Davor Domazet-Lošo. Tragom istine KLONOVI NASTUPAJU

Transcript

1 Davor Domazet-Lošo Tragom istine KLONOVI NASTUPAJU

2 Hiblhu-ku TRACiOM LSI INI; Urednik ANĐINA MARKIĆ Recenzenti prof. dr. ZDRAVKO TOMAC prof. dr. LUKA TOMAŠEVIĆ Davor Domazet-Lošo KLONOVI NASTUPAJU DETECTA Zagreb, 2007.

3 Davor Domazet-ljjšo KI.ONOVI NASTUPAJU Zagreb, Copyright Davor Domazet-Lošo i DETECTA d.o.o., Sva prava pridržana. Ova se knjiga, kao ni njezini dijelovi, ne smije reproducirati ni koristiti u bilo kojem obliku, elektronskom, fotografskom ni mehaničkom, uključujući i fotokopiranje, snimanje i svaki oblik pohranjivanja, bez pisanog odobrenja vlasnika autorskih prava, osim kratkih navoda, kao dijelova pisanih članaka i izvješća. W-ht.fr 'l ' Ovu knjigu posvećujem mladim hrvatskim naraštajima, da im bude podsjetnik u vremenima kada će oni biti živi svjedoci onoga stoje u njoj zapisano. L C1P zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN

4 Zmaj i Zvijer BI vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. 'Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjede, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 'Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela sa Zvijeri 4 i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" i dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. 'I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. 'I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8 da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta. 'Tko ima uho, nek posluša! "'Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tome je postojanost i vjera svetih. "I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. l2 Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njezinoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. IJ Cini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. l4 Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: savjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. I5 I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. l6 Ona postiže da svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, 17 i da nitko ne mogne ne kupovati ili prodavati osim onoga koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. 18 U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest. (Otk 13,1-18)

5 SADRŽAJ PREDGOVOR 15 Prvo poglavlje: GEOSTRATEGIJA I GEOPOLITIKA - POLAZIŠTA ZA PRONICANJE POLITIČKIH PROCESA BUDUĆNOSTI Geopolitičke škole i njihova obilježja 29 Njemačka geopolitička škola 30 Anglosaksonska geopolitička škola 32 Ruska geopolitička škola 36 Latinskoamerička geopolitička škola Izvorišta geopolitičke moći gospodara kaosa 46 Geopolitika u raljama filozofije 47 Zamaskirana geopolitika i 'nova ljevica' Geopolitičke konstante i okviri 54 Države-nacije, carstva i mondijaliteti 56 Preventivna diplomacija i psihološko ratovanje 61 Vode i geopolitička pohlepa 67 Nafta kao geopolitička konstanta i u prvoj polovici 21. stoljeća Nadzirani neredi i upravljane krize - uvod u geopolitički kaos 80 Suvremeni oblici asimetričnog rata 84 Posljedice neodređenosti asimetričnog rata 'Apsolutni događaji' u labirintu geopolitičke borbe protiv nevidljivog neprijatelja 95 Geopolitička bespuća 'apsolutnih događaja' 97 Zamke doktrine o nevidljivom neprijatelju Geopolitička i geostrateška načela upravljanja 108 Drugo poglavlje: RAT GOSPODARA KAOSA PROTIV VRJEDNOTA Utopija nove Atlantide 124 'Proročanske' zasade 'nove zemlje i novog neba' 127 Suvremeni milenarizam i 'idealna država' 'Novi svjetski predak' - idealan robovlasnički ustroj svijeta 140 Zašto je Platonova Država istodobno uzor i prijepor 'hijerarhijskim urotnicima' 142 Suvremeni rob - rob ovisnosti Nova religija i nova glazba 170 9

6 Treće poglavlje: Religija u kojoj se svi ljudi slažu 17-1 Doba Vodenjaka ili vremena novih kultova 196 MIMOHOD KLONOVA STRATIŠTIMA ZAPADNE CIVILIZACIJE Aspekti doktrine prevratništva i njezina temeljna obilježja 222 Francuska revolucija - izvorište suvremenoga militantnog liberalizma 226 Teror - glavno oruđe svih revolucija 230 Usavršena ideologija zla 235 Boljševička revolucija ili objektivizirano zlo 'hijerarhije urotnika' 240 Klonirani boljševički i hrvatski tisak 253 I Boljševička revolucija ima svoga Jamesa Bonda 256 Lenjinova i Bremerova prehrambena diktatura 261 Kapricioznost povijesti Uspon ideologija bezboštva ili put prema 'kraju povijesti' 268 Annus mirabilis novoga svjetskoga poretka 270 Prostorno udaljeni klonovi 280 Drugi svjetski rat - rat klonova gospodara kaosa 284 Klonovi na jugoslavenskome ratištu 299 Kloniranost Hitlerovih i Miloševićevih pohoda 318 Zašto je Drugo zasjedanje AVNOJ-a održano baš u Jajcu Pražnjenje 'objektiviziranog i osamostaljenog zla' u sadašnjim vremenima 338 Kloniranost u američkim 'apsolutnim događajima' Droga i GMO - oružja gospodara kaosa za masovno uništavanje ljudi 365 Rat protiv terorizma - rat za nadzor polja maka na afganistanskim visoravnima 367 Kada nema kruha, neka jedu soju! 374 Četvrto poglavlje: JURIŠ KLONOVA NA ZEMLJU "NEUSTRAŠIVIH SVJEDOKA EVANĐELJA" Oluja - paradigma hrvatske pobjede u Domovinskom ratu 388 Šest 'olujnih' načela i(ili) istina 388 Novi-stari crimen 393 Dubrovnik - administrativno središte 'zapadnog Balkana' Relativizacija geostrateške važnosti hrvatskoga i bosansko-hercegovačkoga prostora 397 Dvije suprotstavljene Hrvatske 403 Nova 'strategija terora' Završna bitka Italije za istočnu obalu Jadrana 409 talijansko filmsko-televizijsko 'tepih bombardiranje' 410 Jadransko more - 'talijansko jezero' 411 Esuli kao talijanski operator krize Hrvatska sudbina u rukama crtača na salvetama 416 Račanov 'bermudski trokut' 417 Dvojbena arbitraža Tajni plan držanja Hrvatske u nemilosti 421 Projekt'država u državi' 421 Inverzija krivnje po Dennisu MacShaneu 'Dvostruka linija zapovijedanja' - omiljena tema medijskih klonova 428 Parastruktura u tumačenju medijskih jurišnika 429 Posjedovatelji 'meke sile' 431 Bilo svoga naroda Hrvatska kao laboratorijski uzorak' za novu strategiju nastupanja 434 Podložništvo bruxelleskoj administraciji Medijski juriš na Hrvate, te "neustrašive svjedoke Evanđelja" 438 U pogrebnoj povorci posvuda znaci Hrvatske 439 Katolička crkva u svome narodu jest Crkva naroda 441 sus je i Judi ostavio slobodu: "Uzmi ili ostavi!" Haaški popis "znanih i neznanih" Hrvata 444 Načelo inverznog presedana 445 Haaško sudište - katalizator hrvatskoga političkog mišljenja Tko proizvodi kaos u Hrvatskoj 451 Nametanje crimena 452 Istrenirani pas iz Životinjske farme Mediji - rušitelji vrijednosti 455 Inverzija vukovarske epopeje Dostojanstvo iračkoga diktatora i licemjerje hrvatskoga političkog vrha 459 Kako je hrvatski državi vrh slavio 'zločinački pothvat' 460 Sadamov poučak 460 Mesićevo namjerno izbjegavanje dijela kninske izložbe Hrvatska u raljama britanskih 'teoretičara urote' 466 Eksplozija, koje nije ni bilo 467 Nadzor 'masa' - glavni cilj 'hijerarhije urotnika'

