dolje drži okrugli obruč. Dužina geme: 2,6 cm; debljina 0,3 cm. Inv. br. Arheološkog muzeja Istre: A/ Ove dvije geme u srebrnim kućištima već u prvoj tehničkoj analizi ne pripadaju najluksuznijim rimskim gemama u zlatnom kućištu prstenja. Ono što ih čini jedinstvenima jesu motivi škorpiona i morskog boga Glauka, te istančana simbolika tih motiva. Geme od karniola su bile veoma raširen rimski obrtnički i trgovački proizvod. Jedan od poznatijih središta proizvodnje gliptike u rimsko doba bila je Akvileja, glavni grad Desete italske regije Venetia et Histria. Gliptika u rimskoj zlatarskoj i obrtničkoj djelatnosti bila je velikim dijelom usmjerena na karniol poludragi kamen, koji je bio korišten cijelo vrijeme aktivnosti akvilejskih radionica od 1. st. pr. Krista do 3. st. posl. Krista. Posebno je bio dragocjen materijal od oniksa i agata u kojem su obrađivani motivi na gemama datirani u kasno republikansko doba. Ametist i kalcedon je u pravilu obrađivan u manjim dimenzijama već u Augustovo doba. U načelu, u antici glaćane i sjajne geme bile su više cijenjene od onih bez sjaja, posebno crvene i zelene, crne i žute boje, u obradi i korištenju raširene tijekom 2. i 3. st. po Kr. Motivi su često bili pripremani na predlošcima, tzv. kartonima, koji su cirkulirali među različitim radionicama. Graveri su se češće odlučivali za motive izborom kamena, ukusom i modom vremena nego izražajnim kolorističkim efektima 14. Ovalna forma gema, kakva je korištena prilikom izrade gema otkrive- 12. K. DŽIN, op. cit., 20, 21; V. GIRARDI JURKIĆ K. DŽIN, Značaj rimskih nekropola u Istri, MK, sv. 13, Pula 2002, 113, kat. br V. GIRARDI JURKIĆ K. DŽIN, op.cit., 114, kat. br. 169; K. DŽIN, op.cit., 20,21; K. DŽIN, Anillo con una gema, Roma Senatus Populus Que Romanus, Catálogo, Madrid 2007, 291, kat. br G. SENA CHIESA, op. cit., 2-5; B. NARDELLI, Gemme, in Longae Salonae, sv. I, Split 2002,

7 V. Girardi Jurkić, Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu Srebrni prsten s gemom ukrašenom prikazom škorpiona, 2. st. (foto: D. Marušič) Škorpion na rimskoj gemi (crtež: M. Petrović) nih u Burlama, s plošnim površinama, posebno onim inciziranima, je tzv. italskog ukusa s kraja 1. st. pr. Kr. i na dalje, ali te geme ne potječu samo iz akvilejskih radionica, već i onih centralnih i južnih s italskog poluotoka. Već Plinije piše o ovalnim formama gema, uskim i izduženim, malo konveksnim na površini fi gura oblunga maxime probatur 15, a kasnije ovalna forma često prelazi u okruglu kao što je slučaj i s gemom iz Burla s prikazom morskog boga Glauka 16. Minerali, koji su se upotrebljavali za izradu gema, bili su različitog podrijetla, posebno oni uvezeni sve do 4. stoljeća s lokaliteta na Istoku. Značajna količina poludragog kamenja, među kojima se isticao karniol, iskapana je i dopremana iz kamenoloma u Noriku 17. Od Augustova doba nadalje, umjetnički obrt gliptičkih radionica iz Akvileje je najznačajniji kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom aspektu za jadransko područje ali i srednjoeuropski dio Rimskog carstva. U početku, prije cara Augusta, u republikansko vrijeme, geme su bile izrađivane pretežito za potrebe kolonije Akvileje, a manje za trgovinu sa susjednim krajevima. Nakon osvajanja Norika, car August je omogućio otvaranjem trgovačkih putova uvoz karniola sa sjevera, posebno iz Altina. Međutim, nije isključeno da je drugo