7 14. Turci drugi pul pod Bečom 475 Benignost Sanaderovog 'akcijskog plana' 'Zapadni Balkan'jest klon 'velike Srbije' 483 Hrvatske političke elite zaboravile versaillske i jaltske planove 483 Dizanje Miloševića na razinu nacionalnog heroja 485 Milošević je ubijao u ime jugoslavenstva i komunizma 486 Peto poglavlje: 'PREVENTIVNI RAT' PROTIV IRANA - UVOD U APOKALIPTIČNA, POSLJEDNJA VREMENA Prijeti li nam globalni nuklearni požar? 494 Vojno miješanje ili revizija politike Interesi (motivi) glavnih protagonista u iranskoj krizi 500 Kina i Rusija imaju veto 502 Nitko se neće moći pravdati da nije znao Nafta kao najjače oružje Irana 505 Simbioza političkog i vjerskog vodstva 507 Iran može izdržati sankcije Zašto se Sjedinjene Američke Države ne mogu tako lako odlučiti za napad na Iran 510 Grcanje u pustinjskome pijesku 511 Bushova popularnost sve slabija Ključna američka mora jest Kina, a ne Iran! 515 Usijecanje u interese Kine i Rusije 516 Kina je postala konkurentna Sjedinjenim Američkim Državama Americi nije svejedno kako Putin 'miješa karte' 520 Važne uloge Armenije i Azerbejdžana 521 Složena ruska strategija suradnje s Iranom 524 Bitka za energetsku prevlast seli u svemir Nervozna i uznemirena Europa 527 Izraelski 'toplo-hladni' pristup i arapsko okretanje prema Kini 529 Što se sve zaboravlja u igri oko Irana Zašto je preventivni rat protiv Irana neizbježan 535 Tri moguća razvoja iranske krize 538 Irački građanski rat 544 Američki psihološki rat protiv Irana 548 Američki 'Dugi rat' Scenarij američkoga 'preventivnog rata' protiv Irana 564 Operacija Oluja života ili novi Rimski rat 567 Nepoznanice nuklearnog udara na Iran 572 Sukob iracionalnih strategija 575 Političke okolnosti sukoba i tijek operacije Oluja života Šesto poglavlje: TKO JE ZA PROGONSTVO, U PROGONSTVO ĆE IĆI "Pod ovim ćeš znakom pobijediti" 589 Logika propasti imperija 596 Britanski rat protiv nevidljivog neprijatelja 600 Libanon - sukob satelita u asimetričnom ratu 607 Libanonski 'mir bez mira' - uvertira za 'veliki rat' 6K Čiji je problem Sjeverna Koreja "I znamenje veliko pokaza se na nebu" 621 OSNOVNA LITERATURA 631 KAZALO

8 PREDGOVOR Ovo je knjiga o uroti. O otvorenoj uroti protiv Boga i čovjeka. Uroti I oja uključuje rušenje četiriju temeljnih vrjednota - čovjeka, obitelji, ilomovine i vjere otaca. Ovo je, dakle, knjiga o onima koji su svima nama l'ii'ci očima, najčešće putem medija, i koji otvoreno ili prikriveno, svjeno ili nesvjesno, sa znanjem ili bez njega provode dalekosežnu preiiu'iačinu svega na svijetu, prije svega subverzivnim djelovanjem. To * me u svim zemljama svijeta, a osobito u onima monoteističkih religija, primjenjujući doktrinu krvi, nasilja, rušenja, ali i uništenja svake pravde i pravednog ustroja, i planski nastoje uspostaviti novo ropstvo a svrhom ostvarenja novoga svjetskog poretka, odnosno, svjetske vlade, na rclu s Knezom ovoga svijeta. Prozboriti nešto protiv toga znači izložiti se medijskom linču i biti proglašen opskurnim elementom, protivnikom demokracije i napretka. Poslije toga prvog juriša slijedi drugi, u kojemu mnogi isprani mozgovi, koji nisu kadri pojmiti da je život moguć i izvan galaksije militantnog liberalizma, nastavljaju s kamenovanjem, sve dok se 'globohulnika' ne dotuče. Dakle, pisati o uroti protiv Boga i čovjeka znači svjesno sebe izložiti optužbama medijskih jurišnika, pa i njihovome linču. No, prije nego otrovne strjelice na nepopravljivog 'teoretičara urote' budu odapete, nužnim se čini te potencijalne jurišnike podsjetiti da riječ 'urota' podrazumijeva da dvije ili više osoba tajno, kuju plan o zajedničkom zločinačkom pothvatu, a potom i same u njemu sudjeluju. A da je urota na djelu i to planetarnih razmjera, o tome više ne treba dvojiti. Ona je vidljiva na svakome koraku življenja, u svakome kutku planeta Zemlje. Zar urota nije kada militantni liberalizam, kao ideologija, uz pomoć medija proizvodi ekstremne karakteristike i pretvara ih u propagandu kako bi njome sotonizirao neistomišljenike označujući ih pogrdnim etiketama kako bi ih tako ocrnjene i okužene izopćio iz društva i izbrisao iz skupnog sjećanja. Dakle, krajnje netolerantno, u ime tobožnje tolerancije. 15

9 'Zar urota nije kada apostoli 'novih vrijednosti' prisvajaju i osvajaju prostor pomoću financijskih, informacijskih i telekomunikacijskih mreža te moći multinacionalnih kompanija, poništavajući nacionalne države i zamjenjujući ih državama-regijama, koje nisu suvereni politički identiteti, nego označavaju 'prirodne gospodarske zone' s granicama utvrđenim nevidljivom ali brutalnom rukom tržišta? Zar urota nije kada medijski, udružbeni i politički silnici u umjesno igrajućoj igri sustavno generiraju napetosti i, maskirajući sve to fikcijom demokracije i ljudskih prava, da bi takvim doktrinarnim nastupom, preimenujući Lenjinovo načelo "pljačkaj opljačkano" u "korumpiraj korumpirano", remetili sve konstitutivne čimbenike države, njezine institucije, njezine insignije, potom njezinu teritorijalnost i, na kraju, sam narod, stvarajući rascjep u kojemu taj narod biva podijeljen i posvađan unutar granica koje on naziva državnima? Zar urota nije kada anglosaksonski globalisti, poistovjećujući sebe sa zapadnom civilizacijom, iz te iste civilizacije izbacuju prefiks kršćanska, da bi olako i u svakoj prigodi izgovarali neke druge riječi, poput 'naše vrijednosti' i 'naš način življenja', čime unaprijed 'one druge vrijednosti i 'onaj drugi način življenja' označuju retrogradnima pa stoga trebaju nestati pod nezaustavljivim valjkom 'novoga svjetskog poretka'. Zar urota nije kada se mladi naraštaji subkulturom tjeraju u podzemni azil, u koji su se sklonili od svijeta i nedostatka ljubavi, tražeći u njemu umjetnički okvir za svoj očaj, da bi je pronašli u svojim demonima, a ovi ih zarobili neprekidnim gledanjem u lice ništavila, ubijajući u njima svaku mogućnost opredjeljenja za istinske vrjednote? Zar urota nije kada preventivna diplomacija i psihološko ratovanje, unutar geopolitičkih konstanta i okvira, inducira slijedne upravljane krize na 'Putu svile', ali i na afričkom i južnoameričkom kontinentu, kao dio velikoga projekta 'hijerarhije urotnika' na putu prema svjetskoj nadvladi. A u tome projektu promicatelji 'novoga svjetskoga poretka', liberalističkim, maskultumim i potrošačkim više-manje virtualnim obmanama, proizvode geopolitička previranja i konfliktne situacije nastojeći instrumentalizirati, katalizirati, preoblikovati ili poništiti državne suverenitete i vjerske identitete, stvarajući geopolitički fenomen koji će po svojoj netolerantnosti i nasilnim metodama zasjeniti i fašizam i nacizam i komunizam. Zar urota nije kada se čovjeka dovodi u položaj roba, koji su mu odredili gospodari kaosa, prvo pretvarajući ga u proizvodni stroj, a potom od njega čineći oruđe za potrošnju? U takvome slijedu čovjeka više ne vodi njegova težnja da duhovno raste, nego materijalno posjedovanje koje ga preobražava u 'savršeno' egoistično biće. Zar urota nije kada moćnici - preventivnim ratovima, izbjegličkim logorima, smrtonosnim brzo djelujućim bolestima, uništenom indust rijom, poljoprivredom, rasprodanim dobrima i drugim budućim šokovima - vode čovječanstvo prema onome što je glasnogovornik gospodara kaosa Francis Fukuvama, ne slučajno, nazvao krajem povijesti, a viđjelac Ivan kugom, gladi, ratom i smrti. Zar urota nije kada u ovome novome svijetu, temeljenom na laži, koji grade gospodari kaosa, drugi i drukčiji postaje predmetom mržnje i dežurnim krivcem za 'sve boleštine svijeta' i u kojemu virtualizacija apsolutnog događaja' proizvodi geopolitičku transformaciju na planetarnoj razini, koja je, prvi put u povijesti, dovela čovječanstvo do mogućnosti počinjenja 'globalnog samoubojstva'? U takvoj perspektivi mir je samo privremeni i kratakotrajan kompromis između dugih razdoblja nasilja. Zar nije urota podijeliti ljude, odraslima odvratiti pozornost od stvarnih problema i puniti im glavu relativno nevažnim problemima, a mlade držati u neznanju matematike, povijesti i materinjeg jezika, a sve dobne skupine zaokupljati ispraznom zabavom, koja ne smije biti iznad umne sposobnosti djeteta u šestome razredu osnovne škole? Zar nije urota u super moćno računalo pod šifriranim nazivom "666" pohranjivati podatke o ljudima i dobrima kako bi se Lenjinova 'idealna država', koja se svela na geslo "socijalizam, to je evidencija", bila klonirana i pretvorena u geslo "demokracija, to je totalna evidencija"? I naposljetku, zar nije urota, čak urota nad urotama, namjera u idućih dvadeset pet godina poubijati tri milijarde stvorenja na sliku Božju upravljanim krizama, nadziranim neredima, građanskim ratovima, laboratorijskim bolestima i GM hranom? Zar sve ovo nisu valjani razlozi da se u ovim umornim, duhovno opustošenim i malaksalim vremenima ovaj urotnički plan, zajedno s njegovim prevoditeljima, hijerarhijskim urotnicima u organizacijskom, gospodarima kosa u izvedbenom i sirenama apokalipse u nagovještajnom smi

10 slu, iz njegovih mračnili jazbina izvede na svjetlo dana, da se naš svijet na početku 21. stoljeća točno i podrobno upozna s njime i njegovim zamislima kako bi taj svijet pravilno shvatio rušilačke težnje i razorne nakane mračnih potajnih sila koje već naraštajima podrivaju Europu i cijelo čovječanstvo? Zar ovo nisu valjani razlozi zbog kojih treba prozboriti o sljedbenicima Zloga, koji su, sukladno vremenima i okolnostima, prilagođavajući reformističke i anglosaksonske milenarističke vizije, uspjeli u samo dva stoljeća provesti pogrom nad kršćanima. Dakle, prozboriti treba o jurišnicima koji su urotničku ulogu protiv Boga i čovjeka očitovali u svoj sotonskoj punini, u krvavome 20. stoljeću, nasiljem, rušenjem i ubijanjem, pojedinačno i globalno, tajno ili otvoreno, sijući prevratničko sjeme bezboštva ne samo u katoličkoj Francuskoj i u pravoslavnoj Rusiji, nego i u komunizmima svih boja i kod svih kod kojih je on nasiljem i prinudom uveden, ali i fašizmom i nacizmom, u kojima su uspjeli ustoličiti klonove koji su im pokorno služili? Zar ovo nisu valjani razlozi da čovjek u ovome današnjemu globaliziranom svijetu, kojemu prijeti opasnost od nuklearnih, kemijskih i bioloških ratova i usklici 'mi' i 'oni', pokuša pronaći odgovore na ova pitanja: Može li on, tj. čovjek, izići iz palog stanja? Može li čovjek pronaći put, a i puteljak bi dobro došao, kojim će svladati ispremiješanost i inverziju vrjednota? Može li Se čovjek, u vremenima bez smjera, mjere i središta osloboditi vrtoglavice i teturanja, brige, melankolije i strepnje, slabosti i otupjele savjesti, samozavaravanja, malodušnosti i naposljetku, nasilja? Može li čovjek na početku 21. stoljeća otkriti izvorište lošeg osjećaja koji ga je obuzeo? Hoće li čovjek i dalje pristajati na to da je ono što sada vidi - od početka bilo tako te da tako i dalje mora biti? Hoće li čovjek nastaviti mirno gledati kako njega, njegovu obitelj, njegovu domovinu i vjeru njegovih otaca nemilosrdno rastaču upravljanim krizama, nadziranim neredima i hazardnim slijedom događaja? Hoće li i dalje pristajati biti izbačen iz središta života i nastaviti živjeti u pukom događaju, bez temelja, cilja i smisla? Zar sve ove tvrdnje i pitanja, danas, na početku 21. stoljeća, ne ukazuju na činjenicu da je na djelu grozničava bitka novoga poganstva protiv kršćanstva, i to žešća nego u doba rimskih imperatora? U simboličnom smislu, ovo je bitka 'posljednjih vremena' - bitka između Antikrista i Krista. O njezinu ishodu ovisi hoće li biti ostvaren apsolutni svjetski monopol, monopol moći, vlasti i novca, monopol nad svim monopolima, u kojemu će mala skupina, tj. malobrojna elita u službi Zloga, uspostaviti apsolutno vladanje svijetom, odnosno, vladavinu 'posvećenih', u čijim prvim i udarnim redovima stoje njihovi klonovi. Zato je krajnje vrijeme da kršćansko vodstvo, katoličko i pravoslavno, zajedno s cijelim vjerničkim pukom, podigne Kristov barjak i da se suprotstavi nasilničkom i rušilačkom sekularizmu, koji je Europu duhovno rastočio do neprepoznatljivosti. Ako to ne učine, jer nema nikoga drugog tko to može učiniti, svi ćemo lutati u prašumama maštanja o blagodatima napretka koje nude 'apostoli kraja povijesti'. To što oni nude nije ništa drugo nego klonirani sustav koji je uspostavio još Lenjin, a dogradio Hitler. Dakle, sve je već testirano i sve viđeno, i pokazuje prema čemu mogu voditi 'napredne ideje' i 'novi poretci', a poglavito oni svjetski. Ako se na razvalinama trulog Rimskog Carstva, rastrovanog i rastočenog hedonizmom i poganstvom, digla Kristova Crkva, snagom ljubavi vjere i žrtve njezinih pripadnika sazdana na Čvrstoj Stijeni, koju ni vrata paklena ne će nadvladati, ako je Konstantin u znaku križa pobijedio Maksencija, zastupnika i stjegonošu staroga poganstva, ako su u znaku križa tijekom stoljeća kršćani svladali sve fizičke i duhovne nasrtaje, od prvih gnoza do revolucija bezboštva, i polomili sve otrovne strijele poganskih nadrimudraca, učenjaka i filozofa iz svih vremena, pa nema razloga ne vjerovati da to mogu i danas, tisuću i sedamsto godina kasnije, učiniti i s glasonošama militantnoga liberalizma. I, da sve bude u znaku 'zar' - zar ovo nisu više nego dostatni razlozi da knjiga Klonovi nastupaju bude napisana. Autor U Zagrebu, 6. siječnja