poludrago kamenje stizalo u kasnoj antici brodovima preko mora i jadranskih luka. Karniol, koji je i materijal iz kojeg su izrađene geme otkrivene u nekropoli Burle, vjerojatno je stigao kopnenim putem, via Anniom i Concordijom Sagittarijom, smještenom na via Postumia i Oderza PLINIJE STARIJI, Naturalis Historiae, XXXVII, G. SENA CHIESA, op. cit., M. CAGIANO DE AZEVEDO, Appunti per una storia dell arte dell Italia settentrionale al tempo di Milano e Ravenna, Atti, I Congresso Internazionale di Archeologia dell Italia Settentrionale, Torino 1963, N. ALFIERI, Le vie di comunicazione dell Italia Settentrionale, Arte e civiltà romana dell Italia Settentrionale, Catalogo della Mostra, I, Bologna 1963, 62,

8 Kačić, Split, , Ikonografija i simbolika prikazana na dvije geme iz istog groba nekropole Burle može se svrstati u dvije kategorije: prva, život prožet praznovjerjem i mistikom horoskopskih znakova zviježđa, druga, morskom školjkom i prikazom dobrog morskog boga Glauka oživljava mitološke i herojske predstave. U cijelom repertoaru akvilejske gliptike motiv škorpiona je za sada jedinstven, posebno kod gema otkrivenih na istarskom području. Prikaz škorpiona je bio veoma popularan na gemama već od 7. st. pr. Kr.; nalazimo ga na gemi otkrivenoj u grčkoj nekropoli na otoku Melosu 19, premda se u registriranom repertoaru akvilejskih više od tisuću gema nalazi samo jedan prikaz ove životinje 20. Škopion je jedan od simbola zodijaka 21 i ima magični značaj. Koristio je moreplovcima kao zaštitnik i simbol orijentacije prema zvijezdama 22. Srebrni prsten s gemom ukrašenom prikazom školjke nautilus i boga Glauka koji lovi ribu, 2. st. (foto: D. Marušič) Bog Glauko koji lovi ribu (crtež: M. Petrović) Drugi motiv na gemi: ljudski lik koji izlazi iz školjke nautilus, identificiran je kao morski bog Glauko (grč. Glaukos, lat. Glaucus) 23. To je morski bog, sin boga Posejdona i Amfitrite, a prijetalj Nereida. Držali su ga zaštitnikom mora, ribara i ronilaca, a po mitološkoj predaji zadržavao se u Sredozemnom moru. Od oca Posejdona naslijedio je dar vračanja. Tim 19. P. ZAZOFF, Antike Gemmen, Kassel 1969, 3, 11, kat. br. 10, tab. 4, sl G. SENA CHIESA, op. cit., 397, kat. br. 1379; inv.br ; dim. 11,0 x 8,0 mm. 21. Usp. F. IMHOOF BLUMER O. KELLER, Tier und Pfl anzenbilder auf Muenzen und Gemmen des klassischen Altertums, XXIV, Lipsia 1889, H.B. WALTERS, Catalogue of Engraved Gems,Greek, Etruscan and Roman in the Britisch Museum, London 1914, ; O. KELLER, Die Antike Tierwelt (Reprografischer Nachdruch der Ausgabe Leipzig 1909), II, Heldesheim 1963, fig. 142 a, b. O tipu škorpiona i magičnom značaju u antičkom svijetu vidi također: O. KELLER, op. cit., 471 i I. RADIĆ ROSSI, Sjećanje na vrijeme Tritona i Nereida. O vjeri i obredima na antičkim brodovima, Hanq, sv. 13, Pula 2005,

9 V. Girardi Jurkić, Dvije rimske geme s nekropole Burle u Medulinu darom se služio na taj način da je ribarima najavljivao nadolazak ribljih jata 24. Prema legendi, bio je konstruktor i prvi kormilar broda Arga. Budući je imao proročansku moć, moreplovci i ribari su ga često zazivali i tražili razjašnjenje svojih nedoumica prilikom plovidba na moru ili odlazaka na plovidbu i ribolov. Smatran je dobrim bogom, te su mu u nevolji mornari i ribari žrtvovali čuperak svoje kose. Inače, Plinije Stariji je spominjao, pričao i vjerovao u postojanje Nereida i Glauka, koji je