11 PRVO POGLAVLJE GEOSTRATEGIJAI GEOPOLITIKA - POLAZIŠTA ZA PRONICANJE POLITIČKIH PROCESA BUDUĆNOSTI Geostrategija i, posljedično tome, geopolitika, kao sestre blizanke, omogućuju da se u svijetu previranja, prevrata, sukoba, ratova i kratkotrajnog mira, u obrisima razaznaje bitak, ali i uzrok i učinak pojave ili procesa na globalnoj razini, i to uglavnom ono što je neprepoznatljivo i iracionalno, jednom riječju, ostatak nepoznatog. Dakle, na svijetu ne postoji ništa što se ne bi moglo još točnije shvatiti. To je još davno uočio Nikola Kuzanski. 1 Razumijevanje strategija nastupanja u pohodu na vrjednote, koje su upriličivali ili upriličuju gospodari kaosa, imaju sličnosti, često i 'genetske bliskosti', one su u većoj ili manjoj mjeri klonovi, bilo da je riječ o induciranim procesima ili osobama koje te procese personificiraju. Pronicanje 'malih' nijansa u procesima koji su vremenski pomaknuti, ponekad i više od tisuću godina, zahtijeva određeno stvaralačko načelo, posebice kod iracionalne komponente sukoba. Konfliktnost je neodjeljiva od povijesti. Kada se neku krizu ili sukob 1 Nikola Kuzanski ( ), filozof, teolog i kardinal, koji je sanjao o pomirenju religija u velikoj svjetskoj zajednici i "prvi razradio teološke i filozofske osnove međureligijske i međukonfesionalne tolerancije". Njegova djela De docta ignorantia, De cocordanitia catholica i Depacefidei imala su važan utjecaj na mnoge kasnije humaniste, pisce i filozofe. Bio je to čovjek svestrana humanističkog znanja i jednako mnogovrsna iskustva. Radio je na sjedinjenju Istočne i Zapadne crkve, poznavao prilike u Europi (prvi nacrtao kartu Europe), proučavao Islam. Bio je i velik dobrotvor, humanitarac, te je u svome rodnome mjestu kod Triera u Njemačkoj podigao bolnicu, ostavio zakladu i darovao joj svoju bogatu biblioteku i spise. On je, po svome djelu i djelovanju, 'otac humanističke tolerancije', no njegov humanizam i tolerancija čvrsto su usidreni u kršćanskoj vjeri i upravo iz nje nastaju i polaze. Usp. Nikola Mate Roščić, Nova religija globalizma, Zagreb, 2003., str

12 > / hivai I hmit)/ct I mo KK1NIIV N A S'l U I' AJ U okonča i poslije loga 'zapečati' u povijest, ciklus se povijesti nastavlja, pripremajući prostore za nove krize i nove sukobe. Zato je vrlo važno koja će politička struktura, kako i kakve 'pečate' udariti na povijesna događanja. 'Hijerarhija urotnika' davno je shvatila, od Francuske revolucije svakako, da borba za bolju prošlost jest borba za prevlast u budućnosti. U tome bi se pogledu moglo reći da geostrateško i geopolitičko raščlanjivanje podliježe načelima tragedije, jer staratelj (upravitelj), poglavito nadziranoga nereda, ne može predvidjeti sve posljedice svojih akcija, jer uvijek slijedi niz drugih nepredvidivih geopolitičkih pojava, kao zametaka novih kriza. To je zato što početnoj zamisli često ne odgovaraju proizvedene posljedice. Nijedan geopolitički događaj, kriza ni sukob nisu slučajne ni sporedne povijesne pojave, nego logični rezultati dugoročne evolucije ili nagomilavanja zla u kojemu se prožimaju racionalni i često unaprijed smišljeni i isplanirani potezi i iracionalni nagoni. Upravo to uzajamno djelovanje racionalnog i iracionalnog upravitelji nadziranog nereda nastoje oblikovati prema vlastitim htijenjima i interesima. Povijest ne trpi skokove niti teče skokovima, osim kada je riječ o revolucijama, koje s vremena na vrijeme, u svojemu boju protiv vrjednota, upriličuje 'hijerarhija urotnika'. Geostrateški i geopolitički pristup i analiza nastoje razumjeti i otkriti 'tragove' povijesnih događanja, kako bi se što objektivnije moglo objasniti buduće događaje, a poglavito suvremena zbivanja i inducirane krize koje potresaju čovječanstvo na stožernome geostrateškome pravcu 21. stoljeća - Putu svile. Postojanje tih tragova daje pravo za tvrdnju da su ljudska bića 'geografska bića', koja tijekom svoje egzistencije ostavljaju otiske svojih aktivnosti, ali su i povijesna, politička bića u aristotelovskom poimanju zoonpolitikona, jer ostavljaju političko, kulturno i duhovno naslijeđe budućim naraštajima. Vrstan geostrateg i geopolitičar razlikuje se od 'obična čovjeka' po tome što mu je za istinsko razumijevanje jednoga mjesta, prostora, sukoba ili rata često potrebno ne više od jednog dubinskog i bistrog pogleda da bi uočio znak ili trag koji ga vodi prema pronicanje 'nepronicljivog'. Jednako se može reći da geopolitičko 'putovanje' i geostrateška osjetilnost prema spoznaji prostora i događaja (procesa) traže samoću kako bi se lakše moglo pronicati znakove mjesta, njegovu po- vijest, ali i njegovu kolektivnu podsvijest. U informacijskome dobu to je posebno važno, budući da je homo sapiens u globalizaciji suočen sa zajedničkim i (ili) spregnutim uniformističkim procesima, raštrkanim i razbacanim, ali složene raznolikosti, očitovanih u nacionalnim, kulturnim i vjerskim identitetima. Tijekom povijesti čovječanstva, postojanje i različitost državnih autoriteta i aparata, kao i civilizacijskih ozračja, često je poistovjećivano s posebnim ozemljem i središtem, poput drevne Kaldeje, Mezopotamije, Sumera, Babilona, Egipta, Atene ili Rima. Teritorijalni smještaj posjeduje simboličnu homogenost i sugestibilnost kao domovina ili političko-upravna jedinica. Globalizam je to tradicionalno obilježje proskribirao tako što ga je proglasio kulturološkom i političkom prazninom, tj. 'praznim prostorom'. Proglasivši domovinu 'zaostalim tradicionalizmom', globalizam je otvorio i generirao asimetrični sukob, koji sve češće prelazi u ekstrem - rat. Tridesetčetverodnevni libanonski sukob iz jest primjer za to. Današnji globalisti, koji milom ili silom nastoje deteritorijalizirati i transnacionalizirati svijet, više negoli je to činio klasični teritorijalni ustroj, proizvode statičan i bezdušan politički model - transgraničnu zajednicu vrjednota i ponašanja, koju po istome modelu primjenjuju na sve ljude - od bogatih slojeva Zapadna do siromašnog pučanstva Afrike i favela Brazila i Kalkute. Kaos i konfuzija samo su zasebni fenomeni, jer se iza pretpostavljenog preobražaja supstancije krije težnja za izgrađivanjem svijeta apsoluta. Kreatori geopolitičkih situacija, a upravljanje krizama jesu upravo takav 'stvarajući čin', pomoću kojih gospodari kaosa suprotstavljaju i sukobljavaju etničke skupine, narode, a posljedično tome i države, poput Leibnizovih monada, unose kaos unutar određenog (izabranog) prostora. U takvom strategijskom nastupanju granice više ne predstavljaju crte razgraničenja, nego isprepletene tračnice neprestanog pomicanja, izbjeglištva i udaljavanja. Globalistički 'ekumenizam' u svojim talionicama tali sve, pa rastaljene kulturološke, lingvističke i nacionalne posebnosti nestaju iza onoga što je francuski književnik Julien Gracques opisao kao "bijeli slojevi sterilnih zemalja Svrthesa". Zato su se gospodari kaosa, kao novi(stari) krotitelji obzorja, razmili svijetom, od arhipelaga južnih mora, preko valova Pacifika i Atlantika, do ozemlja drevnih civilizacija na magičnome Putu svile