navodno kao čovjekoliko biće uočen kod današnjeg Portugala. Stoga je i vladalo mišljenje da je on zapravo bio čovjek, koji je kao ribar kušao morsku travu koja je oživljavala ribe. Probavši travu obuzela ga je želja za morem u koje je zaronio. Okean i Tetida su mu zbog te ljubavi za morem darovalu besmrtnost 25. Složena mitološka potka i simbolika Glauka i njegov prikaz na gemi srebrnog prstena otkrivenoj u grobu 147 nekropole Burle, u kojem je nađen i prsten s prikazom škorpiona, ukazuje na pokojnika, vlasnika ili posjednika prstenja, koji je bio kao moreplovac ili trgovac vezan za more i njegove tajne. Vjerojatno se ne radi o običnom siromašnom ribaru, premda je u grobovima nekropole nađeno i igala za krpanje ribarskih mreža, već sigurno o bogatijem bezimenom moreplovcu ili trgovcu, koji je živio na području Vižule, gdje je bio po smrti i pokopan s prstenjem. Građevinski kompleks vile i pripadajućih objekata s pristaništem, molovima i skladištima, govori o šarolikom žiteljstvu ovog poluotoka u antičko doba, ali ujedno i o njihovom socijalnom i društvenom statusu 26. Pokopani moreplovac, prsten s gemom i prikazom Glauka, nije sigurno nabavio na području sjevernog Jadrana, u Akvileji, poznatom centru proizvodnje gema, već na širem području Mediterana, jer je motiv u svojoj osnovi grčko-helenističke mitološke izvornosti, reinterpretiran i preuzet u rimskoj predaji o čemu govori i Plinije Stariji. Međutim, prsten s gemom na kojoj je cizeliran škorpion mogao bi biti akvilejske provenijencije. Obje geme za srebrno prstenje s prikazanim likovima, otkrivene u medulinskoj nekropoli Burle, za arheologe i povjesničare umjetnosti, za sada su jedinstveni motivi na istočnom Jadranu, te još jednom ukazuju na jaku pomorsku tradiciju i putove maritimnog rezidencijskog antičko/kasnoantičkog građevinskog kompleksa Vižula smještenog u južnoj Istri kod Medulina, kojim su se širili trgovački i duhovni utjecaji grčke i helenističke civilizacije. 24. V. ZAMAROVSKY, Junaci antičkih mitova. Leksikon grčke i rimske mitologije, Zagreb 1973, PLINIJE STARIJI, Naturalis Historiae, IV, V. GIRARDI JURKIĆ, Scavi recenti di una villa dell epoca costantiniana a Medulin (Croatia), loc. cit.; M. ORLIĆ, op.cit., 65-72; I. MIHOLJEK, op.cit.,

10 Kačić, Split, , RIASSUNTO - SAŽETAK DUE GEMME ROMANE DALLA NECROPOLI BURLE A MEDULIN Due gemme romane di corniolo dagli anelli di argento scoperti nella necropoli antica Burle a Medulin (la tomba ad inumazione no. 147), appartengono agli abitanti dell antico/tardoantico complesso marittimo residenziale Vižula a Medulin del II secolo. I motivi raffigurati sono lo scorpione e Glauco, dio del mare, che pesca dalla conchiglia nautilus. Le raffigurazioni sulle gemme sono singolari per il territorio d Istria. Lo scorpione e in particolar modo il dio Glauco indicano il panteon greco-ellenistico del defunto. Le gemme con i motivi del protettore dei pescatori, navigatori e mercanti ittici della necropoli Burle rivelano l alto status sociale del defunto, che ha acquistato gli anelli di argento con le gemme preziose, evidenziando la loro provenienza mediterranea e le caratteristiche spirituali e culturali, che si rispecchiano nel credere nell oroscopo, nel simbolismo dello scorpione (lo zodiaco) come protettore dei marinai, e nel dio buono Glauco, figlio di Poseidone e Amphritite, protettore dei navigatori e dei pescatori. 604