13 > Pavoi l Itiiiui.-ft /.oso KI.ONOV NA ST U l> A J U Dobro je, unatoč svemu, znati daje prostor jedino stabilno mjerilo unutar jednadžbe svjetske politike. Sve ostalo jest nesigurnost, kao što to reče Jordis von Lohausen. Vrijedi li ta njegova misao i poslije nestanka bipolarne podjele svijeta? Vrijedi, ali u izmijenjenom obliku. Naime, 'hijerarhija urotnika', proizvodeći upravljane krize diljem svijeta, polazi od činjenice da je intenzitet dinamike geopolitike moguće ostvarivati pomoću naravi kaosa. Po njihovom razmišljanju, kaosom je moguće ostvariti 'neprestani preporod', pod pretpostavkom da su ispunjena dva uvjeta - da svijet nije 'demokratiziran' i da u njemu vlada 'nesnošljivost'. Zato geopolitika za njih ne postoji bez konfliktnosti, a smirivanja napetosti ni korekcije 'nepravde' ne može biti bez čvrste volje i plana na svjetskoj razini. 'Amorfni i sterilni' prostori jesu, po njihovome mišljenju, svi prostori koji predstavljaju nacionalne države i gdje se mirom štite tradicionalne vrjednote. Da bi došlo do 'preporoda', taj je mir potrebno učiniti nemirom. Za to je najpogodniji 'nadzirani kaos' i, nakon što prostor tradicije i mira bude preoran 'tepih bombardiranjem', u njegovu novonastalu prazninu jurišnici 'hijerarhije urotnika' ugrađuju 'demokraciju' koja promiče 'njihove vrijednosti' i 'njihov način života'. Te 'nove vrijednosti' omogućuju 'hijerarhiji urotnika' prisvajanje prostora pomoću geoekonomije koja, pak, sjedinjuje tri čimbenika - financijsku mrežu, informacijsku i telekomunikacijsku tehnologiju te moć multinacionalnih kompanija. Spregom ovih triju čimbenika, bez većih se poteškoća poništava nacionalne države i umjesto njih osniva se 'države-regije', koje nisu suvereni politički identiteti, nego označavaju 'prirodne gospodarske zone', s granicama utvrđenim 'nevidljivom, ali okrutnom rukom tržišta. Jakovčićeva "Istra-regija" upravo je zoran primjer primjene ove strategije. Istrgnuta ispod suvereniteta hrvatske države, Istra kao "država-regija", postala je lakim plijenom kako za britanske lovce na nekretnine tako i za probuđene, a nikada ugasle, i nezasitne talijanske iredentističke apetite. Ideologija militantnog liberalizma, zapljusnuvši svijet potkraj 20. stoljeća, uspjela je dobrano poništiti kršćanski identitet Europe, a u 'ostatku svijeta' od autentičnih i raznolikih državnih ekonomija stvoriti globalno tržište. Zbog nasilničkih promjena, klasični objekt politike i utjecaj geografske sredine na politiku ipak se uspjelo dovesti u pitanje zbog činjenice da su multinacionalne kompanije, kao treći čimbenik geoekonomije, bogatije od mnogih država svijeta. Gruba homogenizacija načina života pomoću tehnologije i 'meke sile', po receptu 'hijerarhije urotnika', prouzročuje nepredvidivu ali poželjnu posljedicu, a to je, traganje za izgubljenim identitetom. To više ili manje postoji u svim civilizacijama, osim u zapadnoj. Budući veliki sukob robotizacije s jedne strane i raznolikosti života s druge strane glasnogovornik determinizma Samuel Huntington vidi kao "Sraz civilizacija". No, njemu i njegovim nalogodavcima u piramidalno ustrojenoj hijerarhiji znano je da apstrakcija prostora i tehnološke promjene ne mogu tek tako jednostavno iz čovjeka izbrisati stoljetnu i tisućljetnu percepciju vanjskoga svijeta, a još manje ono što je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić nazvao "memorijom pokoljenja, prošlosti, identiteta i svijesti" 2. U tome pogledu, ostanak NATO-a poslije Hladnoga rata posve je logičan, kako bi, kao četvrti jahač apokalipse 21. stoljeća, za interese 'hijerarhije urotnika' nastavio jahati, ali ovoga puta ne na europskom ozemlju, nego na prvim i drugim vratima Euroazije. Ali, jednako je logično da Rusija vojnom intervencijom na Kavkazu nastoji braniti 'ostatke ostataka' svoga kršćanskoga pravoslavnog identiteta, ali i stepska prostranstva kao prostor na kojemu je taj identitet izniknuo i narastao do neslućenih duhovnih visina, koje je ideologija bezboštva 2 U nadahnutoj propovijedi na blagdan Velike Gospe u Sinju, 15. kolovoza 2006., nadbiskup Marin Barišić ističe: "Hrvatska je postala atraktivna za strane, bogate umirovljenike i tko zna za kakav kapital. Zanimaju se ne samo za prostor uz obalu već i za terene i naše domove iza Biokova i Mosora. Posjedovati nekretnine uvijek je značilo biti bogat, a neposjedovati biti siromah. Zašto prodavati jeftino ono što će sutra imati daleko veću cijenu? Može li uopće tvoje djedovina imati cijenu? Ona je memorija tvojih pokoljenja, tvoje prošlosti, tvoga identiteta, tvoje svijesti, (kurziv aut.) Ona je posvećena trudom i zalivena znojem tvojih predaka. Ona je svojevrsni napušteni rajski vrt u kojem si rođen, a iz kojega si pošao u svijet. Zašto je prodavati i tako osiromašiti tvoja buduća pokoljenja? Da li zbog stvarne životne potrebe ili možda zbog sebičnosti, konzumističke idolatrije i zatvorenosti samo u sadašnji trenutak. Nažalost tako se postupa kada se izgubi svijest i više ne vjeruje u budućnost. Tada se stvara pogrešan kult sadašnjosti, imati odmah, sve, bez truda i samo za sebe. Da bi tvoji unuci imali budućnost, potrebno je, brate i sestro, izaći iz vlastitog egoizma. Budi čovjek nade jer sadašnjost nije jedini prostor življenja! Zar zaista želiš potrošiti i budućnost svojih sinova i unuka? Zar ih želiš učiniti strancima u svojoj sredini i iseliti ih u druge krajeve? A mnogi su i svoj život dali za ovu zemlju! Neka se tvojom djedovinom obogate tvoji unuci, a ne stranci! Neka se očituje tvoja dobrota na tvojim budućim pokoljenjima! Zato predaj, a ne prodaj!" Usp. Glas Koncila, 27. kolovoza 2006., str

14 *> Mlinu OiilMrl/i-l /.is.i K I ( ) N i ) V I,M A S I l) I' A U zatirala punih sedamdeset godina, kao što je logično da se islamski svijet nastoji očuvati od pohoda ideologije militantnoga liberalizma, koja slijednim naletima želi izbrisati trinaesttisućljetnu vjernost služenja proroku Muhamedu. Poslije raspada Sovjetskog Saveza, nastankom regionalnih sukoba pomoću upravljanih kriza, kao prevladavajućeg načina osvajanja prostora, i unatoč medijskim i inim frazeološkim maglama, po svemu sudeći, nije promijenjena bit geopolitike. I dalje zagospodare kaosa ostaje zadaćom redukcionističkim metodama promicati već prokušanu ideju postojanja 'zle' geopolitike, koju su personificirali, primjerice, Njemačka u 20. ili islamski svijet u 21. stoljeću, te 'dobre' geopolitike, čije je oličenja anglosaksonski 'izvoz demokracije' i 'njihov način života'. Koliko god se trudili, to im dugoročno neće poći za rukom, jer je geopolitika nehajna, niti je dobra niti zla, jer to proizlazi iz njezina određenja, budući da ona nije 'tvrda znanost' poput političke ili sociološke znanosti. Geopolitika svoj imunitet od zlih namjera gradi na širokom spektru predmeta i disciplina, od proučavanja međunarodnih odnosa do analize raznolikih događaja raspršenih na svjetskom prostoru, sa svim njihovim povijesnim dimenzijama. 3 Kao što postoji zloporaba 'čistih' znanosti, tako je moguća i zloporaba geopolitike. To su činili svi ekspanzionisti tijekom cijele ljudske povijesti, od drevnoga Babilona i Egipta, antičke Grčke, a da se ne govori o Rimu i Mongolima. Iz toga je slijeda nemoguće izostaviti Osmansko ili Britansko Carstvo, ali i Hitlera i Staljina, kao što je danas nemoguće ne uprijeti prstom u ono što se zove Pax Americana. Koliko god se gospodari kaosa trudili pohode na Afganistan i Irak, a sutra na Siriju i Iran, prikazivati kao 'rat protiv terorizma', te se pohode na geostrateškoj razini ne može iščitati drukčije nego jedino kao osvajačke pohode, kojima se želi postići potpuno gospodstvo nad na- 3 O tomejure Vujić piše: "U geopolitičkom svijetu, sudionici, motivacije, intencije, konfliktne situacije, savezi, suparništva, čine uvijek jednu jedinstvenu specifičnost, na koju je nepouzdano primjenjivati predodređene modele. Dakle, u geopolitičkoj analizi klizav je i neizvjestan put svake perspektivnosti, što znači da nije u 'nadležnosti' niti u svrsi geopolitike određena normativizacija. Geopolitička analiza i geneza pretpostavlja interdisciplinarni pristup i sinergiju ponajprije zbog toga što zadire u društvenu, povijesnu, vojno-stratešku, zemljopisnu, političku i znanstvenu sferu života". Usp. Jure Vujić, Fragmenti političke misli, ITG Digitalni tisak, Zagreb, 2004., str lodim.i i civilizacijama. U lome svome nastupanju gospodari kaosa vrlo spretno igraju igru generirajući napetosti i maskirajući sve to fikcijom demokracije i ljudskih prava.' U biti, oni takvim doktrinarnim nastupom remete sve konstitutivne čimbenike države, njezine institucije, prije svega vladu, a potom teritorij, i, na kraju, sam narod. Preimenujući Lenjinovo načelo "pljačkaj opljačkano" u "korumpiraj korumpirano" u ne tako malom broju latinoameričkih, afričkih, srednjoazijskih i istočnoeuropskih država, silom i korupcijom nameću vlade, stvarajući rascjep u kojemu se jedan te isti narod osjeća podijeljen unutar granica koje naziva državnima. U biti, riječ je o suvremenoj primjeni inačice prema kojoj sukob može biti svrsishodan za neku etničku ili društvenu skupinu, budući da jača unutarnju koheziju, ubrzava procese povezivanja i pripadništva te dovodi do promjena. Odnosno, riječ je o modificiranom naučavanju 'apostola prevratništva' Lava Trockog o 'neprekidnoj revoluciji' 5. Promjene o kojima se ovdje govori odnose se jedino na političke dužnosnike, koji su s etiketom korumpiranosti s političke pozornice ispraćeni ushitima frustriranog naroda, da bi na njihovo mjesto zasjeli još korumpiraniji ljudi. Ovi drugi, zbog veće težine svoga grijeha, prema svojim gospodarima, 'hijerarhiji urotnika', postaju još poslušniji. Geopolitička i geostrateška analiza upravljanih kriza, kao prevladavajućeg oblika sukoba 21. stoljeća, metodološki mora polaziti od identifikacije kriznog žarišta, kriznog područja i krizne organizacije te operatora krize, tj. onoga koji je postavljen (programiran) pokrenuti krizu i održavati je na određenoj poželjnoj razini. Osim toga, razumijevanje i objašnjenje upravljane krize zahtijeva raščlambu posebnih strategija (političke, diplomatske, gospodarske, kulturne i vojne) te motivaciju 4 Na tu temu porečko-pulski biskup Ivan Milovan, u božičnoj čestitki (2003.), uz ostalo, piše: "Koliko nemira u velikom svijetu, koliko napetosti i zle krvi i u našim malim sredinama, sve to je uzrokovano sebičnim interesima i bezobzirnošću. Jer, premalo je u središtu brige i pažnje sam čovjek, naš bližnji, osobito onaj najpotrebniji. Premalo je prisutno nastojanje oko općeg dobra. Dapače, što je paradoksalno, u svijetu često upravo oni koji najviše govore o ljudskim pravima, zaklinju se na njih i naizgled za njih bore, sami ih najviše krše..." Usp. Glas Koncila, 5. siječnja Lav Trocki inspiraciju za svoje naučavanje, pronašao je u Karla Marxa koji je naglašavao iznimnu važnost sociološke svrhe sukoba u smjeru uspostavljanja, funkcioniranja i održavanja određene društvene skupine. U njegovom slučaju riječ je o proleterskim revolucijama

15 i i'i;:m i :,AM III'AIM 3/ Ihlvm IU<m,i.-,-l I usii i moralnu snagu ljudskog čimbenika svih strana uključenih u krizu, kao i projekciju mogućih rješenja. Pritom geopolitičke i geostrateške metode podrazumijevaju najvišu razinu uobličavanja, ali i razobličavanje (razotkrivanje), tj. dovođenje na 'svjetlo dana' hijerarhiziranu i strukturiranu organizaciju koja pokreće krize i koja njima upravlja. Dakle, zadaća geostrategije i geopolitike na početku 21. stoljeća jest istražiti ponašanje država ili drugih organiziranih ljudskih skupina, javnih ili tajnih, koje proizvode nadzirani kaos. Kod toga je dobro držati se načela koje govori da ne postoji unaprijed predodređeni model po kojemu se to čini, jer priroda upravljane krize nije određena istom razinom političkih, diplomatskih, gospodarskih, kulturnih, vojnih i vjerskih čimbenika. Stoga proučavanje upravljane krize te tumačenje njezina mogućeg i stvarnog obujma i dosega jest uvijek različit intelektualni postupak, budući da žarište, prostor i krizna organizacija nikada nisu istovjetni. Na području geostrategije i geopolitike ne postoje opće važeći zakoni, nego samo određeni čimbenici koji se različito spajaju, ovisno o posebnosti situacije. Istinski geostrateški i geopolitički pristup podrazumijeva ne upasti u zamke dogadajnosti i (ili) virtualnosti koju stvara 'meka sila' (mediji) i koja je gotovo bez iznimke u posjedu nadziratelja krize. Poslije prepoznavanja i određivanja razine i intenziteta pojedinog čimbenika krize, geopolitika ih smješta u konkretni prostor kako bi se lakše odgonetnula djelotvornost sučeljenih doktrina, a geostrategija razobličuje metode koje, prije svega, primjenjuje nadziratelj upravljane krize. U upravljanim krizama 21. stoljeća sukobljavaju se raznoliki, ali prije svega višerazinski geopolitički igrači, izmjenjujući političke, diplomatske, gospodarske, kulturne i vojne signale te različite znakove kao svojevrsne poruke. Sirenjem elektronskih medija, prije svega televizije i novih tehnoloških dostignuća poput Interneta, može se reći da upravljane krize na početku 21. stoljeća doživljavaju svoj vrhunac upravo u simboliziranim porukama. Njihovo odgonetanje omogućava vrsnom geopolitičaru i (ili) geostrategu proniknuti u klišeje i ideološke isključivosti koje oživotvoruju jedan nesnošljiv i agresivan politički projekt (plan), čija je svrha, kao što upečatljivo piše PatrickJ. Buchanan, uništiti povijesne dokumente jednog naroda, ostaviti ga u neznanju o tome tko su inu bih pieui i sto su postigli, a onda prazne posude njihovih duša puniti novom povijesti, kao u knjizi "1984'"'. 1. Geopolitičke škole i njihova obilježja Geopolitička i geostrategijska misao počela se razvijati vrlo kasno, tek u 17. stoljeću. 7 Kardinal Richelieu sa svojom koncepcijomom 'prirodnih granica' širom otvara vrata geopolitici i geostrategiji, jer je njegova avangardna ideja povezala politiku i geografiju. Poslije razdoblja Revolucije i Napoleonovih ratova, geopolitička misao doživljava preporod pod utjecajem filozofske misli, prije svega Kanta i Hegela. Geopolitika 18. i 19. stoljeća težišno je elaborirala normativnu misao te biva nositelj i promicatelj određene političke ideologije, odnosno, kao što piše Jure Vujić, bila je "intelektualni vodič u službi vlasti". Ta se osobina jednako odnosi i na početke njemačke geopolitičke misli, koja je bila u službi obnavljanja političke sile carske Njemačke, kao i na anglosaksonsku političku školu, koja je refleksijama i analizama promicala uspon Sjedinjenih Američkih Država kao političke i vojne pomorske sile na oceanskim prostranstvima. U globaliziranome svijetu geopolitika je sebi postavila cilj identificiranja i tumačenja logike ponašanja država i skupina (udruženja) koje potencijalnu moć pretvaraju u djelatnu. O geopolitičkim školama kao što su njemačka, anglosaksonska, ruska, južnoamerička i suvremena geopolitička orijentacija Sjedinjenih Američkih Država nužno je reći nekoliko riječi. 8 6 O tome fenomenu u Glasu Koncila piše: "Narodi se likvidiraju tako - rekao je Hiibl (češki povjesničar, prijatelj Kundere) da im se najprije oduzme pamćenje. Unište im njihove knjige, njihovu kulturu, njihovu povijest. A netko im drugi napiše druge knjige, da im drugu kulturu, izmisli im drugu povijest. Narod onda počinje polako zaboravljati što je i tko je bio. Svijet oko njega to zaboravi mnogo brže. A jezik? Zašto bi nam ga netko uzimao? Postat će puki folklor, koji će prije ili kasnije umrijeti prirodnom smrću". Usp. Đurđica Lieb, Hrvatska glasna šutnja, Glas Koncila, 7. ožujka Iako je antičko razdoblje imalo geografe poput Strabona i Ptolomeja, tek tehnički i znanstveni razvoj 17. stoljeća omogućio je toj disciplini primjenu preciznih instrumenata za egzaktno situiranje položaja i kalkuliranje distanca i amplituda, te ucrtavanja kontura. Usp. Jure Vujić, isto, str Narav navedenih geopolitika kao njihova posebna i različita obilježja potpuno je obrazložio Jure Vujić u Fragmentima geopolitičke misli. Ovom prigodom one se daju u skraćenom i izmijenjenom obliku. Usp. Ante Vujić, isto, str

16 «> /'nr.ii l),mia.it I,iw K I ( ) N l ) V I N A S I II I' A I U Njemačka geopolitička škola Njemačka geopolitička škola uobličuje se u 18. stoljeću, pod vodstvom Carla Rittera i Friedricha Ratzela. 9 Država, po Ritterovoj zamisli, jest cjelina kulturnih i humanih vrijednosti, a Ratzel je vidi kao organizam koji nastaje (rađa se), živi, stari i umire pa je, prema tome, razvoj države kao i organizma unaprijed određen. Iz ovakva pristupa posve je logično da je zadaća geopolitičara samo otkriti te neprolazne zakone koji upravljaju razvitkom, poviješću, zemljopisnim pejsažima, obilježavajući ljude pripadnicima jedne nacije. Po Ritteru i Ratzelu, geopolitičke vizije moguće je dosegnuti ako se prostor i povijest promatraju u svoj njihovoj uzajamnosti, budući da njihova zbliženost stvara pokretački koncept geografije. U središtu njihove, a posebno Ratzelove geopolitičke misli jest 'životnost prostora' pa je razložno zašto je on utemeljitelj antropogeografije. Predmet Ratzelove antropogeografije obuhvaća povijesna kretanja u kojima se narode poima kao pokretne cjeline, a u takvu okviru pokretljivost dovodi do nove dimenzije, do kretanja i razvoja 'prodornih' i 'prodiranih plemena'. Razvoj nekog naroda, prema ovoj geopolitičkoj misli, treba usmjeravati država, čija je temeljna zadaća osigurati dostatno životnog prostora i opstojnost naroda. Budući da je Ratzel zastupao tezu da narodi s niskim civilizacijskim stupnjem nestaju pred civilizacijskim valovima iz dva razloga, od kojih je jedan širenje područja obitavanja ljudi, a drugi europeizacija planeta, onda je razložno zašto je on narod (Volk) definirao kao ljudsku skupinu politički jedinstvenu, ali ne nužno etnički i jezično ujednačenu, i ukorijenjenu u zajednički teritorij. Prostor je taj koji stvara narod. Od ovakva poimanja naroda i prostora dolazi se do uobličavanja dviju oprečnih politika - 'teritorijalne' i 'neteritorijalne'. Prvu je Ratzel 9 Carl Ritter ( ), zajedno s Alexanderom von Humboltom, najveći je geograf tadašnje Njemačke. Uz pomoć Savignvja i Baruna Steina osniva katedru u ratnoj školi u Berlinu kojom upravljaju i na kojoj predaju generali Karl von Clausevvitz i August Riihle von Lilienstern. Ritter je pobornik Herderova pluralnog i organskog humanizma, po kojemu vjere, zakoni, jezici i pisma proizlaze iz zemlje "heimaten", te su raznoliki i kreirani od Boga, pa prema tome sve kulture posjeduju jednako dostojanstvo. Usp. Jure Vujić, isto, str. 37. điv.ao poliiikom usmjerenom ka posjedovanju i isplativosti zemlje, a drugu, koju su prakticirale trgovačke sile, politikom koja eksploatira.'.emlju, ali bez izgleda za dalju budućnost. Pritom Ratzel nije robovao posjedovanju zemlje pa je u središtu njegove geopolitičke misli bio odnos tla i države, koji čini koncept prostora. Slijedom ovakva razmišljanja, povijest, po njemu, nije ništa drugo nego izražaj recipročne borbe za opstanak između država i razvijanje teritorijalnih uporišta (baza). Takva svojevrsna 'posvećenost teritorija' u okviru državotvorstva bila je pokušaj reakcije na oceanske osvajačke pothvate Anglosaksonaca, koji su bili opasni po opstanak i razvitak kontinentalnih sila. Iz sučeljavanja 'kopna' i 'mora' na geostrateškoj razini razvila se ideja, koju je zastupao geopolitičar Carl Haushofer, o stvaranju "velikih kontinentalnih prostora", zagovarajući suradnju između Europljana, Rusa i Japanaca u okviru jednog velikog euroazijskog saveza koji bi bio zatvoren engleskim i američkim utjecajima. U ovakvu geopolitičkom poimanju euroazijskoga prostora ruska verzija te ideje bila je usredotočena na Rusiju kao "središnju os povijesti". Nasuprot ovome euroazijskome konceptu, kineski i indijski panazijati razvijali su geopolitičku inačicu koja se suprotstavljala euroazijskoj i koja je zastupala status auo. Njemačka, da bi postigla status velesile, držao je Carl Haushofer, treba kao cilj postaviti autarhiju i neprihvaćanje monokulturalizma. Može se ustvrditi da je geopolitička zamisao o tzv. 'koaliciji kontinentalnih sila' bila opasan i iluzoran mit, poglavito ako se to stavi u kontekst Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, u kojima je Njemačka bila ne samo poražena, nego je i, kao najmnogoljudnija europska zemlja s hipotekom crimena, prestala biti političkom i vojnom silom ne samo u europskim okvirima. No, s Njemačkom se dogodilo upravo ono što je i bilo isplanirano u laboratoriju 'hijerarhije urotnika', kako bi se ostvario dugoročni plan o stvaranju svjetskog imperija u novom liku koji će, poslije pada Berlinskoga zida, dobiti naziv - novi svjetski poredak. Napasti, poraziti i poruzi izvrgnuti Njemačku geopolitiku bilo je jedino rješenje koje je vodilo ostvarivanju ovoga i ovakvoga hiperstrateškoga cilja. Bez velikih svjetskih ratova plan bi bio neostvariv, jer ni Njemačku ni Rusiju nije bilo moguće poraziti u odvojenom 'malim ratovima'. Optimalan učinak plana bio je sukobiti te dvije zemlje kako bi njihova geopolitička zamisao o 'velikom kontinentalnom prostoru' ostala samo 30 31

17 ^ ll.iiiir Ihimilrti I UMI Kl DNIIV N A N I U l» A U zamisao. Prvim i Drugim svjetskim ratom, kao jedinstvenim hiperstrateškim planom, 'hijerarhija urotnika' uspjela je bezbožnim ideologijama, prvo boljševizmom, zatrovati Rusiju kako bi dugoročno njezine stvaralačke snage ostale blokirane, a zatim nacizmom opčiniti Njemačku kako bi ju se lakše temeljito porazilo i dovelo u stanje bezuvjetne kapitulacije. 10 Pobjeda na najvišoj razini ratnog umijeća ne znači napasti i pobijediti neprijateljsku vojsku, nego napasti i poraziti njegovu strategiju. U slučaju Njemačke i Rusije riječ je o geopolitici. Prvim i Drugim svjetskim ratom geopolitička zamisao o 'velikom kontinentalnom prostoru' poražena je u obje svoje sastavnice. Autarhičnost je poražena sveobuhvatnošću ratova i zato su oni morali biti 'svjetski' ili, rečeno parafraziranim mušketirskim rječnikom, "svi protiv dvojice", a brana monokulturalizmu 'razvaljena' je bolesnim ideologijama boljševizma i nacizma. 'Hijerarhija urotnika', stavivši u ideologijske okove na dulje vrijeme glavne konkurente, jednog hipotekom zločina a drugog 'željeznom zavjesom', otvorila je sebi put da geopolitičku kartu svijeta u drugoj polovici 20. stoljeća prekroji po vlastitoj želji i po vlastitoj zamisli. vito poslije pada Berlinskoga zida pozornost anglosaksonske geopolitike usmjerena je na važnost ruskog teritorija kao kompaktne kontinentalne mase koju je, kao 'neosvojivu utvrdu', nemoguće nadzirati s mora ni potpuno osvojiti." Za postizanje toga strateškoga cilja, još početkom 20. stoljeća, uobličena je politika 'containmenta'. Njezin autor Halfordjohn Mackinder dao je recept po kojemu bi anglosaksonske pomorske sile, kako bi onemogućile ujedinjenje euroazijskih zemalja, pod pokroviteljstvom Njemačke i Rusije, tj. kako bi poništile geopolitičku zamisao o 'velikom kontinentalnom prostoru', trebale 'balkanizirati' istočnu Europu, lišiti Rusiju njezina baltičkog i ukrajinskog zaleđa, spriječiti svaku njezinu dominaciju na unutarnjim morima (Baltičkom i Crnom) te zadržati prodor boljševizma prema Perziji i Indiji kao britanskim utjecajnim zonama. 12 Ova Mackinderova zamisao razvidno pokazuje tko je i zašto pokrenuo oba svjetska rata. U vremenima Hladnoga rata geopolitička načela Mackindera, odnosno zaustavljanje sila koje su proizišle iz 'Heartlanda', budući da su ovladale oceanima, preuzele su Sjedinjene Američke Države, nastojeći opkoliti Kinu i Rusiju vojnim savezima NATO-om, OTASE-om i AN- Anglosaksonska geopolitička škola Anglosaksonska geopolitička misao vezana je uz 'geografsku os povijesti', poznatu pod imenom 'Heartland', tzv. središnja zemlja koja se rasprostire istočno od crte Trst - Hamburg i koja ostaje izvan dosega vojne projekcije britanske pomorske sile. Toj 'središnjoj zemlji' gravitiraju rubni pojasevi 'Rimland'. Nauk ove geopolitike polazi od činjenice da onaj "tko drži istočnu Europu drži središnju zemlju, tko drži središnju zemlju dominira svjetskim otokom, tko dominira svjetskim otokom, dominira svijetom". Zbignievv Brzezinski ovaj će postulat osuvremeniti tako da njegova elaboracija glasi: "onaj tko vlada Euroazijom, vlada svijetom". Kao što je to bilo u 20. stoljeću tako je i u 21., pogla- 10 Usp. Davor Domazet-Lošo, Gospodari kaosa, isto, str ' Sve strategijske igre stoljećima su se igrale po obrascu koji kaže da one sile koje su unutra "zarobljene" iziđu vani, na mora, a one koje su "slobodne" vani, na moru, prodru unutra, što bliže središtu Heartlanda. Odnos snaga trenutačno je takav da su u velikoj prednosti oni koji žele prodrijeti unutra, kroz sva troja vrata. Geostrateški položaj na početku 21. stoljeća jest takav da su rubni prostori Heartlanda po mnogočemu problematični i kaotični, zbog unutarnjih problema, koje Rusija još ne može stabilizirati (politička i gospodarska nestabilnost). Dok Kina strpljivo čeka, tu su ulogu preuzele Sjedinjene Američke Države. Europska unija, da bi ušla u igru definiranja novih interesnih područja ("Nove Jalte"), po naputku vlastitih determinista, obračunava se s vlastitim kršćanskim identitetom kao i sa suverenošću i opstankom onih država koje se prostiru na istočnome i južnome dijelu europskoga dvorišta. Usp. Davor Domazet- Lošo, isto, str Još od 18. stoljeća, poslije osvajanja kanata Kromeje, za doba Katarine Velike, te izgradnje pomorske vojne flote u Crnome moru, Rusija je uvijek bila prijetnja britanskim geostrateškim interesima svojim ugrožavanjem komunikacijskih tokova na orijentalnom Mediteranu. U svezi s ruskim pretenzijama nadziranja euroazijskoga prostora, posebice srednje Azije, Englezi tu geostratešku opciju kvalificiraju kao The Great Game - veliku igru usmjerenu na nadziranje praznoga prostora između civilizacijskih polova Indije i Europe, prostora u kojemu Afganistan ima ključnu geostratešku ulogu. Sukobljavanje zemlje/more između Velike Britanije i Rusije nastavlja se u srednjoj Aziji tijekom cijeloga 19. stoljeća. Druga strana velike igre bila je težnja za prevlasti nad Tibetom (izvorom velikih kineskih, indokineskih i burmanskih rijeka), te dominacijom nad Putem svile i kineskim Turkmenistanom (Sinkiang). Usp. Jure Vujić, isto, str